I danas, mnoge ljude zacuduje prica koja se desila 1927. godine, u prašumi blizu Belize

(tada Britanski-Honduras). Britanski arheolog i avanturista Fredrick Mitchell-Hedges tada

je bio u potrazi za nestalim kulturama koje bi mogle biti povezane

sa misticnom Atlantidom. Njegova, usvojena, kcerka je na svoj 17-i

rodendan zapazila cudan sjaj medu ruševinama arheološkog mjesta

koji su istraživali. Radnici su požurili da pronadu uzrok tom sjaju.

Otklonili su zemlju i kamenje, i pronašli lobanju izradenu od cistog

kristala. Velicina je odgovarala lobanji covjeka, više od 5 kg teška i

savršene obrade. Pri vijesti o pronalasku lobanje odmah su došli

domorodci iz obližnjih mjesta, pali na koljena i molili se. Jedan stari

Maya je objasnio da je lobanja preko 100.000 godina stara, i da je

samo jedna od ukupno 13 lobanja koje su neprocjenjivo blago

njegovih predaka. One sadrže informacije o nastanku covjeka, odgovore na pitanja o

najvecim tajnama i, ako se svih 13 lobanja spoje, pocinju da pricaju.

Mitchell-Hedges je izjavio da je neobican nalazak najmanje 3.600 godina star, i da je

obraden na nepoznat nacin. On nema pojma na koji nacin su ih Maya mogli napraviti.

Detaljnija pretraga lobanje, ucinjena 1970. godine u laboratorijama Hewlett-Packard,

proizvodaca kompjutera, potvrdila je njegove navode :

obradi bi trebala zapravo da se raspadne u hiljade dijelova. Vjerovatno je prvo grubo

obradena dijamantnim orudem, te kasnije sa smjesom vode i pijeska glatko polirana.

Procjenjeno radno vrijeme : preko 300 godina. "Ova prokleta stvar zapravo nebi

smjela postojati", izjavio je jedan od naucnika.

Šta to znaci ? Dali su Maya bili u stanju izraditi predmete koje ni danas, sa modernom

tehnikom, nismo u stanju napraviti ? Dali su prijašnje kulture bile mnogo dalje razvijene,

nego što to danas pretpostavljamo ? Ili ovdje utjecaj imaju neke nadnaravne sile ?

Možda cak dolaze sa drugih planeta, a donešene su od svemiraca ? Ovo zadnje tvrdi

Anna Mitchell-Hedges, adoptirana kcerka Fredericka. Odgovori na ovakva pitanja nisu

jednostavna, jer naucnici i arheolozi uvijek pronadu predmete koje nije moguce smjestiti

u poznati tok istorije. Oni se isticu iz toga, i bivaju "Out of Place Artefacts" nazivani, na

našem jeziku prijevod bi otprilike glasio : umjetno stvoreni predmeti na cudnim

mjestima. Tome pripadaju baterije iz doba prije našeg vremenskog racunanja, slike

sijalica iz starog Egipta, željezni predmeti pronadeni u sedimentima pijeska iz kamenog

doba, pa i kompjuteri iz anticke Grcke. Dali su to sve krivotvorine ili moramo ranu istoriju

covjeka potpuno novo shvatiti i pisati ?

Jedan od takvih predmeta je tzv. bagdadska baterija. 1936. godine, u Khujut Rabu'a

austrijski istrazivac Dr. Wilhelm König je iskopao jednu cudnu glinenu, preko 2000 godina

staru, posudu. Unutar te posude se nalazio bakreni cilindar, koji

je omotavao željeznu polugu. Omot je tako postavljen, da je bilo

moguce popuniti ga sa nekom tecnošcu. U sredini te tecnosti, od

bakra elektricno izolirana, nalazila bi se spomenuta željezna

poluga. Cemu je služila ta neobicna sprava ? Naucnici nisu mogli

naci odgovor i tada je Dr. König postavio svoju smjelu tezu : "Ta

glinena posuda mogla je da bude baterija." Prema toj tezi,

elektricna struja nije otkrivena 1798. godine od Luigi Galvania,

vec skoro 2000 godina ranije. I zaista, mnoge istraživacke grupe

(medu njima i naucna grupa iz "Roemer und Pelizaeus" Muzeja u

Hildesheimu) uspjele su dokazati da je ta glinena posuda mogla

proizvoditi elektricnu struju. Naucnici su identicnu posudu sami napravili, te je ispunili sa

sokom od grozda, izmedu bakrenog cilindra i željezne poluge je bio napon od 0,5 Volt-a,

ne mnogo, ali ipak. Sa malim naporom Partareni su znaci mogli da proizvode struju.

Ali, za šta ? Sijalice, telefoni, motori ili fliperi tada nisu postojali. Ili jesu !? "Vec su

starom Egiptu postojalo je elektricno osvijetljenje" , tvrde Peter Krass i Reinhard These,

autori knjige o sijalici iz Egipta. Glavna osnova njihove argumentacije je reljef iz

Dendere. Na tom reljefu, nastao oko 50 g.p.n.e., vidljiv je egipatski sveštenik koji drži u

rukama ogromni predmet u obliku balona. U unutrašnjosti tog balona vidljiva je zmija

koja se krece prema nebu. Za Krassa i Habecka indicija je jasna : Taj reljef je tehnicki

nacrt, balon je sijalica, a zmija je bakrena spirala u sijalici. Sa takvim elektricnim

osvijetljenjem, Egipcani su osvijetljivali tamne hodnike piramida. S time bi bilo

objašnjeno zašto takvi hodnici nisu zacadeni po zidovima i plafonima.

Interesantna pretpostavka - ali ne i dokaziva. Bagdadska baterija proizvodi struju, ali

jako malo. Da bi i 1 Watt sijalicu upotrijebili, potrebno bi bilo 40 bagdadskih baterija

spojiti - sabrana tezina : 80 kg. "Za osvjetljenje svih hodnika jedne piramide, potrebno

bi bilo 116 miliona baterija, sa ukupnom težinom od 233.600 tona !", objašnjava

fizicar i matematicar Frank Dörneburg. Te dodaje : "Zašto ni jedan primjerak baterije nije

pronaden ? Ni jedan !" Pored toga : Ni danas ne postoje tolike sijalice kao navodno

predstavljene na spomenutom reljefu. Iz dobrog razloga : Bile bi opasne po život. Snaga

implozije jednog staklenog predmeta koji nema vazduh u sebi, raste sa velicinom tog

predmeta - i velicina "sijalice" iz Dandere bi imala pritisak vazduha od 63 tone. Egiptolozi

imaju drugacije objašnjenje za "sijalicu" iz Egipta : Egipatski reljefi uvijek imaju

simbolicno znacenje : Stvarnost nikad nije predstavljena. Stilizacija ponekad ide tako

daleko da je iz malih isjecaka moguce rekonstruirati kompletna djela. U reljefu oni

prepoznavaju camac boga sunca, Ra, koji završava u cvijetu lotosa. (Drugi to shvataju

kao "kablove" u "dršci" sijalice). U mitologiji Egipcana sunce navece umire, da bi se

ujutro ponovo rodilo. Stoga je zmija kao simbol ponovnog radanja (i ona poslije mjenjaja

svoje kože se "ponovo rada". Na "šalteru" ispod "sijalice" bog Heh pruža svoje ruke

prema nebu i usmjerava Sunce prema nebu. Kontroverzni dio reljefa je predstava

"navoja sijalicine drške". Ni egiptolozi ne znaju kako tacno da se odredi, odnosno tumaci.

Mogao bi znaciti "horizont", i tada bi reljef predstavljao boga sunca, što u jutro Nove

Godine, putuje ka nebu.

Jedno je sigurno : Radnici koji su klesali taj reljef, svoj posao nisu radili pri elektricnom

osvjetljenju, vec pri sjaju baklji. Iz doline kraljeva pronadeni su detaljni zapisi o upotrebi

baklji, kome su dodijeljene, koliko komada i koliko ih je vraceno. A, ne zacadeni hodnici i

plafoni ? Izmišljeni su ! U stvarnosti su ti zidovi i plafoni toliko zacadeni, da je potrebno

bilo odredene hodnike rastaurirati. Ako baterija iz Bagdada nije služila za osvjetljenje, a

je bila obložena zlatom - pozlacena. Tako je to moglo biti. Ipak, mnogo pitanja ostaje.

Da li su se baterije zaista za to upotrebljavane ? Da li su Partareni poznavali proizvodnju

zlatnog praha potrebnog za galvanizaciju ? I zašto arheolozi pronalaze i slicne "baterije",

u kojima se umjesto željeznih poluga nalaze bakrene poluge u bakrenoj spirali ? Sa dva

ista metala nije moguce proizvesti struju. Da li te posude onda slucajno mogu biti

upotrijebljene za galvanizaciju, a zapravo služe drugoj svrsi ?

Naše pretke ne bi smjeli potcjenjivati. Šta su stvarno mogli i šta su mogli pojedinci,

poslije par stoljeca teško je znati. Vjerovatno su postojali genijalci i genijalni izumi o

kojima su nestali svi tragovi i koje nikad necemo saznati. Ako naucnici danas pronadu

takvu stvar, onda se nadu pred novom zagonetkom.

Tu je i kompjuter iz Antikitere. Pronaden je u antickom brodu u moru, 1900. godine, na

dubini od 42, a velicine je kao karton za cipele. Arheolozi su katalogizirali pronadene

predmete : Vazne, posude vina, kipove, amfore, mramorne i broncane figure. Po svemu

sudeci, bio je to trgovacki brod, potonuo u prvom stoljecu prije nove ere. Šta su zaista

katagolizirali kao brvinu broda, to je otkriveno skoro dvije godine kasnije. Tada je taj

komad drveta, sada osušen, popucao i na svjetlo dana se pojavio cudan metalni

predmet. Potrebno je bilo još 70 godina da bi se taj predmet dovoljno proucio i shvatio.

Ucinjeni su rentgenski snimci predmeta i ostataka u "drvetu", kao i provjereni detaljni

arheoloski zapisi prvobitnog izgleda, te i stare fotografije. Otkrice je zaista bilo

zacudujuce : Astrolabijum ! "Mašina" koja pokazuje vrijeme izlazka i zalaska sunca, te

kretanja 5 (tada poznatih) planeta, ukljucujuci i faze mjeseca.

Skoro 30 zupcanika pokretalo i pomjeralo je jedno drugo i tako

docaravalo faze mjeseca, izlazak i zalazak sunca itd. Svi zupcanici

su bili napravljeni od bakra sa malom kolicinom cinka. Zubi tih

zupcanika imali su uglove od 60 stupnjeva. A sa strane imali su

"navojak" koji je pokretac svemu bio. Jednom navijen,

astrolobijum je pokretao oznake što su oznacavale položaj planeta

u odredenim vremenskim periodama. Otkrice je senzacionalno.

Teško nam je shvatljivo da su stari Grci bili u stanju da naprave

jedan tako komplikovan sistem sa zupcanicima. Sistem, koji

možemo usporediti sa sistemom zupcanika današnjih satova na navijanje. A takvi satovi

su tek 1.400 godina kasnije po prvi puta napravljeni ! Pored toga, kompjuter iz Antikitere

ima i diferencijalnu getribu : zupcanike, cije osovine na drugim zupcanicima kruže.

Tek 1828. je taj princip privaljen u birou za patente. Zašto su stari Grci to poznavali

1900. godina ranije ? Da li je s time dokazano da su Grci

bili "napredniji" 2000. godina više nego što se smatra ? Ili da

postavimo pitanje, koje je vec postavio Erich Von Däniken : "Od

kojeg astronautskog kuma je ta sprava i to znanje dobiveno ?"

Ovo drugo pitanje, postavljeno kao sugestija, možemo lako osporiti

: Zašto bi vanzemaljci darovali znanje koje je ograniceno na samo

pet planeta, koje su Grci tada poznavali, a ne odmah svih

devet ? Plauzibilniji odgovor je, da tok razvoja nije uvijek tekao

ravnomjerno i uvijek prema gore. Postoji gore i dole kod znanja,

kao i znanje koje se u toku vremena izgubi te ponovo mora

"otkriti". Matematicar Hero iz Aleksandrije je vec u prvom stoljecu naše ere otkrio parnu

mašinu i napravio dva funkcionirajuca primjera. James Watt je to isto "otkrio" tek 1765.

godine. Takode i beton je u starom Rimu bio poznat, Koloseum je sagraden uz korištenje

cementa. Ali tek 1849. je James Parker prijavio patent na "svoj" izum. Šta su onda ljudi

prije 2000. godina stvarno poznavali ?

Poznavali su avione", tvrde neki istraživaci i kao dokaze navode male zlatne figure iz

Južne Amerike. Te figure, samo 4 cm dužine i datiraju od prije 1500. godina i poticu iz

Tolima kulture i bile su kao pokloni/posjed stavljane u grobove mrtvih. Nije mnogo

poznato o toj kulturi u podrucju današnje Kolumbije, a još manje je poznato o mjestima i

okolnostima pronalaska tih figurica. Vecina se ipak, bez

dvoumljenja, može odrediti kao nakit na glavi : špange i iglice za

kosu, ukrasi za noseve i uši, kao i razni privjesci. Izmedu toga

postoje i cudne figure koje predstavljaju insekte, a prije slice

jednom spaceshuttleu nego ijednom insektu ! Današnji posmatrac

teško se može oduprijeti zamisli da pred sobom ima modele aviona.

Da bi tu teoriju provjerili, Dr. Algund Eenboom i oficir zrakoplovstva

Peter Belting su od stiropora i drveta napravili kopiju 16:1, te joj

dodali propelere i motor, i najzad se uputili na aerodrom sa

modelom-aviona. Senzacija… Imitacije tih figurica su bile odlicne za

navigaciju u vazduhu. Da li je to dokaz da su pronadene figure

doista predstavljale avione ? Tesko je to reci. Naime, kopije od stiropora i drveta nisu

zaista kopije istog materijala. K tome; njih dvojica su dosta toga iz modernog znanja o

zrakoplovstvu "ugradili" u taj model : motor, propeler, "frgice" sa "pilotske kabine" su

uklonili, krilima dali aerodinamican izgled, te sve pukotine uklonili. S takvim izmjenama i

neka stolica bi mogla da leti.

I otkud da stare Inke poznaju avione ? Za proizvodnju vlastitih aviona potrebna je cijela

industrijska grana. Danas bi trebali naci milione dokaza za takvo što. Sjetimo se samo

prozvodnje željeza, goriva, proizvodnje motora, aerodromi itd. Tada je vjerovatnije da su

avione koristili vanzemaljci, a da su ih Inke samo kopirali sa minijaturama. Ali, ni to nije

Misterije, Neobjašnjivi Fenomeni – Knjiga II

dovoljno plauzibilno : Strani posjetioci bi prevalili bezvazdušni prostor (svemir) da bi

došli do naše planete, a krila tada nemaju smisla. Pa i pretpostavka da su sa sobom

"vukli" avione istraživace s kojima bi istraživali našu Zemlju nije uvjerljiva. Tada su

morali vec znati kakvu atmosferu naša planeta ima, od cega se sastoji i koja je njena

gustina. Inace cijela konstrukcija aviona ne funkcioniše. Da li su onda te figure samo

kopije insekata ? Ni to nije uvjerljivo. Insekti nemaju delta-krila, a krila kod insekata ili

ptica nisu na donjem dijelu trupa vec na gornjem. Takode ni insekti, kao ni ptice nemaju

uspravan rep. Figure prije slice ribama što lete, ali ni one nemaju ogrlicu iza vrata.

Uvjerljiv odgovor ne postoji. "Ali to nije ni strašno. Kada bi na sve imali odgovore, tada bi

imali samo radnike u hali što rasporeduju arheoloske pronalaske, a ne istraživace i

naucnike. Cak, kada i sama nauka ne bi stavljala pod upitnik ono što vec smatra

riješenim, tada ne bi imali napredak. Ponekad je obavezno i špekulirati", tako govori

direktor gradskog muzeja u Linz-u.

Onda, špekulirajmo malo. Šta je sa nožem faraona ? 06. Novembra, 1922. godine

pronadeno je u grobnici faraona Tut-ench-Amun, njegovo blago : sarkofazi, maske,

figure egipatskih bogova, sanduci, zlatni nakiti itd. Ukupno više od 5000 raznih

predmeta. Najmisteriozni nalaz je nož faraona bez

hrde. Željezo u to vrijeme je bilo vrijednije nego

zlato, pa i za faraona je to bila velika vrijednost.

Znacaj tog noža je itekako velik i po tome što je

faraonu bio zavezan s desne strane nogu, pa cak i u

grobu. Ali, kako je faraon došao u posjed tog noža ?

Da li je zaista taj nož jedan "Out of Place Artefact" kako inace razni izvori na internetu

tvrde ? O njemu možemo skoro nevjerovatne navode procitati : Da je saliven od

nehrdalog željeza, da nije bio naveden sa ostalim pronalascima, da je njegovu leguru

salijevanje željeza, a kamoli vakuumske uslove pri dobivanju takve legure. Manfred

Sachse, predsjednik istraživackog instituta za rudna dobra, intezivno se bavio sa

tim pronalaskom noža. No, od kojeg materijala je taj nož napravljen ni on nezna.

"To niko nezna", kaže Manfred. I dodaje : "Dr. Lukas, koji je te nalaze tada zapisivao,

nije analizirao sastojke željeza kod tog noža. Niti je to do danas ucinjeno. Egipatski Muzej

u Kairu odbija dati nož za analiziranje van svoje zemlje, a potrebnih aparata za njegovu

analizu nema u Egiptu. Premještaj svega potrebnog je jako skup, te nismo našli

institucije koje bi finansirale takvu analizu. Znaci, svi navodi o sastojcima i nacinu

salijevanja tog noža su jednostavno izmišljeni. Dok na drugoj strani u grobnici faraona su

vladali odlicni uslovi za ocuvanje od vlage. Svi pronadeni predmeti su u odlicnom stanju."

A otkud onda faraonu željezni nož ? Kako je došao u njegov posjed ? Kupljen je u

inostranstvu : Hetiti, susjedi Egipcana, poznavali su tada vec salijevanje željeza. Druga

mogucnost : Željezo je moglo biti dobiveno i od jednog meteorita. I zaista, zeljezo je

tada nosilo naziv "crni bakar s neba". I kada se nade takav meteorit, potrebno ga je

samo obraditi u željeni oblik. S izvjesnim pravom bi znaci mogli tvrdi da je nož

vanzemaljskog porijekla ! I kao takav, bi tada mogao imati (što nije dokazano) kristalnu

strukturu koju je moguce imati/dobiti samo u vakuumskim uslovima. No, koliko je obican

ili neobican taj nož, to možemo tek znati kada se doticni naucno provjeri. Svi navodi do

tada ostaju - špekulacija.