umrete? Je li moguće da posjedujete duh koji je došao s nekog

drugog mjesta i da će se vratiti tamo nakon što vaše tijelo umre,

ili je to samo vaša želja stvorena strahom?

Paradoks je da ljudi, jedini od svih stvorova na Zemlji, moraju

potisnuti strah od smrti da bi mogli voditi normalne živote. No, naš

biološki instinkt nikada nam ne dopušta da zaboravimo tu krajnju

opasnost po naš bitak. Sablast smrti sa starenjem raste u našoj svijesti.

Čak se i religiozne osobe boje da je smrt kraj naše osobnosti. Naš

najveći strah od smrti donosi nam misli o ništavilu smrti koja će prekinuti

sve naše veze s obitelji i prijateljima. Umiranje nam čini sve zemaljske

ciljeve uzaludnima.

Kad bi smrt bila kraj svega povezanog s nama, život bi doista bio

besmislen. Međutim, neka moć u nama omogućava nam da gajimo

pomisao na život poslije smrti i da osjetimo povezanost s višom silom,

pa čak i s vječnom dušom. Ako zaista imamo dušu, kamo ona odlazi

nakon smrti? Postoji li doista nekakvo nebo puno inteligentnih duhova

izvan našeg fizičkog svemira? Kako ono izgleda? Što činimo kad

dođemo tamo? Postoji li neko vrhovno biće koje vlada tim rajem? Ta

su pitanja stara kao i samo čovječanstvo, a za većinu nas još su uvijek

tajna.

Za većinu ljudi, istinski odgovori na misterij života nakon smrti još

su uvijek zaključani iza duhovnih vrata. Razlog tomu je ugrađena

amnezija o identitetu naše duše, koja nam, na svjesnoj razini, pomaže

u spajanju duše i ljudskog mozga. Posljednjih godina javnost je čula za

ljude koji su privremeno umrli, a zatim se vratili u život i izvijestili o

tome kako su vidjeli dugi tunel, jarka svjetla i nakratko se susreli s

prijateljskim dušama. No, niti jedan od tih izvještaja iznesenih u mnogim

knjigama o reinkarnaciji nije nam dao više od naznake o onome što

možemo saznati o životu nakon smrti.

Ova je knjiga intimni dnevnik o duhovnom svijetu. Ona opisuje niz

prikaza stvarnih slučajeva koji detaljno otkrivaju što nam se događa

nakon što završi život na Zemlji. Povest će vas onkraj duhovnog tunela

i ući ćete u sam duhovni svijet kako biste saznali što se događa s dušama

prije no što se napokon vrate na Zemlju u drugom životu.

Ja sam po prirodi skeptik, iako se prema sadržaju ove knjige možda

ne čini tako. Kao savjetnik i hipnoterapeut, specijalizirao sam se za

promjenu ponašanja kako bih tretirao psihološke poremećaje. Veliki

dio mojeg rada odnosi se na kratkoročno kognitivno restrukturiranje

klijenata - pomažem im da povezu misli i emocije kako bi došli do

zdravih ponašanja. Zajedno pronalazimo smisao, funkciju i posljedice

njihovih vjerovanja, jer ja djelujem na osnovi pretpostavke da niti

jedan mentalni problem nije izmišljen.

U ranim danima svoje prakse odolijevao sam zahtjevima ljudi za

vraćanjem u prošle živote zbog svoje orijentacije prema tradicionalnoj

terapiji. Iako sam se služio tehnikama hipnoze i vremenske regresije,

kako bih utvrdio izvore uznemirujućih sjećanja i trauma iz djetinjstva,

smatrao sam da bi pokušaj posezanja u prošle živote bio neortodoksan

i neprimjeren kliničkoj praksi. Moj interes za reinkarnaciju i metafiziku

bio je samo intelektualna znatiželja, sve dok s jednim mladićem nisam

počeo raditi na problemu ublažavanja boli.

Taj se klijent žalio na kronične bolove u desnoj strani tijela, koji su

ga pratili cijelog života. Jedno od oruđa kojima se hipnoterapija služi

za ublažavanje boli je upućivanje klijenta na pogoršanje boli, kako bi je

naučio ublažiti, i na taj način ostvario kontrolu nad njom. Na jednoj od

naših seansi pojačavanja boli, taj je čovjek upotrijebio sliku probadanja

nožem kako bi opisao svoju muku. Tražeći izvore te slike, na kraju sam

otkrio njegov prošli život vojnika iz 1. svjetskog rata koji je bio ubijen

bajunetom u Francuskoj. Uspjeli smo u potpunosti eliminirati bol.

Uzohrabrenje od strane svojih klijenata, počeo sam eksperimentirati,

vodeći neke od njih unatrag kroz vrijeme, u razdoblje prije njihovog

posljednjeg rođenja na Zemlji. U početku, bojao sam se da će njihova

integracija trenutnih potreba, vjerovanja i strahova stvoriti fantazije

umjesto sjećanja. Međutim, nedugo zatim shvatio sam da naša duboko

ukorijenjena sjećanja sadrže niz prošlih iskustava previše stvarnih i

povezanih da bismo ih mogli ignorirati. Shvatio sam kolika je terapeutska

važnost veze između tijela i događaja iz naših prošlih života i onoga što

smo danas.

Zatim sam slučajno naišao na otkriće neslućenih razmjera. Otkrio

sam da je kroz mentalne oči hipnotiziranih klijenata moguće «vidjeti»

duhovni svijet, i da mi klijenti mogu pričati o životu između života na

Zemlji.

Slučaj koji je za mene otvorio vrata duhovnog svijeta bila je

sredovječna žena koja je bila osobito prijemčiv hipnotički subjekt.

Razgovarala je sa mnom o svojim osjećajima usamljenosti i izolacije u

onoj osjetljivoj fazi kad se klijent prisjeti prošlog života koji neposredno

prethodi sadašnjem. Ta neobična žena prešla je u najviše stanje

izmijenjene svijesti gotovo sama od sebe. Ne shvaćajući da sam izdao

prekratku naredbu za tu akciju, sugerirao sam joj da krene prema

izvoru svojeg gubitka druželjubivosti. U istom trenutku, nehotice sam

upotrijebio jednu od riječi-otponaca za duhovno prisjećanje. Također

sam je upitao postoji li neka specifična grupa prijatelja koji su joj

nedostajali.

Iznenada, moja je klijentica briznula u plač. Kad sam je uputio da

mi kaže što nije u redu, rekla je: «Nedostaju mi neki od prijatelja iz

moje grupe i zato sam toliko usamljena na Zemlji.» Bio sam zbunjen i

nastavio je propitivati o tome gdje se ta grupa prijatelja zapravo nalazi.

«Ovdje, u mojem trajnom domu», odgovorila je jednostavno, «i u

ovom trenutku vidim ih sve!»

Nakon što sam završio seansu s tom klijenticom i preslušao snimku

razgovora s njom, shvatio sam da je pronalaženje duhovnog svijeta

bilo produžetak regresije u prošle živote. Napisane su brojne knjige o

prošlim životima, ali nisam mogao pronaći niti jednu koja bi govorila o

našim životima na razini duša, niti o tome kako doći do duhovnih

sjećanja ljudi. Odlučio sam istražiti to područje, a tijekom prakse razvio

sam vlastitu vještinu ulaska u duhovni svijet putem svojih klijenata.

Otkrio sam i to da je pronalaženje mjesta u duhovnom svijetu bilo

ljudima mnogo značajnije od otkrivanja prošlih života na Zemlji.

Kako je moguće doći do duše putem hipnoze? Predočite si da se

um sastoji od tri koncentrična kruga, od kojih je svaki manji od onog

prethodnog. Dijele ih samo slojevi povezane svijesti. Prvi vanjski sloj

predstavlja svjesni um koji je izvor našeg kritičkog, analitičkog

rezoniranja. Drugi sloj je podsvijest. Tamo nas hipnoza najprije vodi u

potrazi za skladištem koje sadrži sjećanja na sve događaje iz ovog i

prošlih života. Treća, unutarnja jezgra, ono je što sada zovemo

nadsvjesni um. Ta razina sadrži najviše središte Jastva, gdje smo mi

izraz više sile.

U nadsvijesti obitava naš stvarni identitet, dopunjen podsviješću,

koja sadrži sjećanja na mnoge alter-egoe koje smo imali u bivšim

ljudskim tijelima. Nadsvijest možda i nije razina, nego sama duša.

Nadsvjesni um predstavlja naše najviše središte mudrosti i perspektive,

i sve moje informacije o životu nakon smrti dolaze iz tog izvora

inteligentne energije.

Koliko je upotreba hipnoze valjana za razotkrivanje istine? Ljudi u

hipnozi ne sanjaju i ne haluciniraju. U upravljanom stanju transa ne

sanjamo u kronološkim sekvencama i ne haluciniramo. Kad klijenti

uđu u trans, njihovi moždani valovi usporavaju se iz početnog beta

stanja budnosti i mijenjaju vibracije kroz meditativno alfa stanje, pa sve

do različitih razina teta stanja. Teta stanje je hipnoza - ne san. Kad

spavamo, ulazimo u krajnje, delta stanje, gdje se poruke iz mozga

spuštaju u podsvijest i izbacuju kroz snove. Međutim, u teta stanju

svjesni um nije nesvjestan, pa možemo primati i odašiljati poruke dok

su nam svi kanali sjećanja otvoreni.

Kad se nađu u hipnozi, ljudi opisuju slike koje vide i dijaloge koje

čuju u svojim nesvjesnim umovima kao doslovna opažanja. Odgovarajući

na pitanja, subjekti ne mogu lagati, ali mogu pogrešno

protumačiti nešto što su vidjeli u svojem nesvjesnom umu, kao što to

činimo i u svjesnom stanju. U hipnozi, ljudi se ne mogu povezati ni sa

čim što ne smatraju istinom.

Neki kritičari hipnoze vjeruju da će subjekt u transu iskonstruirati

sjećanja i prilagoditi svoje odgovore kako bi usvojili teoretski okvir koji

im sugerira hipnotizer. Otkrio sam da je ta generalizacija pogrešna

pretpostavka. U svojem radu, svaki slučaj tretiram kao da informaciju

čujem prvi put. Kad bi subjekt nekako uspio nadvladati hipnotičku

proceduru i svjesno izgraditi fantaziju o duhovnom svijetu ili kad bi

došao do te slike preko slobodnih asocijacija iz prethodno usvojenih

ideja o životu nakon smrti, njegovi bi odgovori ubrzo počeli odudarati

od izvještaja mojih ostalih klijenata. U ranoj fazi svoje karijere spoznao

sam vrijednost pozornog unakrsnog ispitivanja. Nisam otkrio da je bilo

tko lažirao svoja duhovna iskustva samo da bi mi udovoljio. Zapravo,

subjekti u hipnozi spremno ispravljaju moja pogrešna tumačenja

njihovih izjava.

Kako je broj mojih slučajeva rastao, putem pokušaja i pogreške

naučio sam postavljati pitanja o duhovnom svijetu pravilnim redoslijedom.

Subjekti u nadsvjesnom stanju nisu osobito motivirani da

dobrovoljno nude informacije o cjelokupnom životu duša u duhovnom

svijetu. Potrebno je imati prave ključeve za pojedina vrata. S vremenom,

uspio sam usavršiti pouzdanu metodu memorijskog pristupa različitim

dijelovima duhovnog svijeta, spoznavši koja vrata moram otvoriti u

pravom trenutku tijekom seanse.

Kako sam sa svakom seansom stjecao sve veće samopouzdanje, sve

je više ljudi osjećalo da se dobro snalazim sa životom poslije smrti i da

sa mnom mogu razgovarati o tome. Neki klijenti iz prikazanih slučajeva

bili su vrlo religiozni ljudi, dok neki drugi nisu uopće imali duhovnih

uvjerenja. Većina se, pak, nalazi negdje između toga, i posjeduju raznorazne

osobne filozofije o životu. No, zapanjujuća stvar koju sam otkrio

tijekom svojeg istraživanja bila je ta, da su svi subjekti, vraćeni u stanje

duše, iskazivali nevjerojatnu dosljednost u odgovorima na pitanja o

duhovnom svijetu. Ljudi su se čak služili istim riječima i opisima u

kolokvijalnom jeziku, opisujući svoje živote na razini duša.

Međutim, ujednačenost iskustava tolikih klijenata nije me spriječila

da stalno provjeravam njihove izjave i potvrđujem specifične

funkcionalne aktivnosti duša. Pojedini slučajevi razlikovali su se u opisima,

ali razlog tomu bio je više stupanj razvijenosti duše nego razlike

u doživljavanju duhovnog svijeta.

Istraživanje je bilo bolno sporo, ali s rastom broja slučajeva, napokon

sam došao do radnog modela vječnog svijeta u kojem žive naše duše.

Otkrio sam da misli o duhovnom svijetu sadrže univerzalne istine među

dušama ljudi koji žive na Zemlji. Ta opažanja tolikih različitih ljudi

uvjerila su me da su njihove izjave vjerodostojne. Ja nisam religiozna

osoba, ali otkrio sam da je mjesto kamo odlazimo nakon smrti uređeno

i usmjereno, i shvatio sam da postoji veliki plan za život i život poslije

života.

Kad sam razmišljao o tome kako najbolje predstaviti svoja otkrića,

zaključio sam da bi metoda prikaza slučaja bila najživopisniji način koji

bi čitateljima omogućio procjenu prisjećanja klijenata na prošle živote.

Svaki izabrani slučaj predstavlja izravan dijalog mene i subjekta.

Svjedočanstva su skinuta sa snimki naših seansi. Ova knjiga ne govori

o prošlim životima mojih klijenata. Ona je dokumentacija njihovih

iskustava u duhovnom svijetu povezanim s tim životima.

Za čitatelje koji imaju poteškoća sa shvaćanjem naših duša kao

nematerijalnih objekata, opisi slučajeva u prvim poglavljima objašnjavaju

pojavljivanje i funkcioniranje duša. Svaki opis slučaja donekle

je skraćen zbog prostornih ograničenja, i kako bi se čitatelju predstavio

uređeni prikaz aktivnosti duša. Poglavlja su osmišljena tako da prikažu

normalno kretanje duša u duhovni svijet i iz njega uz prenošenje drugih

duhovnih informacija.

Do putovanja duša od trenutka smrti do sljedeće inkarnacije došao

sam tijekom trideset godina bavljenja životom između života kroz

hipnoterapiju. Tim sam se područjem bavio od 1970-ih, a moje su spoznaje

rasle sa svakim desetljećem. Međutim, većina prikazanih slučajeva

života između života iz ove knjige prikupljena je tijekom posljednjih

deset godina. U početku me iznenadilo što su se neki ljudi jasnije sjećali

dijelova života svoje duše nakon davnih života nego nakon novijih

života. No, iz nekog razloga, niti jedan subjekt nije se mogao prisjetiti

cijele kronologije aktivnosti duša koju sam izložio u ovoj knjizi. Moji se

klijenti živo prisjećaju određenih aspekata svojeg duhovnog života,

dok su im neka druga iskustva maglovita. Zbog toga, čak ni kroz ovih

dvadeset i devet slučajeva nisam uspio pružiti čitatelju cjeloviti raspon

informacija koje sam prikupio o duhovnom svijetu. Stoga moja

poglavlja sadrže detalje iz većeg broja slučajeva od ovih navedenih

dvadeset i devet.

Čitatelju se moje postavljanje pitanja u nekim slučajevima može

učiniti vrlo zahtjevnim. U hipnozi, važno je zadržati klijenta na

zacrtanom putu. Kad se radi o duhovnom carstvu, od hipnotizera se

traži više nego kad se radi na prisjećanju prošlih života. U transu,

prosječan klijent često dopušta umu svoje duše da odluta dok promatra

kako se odvijaju zanimljivi prizori. Moji klijenti često traže da prestanem

pričati kako ne bi morali izvještavati o onome što vide i kako bi jednostavno

uživali u iskustvima koja su proživjeli kao duše. Pokušavam biti

nježan i ne pretjerano strukturiran, ali moje seanse obično su individualne,

traju po tri sata, i obrađujemo mnogo toga. Ljudi katkad dolaze

izdaleka da bi me vidjeli, i nisu u mogućnosti ponovno se vratiti.

Izraz čuđenja na licu klijenata nakon seanse predstavlja mi veliko

zadovoljstvo. Oni koji su imali priliku vidjeti svoju vlastitu besmrtnost

dolaze do novih razina samorazumijevanja i snage. Prije no što

probudim svoje klijente, često im usadim odgovarajuće posthipnotičke

sugestije. Svjesno znanje o životu njihovih duša u duhovnom svijetu i

povijest fizičkih postojanja na planetima daje tim ljudima snažniji

osjećaj smjera i energije u životu.

Na kraju, trebao bih reći da će to što ćete pročitati možda uzdrmati

vaše stavove o smrti. Predstavljeni materijal možda se suprotstavlja

vašim filozofskim i religijskim vjerovanjima. Neki će pak čitatelji pronaći

potporu za svoje stavove. Drugima će informacije izložene u ovim

slučajevima izgledati poput subjektivnih priča koje podsjećaju na

znanstveno fantastičnu priču. Kakvog god uvjerenja bili, nadam se da

ćete razmisliti o implikacijama po čovječanstvo, ukoliko je točno to što

moji klijenti govore o životu poslije smrti.

S. (subjekt): O, moj Bože! Nisam valjda stvarno mrtav - jesam

bolničkom krevetu. Svi oko mene misle da sam mrtav, ali nisam.

Želim viknuti hej, nisam stvarno mrtav! Ovo je tako nevjerojatno...

plaču. Trebao bih biti mrtav, ali još sam živi To je čudno, jer

tijelo mi je apsolutno mrtvo dok se ja krećem iznad njega. Živ

Riječi su to čovjeka koji je u dubokoj hipnozi ponovno proživio

Kako se početni šok promatranja vlastite smrti i osjećaja kako duša

lebdi iz tijela pomalo smanjuje, moj se klijent spremnije prilagođava na

slike u svojem umu. Budući da maleni dio svijesti, kritični dio njegovog

uma, još uvijek funkcionira, shvaća da ponovno stvara prošlo iskustvo.

Potrebno mu je malo više no inače, jer klijent je mlada duša i nije toliko

navikao na cikluse rođenja, smrti i ponovnog rođenja kao mnogi moji

drugi klijenti.

No, za nekoliko trenutaka smiruje se i počinje samopouzdanije

odgovarati na moja pitanja. Brzo ga podižem iz podsvjesne hipnotičke

razine do nadsvjesnog stanja. Sada je spreman razgovarati o duhovnom

svijetu, i pitam ga što mu se događa.

S: Pa... dižem se sve više... još lebdim... opet gledam svoje tijelo.

Kao da gledam film, samo što sam i ja u njemu! Liječnik tješi

moju ženu i kćer. Moja žena jeca (klijent se od neugode migolji

u naslonjaču). Pokušavam posegnuti u njen um... kako bih joj

rekao da je sa mnom sve u redu. Toliko je shrvana da se ne

mogu probiti do nje. Želim da zna kako su moje patnje gotove...

oslobodio sam se svojeg tijela... ne trebam ga više... želim da zna

da ću je čekati. Želim da zna to... ali ona... ne sluša me. O, sada

krećem dalje...

I tako, vođen nizom naredbi, moj klijent započinje s procesom

kretanja kroz duhovni svijet. To je put kojim su mnogi drugi prošli u

sigurnosti mojeg ureda. Dok se sjećanja u nadsvjesnom stanju šire,

klijent pod hipnozom obično se sve više povezuje s duhovnim prolazom.

S napredovanjem seanse, klijentu je sve lakše pretočiti mentalne slike

u riječi. Kratke opisne fraze pretvaraju se u detaljna objašnjenja ulaska

u duhovni svijet.

Imamo mnogo dokumentacije, uključujući i opservacije medicinskog

osoblja, koja opisuje izvantjelesna iskustva bliske smrti ljudi teško

povrijeđenih u nesrećama. Te su ljude smatrali klinički mrtvima prije

no što su ih napori medicinskog osoblja vratili s druge strane. Duše su

sposobne napustiti tijela - domaćine i vratiti se u njih, osobito u

situacijama opasnim po život, kad tijelo umire. Ljudi opisuju kako su

lebdjeli nad svojim tijelima, osobito u bolnicama, i gledali kako liječnici

na njima provode procedure oživljavanja. S vremenom, ta sjećanja

izblijede nakon što se ljudi vrate u život.

U ranim fazama hipnotičke regresije u prošle živote, opisi klijenata

koji mentalno prolaze kroz smrti u prošlim životima ne proturječe izvještajima

ljudi koji su stvarno umrli na nekoliko minuta u ovom životu.

Razlika između ove dvije grupe ljudi jest u tome što se klijenti pod hipnozom

ne prisjećaju svojih iskustava privremene smrti. Ljudi u

dubokom transu u stanju su opisati kako izgleda život nakon trajne

fizičke smrti.

Koje su sličnosti prisjećanja na život nakon života između ljudi koji

opisuju svoja izvantjelesna iskustva nastala kao rezultat privremene

fizičke traume i subjekata koji se pod hipnozom prisjećaju smrti u

prošlom životu? I jedni i drugi nalaze se kako plutaju oko svojih tijela

na neki čudan način, pokušavajući dodirnuti čvrste predmete koji se

dematerijaliziraju pred njima. I jedni i drugi kažu kako ih frustrira pokušaj

razgovaranja sa živim ljudima koji ne reagiraju. I jedni i drugi kažu

da su osjetili kako ih nešto odvlači s mjesta na kojem su umrli i kako su

osjetili opuštenost i znatiželju, a ne strah.

Svi ti ljudi izvijestili su o euforičnom osjećaju slobode i svjetlosti koji

ih je okruživao. Neki od mojih klijenata vidjeli su kako ih u trenutku

smrti potpuno okružuje jarka bjelina, dok su drugi vidjeli svjetlost malo

dalje, iza područja mračnijeg prostora kroz kojeg ih je nešto vuklo. To

se često opisuje kao efekt tunela i dobro je poznato široj javnosti.

Moj drugi slučaj povest će nas dublje u iskustvo smrti. Klijent je

čovjek u šezdesetim godinama koji mi opisuje okolnosti svoje smrti kao

mlade žene imenom Sally, koju su ubili Kiowa Indijanci u napadu na

karavanu godine 1866. Iako taj i posljednji klijent opisuju iskustva smrti

na kraju života koji su neposredno prethodili sadašnjima, specifičan

datum smrti u povijesti nije osobito značajan zato što se dogodio

nedavno. Nisam pronašao značajne razlike između drevnih i modernih

vremena u pogledu prisjećanja na duhovni svijet, niti u pogledu kvalitete

naučenih lekcija.

Trebao bih reći i to da prosječan subjekt u transu ima neobjašnjivu

sposobnost preciznog određivanja datuma i geografskih lokacija mnogih

prošlih života. To vrijedi čak i za ranija razdoblja ljudske civilizacije,

kad su nacionalne granice i imena mjesta bili drukčiji nego danas. Ljudi

se možda neće uvijek s jednakom lakoćom prisjetiti nekadašnjih imena,

datuma i mjesta, ali opisi povratka u duhovni svijet i života u tom svijetu

uvijek su vrlo živopisni.

Prikaz drugog slučaja počinje na južnim ravnicama Amerike,

neposredno nakon što je strijela izbliza pogodila Sally u vrat. Uvijek

sam oprezan s prizorima smrti koji sadrže neku traumu iz prošlih života,

jer podsvjesni um često zadržava ta iskustva. Klijent iz ovog slučaja

došao je k meni zato što je cijelog života imao problema s grlom. U

takvim je slučajevima obično potrebna terapija oslobađanja i

deprogramiranje. U svim prisjećanjima na prošle živote, služim se

vremenom nakon smrti za mirnu analizu situacije, i dovodim klijenta u

položaj promatrača kako bih ublažio bol i emocije.

DRUGI SLUČAJ

Dr. N: Je li vam strijela zadala jaku bol?

S: Da... vrh mi je pokidao grlo... Umirem (klijent počinje šaptati,

uhvativši se rukama za grlo.) Gušim se... krv teče... Will (suprug)

me drži... bol... strašno... sada izlazim... ionako je gotovo.

Napomena: Duše često napuštaju ljudska tijela nekoliko trenutaka prije

S: Iz... svoje energije. Izgledam nekako prozirno bijelo... moja

duša...

Dr. N: I ostaje li to energetsko svjetlo isto nakon što si napustila

tijelo?

S: (stanka) Čini mi se da je malo naraslo... dok se krećem

uokolo.

Dr. N: Ako se tvoja svjetlost širi, kako sada izgledaš?

S: Maglovita... nit... visi...

Dr. N: A kakav je zapravo za tebe osjećaj izlaska iz tijela?

S: Pa, kao da sam skinula kožu... ogulila bananu. Jednostavno

sam u jednom zamahu izgubila tijelo!

Dr. N: Je li osjećaj neugodan?

S: O, ne! Sjajno je osjećati se tako slobodno, bez boli, ali... ja

sam... dezorijentirana... nisam očekivala da ću umrijeti... (Tuga

ulazi u glas mojeg klijenta, a ja želim da još trenutak ostane

usredotočen na svoju dušu, a ne na ono što se događa s njegovim

tijelom).

Dr. N: Razumijem, Sally. U ovom trenutku, kao duša osjećaš se

pomalo izgubljeno. To je normalno u situaciji kroz koju si upravo

prošla. Slušaj i odgovaraj na moja pitanja. Kažeš da si plutala.

Možeš li se slobodno kretati odmah nakon smrti?

S: Čudno je... kao da visim u zraku koji nije zrak... nema granica...

nema gravitacije... nemam težinu.

Dr. N: Misliš, čini ti se kao da si u vakuumu?

S: Da...ništa oko mene nije čvrsto. Nema prepreka u koje bih se

mogla zabiti... plutam...

Dr. N: Možeš li kontrolirati svoje kretanje - kamo ideš?

S: Da... mogu donekle... ali osjećam... povlačenje... u jarku

bjelinu... tako je sjajnal

Dr. N: Je li intenzitet bjeline svugdje isti?

S: Sjajniji je... dalje od mene... malo je tamnije bijelo... sivo... u

smjeru mojeg tijela... (počinje plakati) oh, moje jadno tijelo... Još

nisam spremna za odlazak, (klijent se uvlači u naslonjač, kao da

se opire nečemu).

Dr. N: Sve je u redu, Sally, ja sam s tobom. Želim da se opustiš

i kažeš mi vuče li te još uvijek sila koja te povukla kroz glavu u

trenutku smrti i možeš li je zaustaviti?

S: (stanka) Kad sam se oslobodila tijela, osjećaj povlačenja

ublažio se. Sada, osjećam kako me nešto blago tjera... odvlači

me od tijela... još ne želim otići... ali nešto želi da uskoro pođem...

Dr. N: Razumijem, Sally, ali pretpostavljam da si saznala da

donekle imaš kontrolu. Kako bi opisala to što te odvlači?

S: Nekakva... magnetična... sila... ali... želim ostati još malo...

Dr. N: Može li tvoja duša odolijevati tom osjećaju vučenja

onoliko dugo koliko želiš?

S: (nastaje duga stanka, jer čini se da klijent vodi unutarnju

raspravu sa samim sobom u prošlom životu koji je živio kao

Sally). Da, mogla bih kad bih stvarno htjela ostati. (Klijent počinje

plakati). O, strašno je što su ti divljaci učinili mojem tijelu. Moja

lijepa plava haljina cijela je umrljana krvlju... moj suprug Will

pokušava me držati i još se s našim prijateljima bori protiv

Kiowa.

Napomena: Osnažujem sliku štita oko ovog klijenta. To je jako važan

da osjeti kako moja ljubav nije nestala... želim da zna da me nije

izgubio zauvijek i da ćemo se opet vidjeti.

Dr. N: Prolaze li tvoje poruke?

S: Toliko je boli, ali on... osjeća moju bit... znam to. Naši su

prijatelji oko njega... i napokon nas razdvajaju... žele posložiti

kola i krenuti dalje.

Dr. N: A što se sada događa s vašom dušom?

S: Još se uvijek opirem tom osjećaju vučenja... želim ostati.

Dr. N: Zašto?

S: Pa, znam da sam mrtva... ali još nisam spremna napustiti Willa

i... želim vidjeti kako me pokapaju.

Dr. N: Vidiš li ili osjećaš neki drugi duhovni entitet u svojoj blizini

u ovom trenutku?

S: (stanka) Oni su u blizini... uskoro ću ih vidjeti... osjećam

njihovu ljubav dok želim da Will osjeti moju... čekaju dok ne

budem spremna.

Dr. N: Jesi li s vremenom u stanju utješiti Willa?

S: Pokušavam se probiti u njegov um.

Dr. N: I jesi li uspješna u tome?

S: (stanka) Ja... pomalo... osjeća me... shvaća... ljubav...

Dr. N: U redu, Sally, sada ćemo se opet pokrenuti unaprijed u

relativnom vremenu. Vidiš li kako tvoji prijatelji iz karavane

polažu tvoje tijelo u nekakav grob?

S: (glas je samopouzdaniji) Da, pokopali su me. Vrijeme je da

pođem... sada dolaze po mene... krećem se...prema sjajnijem

svjetlu...

Suprotno vjerovanjima nekih ljudi, duše se uglavnom ne zanimaju

mnogo za to što se događa s njihovim tijelima nakon što fizički umru.

To ne znači nemarnost prema osobnoj situaciji i ljudima koje ostavljaju

za sobom na Zemlji, nego njihovo priznanje konačnosti smrti. Osjećaju

želju da požure prema krasotama duhovnog svijeta.

Međutim, mnoge druge duše žele nekoliko zemaljskih dana lebdjeti

oko mjesta na kojem su umrle, obično do nakon sprovoda. Vrijeme je

očito ubrzano za njih, i nekoliko zemaljskih dana može im se činiti kao

nekoliko minuta. Postoje razne motivacije za zadržavanje. Primjerice,

netko tko je ubijen ili tko je neočekivano poginuo u nesreći često ne

želi odmah otići. Otkrio sam da su te duše često zbunjene ili ljutite.

Sindrom zadržavanja duša osobito je čest kod smrti mladih ljudi.

Naglo odvajanje od ljudskog tijela, čak i nakon duge bolesti, ipak je

šok za prosječnu dušu, i to je može učiniti neodlučnom za odlazak u

trenutku smrti. Za duše postoji i neka simbolika u normalnoj pripremi

pogreba koja traje tri do pet dana. Duše ne osjećaju morbidnu znatiželju

da vide pokop svojih tijela, jer emocije u duhovnom svijetu nisu poput

onih koje osjećamo ovdje na Zemlji. No, otkrio sam da duševni entiteti

cijene poštovanje koje živi rođaci i prijatelji iskazuju prema sjećanju na

njihov fizički život.

Kao što smo vidjeli u posljednjem slučaju, postoji jedan osnovni

razlog zbog kojeg mnogi duhovi ne žele odmah napustiti mjesto svoje

fizičke smrti. To je želja da se mentalno utješi voljene osobe prije puta

u duhovni svijet. Oni koji su upravo umrli nisu toliko pogođeni svojom

smrću, jer znaju da će ih oni koji su ostali na Zemlji opet vidjeti u duhovnom

svijetu, a vjerojatno i kasnije u drugim životima. S druge strane,

ožalošćeni ljudi na sprovodu često imaju osjećaj da su zauvijek

izgubili voljenu osobu.

Pod hipnozom, moji subjekti prisjećaju se frustracije koju osjećaju

zato što ne mogu učinkovito upotrijebiti svoju energiju da bi mentalno

dodirnuli ljudsko biće koje ne reagira zbog šoka i boli. Emocionalna

trauma može toliko preplaviti unutarnji um živih osoba da im umanji

mentalnu sposobnost komunikacije s dušama. Kada tek otišla duša

pronađe način da utješi one koji su ostali - ma koliko kratko to bilo -

obično je zadovoljna i želi se brzo udaljiti iz astralnog plana Zemlje.

Tipičan primjer duhovne utjehe doživio sam i sam. Moja majka

umrla je iznenada od srčanog udara. Tijekom njezinog pogreba, moja

sestra i ja bili smo toliko ispunjeni boli da su nam umovi otupjeli.

Nekoliko sati kasnije, vratili smo se sa svojim supružnicima u praznu

kuću moje majke i zaključili da se moramo odmoriti. Moja sestra i ja

zacijelo smo ušli u prijemčivo alfa stanje svijesti otprilike u isto vrijeme.

Moja se majka pojavila u dvije odvojene sobe u isto vrijeme, prošavši

kroz naše podsvjesne umove kao u snu, poput poteza bjeline nad

našim glavama. Posegnula je prema nama, nasmiješila se, pokazujući

da joj je dobro i da je prihvatila smrt. Zatim je otplutala. Iako je trajao

samo nekoliko sekundi, ovaj je čin bio smisleno zaključenje, i oboje

smo utonuli u zdravi san delta stanja svijesti.

Mi smo u stanju osjetiti utješnu prisutnost duša izgubljenih voljenih

osoba, osobito tijekom pogreba ili neposredno nakon toga. Da bi se

duhovna komunikacija probila kroz šok žalosti, potrebno se opustiti i

očistiti um, barem na kratko. U tim trenucima, naša osjetljivost za

paranormalna iskustva otvorenija je za primanje pozitivnih poruka

ljubavi, praštanja, nade, ohrabrenja i potvrde da su naši voljeni na

dobrom mjestu.

Kada mi udovica s malom djecom kaže: «Jedan dio mojeg supruga

dolazi mi u teška vremena», vjerujem joj. Moji klijenti kažu mi da su,

kao duše, bili u stanju pomoći onima na Zemlji da povezu svoje

unutarnje umove s duhovnim svijetom. Kao što kaže mudra izreka,

ljudi ne nestaju sve dok ih pamte oni koji su ostali na Zemlji. U sljedećim

poglavljima, vidjet ćemo kako je neko specifično sjećanje refleksija

naše vlastite duše, dok su kolektivna sjećanja atomi čiste energije za

sve duše. Smrt ne prekida naš odnos s besmrtnim dušama onih koje

volimo samo zato što su oni izgubili svoju fizičku osobnost utjelovljenu

u smrtnom tijelu. Unatoč mnogim aktivnostima, te uzašle duše još nas

mogu doseći ako ih pozovemo.

Povremeno se dogodi da neki uznemireni duh ne želi napustiti

Zemlju nakon fizičke smrti. Razlog je tome neki nerazriješeni problem

koji snažno utječe na njegovu savjest. U tim abnormalnim slučajevima,

pomoć dolazi od strane viših, brižnih entiteta koji mogu pomoći sa

svoje strane u procesu prilagodbe. I mi imamo načina pomoći uznemirenim

duhovima da napuste Zemlju. O problematičnim dušama

više ću govoriti u četvrtom poglavlju, ali enigma duhova prikazanih u

knjigama i filmovima jako je prenapuhana.

Kako se možemo najbolje pripremiti za svoju vlastitu smrt? Naši

životi mogu biti kratki ili dugi, zdravi ili boležljivi, ali dolazi trenutak

kada se svi moramo susresti sa smrću na način koji nam je predodređen.

Ako smo oboljeli od dugotrajne smrtonosne bolesti, imamo vremena

za adekvatnu pripremu uma, kada prođu početni šok, negiranje i

depresija. Kad se iznenada suočimo sa smrću, um ubrzano prolazi kroz

taj niz reakcija. Dok se bliži kraj fizičkog života, svaki čovjek ima

sposobnost spojiti se s višom sviješću. Umiranje je razdoblje u životu u

kojem najlakše postajemo duhovno svjesni, kad možemo osjetiti da je

naša duša povezana s vječnošću.

Iako postoje umirući ljudi kojima je prihvaćanje teže od rezignacije,

skrbnici koji rade s umirućima kažu da, pri kraju, gotovo svi ljudi

postignu stanje mirne spremnosti na odvajanje. Vjerujem da umiruće

osobe dobivaju pristup vrhunskom znanju vječne svijesti i to se često

vidi na njihovim licima.

Mnogi ljudi shvaćaju da ih čeka nešto univerzalno i da će to biti

dobro.

Umirući ljudi prolaze kroz metamorfozu tijekom koje se njihove

duše odvajaju od usvojenog tijela. Ljudi povezuju smrt s gubitkom

životne sile, ali istina je upravo suprotna tome. U smrti napuštamo

svoje tijelo, ali naša vječna životna energija sjedinjuje se sa silom

božanske nad-duše. Smrt nije tama, nego svjetlost.

Moji klijenti kažu da su, nakon prisjećanja na iskustvo prošle smrti,

toliko ispunjeni ponovno otkrivenom slobodom od zemaljskih tijela da

jedva čekaju da krenu na duhovno putovanje prema mjestu mira i

bliskosti. U sljedećim slučajevima saznat ćemo kako izgleda život poslije

života.

Tisućama godina, ljudi Mezopotamije vjerovali su da vratnice

Dr. N: Sada napuštate svoje tijelo. Vidite se kako se sve više

Dr. N: Opišite mi taj tunel.

S: To je... šuplji, zatamnjen prolaz... na drugom kraju vidim mali

krug svjetlosti.

Dr. N: U redu, što vam se sada događa?

S: Osjećam vučenje... blago povlačenje... mislim da bih trebala

proletjeti kroz taj tunel, i činim to. Sada je više sivo nego tamno,

jer se sjajni krug širi preda mnom. Kao da... (klijentica zastaje).

Dr. N: Nastavite.

S: Pozivaju me dalje...

Dr. N: Dopustite da se krug svjetlosti proširi pred vama na kraju

tunela i nastavite mi objašnjavati što vam se događa.

S: Krug svjetlosti jako se širi i... izlazim iz tunela. Tu je... sjajni

oblak... svjetlosna magla. Prolazim kroz to.

Dr. N: Dok napuštate tunel, što vam je još dojmljivo osim

nedovoljne apsolutne vizualne jasnoće?

S: (klijentica se stišava) Tako je... mirno... to je tako mirno

mjesto... nalazim se na mjestu duhova...

Dr. N: Imate li u ovom trenutku kakvih drugih utisaka kao

duša?

S: Misli! Osjećam...snagu misli oko sebe. Ja...

Dr. N: Samo se potpuno opustite i dopustite utiscima da vas

blago prožmu, a zatim me točno izvijestite o tome što vam se

događa. Molim vas, nastavite.

S: Pa, to je teško opisati riječima. Osjećam... misli ljubavi...

bliskosti... empatije... i sve je to kombinirano... s očekivanjem...

kao da me drugi... čekaju.

Dr. N: Osjećate li se sigurno, ili se pomalo pribojavate?

S: Ne bojim se. Kad sam bila u tunelu, bila sam više...

dezorijentirana. Da, osjećam se sigurno... Svjesna sam misli koje

sežu prema meni... brige... skrbi. Čudno je, ali okružuje me i

razumijevanje o tome tko sam i zašto sam sada ovdje.

Dr. N: Vidite li dokaz toga oko sebe?

S: (tišim glasom) Ne, osjećam to - sklad misli svugdje je oko

mene.

Dr. N: Spomenuli ste da vas je nakon izlaska iz tunela okružila

tvar nalik oblacima. Nalazite li se na nebu iznad Zemlje?

S: (stanka) Ne - ne to - ali čini mi se da plutam kroz nekakav

oblak koji je drukčiji od onih na Zemlji.

Dr. N: Možete li uopće vidjeti Zemlju? Je li ispod vas?

S: Možda jest, ali nisam je vidjela otkako sam ušla u tunel.

Dr. N: Osjećate li da ste još povezani sa Zemljom, možda kroz

neku drugu dimenziju?

S: To je moguće - da. U mojem umu, Zemlja mi se čini blizu... a

ja se još osjećam povezanom sa Zemljom... ali znam da sam u

nekom drugom prostoru.

Dr. N: Što mi još možete reći o svojoj trenutnoj lokaciji?

S: Još je malo... mutno... ali izlazim iz toga.

Ova je osoba, nakon što sam je proveo kroz iskustvo smrti i tunel,

nastavila s mirnom mentalnom prilagodbom bestjelesnom stanju, dok

napreduje dalje kroz duhovni svijet. Nakon nešto početne nesigurnosti,

njezini prvi utisci odražavaju osjećaj blagostanja. Taj je osjećaj

uobičajen među mojim subjektima.

Kada prođu kroz tunel, naše duše prošle su kroz prve vratnice na

putovanju u duhovni svijet. Većina sada u potpunosti shvaća da nisu

stvarno mrtvi, nego da su jednostavno napustili teret zemaljskog tijela

koje je umrlo. S tom sviješću dolazi i različiti stupanj prihvaćanja,

ovisno o duši. Neki subjekti gledaju svoje okruženje s neprekidnom

zapanjenošću, dok mi drugi mirnije opisuju ono što vide. Mnogo ovisi

o njihovoj zrelosti i novijim životnim iskustvima. Najčešća reakcija je

uzdah olakšanja, nakon čega slijedi nešto poput: «Oh, sjajno, opet sam

došao/došla kući na ovo prekrasno mjesto».

Postoje i visoko razvijene duše koje iz svojih tijela izlaze toliko brzo

da im najveći dio svega što ovdje opisujem prolazi kao u magli dok lete

ravno prema svojim duhovnim odredištima. To su profesionalci i, po

mojem mišljenju, na Zemlji ih je vrlo malo. Prosječna duša ne kreće se

tako brzo, a neke veoma oklijevaju. Ako isključimo rijetke slučajeve

vrlo poremećenih duhova koji se bore da bi ostali povezani sa svojim

mrtvim tijelima, otkrio sam da su uglavnom mlađe duše s manjim

brojem prošlih života one koje nakon smrti ostaju vezane uz zemaljsko

okruženje.

Većina mojih klijenata izvještava da su im stvari još uvijek pomalo

nejasne kad izađu iz tunela. Mislim da je razlog tomu gustoća najbližeg

astralnog plana koji okružuje Zemlju, a kojeg teozofi zovu kamaloka.

Sljedeći slučaj opisuje to područje iz perspektive analitičnijeg klijenta.

Duša ove osobe demonstrirala je visoku razinu opservacijskog uvida u

oblike, boje i razine vibracije. Takvi detaljni fizički opisi obično se

događaju dublje u duhovnom svijetu, kad se moji klijenti već priviknu

na svoju okolinu.

S: Ne znam. Nisam ja to osmislio.

Dr. N: Prema vašem opisu, zamišljam duhovni svijet kao golemi

dok sa slojevima nijansiranih odjeljaka od vrha do dna.

S: Da, i odjeljci su zaobljeni - udaljavaju se od mene dok plutam

kroz njih.

Dr. N: Možete li mi s vašeg gledišta reći nešto o raznim bojama

slojeva?

S: Nisam rekao da su slojevi imali neke naznačene tonove boja.

Sve su to varijacije bijele. Svjetlije je... sjajnije tamo kamo idem,

nego tamo gdje sam bio. Oko mene se nalazi maglovita bjelina,

mnogo svjetlija od tunela.

Dr. N: Dok plutate kroz te duhovne slojeve, kreće li se vaša duša

nagore ili nadolje?

S: Niti jedno. Krećem se kroz njih.

Dr. N: Pa, vidite li duhovni svijet u ovom trenutku u linearnim

dimenzijama, linijama i kutovima, dok se krećete kroz njih?

S: (stanka) Za mene, to je... uglavnom snažna, nematerijalna

energija, razlomljena u slojeve svjetlijim i tamnijim varijacijama

boja. Mislim da me nešto... vuče na odgovarajuću razinu putovanja

i pokušava me opustiti...

Dr. N: Na koji način?

S: Čujem zvukove.

Dr. N: Kakve zvukove?

S: Odjek... glazbe... glazbeno titranje... poput zvonaca na vjetru...

vibrira s mojim kretnjama... tako je opuštajuće.

Dr. N: Drugi ljudi opisali su te zvukove kao vibracije, kao da

putuju na rezonanciji glazbene vilice za ugađanje tonova. Slažete

li se ili ne s tim opisom?

S: (kima u znak slaganja) Da, to je to... a imam i sjećanje na

mirise i okuse.

Dr. N: Znači li to da naši fizički osjeti ostaju s nama nakon smrti?

S: Da, sjećanje na njih... valovi glazbenih nota ovdje tako su

prelijepi... zvona...žice... takav spokoj.

Mnogi putnici duhovnim svijetom opisuju mi opuštajući utjecaj

glazbenih vibracija. Zvukovi nalik šumu započinju ubrzo nakon smrti.

Neki subjekti pričaju mi kako su čuli zvukove zujanja ili brujanja odmah

nakon napuštanja fizičkih tijela. Oni su nalik zvuku kojeg možemo čuti

kada stojimo pokraj telefonskih žica i mogu varirati u snazi prije no što

se duša odvoji od onoga za što vjerujem da je Zemljin astralni plan.

Ljudi izvještavaju da su čuli iste zvukove pod općom anestezijom. Ta

jednolična zvonjava postaje muzikalnija kad napustimo tunel. Ta je

glazba dobila odgovarajući naziv - energija univerzuma - zato što revitalizira

dušu.

Klijentima koji govore o duhovnim slojevima spominjem mogućnost

da vide astralne razine. U metafizičkim tekstovima možemo pročitati

mnogo o razinama iznad Zemlje. Od drevnih indijskih zapisa zvanih

Vede, preko kasnijih istočnjačkih tekstova, astralni planovi povijesno

su predstavljali niz dimenzija koje se uzdižu iznad fizičkog ili materijalnog

svijeta, i spajaju se s duhovnim. Ta nevidljiva područja ljudi su doživljavali

tisućama godina kroz meditativna, izvantjelesna opažanja uma.

Kažu da su astralni planovi sve rjeđi kako se duša udaljava od teških

utjecaja Zemlje.

Sljedeći slučaj prikazuje dušu koja je još uvijek zabrinuta nakon

prolaska kroz duhovni tunel. To je muškarac koji je 1902. godine umro

od srčanog udara na čikaškoj ulici u dobi od trideset i šest godina. Za

sobom je ostavio veliku obitelj s mnogo male djece i suprugom koju je

veoma volio. Bili su jako siromašni.

veliko! Tako je sjajno i čisto - čak i miriše dobro. Gledam

S: (klijent se trgne i uspravi u mojem naslonjaču) Dobro! Vidim

Slučaj, koji sam upravo prikazao, može se opisati kao prilično

nezadovoljni duh čvrsto povezan sa svojom srodnom dušom, Maggie,

koju je ostavio za sobom. Nije upitno da neke duše nose negativnu

prtljagu teških prošlih života dulje nego ostale, unatoč smirujućim utjecajima

duhovnog svijeta. Ljudi običavaju misliti da sve duše postaju

sveznajuće u smrti. To nije potpuno točno, zato što su razdoblja prilagodbe

različita. Vrijeme prilagodbe duše ovisi o okolnostima smrti,

vezanosti svake duše uz sjećanja na život koji je upravo završio, i razini

razvijenosti duše.

Često tijekom regresije slušam bijes duša čiji su mladi životi naglo

prekinuti. Duše koje se vraćaju u duhovni svijet pod tim uvjetima često

su uznemirene i zbunjene jer su napustile voljene ljude bez mnogo

upozorenja. Nepripremljene su za smrt, a neke se osjećaju tužno i

uskraćeno nakon napuštanja tijela.

Ako je duša traumatizirana zbog nedovršenog posla, obično je prvi

entitet koji vidi nakon smrti njezin vodič. Ti su visoko razvijeni duhovni

učitelji spremni preuzeti početni izljev frustracije duše nakon prijevremene

smrti. Peti slučaj na kraju će se dobro prilagoditi duhovnom

svijetu, dopuštajući svojem vodiču da mu pomogne tijekom putovanja

koje ga očekuje.

Međutim, otkrio sam da vodiči ne potiču potpuno prorađivanje

nesređenih misli na duhovnim vratnicama. Postoje bolja vremena i

mjesta za detaljne analize karmičkih lekcija o životu i smrti, koja ću opisati

kasnije. Vodič u petom slučaju ponudio je kratku vizualizaciju

ubrzanog zemaljskog vremena kako bi utješio ovog čovjeka u vezi

budućnosti njegove žene i djece, da bi ovaj s više prihvaćanja nastavio

svoje putovanje.

Bez obzira na stanje svijesti odmah nakon smrti, moji klijenti puni su

ushita kad ponovno otkriju čudesa duhovnog svijeta. Taj je osjećaj

obično povezan s euforijom što su za sobom ostavili sve svjetovne

brige, a osobito fizičku bol. Više od svega ostalog, duhovni svijet za

dušu koja putuje predstavlja mjesto krajnjeg spokoja. Iako se u početku

može činiti da smo sami neposredno nakon smrti, nismo izolirani i

lišeni pomoći. Nevidljive inteligentne energetske sile vode nas kroz

vratnice.

Novopridošlice u duhovnom svijetu nemaju mnogo vremena za

plutanje uokolo i zapitkivanje gdje su i što će im se dogoditi. Naši vodiči

i nekoliko srodnih duša i prijatelja čekaju nas u blizini vratnica kako bi

nam pružili priznanje, ljubav i uvjerenje da je sve u redu. Zapravo,

njihovu prisutnost osjećamo od trenutka smrti, jer veliki dio naše početne

prilagodbe ovisi o utjecaju tih ljubaznih entiteta na našu dušu

koja se vraća.

Budući da je susretanje s prijateljskim duhovima nakon smrti

S: Kao da... lebdim na... čistom, bijelom pijesku... koji se pomiče

oko mene... a ja se nalazim ispod divovskog suncobrana - s jarko

obojenim pločama - sve su pretvorene u paru, ali i spojene...

Dr. N: Je li tko došao pred vas?

S: (stanka) Ja... mislila sam da sam sama... ali... (dugo oklijevanje)

u daljini... uh... svjetlost... kreće se brzo prema meni... oh, ti

bokca!

Dr. N: Što je?

S: (uzbuđeno) Ujko Charlie! (glasno) Ujko Charlie, ovdje sami

Dr. N: Zašto je baš ta osoba došla pred vas?

S: (glasom usredotočenim na nekoga u daljini) Ujko Charlie,

tako si mi nedostajao.

Dr. N: (ponavljam svoje pitanje).

S: Zato što sam ga voljela više od svih svojih rođaka. Umro je

dok sam još bila dijete i nisam ga nikad preboljela. (na farmi u

Nebraski, u životu neposredno prije sadašnjega).

Dr. N: Kako znate da je to ujko Charlie? Ima li neko obilježje po

kojem ga možete prepoznati?

S: (klijentica se uzbuđeno meškolji u stolcu) Naravno, naravno -

baš kako ga pamtim - veseo, ljubazan, pun ljubavi - nalazi se uz

mene (smije se).

Dr. N: Što je tako smiješno?

S: Ujko Charlie je debeo baš kao i prije.

Dr. N: I što čini sada?

S: Smiješi se i pruža mi ruku...

Dr. N: Znači li to da ima nekakvo tijelo s rukama?

S: (smije se) Pa, i da i ne. Plutam unaokolo, a to čini i on. To je...

u mojem umu... pokazuje mi se cijeli... a najsvjesnija sam...

njegove ruke koju pruža prema meni.

Dr. N: Zašto vam pruža materijaliziranu ruku?

S: (stanka) Da bi me... utješio... da bi me... vodio dalje u

svjetlost.

Dr. N: A što vi činite?

S: Idem s njim i prisjećamo se lijepih vremena koja smo proveli

igrajući se na sjeniku farme.

Dr. N: I on vam dopušta da sve to vidite u svojem umu kako

biste znali tko je?

S: Da... jer znala sam ga u posljednjem životu... pa se neću bojati.

On zna da sam još uvijek pomalo u šoku zbog svoje smrti,

(klijentica je umrla iznenada, u automobilskoj nesreći).

Dr. N: Tada, odmah nakon smrti, bez obzira na to koliko smo

smrti iskusili u drugim životima, je li moguće da još osjećamo

strah dok se opet ne naviknemo na duhovni svijet?

S: To nije stvarno strah - to je pogrešno - više kao nekakav

oprez, možda. Svaki put je drukčije. Sudar me uhvatio nespremnu.

Još sam uvijek pomalo zbunjena.

Dr. N: U redu, krenimo malo naprijed. Što ujko Charlie radi

sada?

S: Vodi me... na mjesto kamo bih trebala poći...

Dr. N: Kad izbrojim do tri, pođimo tamo. Jedan - dva - tri!

Recite mi što se događa.

S: (duga stanka) Tu... su... i drugi ljudi... i izgledaju prijateljski...

kad im se približavam... čini se da žele da im se pridružim...

Dr. N: Nastavite se kretati prema njima. Imate li utisak da možda

čekaju vas?

S: (uz prepoznavanje) Da! Zapravo, shvaćam da sam bila s njima

i prije... (stanka) Ne, ne idi!

Dr. N: Što se događa sada?

S: (vrlo uznemireno) Ujko Charlie me napušta. Zašto odlazi?

Dr. N: (prekidam dijalog i koristim se standardnim tehnikama

smirivanja namijenjenim ovakvim situacijama. Zatim nastavlja-

mo). Pogledajte duboko svojim unutarnjim umom. Sigurno

shvaćate zašto vas ujko Charlie ostavlja u ovom trenutku?

S: (opuštenije, ali uz žaljenje) Da... on boravi na... drukčijem

mjestu od mene... samo me dočekao... i doveo ovamo.

Dr. N: Mislim da razumijem. Posao ujka Charlieja bio je da bude

prva osoba koju ćete susresti nakon smrti i da se pobrine da s

vama bude sve u redu. Volio bih znati osjećate li se sada bolje,

više kao da ste kod kuće.

S: Da, osjećam se. Zato me ujko Charlie ostavio s drugima.

Zanimljiv fenomen duhovnog svijeta je da nas važne osobe iz naših

života uvijek mogu pozdraviti, iako možda već žive novi život u drugom

tijelu. To ću objasniti u šestom poglavlju. U desetom poglavlju istražit

ću sposobnost duša da podijele svoju esenciju, tako da se na Zemlji

nalaze u više od jednog tijela.

Na ovoj točki u putovanju duše, prtljaga u vidu mentalnih i fizičkih

tereta koje je donijela sa Zemlje umanjuje se iz dva razloga. Prvi je

razlog što nam dokaz brižno organiziranog reda i sklada u duhovnom

svijetu vraća sjećanje na ono što smo ostavili za sobom prije no što smo

izabrali život u fizičkom obliku. Drugo, prisutan je snažan emocionalni

utjecaj u trenutku kada ugledamo ljude za koje smo mislili da ih više

nećemo vidjeti nakon što su umrli na Zemlji. Evo još jednog primjera.

S: (nakon malo oklijevanja) Uhmm... ljudi... prijatelji... ovdje su,

mislim.

Dr. N: Ti su vam ljudi poznati sa Zemlje?

S: Ja... imam osjećaj njihove nazočnosti... ljudi koje znam...

Dr. N: U redu, nastavite dalje. Što sljedeće vidite?

S: Svjetla... blaga... poput oblaka.

Dr. N: Dok se krećete dalje, izgledaju li vam ta svjetla isto?

S: Ne, rastu... mjehuri energije... a ja znam da su to ljudi!

Dr. N: Krećete li se vi prema njima ili oni prema vama?

S: Lebdimo jedni prema drugima, ali ja se krećem sporije od

njih zato što... ne znam što trebam učiniti...

Dr. N: Samo se opustite i nastavite lebdjeti i opisivati mi sve što

vidite.

S: (stanka) Sada vidim napola formirane ljudske oblike - samo

od struka naviše. I njihovi su obrisi prozirni... mogu vidjeti kroz

njih.

Dr. N: Vidite li kakva specifična obilježja tih oblika?

S: (uznemireno) Oči!

Dr. N: Vidite samo oči?

S: ...vidim samo naznaku usta - zapravo, ništa, (uzbunjeno) Oči

me sada okružuju... približavaju se...

Dr. N: Ima li svaki od tih entiteta po dva oka?

S: Tako je.

Dr. N: Sliče li te oči ljudskim očima, imaju li šarenicu i zjenicu?

S: Ne... drukčije su... veće su... crne kugle... zrače svjetlošću...

prema meni... misao... (s uzdahom olakšanja) oh!

Dr. N: Nastavite.

S: Polako ih prepoznajem - šalju mi slike u um - misli o sebi i...

oblici se mijenjaju... u ljude!

Dr. N: Ljude s fizičkim obilježjima ljudi?

S: Da. Oh... pogledajte! To je on\

Dr. N: Što vidite?

S: (smije se i plače istovremeno) Mislim da je to... da - to je Larry

- on se nalazi ispred svih ostalih - on je prvi koga stvarno vidim...

Dr. N: (nakon što sam klijentici dao vremena da se malo oporavi)

Larrvjev duševni entitet nalazi se ispred skupine ljudi koje

poznajete?

S: Da, sada znam da se oni koje najviše želim vidjeti nalaze

ispred... neki moji drugi prijatelji su iza njih.

Dr. N: Možete li ih sve jasno vidjeti?

S: Ne, oni u pozadini su... magloviti... udaljeni... ali imam osjećaj

njihove nazočnosti. Larry je ispred... prilazi mi... Larry!

Dr. N: Larry je suprug iz vašeg posljednjeg života o kome ste mi

pričali?

S: (klijentica užurbano govori) Da - imali smo tako predivan

zajednički život - Gunther je bio tako snažan - svi iz njegove

obitelji protivili su se našem braku - Jean je dezertirao iz

mornarice da bi me spasio od lošeg života kojim sam živjela u

Marseillesu - uvijek me želio...

Ova klijentica tako je uzbuđena da se njezini prošli životi gomilaju

jedan na drugi. Larry, Gunther i Jean su njezini bivši supruzi, ali ista

srodna duša. Bilo mi je drago što smo imali prilike otkriti tko su svi ti

ljudi u seansama prije ovog intervala prisjećanja u duhovnom svijetu.

Osim Larrvja, njezinog posljednjeg supruga, Amerikanca, Jean je bio

francuski mornar iz devetnaestog stoljeća, a Gunther je bio sin njemačkih

aristokrata iz osamnaestog stoljeća.

Dr. N: Što vas dvoje radite u ovom trenutku?

S: Grlimo se.

Dr. N: Da vas u ovom trenutku netko treći gleda kako se grlite,

što bi vidio?

S: (ne odgovara)

Dr. N: (klijentica je toliko uronjena u prizor sa svojom srodnom

dušom da joj suze teku niz lice. Čekam jedan trenutak, a tada

pokušavam opet). Kako biste vi i Larry izgledali nekome tko vas

sada gleda u duhovnom svijetu?

S: Vidjeli bi... dva tijela jarke svjetlosti kako kruže jedno oko

drugoga, valjda...(klijentica se počinje smirivati i pomažem joj

da obriše lice rupčićem)

Dr. N: Što to znači?

S: Grlimo se... izražavamo ljubav... povezujemo... to nas čini

sretnima...

Dr. N: Što se zbiva nakon što ste se susreli sa svojom srodnom

dušom?

S: (klijentica se čvrsto hvata za naslone) Oh - svi su ovdje - prije

sam ih samo osjetila. Sada se više njih približava.

Dr. N: A to se događa nakon što vam se približio vaš suprug?

S: Da...Majko! Ona mi prilazi... tako mi je nedostajala... oh,

mama... (klijentica opet počinje plakati).

Dr. N: U redu...

S: Oh, molim vas, sada me nemojte ispitivati - želim uživati u

ovome... (čini se da klijentica u sebi razgovara sa svojom majkom

iz prošlog života).

Dr. N: (čekam nekoliko trenutaka) Znam da uživate u ovom

susretu, ali morate mi pomoći da saznam što se događa.

S: (udaljenim glasom) Mi... samo se grlimo... tako je lijepo opet

biti s njom...

Dr. N: Kako se uspijevate grliti ako nemate tijela.

S: (uzdiše kao da sam joj naporan) Obavijamo se svjetlom,

naravno.

Dr. N: Ispričajte mi kakav je to osjećaj za duhove?

S: Kao da vas omataju jarkom svjetlošću pokrivača ljubavi.

Dr. N: Razumijem...

S: (klijentica me prekida visokim tonom smijeha prepoznavanja)

Tim.'... to je moj brat - umro je tako mlad (utopio se u dobi od

Vrlo često, neki entitet koji nam je vrlo značajan čekat će nas malo

ispred ostalih, koji žele biti nazočni kada prođemo kroz vratnice. Ne

samo da se veličina odbora za doček mijenja za svaku osobu nakon

svakog života, nego se drastično reducira za naprednije duše, kada

duhovna utjeha postaje manje nužna. Deveti slučaj na kraju ovog poglavlja

primjer je takve vrste duhovnog prijelaza.

Šesti i sedmi slučaj predstavljaju jedan od tri načina na koji se novopridošle

duše dočekuju u duhovnom svijetu. Te je dvije duše ubrzo

nakon smrti dočekao neki od važnijih entiteta, nakon čega slijede drugi,

poredani po važnosti. Klijentica iz sedmog slučaja prepoznala je

ljude brže od klijentice iz šestog. Kad se susretnemo s tih dušama

odmah nakon smrti, otkrivamo da su nam one u prošlim životima bile

supružnici, roditelji, djedovi i bake, braća i sestre, ujaci, stričevi, tete,

bratići i sestrične i dragi prijatelji. Svjedočio sam nekim duboko emocionalnim

prizorima u kojima su sudjelovali moji klijenti u ovoj fazi

svojeg putovanja.

Emocionalni susreti koji se događaju među dušama u ovom trenutku

duhovnog putovanja samo su preludij našem konačnom smještaju u

specifičnoj grupi entiteta na našoj razini zrelosti. Ti susreti uzrokuju još

jedan snažan emocionalni doživljaj za klijenta u stanju nadsvjesnog

prisjećanja. U kasnijim poglavljima opisat ćemo organizaciju duhovnog

svijeta, između ostalog i to kako se grupe formiraju i kako se unakrsno

povezuju s drugim entitetima.

U ovom trenutku, važno je shvatiti kako entiteti koji nam žele

dobrodošlicu ne moraju biti dio naše grupe za učenje u duhovnom

svijetu. Razlog tomu je činjenica da ljudi s kojima smo bliski u životu

nisu na istoj razini razvoja. Činjenica da su se odlučili susresti s nama

nakon naše smrti zbog svoje ljubavi i ljubaznosti prema nama ne znači

da će svi oni biti dio naše duhovne skupine učenja kad stignemo na

krajnje odredište ovog putovanja.

Primjerice, u šestom slučaju, ujko Charlie očito je bio naprednija

duša od moje klijentice, a možda je čak djelovao u ulozi duhovnog

vodiča. Bilo mi je jasno da je jedan od primarnih zadataka duše ujka

srodna duša, na istoj razini kao i ova klijentica. Uočite i to da, kod

klijentice u sedmom slučaju, njezin duhovni vodič nije bio nazočan

među njezinim bivšim rođacima i prijateljima. Međutim, kako se prizor

razvija, postoje pokazatelji da je duhovni vodič organizirao cijeli proces

susreta iako je ostao u pozadini. S time sam se susreo kod mnogih

slučajeva.

Druga vrsta susreta koji se događaju nakon smrti je tih, značajan

susret s duhovnim vodičem, pri čemu se u neposrednoj blizini ne vidi

nitko drugi, kao u petom slučaju. Osmi slučaj dodatno ilustrira ovakvu

vrstu susreta. Čini se da susret koji iskusimo poslije smrti ovisi o

specifičnom stilu našeg duhovnog vodiča, kao i o potrebama našeg

individualnog karaktera. Trajanje tog prvog susreta s našim vodičima

mijenja se nakon svakog života, ovisno o okolnostima koje smo proživjeti

u tom životu.

Osmi slučaj prikazuje vrlo bliske odnose ljudi sa svojim duhovnim

vodičima. Mnogi vodiči imaju imena koja zvuče čudno, dok drugi

imaju uobičajenija imena. Zanimljivo mi je da se staromodni religijski

termin «anđeo čuvar» sada metafizički odnosi na suosjećajnu dušu. Da

budem iskren, ja sam taj termin nekada omalovažavao, govoreći da

odražava glupe subjektivne želje ljudi i da predstavlja zastarjelu mitologiju

koja je suprotstavljena modernom svijetu. Moje vjerovanje o

anđelima čuvarima promijenilo se.

Stalno mi govore da je sama duša androgina i muška i ženska, ali u

isto vrijeme, klijenti govore da spol nije nevažan čimbenik. Naučio sam

da sve duše iskazuju i mušku i žensku mentalnu impresiju prema drugim

entitetima, ovisno o identitetu kojemu su skloniji. Šesti i sedmi slučaj

pokazuju koliko je važno da novopridošla duša vidi poznata «lica» koja

identificira po spolu. To vrijedi i za sljedeći slučaj. Razlog zbog kojeg

sam izabrao osmi slučaj jest i to da pokažem kako se i zašto duše

pojavljuju u ljudskom obliku u duhovnom svijetu.

S: Tišina... tako je mirno...

Dr. N: Dolazi li itko pred vas?

S: Da, to je moja prijateljica Rachel. Ona je uvijek uz mene kad

umrem.

Dr. N: Je li Rachel srodna duša koja je bila s vama i u drugim

životima, ili je uvijek ovdje?

S: (pomalo srdito) Ne ostaje ona uvijek ovdje. Ne, ona je sa

mnom - u mojem umu - kad je trebam. Ona je moj čuvar (rekao

je to s posesivnim ponosom).

Napomena: Atributi po kojima se vodiči razlikuju od srodnih

Dr. N: Gledate li se vi i Rachel očima poput ljudi?

S: (oklijeva) Donekle... ali drukčije. Vidite um iza onoga što

smatrate očima, jer tako komuniciramo mi na Zemlji. Naravno,

možemo činiti sve ono što čine i ljudi na Zemlji...

Dr. N: Što možete činiti očima na Zemlji, a što činite i u

duhovnom svijetu?

S: Kad pogledate u oči nekoj osobi - čak i osobi koju ste tek

upoznali - i u njima vidite svjetlost koju ste već poznavali... pa,

to vam govori nešto o njoj. Kao čovjek, ne znate zašto - ali vaša

se duša prisjeća.

Napomena: Mnogi klijenti na razne su mi načine rekli da se

S: Da, to je deja vu.

Dr. N: Vratimo se Rachel u duhovnom svijetu. Da vam vaš

čuvar nije projicirao svoju sliku u ljudskom obliku, biste li ga

svejedno prepoznali?

S: Pa, naravno da se uvijek možemo prepoznati po umu. No,

ovako je ljepše. Znam da to zvuči suludo, ali to je... društvena

stvar... pogled na poznato lice opušta vas.

Dr. N: To znači da je dobro vidjeti ljudske likove osoba koje ste

poznavali u prethodnim životima, osobito u razdoblju prilagodbe

nakon napuštanja Zemlje?

S: Da, inače se u početku osjećate pomalo izgubljeno...

usamljeno... možda i zbunjeno... kad vidim ljude kakvi su bili,

pomaže mi da se brže prilagodim kad se vratim u duhovni svijet,

a susret s Rachel uvijek me jako ohrabri.

Dr. N: Pokazuje li vam se Rachel u ljudskom obliku nakon svake

smrti na Zemlji kako bi vam pomogla na prilagodbu u duhovnom

svijetu?

S: (gorljivo) O, da - tako je! I daje mi sigurnost. Osjećam se bolje

kad vidim i druge ljude koje sam prije poznavao...

Dr. N: Razgovarate li s tim ljudima?

S: Nitko ne razgovara, komuniciramo umom.

Dr. N: Telepatski?

S:Da.

Dr. N: Je li moguće da duše vode privatni razgovor koji druge

duše ne mogu telepatski čuti?

S: (stanka)... zbog intimnosti - da.

Dr. N: Kako se to radi?

S: Dodirom - to se naziva komunikacija dodirom.

Napomena: Kad su dvije duše toliko blizu jedna drugoj da se dodiruju,

susretnete s njima. Oni će vam pokazati ono što oni žele da

vidite, kao i ono za što misle da vi želite vidjeti. To također ovisi

drugim duhovima?

S: Razlika je u tome nalazite li se na njihovom ili svojem terenu.

Možda će vam se na jednom mjestu prikazati u jednom liku, a na

drugom mjestu u nekom drugom.

Napomena: Duhovni «teritorij» objasnit ćemo u daljnjem prikazu

Dr. N: Pa, ako u svakom od prošlih života imamo drukčije lice,

koje lice pokazujemo između života?

S: Miješamo. Preuzimamo ona obilježja koja će osoba s kojom

ste se susreli najvjerojatnije prepoznati, ovisno o tome što joj

želite poručiti.

Dr. N: A što je s komunikacijom bez projiciranja oblika?

S: Naravno, činimo to - to je normalno - ali ja se mentalno brže

povezujem s ljudima projicirajući oblik.

Dr. N: Postoje li neke crte lica koje radije prikazujete?

S: Hmm... sviđa mi se lice s brkovima... čvrstom vilicom...

Dr. N: Mislite li na život kad ste bili Jeff Tanner, teksaški kauboj

iz života o kojem smo pričali ranije?

S: (smije se) Tako je - a imao sam lice poput Jeffovog i u drugim

životima.

Dr. N: Ali zašto Jeff? Je li to samo zato što je on bio vi u prošlom

životu?

S: Ne, osjećao sam se dobro kao Jeff. Bio je to sretan, jednostavan

život. Prokletstvo, izgledao sam sjajno! Moje lice podsjećalo je

na lica s onih reklama za cigarete koja su se nekad mogla vidjeti

na autocestama, (smije se) Uživao sam pokazujući svoje brčine

kao Jeff.

Dr. N: Ali to je bio samo jedan život. Ljudi koji nisu bili povezani

s vama u tom životu možda vas neće prepoznati ovdje.

S: Oh, brzo će oni shvatiti da sam to ja. Mogao bih se pretvoriti

u nekog drugoga, ali sada se sebi najviše sviđam kao Jeff.

Dr. N: Dakle, vraćamo se na ono što ste rekli - da svi mi zapravo

imamo samo jedan identitet, bez obzira na razne crte lica koje

možemo projicirati kao duše?

S: Da, svakoga vidite kakav stvarno jest. Neki žele pokazati samo

svoju najbolju stranu jer brine ih što biste mogli pomisliti o njima

- ne shvaćaju u potpunosti da je najvažnije ono čemu težite, a

ne kako izgledate. Mnogo se smijemo zbog izgleda koje duše

misle da bi trebale imati - čak preuzimaju i lica koja nikada nisu

imale na Zemlji, ali i to je u redu.

Dr. N: Razgovaramo li o nezrelijim dušama?

S: Obično da. One se mogu zaglaviti... mi im ne sudimo... na

kraju, bit će oni u redu.

Dr. N: Ja o duhovnom svijetu razmišljam kao o mjestu vrhunske

sveznajuće inteligentne svijesti, a vi mi govorite da duše iskazuju

raspoloženja i taštinu kakvu su iskazivale na Zemlji?

S: (puca od smijeha) Ljudi su ljudi, bez obzira na to kako izgledaju

na svojim fizičkim svjetovima.

Dr. N: Oh, vidite li i duše koje su otišle na druge planete, osim

Zemlje?

S: (stanka) Ponekad...

Dr. N: Kakve oblike vam pokazuju duše s drugih planeta?

S: (izbjegava odgovor) Ja... se uglavnom držim svojih ljudi, ali

možemo uzeti oblik kakav želimo za komunikaciju...

Napomena: Dobivanje informacija od klijenata koji su se uspjeli

poznatim bićima, spomenuo sam i treću vrstu susreta nakon smrti.

Riječ je o prilično uznemirujućoj situaciji u kojoj nitko ne dočekuje

dušu.

Iako je to neuobičajeno za većinu mojih klijenata, ipak pomalo

žalim one osobe koje opisuju kako ih nevidljiva sila odvlači na njihova

krajnja odredišta potpuno same, da bi se tek tamo susrele s drugima.

To je kao da slijećete u stranu državu u kojoj ste već bili, ali bez nosača

prtljage ili službe informacija za turiste koja vam pomaže uputama. U

toj vrsti prijelaza najviše mi smeta prividan nedostatak mogućnosti

aklimatizacije duše.

Moje koncepcije o tome kakav je osjećaj kada osoba prođe sama

kroz duhovne vratnice ne dijele duše koje iskoriste tu opciju. Zapravo,

ljudi u toj kategoriji iskusni su putnici. Čini se da, kao starije, zrelije

duše, ne zahtijevaju sustav potpore u početku. Točno znaju kamo idu

nakon smrti. Pretpostavljam da je za njih cijeli proces ubrzan, jer brže

dolaze tamo gdje im je mjesto od onih koji se sastaju s drugima.

Deveti slučaj je klijent koji je proživio veliki broj života tijekom više

tisuća godina. Nekih osam života prije ovog sadašnjeg, ljudi su ga

prestali dočekivati na duhovnim vratnicama.

Dr. N: Tko je odlučio da vam se dopusti ulazak u duhovni svijet

bez pomoći?

S: (zastaje, pa odgovara sliježući ramenima) Bila je to... obostrana

odluka... donijeli smo je moj učitelj i ja... kad sam znao da sam

mogu riješiti stvari.

Dr. N: Ne osjećate li se izgubljeno ili usamljeno u ovom

trenutku?

S: Šalite li se? Više me ne treba držati za ruku. Znam kamo idem

i jedva čekam da tamo stignem. Vuče me magnet, a ja samo

uživam u vožnji.

Dr. N: Objasnite mi kako funkcionira taj proces vučenja koji vas

vodi prema vašem odredištu?

S: Jašem na valu... na zraci svjetlosti.

Dr. N: Je li ta zraka elektromagnetska, ili...?

S: Pa... slična je radio valovima. Netko okreće gumb i traži pravu

frekvenciju za mene.

Dr. N: Želite li reći da vas vodi neka nevidljiva sila, da nemate

mnogo kontrole i da ne možete ubrzati stvari kao što ste učinili

nakon smrti?

S: Da. Moram se kretati s valovima svjetlosti... valovi imaju smjer,

a ja plovim s njima. Lagano je. Oni to čine za vas.

Dr. N: Tko to čini za vas?

S: Oni koji kontroliraju stvari... zapravo ne znam.

Dr. N: To znači da vi nemate kontrolu. Vi niste odgovorni za

pronalaženje svojeg odredišta.

S: (stanka) Moj um je u skladu s kretanjem... tečem s

rezonancijom.

Dr. N: Rezonancijom? Čujete zvukove?

S: Da, valna zraka...vibrira... i ja sam spojen s njom.

Dr. N: Vratimo se na vašu izjavu o radiju. Utječu li na vaše

duhovno putovanje vibracijske frekvencije poput visoke, srednje

i niske rezonancije?

S: (smije se) To nije loše - da, i nalazim se na liniji, poput

reflektora zvuka i svjetlosti... i to je dio mojeg tonskog obrasca -

moje frekvencije.

Dr. N: Nisam siguran razumijem li kako kombinacija svjetlosti i

vibracija stvara valove koji vas usmjeravaju.

S: Predočite si divovsku glazbenu vilicu u stroboskopskoj

svjetlosti.

Dr. N: Oh, dakle tamo postoji energija?

S: Imamo energiju - unutar energetskog polja. Dakle, nije stvar

samo u linijama kojima putujemo... i sami generiramo energiju...

tim se silama možemo služiti ovisno o našem iskustvu.

Dr. N: Dakle, vaša razina zrelosti daje vam određenu kontrolu

nad brzinom i smjerom putovanja.

S: Da, ali ne ovdje. Kasnije, kad se smjestim, mnogo ću se više

moći kretati kamo želim. Sada me vuku, a ja trebam slijediti.

Dr. N: U redu, ostanite tamo i opišite mi što se događa nakon

toga.

S: (kratka stanka) Krećem se sam... usmjeravaju me prema

mjestu kojem pripadam... idem tamo gdje mi je mjesto.

U hipnozi, analitički svjesni um surađuje s nesvjesnim umom,

primajući i odgovarajući na poruke usmjerene našim duboko usađenim

sjećanjima. Klijent iz devetog slučaja je elektroinženjer i zato se poslužio

nekim tehničkim opisima kako bi izrazio svoje duhovne senzacije. Moje

sugestije potakle su njegovu sklonost tome da putovanje svoje duše

opiše tehničkim izrazima, ali nisu mu to diktirale. Svi klijenti unose

svoje znanje u odgovore na moja pitanja o duhovnom svijetu. Ovaj

klijent poslužio se svojim poznavanjem zakona fizike da bi opisao

kretanje, dok bi neka druga osoba rekla da se duše kreću pomoću

vakuuma.

Prije no što nastavim s prijelazom duša u duhovni svijet, želim nešto

reći o onim entitetima koji nakon fizičke smrti nisu stigli do tamo, ili su

skrenuli s normalne rute putovanja.

Postoje duše koje su toliko teško oštećene da su izdvojene iz

prijemčivi vodiči za negativne duhove koji žele izraziti svoje nezadovoljstvo.

To znači da osoba koja se nalazi u duboko meditativnom

stanju svijesti može katkad pokupiti iritantne obrasce signala od

bestjelesnog bića čije ponašanje može varirati od nepromišljenog do

provokativnog. Ti nemirni entiteti nisu duhovni vodiči. Pravi vodiči su

iscjelitelji i ne ometaju ljude ogorčenim porukama.

Ovakvi neobični duhovi često su vezani uz određenu geografsku

lokaciju. Istraživači specijalizirani za fenomen duhova kažu da su ti

uznemireni entiteti uhvaćeni u ničijoj zemlji između nižih astralnih

razina na Zemlji i duhovnog svijeta. Na osnovi mojih istraživanja, došao

sam do zaključka da ne vjerujem kako su te duše izgubljene u prostoru

i ne smatram ih demonskima. One su svojevoljno izabrale ostati neko

vrijeme na zemaljskoj razini nakon fizičke smrti zbog visoke razine

nezadovoljstva. Po mojem mišljenju, te su duše oštećene zato što

proživljavaju zbunjenost, očaj, pa čak i neprijateljstvo, do te razine da

ne žele da im se njihovi vodiči približe. Znamo da se do negativnog,

izgubljenog identiteta može doći na razne načine, poput egzorcizma,

kako bi ga se spriječilo da smeta ljudskim bićima. Duhove koji opsjedaju

ljude može se uvjeriti da odu i napokon prijeđu u duhovni svijet.

Ako postoji duhovni svijet u kojemu vlada red, s vodičima koji brinu

o nama, kako je moguće da je neadaptiranim dušama, koje usmjeravaju

negativnu energiju prema utjelovljenim bićima, dopušteno postojanje?

Jedno objašnjenje glasi da još uvijek imamo slobodnu volju, čak i u

smrti. Drugo objašnjenje glasi: budući da u našem fizičkom svemiru

proživljavamo toliko previranja, za očekivati je da će doći i do duhovnih

nepravilnosti i devijacija u normalnom egzodusu duša. Osim toga,

duhovi predstavljaju samo dio energije uznemirene duše, dok se ostatak

vratio u duhovni svijet na ponovno ujedinjenje. Neutjelovljeni,

nesretni duhovi koji zarobljavaju sami sebe možda su dio velikog plana.

Kada budu spremne, te će duše biti odvedene iz astralnog plana Zemlje

i povedene na svoje mjesto u duhovnom svijetu.

Sada ću se osvrnuti na daleko brojniju vrstu uznemirenih duša. To

su duše koje su sudjelovale u zlodjelima. Najprije bismo trebali

razmotriti pitanje možemo li dušu smatrati odgovornom ili nevinom

što se utjelovila u mozgu kriminalca? Je li odgovorna duša ili ljudski

ego, ili su oni jedno te isto? Povremeno, poneki klijent mi kaže: «Osjećam

da me obuzima unutarnja sila koja mi govori da činim ružne

stvari.» To su mentalno bolesne osobe koje smatraju da ih vode

suprotstavljene sile dobra i zla nad kojima, kako vjeruju, nemaju nikakve

kontrole.

Nakon što sam godinama radio s nadsvjesnim umovima hipnotiziranih

ljudi, došao sam do zaključka da život u ljudskom biću s pet

osjetila može negativno utjecati na psihu duše. Svoje vječno «ja»

izražavamo kroz dominantne biološke potrebe i pritiske okolišnih poticaja

koji su privremeni za utjelovljenu dušu. Iako u našem ljudskom

obliku ne postoji skriveno, zlokobno «ja», neke duše nisu potpuno asimilirane.

Ljudi koji nisu u skladu sa svojim tijelima osjećaju se odvojeni

sami od sebe u životu.

To stanje ne znači da duše ne bi trebale činiti sve što mogu kako ne

bi sudjelovale u zločinima na Zemlji. To možemo vidjeti u ljudskoj

savjesti. Važno je da razlikujemo ono što ima negativan utjecaj na naš

um od onoga što nema. Unutarnji glas koji nam sugerira samouništenje

ili nas navodi da naudimo nekome drugome nije demonski duhovni

entitet, strano biće niti zlonamjerni odbjegli vodič. Negativne sile

proizlaze iz nas samih.

Destruktivni impulsi emocionalnih poremećaja, ukoliko se ne liječe,

ometaju razvoj duše. Osobe koje su iskusile nerazriješene osobne traume

u svojim životima nose u sebi sjeme vlastitog uništenja. Ta bol

utječe na njihove duše na takav način da im se čini kako nisu cjelovite.

Primjerice, pretjerana žudnja za nečim i ovisničko ponašanje, koje

nastaje uslijed osobne boli, ometa izražavanje zdrave duše, a može je

čak i zarobiti u tijelu domaćinu.

Ukazuje li učestalost nasilja u današnje vrijeme na činjenicu da je

više duša «zastranilo» danas nego u prošlosti? Ako ništa drugo, taj

zaključak podržavaju prenapučenost i kultura konzumiranja droga

koje mijenjaju svijest. No, s druge strane, čini se da raste razina opće

svjesnosti i suosjećanja prema ljudskoj patnji na Zemlji.

Rekli su mi da je u svakom razdoblju krvave povijesti Zemlje postojao

značajan broj duša koje nisu mogle odoljeti ljudskoj okrutnosti i

uspješno joj se suprotstaviti. Određene duše, čiji domaćini imaju genetsku

sklonost prema abnormalnoj kemiji mozga, osobito su izložene

nziku u nasilnom okruženju. Vidimo kako fizičko i emocionalno zlostavljanje

u obitelji može tako oštetiti djecu da ona, kad odrastu, čine

unaprijed promišljena okrutna djela bez ikakvog osjećaja žaljenja.

Budući da duše nisu stvorene kao savršene, njihova se narav može

kontaminirati tijekom razvoja takvog oblika života.

Ako su naši prijestupi osobito teški, nazivamo ih zlodjelima. Moji mi

klijenti kažu da niti jedna duša nije urođeno zla, iako u ljudskom

životu može steći takvu etiketu. Patološko zlo kod ljudi karakteriziraju

osjećaji slabosti i nemoći, a stimuliraju ga bespomoćne žrtve. Iako duše

povezane s pravim zlodjelima općenito treba smatrati nisko razvijenima,

nezrelost duše ne mora automatski izazvati zlonamjerno ponašanje

kod oštećene ljudske osobnosti. Evolucija duša sastoji se od prijelaza iz

nesavršenstva u savršenstvo na temelju svladavanja mnogih teških

zadaća tijekom života. Duše mogu imati i predispoziciju za izbor

okruženja u kojima ne funkcioniraju dobro, ili se mogu lako pridobiti

na zločin. Na taj način, loši životni izbori mogu oštetiti njihov identitet.

Međutim, sve se duše smatra odgovornima za njihovo ponašanje u

tijelima u kojima obitavaju.

U sljedećem poglavlju vidjet ćemo kako duše dobivaju početni

pregled prošlog života s vodičem prije no što se pridruže svojim prijateljima.

No, što se događa s dušama koje su, kroz svoja tijela, prouzročile

ekstremne patnje drugima? Ako duša nije u stanju ublažiti najnasilnije

ljudske nagone u tijelu-domaćinu, kako se može smatrati odgovornom

u životu nakon smrti? To nas dovodi do pitanja odlaska u raj ili pakao

zbog dobrih ili zlih djela, jer odgovornost je odavno dio naših religijskih

tradicija.

Na zidu moje ordinacije visi egipatska slika «Prizor suda», kako je

prikazan u Knjizi mrtvih, mitološkom ritualu smrti starijem od 7000

godina. Stari Egipćani bili su opsjednuti smrću i svijetom onkraj groba

jer je, u njihovom kozmičkom panteonu, smrt objašnjavala život. Slika

prikazuje netom preminulog čovjeka koji dolazi na mjesto između

zemlje živih i kraljevstva mrtvih. On stoji pokraj vage i čeka sud za

svoja djela na Zemlji. Meštar ceremonije je bog Anubis, koji pozorno

važe čovjekovo srce na jednoj strani vage u odnosu na nojevo pero

istine na drugoj strani. Srce, a ne glava, za Egipćane je predstavljalo

utjelovljenje duševne savjesti čovjeka. To je napet trenutak. Čudovište

s glavom krokodila čuči u blizini razjapljenih ralja, spremno proždrijeti

srce ukoliko čovjekova zlodjela pretegnu dobro koje je učinio u životu.

Neuspjeh na vaganju značio bi kraj postojanja ove duše.

Moji klijenti prilično često komentiraju tu sliku. Metafizički orijentirana

osoba inzistirala bi na tome da ulaz u kraljevstvo života nakon

smrti nije zanijekan nikome, bez obzira na to koliko je ponašanje iz

prošlosti nepovoljno utjecalo na vaganje. Je li to vjerovanje točno? Je

li svim dušama pružena prilika da se vrate u duhovni svijet na isti način,

bez obzira na njihovu vezu s tijelima u kojima su boravile?

Da bih odgovorio na to pitanje, najprije ću reći da veliki dio društva

ne vjeruje da sve duše odlaze na isto mjesto. Umjerenije teologije više

ne naglašavaju ideju paklene vatre i sumpora za grešnike. Međutim,

mnoge religijske sekte govore o duhovnoj koegzistenciji dva mentalna

stanja dobra i zla. Drevna filozofska učenja govore da se «loša» duša

nakon smrti kažnjava odvajanjem od Boga - Esencije.

Tibetanska knjiga mrtvih, izvor religijskog vjerovanja tisućama godina

stariji od Biblije, opisuje stanje svjesnosti između života (Bardo) kao

vrijeme u kojem nas «zlo koje smo počinili projicira u duhovnu razdvojenost

«. Ako su narodi Istoka vjerovali u posebnu duhovnu lokaciju za

zločince, je li ta ideja nalik konceptu čistilišta u zapadnom svijetu?

Od najranijih početaka, kršćanska doktrina definirala je čistilište kao

prijelazno stanje privremenog progonstva zbog manjih grijehova protiv

čovječanstva. Kršćansko čistilište trebalo bi biti mjesto iskupljenja,

izolacije i patnje. Kada sva negativna karma bude uklonjena, tim dušama

na kraju je dopušten ulazak u nebo. S druge strane, duše koje su

počinile velike (smrtne) grijehe zauvijek su osuđene na pakao.

Postoji li pakao koji trajno dijeli dobre duše od loših? Sav moj rad s

duhovima mojih subjekata ukazuje na to da ne postoji mjesto strašne

Patnje za duše, osim ovdje, na Zemlji. Kažu mi da sve duše nakon smrti

odlaze u jedan duhovni svijet, gdje se prema svakome postupa sa

strpljenjem i ljubavlju.

Međutim, saznao sam da neke duše bivaju izložene razdvajanju u

duhovnom svijetu i da se to događa u vrijeme njihove orijentacije s

vodičima. One se ne kreću istim rutama kao ostale duše. Moji klijenti

k°ji su bili zakočeni zlodjelima rekli su mi da duše, čiji je utjecaj na

ulje vrijeme ne miješaju s drugim entitetima na uobičajen način.

Dr. N: Je li prošao kroz iste duhovne vratnice kao i vi nakon što

je umro?

S: Da, ali nije se susreo ni s kim... otišao je izravno na mjesto na

kojemu je ostao nasamo s učiteljem.

Dr. N: I što mu se tada dogodilo?

S: Nakon nekog vremena... što nije trajalo dugo... vratio se na

Zemlju kao žena... na mjesto na kojem su ljudi okrutni... gdje

fizički zlostavljaju druge... bio je to svjestan izbor... moj prijatelj

morao je to iskusiti...

Dr. N: Mislite li da je ta duša krivila ljudski mozak svojeg bivšeg

domaćina zato što je povrijedio djevojku?

S: Ne, prihvatio je na sebe ono što je učinio... okrivio je svoj

nedostatak vještina u svladavanju ljudskih mana. Zatražio je da

u sljedećem životu postane zlostavljana žena kako bi stekao

razumijevanje... kako bi shvatio štetu koju je nanio toj djevojci.

Dr. N: Da taj vaš prijatelj nije stekao razumijevanje i da se

nastavio povezivati s ljudima koji su vršili zlodjela, bi li netko iz

duhovnog svijeta uništio njegovu dušu?

S: (duga stanka) Ne možete baš uništiti energiju... ali može se

preraditi... negativnost koja se ne može staviti pod kontrolu... u

mnogim životima... može se izmijeniti.

Dr. N: Kako?

S: (neodređeno)... Ne uništavanjem... remodeliranjem...

Deseti slučaj nije mi više odgovarao na pitanja povezana s time, a i

drugi klijenti koji znaju ponešto o tim oštećenim dušama vrlo su škrti s

informacijama. Kasnije ćemo saznati nešto više o formiranju i

obnavljanju inteligentne energije.

Većina zabludjelih duša u stanju je riješiti svoje vlastite probleme

zloće. Cijena koju plaćamo za svoja nedjela i nagrade koje dobivamo

za dobro ponašanje vrte se oko zakona karme. Oni koji drugima nanesu

zlo iskupit će se tako što će u karmičkom krugu pravde sami sebe

Postaviti u položaj žrtve. Bhagavadgita, još jedan drevni istočnjački

tekst koji je izdržao test tisuća godina, sadrži odjeljak u kojem piše:

«duše zlog utjecaja moraju iskupiti svoju vrlinu.»

Niti jedno izučavanje života nakon smrti nema smisla ako ne riješimo

pitanje odnosa karme s kauzalnošću i pravdom za sve duše. Sama

karma ne označava dobra ili loša djela. Ona je zapravo rezultat

čovjekovih pozitivnih i negativnih djela u životu. Tvrdnja «u našim

životima nema slučajnih događaja» ne znači da nas sama karma tjera

na nešto. Ona nas zapravo goni naprijed podučavajući nas raznim

lekcijama. Na našu buduću sudbinu utječe prošlost od koje ne možemo

pobjeći, osobito ako nanosimo zlo drugima.

Ključ rasta je razumijevanje da imamo mogućnost vršenja korekcija

tijekom života i da nam je potrebna hrabrost da izvršimo potrebne

promjene kada shvatimo da ono što činimo nije dobro za nas. Ako

svladamo strah i riskiramo, naši karmički obrasci prilagodavaju se

rezultatima novih izbora. Krajem svakog života, umjesto da nas čeka

čudovište koje guta naše duše, mi smo svoji vlastiti najstroži kritičari

pred učiteljima - vodičima. Zato je karma pravedna i milostiva. Uz

pomoć naših duhovnih savjetnika i prijatelja, donosimo odluku o

odgovarajućem načinu izvršenja pravde za naše ponašanje.

Neki ljudi koji vjeruju u reinkarnaciju smatraju da će negativne duše

biti eliminirane i zamijenjene boljim dušama ukoliko ne nauče svoje

lekcije u nekom razumnom broju života. Moji su subjekti zanijekali tu

pretpostavku.

Ne postoji jedan strogo utvrđeni put samospoznaje koji je namijenjen

svim dušama. Kao što mi je rekao jedan klijent, «duše se šalju na Zemlju

do kraja rata». To znači da duše dobivaju vrijeme i priliku da načine

promjene pomoću kojih će narasti. Duše koje nastave iskazivati negativan

stav prema svojim ljudskim domaćinima moraju prevladati te

poteškoće trajnim naporima usmjerenima prema promjeni. Prema

onome što sam vidio, na duši koja je spremna raditi tijekom mnogih

života na ovom planetu ne ostaje nikakva negativna karma.

Otvoreno je pitanje treba li u potpunosti kriviti duše za iracionalna,

nesocijalizirana i destruktivna djela čovječanstva. Duše se moraju

naučiti nositi sa svakim novim ljudskim bićem koje im je namijenjeno.

Trajni identitet duše obilježava ljudski um izraženim karakterom

specifičnim za tu dušu. Međutim, otkrio sam da postoji čudna, dualna

narav između uma duše i ljudskog mozga. O tom ću konceptu reći

nešto više u sljedećim poglavljima, nakon što čitatelj sazna nešto više o

bitku duša u duhovnom svijetu.

Nakon što se raziđu entiteti koji su nas dočekali pri povratku

Kozmologiju svih duhovnih lokacija nazivam mjesta ili prostori zbog

MASH1* postrojbi za oštećene duše koje se vraćaju s bojnih polja

- prolaz u mjesto čiste energije.

Dr. N: Kako izgleda to mjesto?

S: Za mene... to je mjesto iscjeljenja.

Dr. N: Opišite mi što je moguće detaljnije svoja iskustva na tom

mjestu.

S: Uvučen sam unutra i vidim jarku, toplu zraku. Dodiruje me

kao potok tekuće energije. Tu je... nešto poput isparenja...

izmaglice koja se kovitla oko mene... a zatim mi nježno dodiruje

dušu, kao da je živo. Zatim se apsorbira u mene, kupa me i čisti

moje rane.

Dr. N: Čini li vam to netko ili je ta zraka svjetlosti koja vas obavija

došla niotkuda?

S: Sam sam, ali zrakom netko upravlja. Kupa moju bit... obnavlja

me nakon što sam bio izložen Zemlji.

Dr. N: Čuo sam da je to mjesto nalik osvježavajućem tuširanju

nakon teškog radnog dana.

S: (smije se) Nakon teškog radnog života. No, ovo je bolje i ne

morate se smočiti.

Dr. N: Vi više nemate fizičko tijelo - kako onda taj energetski tuš

može iscijeliti dušu?

S: Seže u... moje biće. Tako sam umoran od prošlog života i od

tijela koje sam imao.

Dr. N: Želite li reći da šteta nanesena fizičkom tijelu i ljudskom

umu ostavlja emocionalni biljeg na duši nakon smrti?

S: O, Bože, naravno! Mozak i tijelo u kojem sam bio utjecali su

na izražavanje mojeg bića.

Dr. N: Iako ste sada zauvijek odvojeni od tog tijela?

S: Svako tijelo ostavlja... utisak... na vas, barem na neko vrijeme.

Postoje neka tijela koja sam imao, od kojih se nikako ne mogu

udaljiti. Iako ste slobodni od svojih tijela, zadržavate neka upečatljivija

sjećanja na njih iz nekih života.

Dr. N: U redu, sada želim da završite iscjeljujuće tuširanje i

kažete mi što osjećate.

S: Lebdim u svjetlosti... ono mi prožima dušu... ispire većinu

negativnih virusa. Dopušta mi da otpustim spone posljednjeg

života... preobražava me kako bih opet postao cjelovit.

Dr. N: Ima li taj tuš isti učinak na sve?

S: (stanka) Kad sam bio mlađi i neiskusniji, došao sam ovamo

teže oštećen - a ova mi se energija činila manje učinkovitom jer

nisam znao kako da je upotrijebim da bih potpuno izbacio negativnost.

Stare sam rane nosio u sebi dulje vrijeme, unatoč

iscjeliteljskoj energiji.

Dr. N: Mislim da razumijem. I što činite sada?

S: Kad se obnovim, odlazim na mirno mjesto kako bih razgovarao

sa svojim vodičem.

Ovo mjesto, koje sam nazvao iscjeliteljski tuš, samo je preludij za

rehabilitaciju duša koje se vraćaju. Stadij orijentacije koji slijedi

neposredno nakon toga (osobito za mlađe duše) sastoji se od opsežne

savjetodavne seanse s vodičem duše. Netom osvježena duša stiže na

ovu postaju kako bi se podvrgla pregledu upravo okončanog života.

Orijentacija je osmišljena i kao ulazni razgovor sa svrhom osiguravanja

emocionalnog olakšanja i ponovne prilagodbe na duhovni svijet.

Hipnotizirane osobe, opisujući tip savjetovanja koje se odvija

tijekom orijentacije, kažu da su njihovi vodiči nježni, ali radoznali.

Zamislite svojeg omiljenog učitelja iz osnovne škole i steći ćete nekakvu

predodžbu o tome. To je čvrst, ali brižan entitet koji zna sve o vašim

navikama učenja, vašim jakim i slabim točkama i vašim strahovima, i

koji je uvijek spreman raditi s vama sve dok se vi trudite. Kad se

prestanete truditi, zaustavlja se cijeli vaš razvoj. Učenici ne mogu sakriti

ništa od svojih duhovnih učitelja. U telepatskom svijetu nema tajenja

niti varanja.

U situacijama orijentacije postoji mnoštvo razlika, ovisno o strukturi

pojedine duše i njezinom mentalnom stanju nakon upravo završenog

života. Duše izvješćuju da se njihova orijentacija često događa u nekoj

prostoriji. Namještaj u toj prostoriji i intenzitet tog prvog razgovora

mogu varirati nakon svakog života. Sljedeći slučaj pruža kratak uvid u

prizor orijentacije koji potvrđuje želju viših sila da utješe povratničku

dušu.

S: Još nisam bila spremna. Samo sam željela vidjeti svoje

roditelje.

Dr. N: Zašto sada idete na susret s Clodeesom?

S: Ja... idem dati nekakvo... izvješće... o sebi. Prolazimo kroz to

nakon svakog od mojih života, ali ovoga sam puta stvarno u

nevolji.

Dr. N: Zašto?

S: Zato što sam se ubila.

Dr. N: Kad se osoba ubije na Zemlji, znači li to da će dobiti

nekakvu kaznu kao duša?

S: Ne, ne, ovdje ne postoji nešto poput kazne - to je zemaljski

pojam. Clodees će biti razočaran zato što sam rano odustala i što

nisam imala hrabrosti suočiti se sa svojim poteškoćama. Zbog

izbora takvog načina smrti, morat ću se vratiti kasnije i iznova se

pozabaviti istim problemom u nekom drugom životu. Upravo

sam utrošila mnogo vremena zbog ranog odustajanja.

Dr. N: Dakle, nitko vas neće osuđivati jer ste počinili samoubojstvo?

S: (razmišlja nekoliko trenutaka) Pa, ni moji prijatelji neće me

baš tapšati po leđima - osjećam tugu zbog toga što sam učinila.

Napomena: To je uobičajeni duhovni stav prema samoubojstvu, ali

gost - prijateljska atmosfera - prekrasne drvene ploče - podstavljene

kožne stolice, (stanka) Vidim da Clodees sjedi za jednim

od stolova i čeka me. Sada ćemo razgovarati.

Dr. N: Kako objašnjavate bar iz Oklahome u duhovnom

svijetu?

S: To je jedna od lijepih stvari koje čine kako bi vas umirili, ali to

je to. (nastavlja s dubokim uzdahom) Ovaj razgovor neće biti

poput zabave u baru.

Dr. N: Zvučite pomalo utučeno pri pomisli na intiman razgovor

o prošlom životu sa svojim vodičem?

S: (brani se) Zato što sam zabrljala stvar! Moram ga vidjeti da

bih mu objasnila zašto stvari nisu funkcionirale. Život je tako

težak!Pokušavam izvesti to kako valja... ali...

S: (uznemireno me prekida) Ništa im ne možete sakriti. Svi vas

S: Ne, ja sam više srdita na sebe zbog onoga što sam učinila i

onoga što nisam učinila, i on to zna. Savjetnici mogu biti

nezadovoljni, ali ne ponižavaju nas, previše su uzvišeni da bi to

činili.

Savjeti vodiča potiču proces iscjeljivanja naše duše tijekom

orijentacije, ali to ne znači da su prepreke napretku potpuno uklonjene.

Bolna emocionalna sjećanja iz naše prošlosti ne umiru tako lako kao

naša tijela. Hester je morala vidjeti negativan scenarij svojeg prošlog

života u tijelu Rossa jasno, bez iskrivljene percepcije.

Ponovno stvaranje prizora duhovne orijentacije tijekom hipnoze

pomaže i meni kao terapeutu. Otkrio sam da su tehnike igranja uloga

u psihodrami korisne za izražavanje osjećaja i starih vjerovanja

povezanih s trenutnim ponašanjem. Klijentica iz trinaestog slučaja

imala je prilično dugu orijentaciju koju sam ovdje skratio. U ovom

trenutku, u svoja sam pitanja uključio i klijentičinog vodiča.

Dok se razvija prikaz života Rossa Feldona, ja preuzimam ulogu

treće strane između Rossa i Clodeesa. U tom savjetodavnom načinu,

također sam htio inicirati i transfer ulogu, gdje će Hester - Ross

izgovarati i Clodeesove misli. Integracija subjekata s njihovim vodičima

način je traženja pomoći od tih viših entiteta i oštrijeg fokusiranja na

probleme. Ponekad mogu osjetiti i svojeg vlastitog vodiča kako me

usmjerava u tim seansama.

Trudim se ne prizivati vodiče bez dobrog razloga. Otvaranje izravne

komunikacije s klijentovim vodičem ima nesiguran ishod. Ako su moji

komentari nespretni ili nepotrebni, vodiči će blokirati odgovor klijenta

tišinom, ili će se poslužiti zamršenim metaforičkim jezikom.

Imao sam slučajeve u kojima su vodiči progovarali kroz glasnice

klijenata hrapavim glasovima, toliko disonantnim da sam jedva mogao

razumjeti odgovore na pitanja. Kada klijenti govore u ime svojih

vodiča, umjesto da vodiči govore izravno kroz klijente, govor obično

nije tako razlomljen. U ovom slučaju, Clodees je s lakoćom prošao kroz

Hester - Rossa i dopustio mi određenu slobodu u radu s njegovim

klijentom.

Dr. N: Ross, obojica moramo shvatiti što vam se događa u

psihološkom smislu od početka vaše orijentacije s Clodeesom.

Želim da mi pomognete. Jeste li spremni na to?

S: Da, jesam.

Dr. N: Dobro, a sada ćete biti u stanju učiniti nešto neobično.

Kada nabrojim do tri, steći ćete sposobnost preuzimanja dvostruke

uloge, Clodeesa i sebe. Ta sposobnost omogućit će vam da mi

prenesete svoje misli i misli svojeg vodiča. Činit će vam se da ste

postali svoj vodič kad vam postavim pitanje. Jeste li spremni?

S: (oklijevajući) Ja... mislim da jesam.

Dr. N: (brzo) Jedan - dva - tri! (polažem dlan na čelo klijentice

kako bih potaknuo transfer). Sada budite Clodees koji kroz vas

izgovara svoje misli. Sjedite za stolom preko puta duše Rossa

Feldona. Što mu govorite? Brzo! (Želim da klijentica reagira bez

Dr. N: Sada brzo - budite opet Ross Feldon. Prijeđite na drugu

i odgovorite Rossu. Brzo!

S: Kad bi mogao promijeniti nešto u svojem životu, što bi to

bilo?

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: Ne bi me... iskvarili... novac i moć.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Zašto si dopustio da te takve stvari odvuku od tvoje početne

namjere?

Dr. N: (spuštam glas) Ide vam dobro. Nastavite mijenjati mjesto

za stolom. Sada odgovorite na pitanje vodiča.

S: Htio sam pripadati... osjećati se važnim u zajednici... uzdići se

iznad ostalih i biti voljen... zbog svoje snage.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Osobito od strane žena. Gledao sam kako pokušavaš dominirati

njima i na seksualnom planu, osvajajući ih bez vezivanja.

Dr. N: Govorite kao Ross.

S: Da... to je istina... (odmahuje glavom) Ne moram ti objašnjavati

- ionako sve znaš.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Oh, ali moraš mi objasniti. Moraš u te stvari unijeti i

samosvijest.

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: (prkosno) Da nisam iskazao moć nad tim ljudima, oni bi

kontrolirali mene.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: To je nečasno i nije vrijedno tebe. Početak ti je bio bolji od

onoga što si postao. Pozorno smo ti izabrali roditelje.

Napomena: Obitelj Feldon bili su skromni farmeri pošteni i tolerantni

počiniti - a neke sam poslao na vješala! (glas joj se prelama).

Postao sam zakoniti ubojica.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Zašto se osjećaš odgovornim što si vodio procese protiv

kriminalaca koji su povrijedili druge?

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: Samo malobrojni... većina su bili... obični ljudi poput mojih

roditelja koji su se našli zarobljeni u sustavu... trebao im je novac

da prežive... a bilo je i onih koji su bili... umobolni...

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: A što je sa žrtvama ljudi koje si progonio? Nisi li izabrao život

zakona da bi pomogao društvu i da bi učinio farme i gradove

sigurnijima i pravednijima?

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: (glasno) Žarne vidiš, nijemi uspjelo -primitivno društvo pretvorilo

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: I zato si ubio sam sebe?

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: Skrenuo sam s puta... nisam se mogao vratiti tome da budem

nitko i ništa... a nisam mogao naprijed.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Previše lako postao si suradnik onih čije su motivacije bile

osobna dobit i zloglasnost. To nisi bio ti. Zašto si se sakrio sam od

sebe?

Dr. N: Odgovorite kao Ross.

S: (ljutito) Zašto mi nisi više pomagao - kad sam počeo raditi

kao javni odvjetnik?

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Kakvu korist imaš od stava da bih te ja trebao podizati na

svakom koraku?

Dr. N: (molim Hester da odgovori kao Ross, ali kad nastavlja

šutjeti nakon posljednjeg pitanja, ubacujem se) Ross, ako vas

mogu prekinuti - vjerujem da vas Clodees pita što dobivate od

boli koju sada osjećate i od okrivljavanja njega za svoj prošli

život?

S: (stanka) Tražim suosjećanje... valjda.

Dr. N: U redu, odgovorite na ovu misao kao Clodees.

S: (vrlo polako) Što sam još trebao učiniti po tvojem mišljenju?

Nisi posegnuo dovoljno duboko u sebe. U tvoj sam um unosio

misli o umjerenosti, pribranosti, odgovornosti, originalnim ciljevima,

ljubavi tvojih roditelja - ignorirao si te misli i tvrdoglavo se

pridržavao drugačijeg djelovanja.

S: (Ross odgovara bez moje zapovjedi) Znam da sam propustio

znakove koje si mi postavljao... potrošio sam prilike... bojao sam

se...

Dr. N: Odgovorite kao Clodees na ovu tvrdnju.

S: Što najviše cijeniš od onoga što jesi?

Dr. N: Odgovorite svojem vodiču.

S: To što sam imao želju promijeniti stvari na Zemlji. Počeo sam

sa željom da promijenim život ljudima na Zemlji.

Dr. N: Odgovorite kao Clodees.

S: Rano si napustio taj zadatak i vidim da sada opet propuštaš

prilike - bojiš se riskirati - biraš putove koji su štetni za tebe -

pokušavaš postati netko tko nisi, i opet si tužan.

Ponovno proživljavanje stadija orijentacije dovodi do naglih tranzicija

tijekom mojih hipnotičkih seansi. Dok klijentica iz trinaestog

slučaja govori kao Clodees, obratite pozornost na to kako njezini

odgovori poprimaju lucidniju i odlučniju kvalitetu različitu od odgovora

moje klijentice Hester i njene bivše inkarnacije, Rossa. Nisam uvijek

jednako uspješan u navođenju svojih klijenata da prenesu komentare

svojih vodiča iz prethodnih duhovnih orijentacija s toliko dubokim

uvidom. Ipak, sjećanja iz prošlih života često se prenose na sadašnje

probleme u svim izabranim duhovnim okruženjima.

Meni nije važno jesu li moja klijentica ili njezin vodič stvarno

upravljali razgovorom u prizoru iz Buckhorn Bara dok sam ja pokretao

vremenski okvir. Uostalom, Ross Feldon mrtav je kao osoba. No,

Hester se našla uhvaćena u istom problemu, a ja želim učiniti sve što

mogu kako bih prekinuo ovaj destruktivni obrazac ponašanja. Proveo

sam nekoliko minuta pregledavajući s njom sve ono što je njezin vodič

rekao o nedostatku koncepta o sebi, otuđenju i izgubljenim vrijednostima.

Nakon što sam zamolio Clodeesa da nam nastavi pomagati,

zaključio sam prizor orijentacije i odmah poveo Hester do kasnijeg

duhovnog stadija, malo prije njezinog ponovnog rođenja.

Dr. N: S potpunom spoznajom o tome tko ste bili kao Ross i s

većim razumijevanjem svojeg pravog duhovnog identiteta do

kojeg ste došli tijekom boravka u duhovnom svijetu, zašto ste

izabrali svoje sadašnje tijelo?

S: Izabrala sam da budem žena kako ne bih plašila ljude.

Dr. N: Stvarno? Zašto ste onda uzeli tijelo tako snažne, energične

žene u dvadesetom stoljeću?

S: Neće vidjeti tužitelja odjevenog u cmo odijelo u sudnici -

ovoga puta ja sam paket iznenađenja!

Dr. N: Paket iznenađenja? Što to znači?

S: Znala sam da ću, kao žena, biti manje zastrašujuća za muškarce.

Mogu ih zaskočiti kada spuste gard i nasmrt ih preplašiti.

Dr. N: Kakve muškarce?

S: Velike dečke - strukture moći u društvu - mogu ih zaskočiti

kada ih uljuljam u lažni osjećaj sigurnosti zato što sam žena.

Dr. N: A što onda kad ih zaskočite?

S: (zabija desnu šaku u lijevi dlan) Sredim ih - da bih spasila

malog čovjeka od morskih pasa koji žele pojesti sve malene ribe

na ovom svijetu.

Dr. N: (vraćam svoju klijenticu u sadašnjost, ali ostavljam je u

nadsvjesnom stanju). Da razjasnimo vaš razlog zbog kojeg ste

odlučili biti žena u ovom životu. Željeli ste pomoći istim onim

ljudima kojima niste mogli pomoći kao muškarac u prošlom životu

- je li tako?

S: (tužno) Da, ali to nije najbolji način. Ne funkcionira onako

kako sam mislila. Još sam uvijek presnažna i previše maco.

Energija izlazi iz mene u pogrešnom smjeru.

Dr. N: U kojem pogrešnom smjeru?

S: (sjetno) Radim to opet. Zloupotrebljavam ljude. Izabrala sam

tijelo žene koja zastrašuje muškarce i ne osjećam se kao žena.

Dr. N: Dajte mi neki primjer?

S: Seksualno i u poslu. Opet sam u igri moći... guram načela u

stranu... silazim s puta kao i prije (kao Ross). Ovoga puta manipuliram

poslovima prodaje nekretnina. Previše sam zainteresirana

za stjecanje novca. Želim status.

Dr. N: A kako vas to povreduje, Hester?

S. Utjecaj novca i položaja za mene je droga, kao što je bio i u

prošlom životu. To što sam sada žena nije mi nimalo promijenilo

želju da kontroliram ljude. Tako... glupo...

Dr. N: Znači, mislite da je vaša motivacija za izbor ženskog tijela

bila pogrešna?

S: Da, osjećam se prirodnije kao muškarac. Ali mislila sam da ću

kao žena biti... suptilnija. Željela sam ovu priliku da pokušam

ponovno kao pripadnica drugog spola i Clodees mi je dopustio,

(klijentica se snuždila u stolcu). Kakva greška.

Dr. N: Ne mislite li da ste malo prestrogi prema sebi, Hester?

Imam osjećaj da ste izabrali postati žena zato što ste željeli da

vam ženski uvid i intuicija pruže drukčiju perspektivu na lekcije

koje morate naučiti. Možete posjedovati mušku energiju, ako je

želite tako nazvati, a ipak biti ženstvena.

Prije no što završim s opisom ovog slučaja, trebao bih reći i nešto o

homoseksualnosti. Većina mojih klijenata u 75% slučajeva radije izabire

tijelo istog spola nego onog drugoga. Taj obrazac vrijedi za sve osim

naprednijih duša, koje održavaju finiju ravnotežu u ovom izboru.

No, činjenica da većina utjelovljenih duša preferira jedan spol ne znači

da su nesretne u onih 25% slučajeva u kojima se utjelove u drugom

spolu.

Hester nije nužno homoseksualna ili biseksualna zbog svojeg izbora

tijela. Homoseksualci mogu i ne moraju biti zadovoljni svojom ljudskom

anatomijom. Kada imam homoseksualne klijente, oni često postavljaju

pitanje je li njihova homoseksualnost posljedica izbora «pogrešnog

spola» u ovom životu. Odgovor na to pitanje obično dobivaju do kraja

svojih seansi.

Bez obzira na okolnosti koje su navele neku dušu da se opredijeli za

neki spol, ta je odluka donijeta prije dolaska na Zemlju. Ponekad

otkrivam da su homoseksualne osobe izabrale da u ovom životu eksperimentiraju

sa spolom u kojem su se rijetko utjelovljivale u prošlim

životima.

Homoseksualnost u našem društvu nosi stigmu koja rezultira težim

putom u životu. Odluka o izboru tog puta kod mojih se klijenata obično

može pripisati karmičkoj potrebi da ubrzaju osobno razumijevanje

složenih razlika u spolnom identitetu u odnosu na određene događaje

iz svoje prošlosti. Klijentica iz trinaestog slučaja izabrala je biti žena u

ovom životu kako bi pokušala svladati prepreke koje je iskusila kao

Ross Feldon.

Bi li Hester imala koristi od toga da je poznavala svoj prošli život u

Rossovom tijelu od rođenja, umjesto što je čekala trideset godina da se

podvrgne hipnozi? Nedostatak svjesnih sjećanja na prošle živote naziva

se amnezija. To ljudsko stanje zbunjujuće je ljudima koje privlači reinkarnacija.

Zašto bismo trebali naslijepo lutati u životu pokušavajući

otkriti tko smo i što bismo trebali učiniti i pitajući se mari li doista neko

duhovno božanstvo za nas? Seansu s ovom ženom završio sam postavivši

joj pitanje o njenoj amneziji.

Dr. N: Što mislite, zbog čega niste imali svjesnih sjećanja na svoj

život kao Ross Feldon?

S: Kad izaberemo tijelo i načinimo plan prije povratka na zemlju,

sklapamo dogovor sa svojim savjetnicima.

Dr. N: U vezi čega?

S: Dogovaramo se... da se nećemo sjećati... prošlih života.

Dr. N: Zašto?

S: Učiti kao prazna ploča bolje je nego unaprijed znati što vam

se može dogoditi zbog onoga što ste učinili prije.

Dr. N: Ali ne bi li poznavanje pogrešaka iz prošlog života bilo

važno za izbjegavanje istih zamki u ovom životu?

S: Kad bi ljudi znali sve o svojoj prošlosti, mnogi bi joj poklanjali

previše pozornosti, umjesto da iskušaju nove pristupe istom problemu.

Novi život potrebno je... shvatiti ozbiljno.

Dr. N: Postoje li još neki razlozi?

S: (stanka) Naši savjetnici kažu da smo, ukoliko nemamo starih

sjećanja, manje zaokupljeni time da... pokušavamo... osvetiti

prošlost... poravnati račune za zla koja su nam učinjena.

Dr. N: Pa, čini mi se da je to do sada bio dio vaše motivacije i

ponašanja u ovom životu koji živite kao Hester.

S: (silovito) Zato sam došla k vama.

Dr. N: I mislite li još uvijek da je potpuni nedostatak sjećanja na

naš vječni duhovni život na Zemlji od ključne važnosti za napredak?

S: Inače jest, ali to nije potpuni nedostatak sjećanja. Dobivamo

bljeskove kroz snove... u trenucima krize... ljudi imaju unutarnju

spoznaju o tome kojim putem krenuti kad je to nužno. A katkad

vas i prijatelji mogu malo pogurati...

Dr. N: Pod tim «prijatelji» podrazumijevate entitete iz duhovnog

svijeta?

S: Aha... oni vam daju neke naznake, ubacujući vam ideje - ja

sam to činila.

Dr. N: Ipak, došli ste k meni da vam otključam nesvjesnu amneziju.

S: (stanka) Imamo... sposobnost da spoznamo kad je to nužno.

Kad sam čula za vas, bila sam spremna na promjenu. Clodees mi

je dopustio da s vama vidim svoju prošlost jer je to bilo za moje

dobro.

Dr. N: Inače bi vaša amnezija ostala nedirnuta?

S: Da, to bi značilo da još uvijek ne trebam znati neke stvari.

Po mojem mišljenju, kada klijenti ne mogu ni u kojem trenutku ući

u hipnozu, ili u transu imaju samo neke naznake sjećanja, za takvu

blokadu postoji dobar razlog. To ne znači da ti ljudi nemaju sjećanja na

prošle živote, nego samo to da ih još nisu spremni otkriti.

Moja klijentica znala je da nešto sprečava njezin rast i željela je

otkriti o čemu je riječ. Nadsvjesni identitet duše sadržava naše trajno

sjećanje, uključujući i naše ciljeve. U odgovarajuće vrijeme u našim

životima ljudske materijalne potrebe moramo uskladiti sa svrhom zbog

koje je naša duša ovdje. Ja nastojim zadržati zdravorazumski pristup u

usklađivanju prošlih i sadašnjih iskustava.

Naš vječni identitet nikada nas ne ostavlja usamljenima u tijelima

koja smo izabrali, unatoč našem trenutnom stanju. U promišljanju,

meditaciji ili molitvi, sjećanja na to tko smo zaista filtriraju se do nas

svakoga dana kroz probrane misli. Na neke male, intuitivne načine -

kroz oblak amnezije - dobivamo znakove koji nam ukazuju na razlog

našeg postojanja.

Nakon što sam ublažio osjećaje povezane s izvorom njenih glavobolja,

svoje seanse s Hester završio sam tako što sam podržao druge

razloge njenog izbora da postane žena osim zastrašivanja muškaraca.

Dao sam joj dozvolu da malo spusti svoje obrane i postane manje

agresivna. Raspravljali smo o opcijama restrukturiranja profesionalnih

ciljeva prema pomagačkim profesijama i o mogućnosti bavljenja

dobrovoljnim uslužnim radom. Napokon je uspjela doživjeti svoj život

kao sjajnu priliku za učenje, a ne kao pogrešan izbor spola.

Kad završim rad na nekom slučaju, uvijek se divim brutalnoj iskrenosti

duša. Zamijetio sam da se duša, ukoliko je vodila produktivan život

koristan za sebe i ljude oko sebe, u duhovni svijet vraća s entuzijazmom.

Međutim, kad klijenti poput žene iz trinaestog slučaja prošli

život potroše uzalud, osobito kad su rano počinili samoubojstvo, izvješćuju

me da im je povratak u duhovni svijet bio prilično tmuran.

Kad je orijentacija za klijenta uznemirujuća, otkrio sam da postoji

temeljni razlog za brzinu kojom duša dolazi do potpune spoznaje o

prošlom životu. Nakon fizičke smrti, lišena opterećenja ljudskog tijela,

duša iznenada stječe povišenu percepciju. Glupe stvari koje smo učinili

u životu tijekom orijentacije snažno nas pogađaju. Kad pokrenem svoje

klijente dalje u duhovni svijet, vidim kako se opuštaju i kako su im se

misli razbistrile.

Duše su stvorene u pozitivnoj matrici tolike ljubavi i mudrosti da ih,

kada počnu silaziti na planet poput Zemlje i spajati s fizičkim bićima

koja su evoluirala iz primitivnih stanja, šokira nasilje kojem su izložene.

Ljudi posjeduju sirove, negativne emocije poput mržnje i bijesa koje su

se nadogradile na osjećaje straha i boli povezane s preživljavanjem još

od kamenog doba.

Pozitivne i negativne emocije miješaju se između duše i domaćina i

donose im obostranu korist. Kad bi duša poznavala samo ljubav i mir,

ne bi stjecala uvid i nikada ne bi stvarno naučila cijeniti vrijednost tih

pozitivnih osjećaja. Kušnja reinkarnacije za dušu koja silazi na Zemlju

je svladavanje straha u ljudskom tijelu. Duša raste pokušavajući prevladati

sve negativne emocije povezane sa strahom, ustrajući u tome

kroz mnoge živote, i često se vraća u duhovni svijet povrijeđena ili

oštećena, kao što je pokazao trinaesti slučaj. Dio te negativnosti može

se prenijeti čak i u duhovni svijet i može se pojaviti u novom životu s

novim tijelom. S druge strane, postoji i dobit. Istinska priroda individualne

duše na Zemlji otkriva se kroz radost i neskriveno zadovoljstvo

na licu sretnog ljudskog bića.

Orijentacijski razgovori s našim vodičima omogućavaju nam započinjanje

dugog procesa samoprocjene između života. Ubrzo ćemo

imati još jedan razgovor, u kojem će ovoga puta sudjelovati više

učitelja. U posljednjem poglavlju govorim o drevnoj egipatskoj tradiciji

koja opisuje odvođenje preminulih duša u Dvoranu suda kako bi

preuzele odgovornost za prošli život. U jednom ili drugom obliku, koncept

mukotrpnog procesa u sudnici koji nas čeka neposredno nakon

smrti dio je religijskog sustava vjerovanja u mnogim kulturama. Katkad

će neka prijemčiva osoba, koja se našla u traumatičnoj situaciji, opisati

svoje izvantjelesno iskustvo sa zastrašujućim vizijama u kojima je jezivi

duhovi vode u carstvo tame gdje joj sude demonski suci. Po mojem

mišljenju, u takvim slučajevima postoji snažan, prethodno razvijen sustav

vjerovanja u pakao.

U mirnom, opuštenom hipnotičkom stanju, s kontinuitetom na svim

mentalnim razinama, moji klijenti opisuju kako ih početne orijentacijske

seanse s vodičima pripremaju za izlazak pred skupinu superiornih bića.

Međutim, u opisu te situacije nikad ne upotrebljavaju riječi «sudnica» i

«suđenje». Moji klijenti nazivali su ta mudra bića direktorima, pa čak i

sucima, ali većina ih naziva Vijeće učitelja ili Vijeće staraca. Taj odbor

za analizu uglavnom se sastoji od tri do sedam članova, a budući da

duša izlazi pred njih nakon što stigne do svojeg glavnog odredišta, tu

ću konferenciju detaljnije opisati na kraju sljedećeg poglavlja.

Sve konferencije za evaluaciju duše, održavale se one s vodičima,

dušama iste razine ili skupinom učitelja, imaju jedno zajedničko obilježje.

Povratna informacija i analiza prošlog života koju dobivamo u

vidu prosudbe temelji se jednako na izvornoj namjeri naših izbora, kao

i na akcijama koje smo poduzeli tijekom života. Naše motivacije se

preispituju i kritiziraju, ali se ne osuđuju na takav način da nam to

izazove patnju. Kao što sam objasnio u četvrtom poglavlju, to ne znači

da su dušama oproštena djela kojima su naudile drugima samo zato

što su to požalile. Karmička naplata stiže u budućem životu. Rekli su mi

da nas naši duhovni učitelji stalno podsjećaju na to da je, budući da

ljudski mozak ne posjeduje urođeni moralni osjećaj za etiku, savjest

odgovornost duše. Ipak, u duhovnom svijetu prevladava oprost. Taj je

svijet bezvremen, a isto vrijedi i za naše lekcije. Dobit ćemo nove prilike

u pokušaju rasta.

Kad završi početni razgovor s našim vodičem, napuštamo mjesto

orijentacije i pridružujemo se koordiniranom tijeku aktivnosti koji

uključuje prijelaz golemog broja drugih duša u svojevrsnu centralnu

prijemnu postaju.

Sve duše, bez obzira na iskustvo, na kraju stižu do središnje postaje

svijetu možda postoji više takvih središta s dolaznim i odlaznim

peronima, ali svi klijenti smatrali su svoju rutu do tog središta, kao i onu

koja je vodila iz njega, jedinom rutom.

Zapažanja koja sam čuo o naravi duhovnog svijeta pri dolasku na

okupljalište definitivno se mijenjaju od onih prvih utisaka raslojavanja

i maglovite stratifikacije. Čini se kao da duša sada putuje slobodnim

prostranstvima golemog galaktičkog oblaka prema više ujedinjenom

nebeskom polju. Uživam osluškujući uzbuđenje u glasovima svojih

klijenata dok njihovi duhovi lebde na otvorenom području okupljališta

i pripremaju se za nastavak putovanja prema unaprijed određenim

lokacijama. Opčinjeni su vječnim svijetom koji se širi pred njima i

vjeruju da negdje u njemu leži i jezgro stvaranja.

Kad pogledaju potpuno otvoreni prizor oko sebe, klijenti kažu da

im se čini kako osvjetljenje u duhovnom svijetu varira. Nitko ne

spominje crnilo koje povezujemo s dubokim svemirom. Okupljanje

duša koje klijenti vide u prvom planu ovog amfiteatra izgleda im poput

tisuća jarkih svjetala zvijezda koje se kreću u raznim smjerovima. Neke

se kreću brzo, dok druge polagano lebde. Udaljenije koncentracije

energije opisuju kao «otoke maglovitih vela». Rekli su mi da je

najistaknutije obilježje duhovnog svijeta neprekidan osjećaj da neka

moćna mentalna sila upravlja svima u neobičnom skladu. Ljudi kažu

da je to mjesto čiste misli.

Misao uzima mnoge oblike. Na ovoj točki svojeg povratka duše

počinju iščekivati susret s drugima koji ih očekuju. Neke od tih bližnjih

možda su već susrele na vratnicama, ali većinu nisu. Bez iznimke, duše

koje žele kontaktirati jedna s drugom, osobito dok su u pokretu, mogu

to učiniti pomislivši na entitet koji žele vidjeti. Iznenada, osoba koju su

dozvali pojavit će se u duševnom umu putnika. Ta telepatska komunikacija

putem energije svim duhovnim entitetima dopušta bliskost bez

viđenja, dok se dva energetska oblika koji se približe jedan drugome

mogu izravnije povezati. Svi se moji klijenti slažu u opisima svojeg

duhovnog putovanja, ruta i odredišta, iako svaka osoba tijekom putovanja

vidi različite stvari.

Pretražio sam svoje dosjee kako bih pronašao klijenta čija su iskustva

na toj ruti prema krajnjem duhovnom odredištu bila zanimljiva, a opet

reprezentativna za ono što su mi ispričali i mnogi drugi. Izabrao sam

jednog pronicljivog četrdesetjednogodišnjeg grafičkog dizajnera zrele

duše. Duša tog čovjeka često je putovala ovom rutom nakon njegovih

mnogih života.

Dr. N: (izgovaram zapovjednim tonom) Jedan - krećemo. Dva

- vaša duša sada je izašla iz područja orijentacije. Tri! Brzo, koji

je vaš prvi utisak?

S: Udaljenosti su... neograničene... beskrajni prostor... zauvijek...

Dr. N: Dakle, želite mi reći da je duhovni svijet beskrajan?

S: (duga stanka) Da budem iskren - s mjesta na kojem ja plutam

- čini se beskrajnim. Ali kad se stvarno pokrenem, mijenja se.

Dr. N: Kako se mijenja?

S: Pa... sve ostaje... bezoblično... ali kada... krenem brže... vidim

da se krećem unutar divovske zdjele - okrenute naopako. Ne

znam gdje su rubovi zdjele, pa čak ni to postoje li uopće.

Dr. N: Znači, kretanje vam daje osjećaj da je duhovni svijet

sferičnog oblika?

S: Da, ali to je samo osjećaj... zatvorene ujednačenosti... kad se

krećem brzo.

Dr. N: Zašto vam to brzo kretanje - vaša brzina - daje osjećaj da

se nalazite u zdjeli?

S: (duga stanka) Čudno je. Iako se sve čini ravnim kad mi duša

pluta - to se mijenja u... osjećaj zaobljenosti kad se krećem brzo

niz liniju kontakta.

Dr. N: Na što mislite pod tim «linija kontakta»?

S: Prema specifičnom odredištu.

Dr. N: Kako brzo kretanje određenom linijom putovanja mijenja

vašu opservacijsku percepciju duhovnog svijeta u osjećaj da je

on zaobljen?

S: Zato što se čini da se linije pri toj brzini... svijaju. Zakrivljuju se

u smjeru koji je za mene očitiji i daju mi manju slobodu

kretanja.

Napomena: Drugi klijenti, koji su također skloni linearnim opisima,

S: Pa, kao da svi plivamo - kao da nas nosi - brzi tok koji mine

možemo kontrolirati... netko njime upravlja... nalazimo se ispod

i iznad drugih u prostoru... oko nas nema ničeg čvrstog.

Dr. N: Vidite li kako druge duše putuju usmjerene prema nekom

cilju iznad i ispod vas?

S: Da, kao da smo počeli u potoku, a onda smo svi mi, koji smo

umrli, uvučeni zajedno u neku veliku rijeku.

Dr. N: Kad vam se broj duša koje se vraćaju čini najvećim?

S: Kad se rijeke spoje u... ne mogu to opisati...

Dr. N: Molim vas, pokušajte.

S: (stanka) Okupljamo se u... more... gdje se svi mi vrtimo u

krug... usporeno. Zatim se osjećam kao da me nešto opet vuče u

manji pritok i mirnije je... dalje od misli tolikih umova... idem

prema onima koje poznajem.

Dr. N: Jesu li kasnije faze normalnih putovanja vaše duše iste

kao ova faza kad vas vuku potoci i rijeke, koju ste upravo opisali?

S: Ne, nimalo. Ovo je drukčije. Mi smo poput lososa koji putuju

do mrijestilišta - vraćamo se kući. Kad stignemo tamo, više nas

ništa ne gura na takav način. Tamo možemo plutati na mjestu.

Dr. N: Tko vas gura dok putujete kući?

S: Viši entiteti. Oni koji upravljaju našim kretanjem kako bi nas

odveli kući.

Dr. N: Entiteti poput vašeg vodiča?

S: Mislim da su oni viši od njega.

Dr. N: Što još osjećate u ovom trenutku?

S: Mir. Ovdje je takav mir da ne želite nikada otići.

Dr. N: Još nešto?

S: Oh, imam i neka očekivanja dok se polako krećem niz

energetski tok.

Dr. N: U redu, želim da sada nastavite dalje niz energetski tok i

približite se mjestu na koje trebate stići. Pozorno pogledajte oko

sebe i recite mi što vidite.

S: Vidim... niz svjetala... u skupinama... razdvojena jedna od

drugih... galerijama...

Dr. N: Kad kažete «galerije», mislite li na niz zatvorenih

prostora?

S: Mmm... više poput dugačkog... hodnika... koji je mjestimično

izbočen... i proteže se u daljinu.

Dr. N: A svjetla?

S: To su ljudi. Duše ljudi u izbočenim galerijama koje odražavaju

svjetlost prema meni. To je ono što vidim - skupine svjetala koje

plutaju uokolo.

Dr. N: Jesu li te grupacije ljudi strukturalno odvojene jedne od

drugih u izbočenjima duž hodnika?

S: Ne, ovdje nema zidova. Ništa nije izgrađeno, nema kutova.

Teško mi je to precizno objasniti...

Dr. N: Ide vam sjajno. Želim da mi sada kažete što dijeli grupe

svjetala jedne od drugih u tom hodniku koji opisujete.

S: Ljudi... su razdijeljeni... tankim, maglovitim... vlaknima... što

svjetlosti daje mliječan sjaj, poput one koja prolazi kroz zamrznuto

staklo. Dok prolazim pokraj njih, vidim jarki sjaj njihove

energije.

Dr. N: Kako vidite pojedine duše unutar tih grupa?

S: (stanka) Kao svjetlosne točkice. Vidim gomile točkica kako

vise u grozdovima... poput osvijetljenog grožđa.

Dr. N: Predstavljaju li ti grozdovi razne grupe masa duševne

energije odvojene prostorom?

S: Da... razdvojeni su u male skupine... ja idem u svoj grozd.

Dr. N: Što još osjećate prema njima dok prolazite pokraj njih na

putu u svoju grupu?

S: Mogu osjetiti kako njihove misli sežu prema meni... tako su

različite... ali i ujedinjene... takva sloga... ali... (zastaje).

Dr. N: Nastavite.

S: Ne poznajem ove pokraj kojih sada prolazim... nije važno.

Dr. N: U redu, prođimo sada kraj tih grupa koje su izbočene duž

hodnika. Dajte mi primjer na što vas cijeli prizor podsjeća iz

daljine.

S: (smije se) Dugačak svjetleći crv kojem se tijelo uvija unutra i

van... kretnja je... ritmička.

Dr. N: Želite li reći da se čini kako se cijeli hodnik kreće?

S: Da, neki njegovi dijelovi... svijaju se poput trake na povjetarcu

dok ja odlazim dalje.

Dr. N: Nastavite plutati dalje i recite mi što se s vama događa

nakon toga.

S: (stanka) Nalazim se na rubu drugog hodnika... usporavam.

Dr. N: Zašto?

S: (postaje uzbuđen) Zato što... o, dobro! Dolazim prema mjestu

na kojem se nalaze moji prijatelji.

Dr. N: I kako se osjećate u ovom trenutku?

S: Fantastično! Osjećam privlačnost njihovih poznatih umova...

sežu prema meni... hvatam rep njihovog zmaja... priključujem

im se u mislima... kod kuće sam!

Dr. N: Je li vaša grupa prijatelja izolirana od drugih grupa duša

koje žive u drugim hodnicima?

S: Nitko nije stvarno izoliran, iako neke mlađe duše možda tako

misle. No, ja sam ovdje već dugo i imam mnogo veza (rekao je

to sa skromnim samopouzdanjem).

Dr. N: Dakle, osjetili ste veze s tim drugim hodnicima, čak i s

dušama u njima koje možda ne poznajete iz prošlih iskustava?

S: Osjećam, zbog veza koje sam imao. Ovdje postoji jedinstvo.

Dr. N: Dok se krećete uokolo kao duh, koja je glavna razlika u

vašim interakcijama s drugim dušama u odnosu na interakciju u

ljudskom obliku na Zemlji?

S: Ovdje nitko nije stranac. Nema nikakvog neprijateljstva prema

bilo kome.

Dr. N: Želite reći da je svaka duša prijateljski nastrojena prema

svakoj drugoj duši, bez obzira na prethodne odnose u raznim

okruženjima?

S: Tako je, ali to je više od običnog prijateljstva.

Dr. N: Na koji način?

S: Prepoznajemo univerzalnu vezu među nama koja nas sve čini

istima. Nema sumnjičavosti jednih prema drugima.

Dr. N: Kako se taj stav manifestira među dušama koje se sreću

po prvi puta?

S: Potpunom otvorenošću i prihvaćanjem.

Dr. N: Život na Zemlji zacijelo je težak za duše, zar ne?

S: Jest, osobito za novije, zato što odlaze na Zemlju i očekuju da

će tamo prema njima postupati pošteno. Kad se to ne dogodi,

šokirane su. Nekima je potrebno mnogo života da se naviknu na

zemaljsko tijelo.

Dr. N: A ako novije duše imaju problema s tim uvjetima na Zemlji,

znači li to da su manje učinkovite u radu s ljudskim umom?

S: Rekao bih da je tako, zato što mozak unosi mnogo straha i

nasilja u naše duše. Teško nam je, ali zato smo došli na Zemlju...

da bismo svladali...

Dr. N: Po vašem mišljenju, jesu li novije duše krhkije i treba li im

grupna potpora kad se vrate u svoju grupu?

S: To je apsolutno točno. Svi se želimo vratiti kući. Hoćete li mi

sada dopustiti da prestanem govoriti, kako bih se pozdravio s

prijateljima?

Spomenuo sam kako razni klijenti često istim riječima opisuju

duhovne fenomene. Klijent iz četrnaestog slučaja ponudio nam je neke

nove riječi. Redovno slušam riječi povezane s vodom, poput «tok» i

«potok», koje opisuju usmjereno kretanje prema naprijed, dok riječi

povezane s nebom poput «oblak» označavaju slobodu kretanja

povezanu s plutanjem. Osobito su popularne vizualne predstavke

energetske mase i grozdova kojima se opisuju same duše. I ja sam

usvojio nešto od tog duhovnog jezika.

Posljednje odredište duše koja putuje, grozdovi poznatih entiteta,

mogu biti veliki ili mali, ovisno o razini razvoja duše i drugim čimbenicima

koje ću opisati malo kasnije. U usporedbi s klijentom iz četrnaestog

slučaja, sljedeći slučaj demonstrira način na koji nezrelija duša doživljava

duhovni svijet kao izoliranije mjesto.

U petnaestom slučaju, prijelaz ove duše iz okupljališta do odredišne

grupe protječe prilično brzo. Slučaj je informativan zato što prikazuje

svojstvo konformizma koje ta duša osjeća na svojem odredištu, kao i

podčinjenost prema onima koji upravljaju sustavom. Budući da je ova

klijentica manje iskusna i pomalo nervozna zbog onoga što smatra

potrebom za konformizmom, dobivamo još jedno tumačenje duhovnih

smjernica za smještaj u grupi.

Dr. N: Znači li to da je sve oko vas crna praznina?

S: Ovdje nikada nema crnila... svjetlost... samo poprima tamnije

nijanse zbog moje brzine. Kad usporim, sve postaje sjajnije.

(Drugi potvrđuju ovo zapažanje).

Dr. N: Nastavite i recite mi što zatim vidite.

S: Nakon nekog vremena vidim... gnijezda ljudi...

Dr. N: Mislite, grupe ljudi?

S: Da - poput košnica - vidim ih kao gomile pokretnih svjetala...

krijesnice...

Dr. N: U redu, nastavite s kretanjem i recite mi što osjećate?

S: Toplinu... prijateljstvo... empatiju... sve je kao u snu... hmm?

Dr. N: Što je?

S: Jako sam usporila - stvari su drukčije.

Dr. N: Kako?

S: Jasnije definirane (stanka) - poznajem ovo mjesto.

Dr. N: Jeste li stigli do svoje košnice (grupe)?

S: (duga stanka) Još nisam, valjda...

Dr. N: Samo pogledajte oko sebe i recite mi što točno vidite i

osjećate.

S: (klijentica počinje drhtati) Ovdje su... gomile ljudi... zajedno...

u daljini... ali... tamo!

Dr. N: Što vidite?

S: (u strahu) Ljudi koje poznajem... neki članovi moje obitelji...

u daljini... ali... (tjeskobno) Čini se da ne mogu doći do njih!

Dr. N: Zašto?

S: (zbunjeno, u suzama) Ne znam! Bože, zar oni ne znaju da sam

ovdje? (klijentica se počinje meškoljiti u svojem stolcu, a zatim

pruža ruku i otvorenu šaku prema zidu moje ordinacije) Ne

Napomena: Nakratko prekidam svoje ispitivanje. Otac je imao veliki

se s ocem - odmahl

S: (nakon još jedne stanke, klijentica se opušta) U redu je...

govori mi da budem strpljiva i sve će mi postati jasno... Želim

poći tamo i biti uz njega.

Dr. N: A što vam on kaže o tome?

S: (tužno) On kaže... da uvijek može biti u mojem umu, kad god

ga zatrebam... i da ću naučiti kako da to činim bolje (telepatski

komunicira), ali on mora ostati tamo gdje jest...

Dr. N: Što mislite, koji je osnovni razlog zbog kojeg je vaš otac

ostao na tom drugom mjestu?

S: (u suzama) On ne pripada mojoj košnici.

Dr. N: Još nešto?

S: Direktori... oni ne... (opet plače) nisam sigurna...

Napomena: Inače nastojim izbjeći pretjerano uplitanje kad klijenti

ohrabruju... a i moj otac pomaže mi da shvatim.

Dr. N: Jeste li zadovoljni ovom procedurom?

S: (stanka) Da.

Dr. N: U redu, molim vas, nastavite s opisom svojeg puta od

trenutka kad ste ugledali članove svoje obitelji u daljini. Što se

događa nakon toga?

S: Pa, još uvijek usporavam... krećem se postupno... prema kursu

na kojem sam bila i prije. Prolazim pokraj drugih gomila ljudi

(grupacija). Zatim se zaustavljam.

Napomena: Krajnji prijelaz unutra osobito je važan za mlađe duše.

Ja ne idem tamo (pokazuje prstom prema zidu moje ordinacije).

S: (pokazuje prema van) Oni tamo nisu u mojoj grupi.

S: (ozbiljnim glasom) Oni drugi u blizini - to je njihovo mjesto,

(pokazuje prema podu) Ovo je naše mjesto. Mi smo ovdje, (kima

Oh, pogledajte! ... moji ljudi, divno ih je opet vidjeti. Dolaze

S: U više od jednog života, mogu vam reći (ponosno). To su moji

ljudi!

Dr. N: Ti su ljudi entiteti koji su članovi vaše grupe?

S: Naravno, da, bila sam s njima tako dugo. Oh, tako je zabavno

vidjeti ih opet. (klijentica je presretna i ostavljam je na miru nekoliko

trenutaka)

Dr. N: Vidim veliku promjenu u vašem razumijevanju u kratkom

razdoblju otkad smo došli ovamo. Pogledajte u daljinu prema

drugima koji se nalaze oko ovog mjesta. Kako je tamo gdje oni

žive?

S: (frustrirano) Ne želim znati. To je njihova stvar. Ne vidite li?

Nisam povezana s njima. Previše sam zaokupljena ljudima s

kojima bih trebala biti ovdje. Ljudima koje poznajem i volim.

Dr. N: Vidim, ali prije nekoliko trenutaka bili ste jako uznemireni

zato što se ne možete približiti svom ocu.

S: Sada znam da on ima svoje vlastito okupljalište.

Dr. N: Zašto to niste znali kad smo stigli ovamo?

S: Nisam sigurna. Priznajem da sam u početku bila šokirana.

Sada znam kako stoje stvari. Svega se prisjećam.

Dr. N: Zašto vam vaš vodič nije sve to objasnio prije no što ste

vidjeli svog oca?

S: (duga stanka) Ne znam.

Dr. N: Vjerojatno su u tim grupama i drugi ljudi koje ste poznavali

i voljeli osim svog oca. Želite li reći da nemate nikakvog kontakta

s njima, sada kad ste došli na svoje odredište u duhovnom

svijetu?

S: (srdi se na mene) Ne, kontaktiram s njima putem uma. Zašto

ste tako naporni? Trebam ostati ovdje.

Dr. N: (još jednom ispitujem klijenticu kako bih došao do

dodatnih informacija) I ne možete jednostavno otplutati do tih

grupa kako biste ih posjetili?

S: Ne! To se ne radi! Ne možete ući u njihove grupe i miješati se

s njihovom energijom.

Dr. N: A mentalni kontakt ne znači miješanje s njihovom

energijom?

S: Ne ako je pravi trenutak, kad mogu to činiti sa mnom...

Dr. N: Dakle, želite mi reći da su ovdje svi smješteni u svoje

grupe i da ne možete lutati uokolo i posjećivati ih, ni ostvarivati

previše mentalnih kontakata u pogrešnom trenutku?

S: (smiruje se) Da, oni su u svojim vlastitim prostorima i dobivaju

upute. Uokolo se kreću pretežno direktori...

Dr. N: Hvala vam što ste mi to razjasnili. Želite da znam da vi i

prijatelji iz vaše grupe osobito pazite da ne narušite prostore

drugih grupa?

S: Tako je. To barem vrijedi za moj prostor.

Dr. N: I ne osjećate se ograničeno zbog tog običaja?

S: Oh, ne, ovdje postoje golema prostranstva i takav osjećaj

slobode, sve dok poštujemo pravila.

Dr. N: A što se događa ako ih ne poštujete? Tko odlučuje o

odgovarajućoj lokaciji za svaku grupu duša?

S: (stanka) Učitelji nam pomažu, inače bismo bili izgubljeni.

Dr. N: Činilo mi se da ste bili izgubljeni kad ste tek stigli

ovamo?

S: (nesigurno) Nisam se povezala... Nisam bila mentalno usklađena...

Zabrljala sam... Mislim da ne shvaćate koliko je ovo ovdje

veliko.

Dr. N: Pogledajte oko sebe te druge prostore. Nije li duhovni

svijet prenapučen dušama?

S: (smije se) Ponekad se izgubimo - to je naša greška - ovo

mjesto je veliko! Zato nikada nije gužva.

Dva slučaja iz ovog poglavlja predstavljaju različite reakcije početnika

i naprednije duše koji se prisjećaju konačne faze svojeg povratka

u duhovni svijet. Svaki sudionik ima svoje vlastito tumačenje panoramskog

prizora od okupljališta do posljednjeg odredišta u svojoj

grupaciji. Neki moji klijenti opisuju prijelaz od vratnica do svoje grupe

toliko brzim da im je potrebno vrijeme za prilagodbu nakon dolaska.

Kad se prisjećaju faze između dolaska kući i smještaja, moji klijenti

katkad izražavaju brigu da neka važna osoba nije prisutna u svjetlosnom

obliku ili nisu komunicirali telepatski s njom. Često je to roditelj ili

supružnik iz života koji je upravo završio. Do kraja faze prijelaza, razlog

je obično poznat. Najčešće je povezan s utjelovljivanjem.

Vidjeli smo kako prosječnu dušu koja se vraća preplavi osjećaj

užitka. Poznata bića okupljena su u uzbibanim masama jarke svjetlosti.

Povremeno, putnika koji se vraća vode rezonantni glazbeni tonovi sa

specifičnim akordima. Jedan klijent rekao je: «Kad se približavam

svome mjestu, čujem zvuk mnogih glasova koji izgovaraju slovo A, kao

Aaaaaa, što je moj znak raspoznavanja, i mogu ih vidjeti kako brzo

vibriraju kao topla, sjajna energija. Odmah znam da su to oni koji nisu

utjelovljeni.«

To znači da one duše koje su trenutno utjelovljene u jednom ili više

tijela možda neće biti aktivno uključene u doček duše koja se vraća.

Drugi klijent objasnio je: «Čini se kao da spavaju uz autopilote - uvijek

znamo tko je unutra, a tko vani. Duše koje nisu potpuno neutjelovljene

zrače prigušenu svjetlost s niskim, pulsirajućim obrascima energije i

čini se da ne komuniciraju mnogo ni s kim. No, čak i te duše mogu tiho

pozdraviti dušu koja se vraća u okruženje svoje grupe.

Osjećaj barijere između različitih grupa, kakav je iskusila klijentica

iz petnaestog slučaja, razlikuje se kod mojih klijenata, ovisno o starosti

duše. U sljedećem slučaju dat ću vam još jednu perspektivu na

pokretljivost. Prosječna duša, koja mora obaviti još mnogo temeljnih

zadataka, opisuje odvojenost svoje grupe od ostalih grupa poput

razdvojenosti učionica u istoj školi. Imao sam i klijente koji su imali

osjećaj da su potpuno izdvojeni, u svojoj vlastitoj školi. Ljudi pod

hipnozom toliko se često služe analogijom duhovnih škola kojima

upravljaju učitelji - vodiči da sam i ja prihvatio istu terminologiju.

Kao što sam već spomenuo, kad se duše vrate u svoju grupu,

pozivaju ih pred Vijeće staraca. Iako to vijeće nema ulogu tužitelja,

ono se bavi izravnim ispitivanjem aktivnosti duše prije nego što je vrate

u njezinu grupu. Moji klijenti ponekad imaju poteškoća s detaljnim

opisom tih saslušanja, a ja sam siguran da su te blokade namjerne.

Evo izvještaja jednog klijenta. «Nakon što sam se susreo sa svojim

prijateljima, moj vodič Veronica (klijentova mlađa učiteljica) vodi me

na drugo mjesto na kojem se susrećem sa svojim vijećem Staraca. Ona

je uz mene u ulozi tumača za stvari koje ne razumijem. Osim toga,

pruža mi potporu u objašnjavanju mog ponašanja u prošlom životu.

Povremeno kaže nešto u moju obranu, poput nekakve hraniteljice, ali

Quazel (stariji vodič klijenta koji je došao prije Veronice) ima veći

utjecaj na vijeće. Preda mnom se uvijek nalazi istih šest Staraca u

dugim, bijelim haljama. Njihova su lica ljubazna. Oni procjenjuju moju

percepciju života koji sam upravo završio i govore mi kako sam mogao

bolje upotrijebiti svoje talente i što je od onoga što sam učinio bilo

dobro. Slobodno mogu izraziti svoje frustracije i želje. Svi Starci poznati

su mi, osobito dvojica, koji me oslovljavaju češće od ostalih i koji

izgledaju mlađe od njih. Mislim da mogu razlikovati muška od ženskih

bića među njima. Svaki od njih ima neki specifičan način na koji mi

postavlja pitanja, ali iskreni su i pošteni i uvijek prema meni postupaju

pravedno. Od njih ne mogu ništa sakriti, ali katkad se izgubim kad

počnu brzo razmjenjivati misli među sobom. Kad ih više ne mogu

pratiti, Veronica mi prevede ono što govore o meni, iako imam utisak

da mi ne govori sve. Prije no što se vratim na Zemlju, sastat će se i po

drugi put sa mnom.«

Duše smatraju da su konačno stigle kući kad se pridruže bližnjima u

svojim grupama. Njihovo grupiranje s nekim drugim dušama stvarno

po obliku i funkciji podsjeća na obrazovni sustav. Kao što je slučaj sa

svakim razredom, neki učenici jače se povezuju s nekim učiteljima, a

neki manje. Sljedeće poglavlje prikazat će proces razmještanja za

grupe duša i objasniti kako duše promatraju same sebe na svojim

duhovnim lokacijama.

Utisak koji sam stekao o ljudima koji vjeruju da imamo dušu jest

koje čine jednu sekundarnu grupu imaju, čini se, sporadične odnose,

ili uopće nema nikakvog kontakta između takvih grupa. Rijetko sam

pronašao duše povezane na neki značajan način, a koje bi bile članice

dvije različite sekundarne grupe, jer broj duša unutar sekundarne

grupe tako je velik da to nije potrebno.

Broj duša u manjim primarnim grupama varira od tri do dvadeset i

pet duša. Kažu mi da je prosječan broj u jednoj takvoj grupi oko petnaest,

i ta se grupa naziva Unutarnji krug. Svi kontakti između pripadnika

različitih primarnih grupa uvjetovani su lekcijama koje je potrebno

naučiti tijekom inkarnacije. Razlog tome može biti veza iz prošlog

života, ili neko specifično obilježje duša o kojima je riječ. Poznanstva

između duša koje pripadaju različitim primarnim grupama obično se u

životu na Zemlji svode na periferne uloge. Primjer za to bio bi kolega

iz razreda s kojim ste tijekom srednje škole bili bliski, ali kojeg sada

susrećete samo na godišnjicama mature.

Članovi iste primarne grupe blisko su povezani kroz cijelu vječnost.

Te čvrsto povezane grupe često se sastoje od duša sličnih mentalnih

sklopova sa zajedničkim ciljevima, na kojima stalno zajedno surađuju.

Tijekom inkarnacija na Zemlji, obično biraju zajednički život kao rođaci

i bliski prijatelji.

U istoj primarnoj grupi mnogo češće pronalazim klijentovog brata

ili sestru iz prošlog života nego duše koje su mu bili roditelji. Roditelji

nas mogu dočekati na vratnicama duhovnog svijeta nakon smrti na

Zemlji, ali možda ih nećemo često viđati u duhovnom svijetu. Razlog

tome nije zrelost, budući da duša roditelja može biti slabije razvijena

od duše njegovog potomka. Prije je riječ o socijalnom učenju braće i

sestara koji su suvremenici u jednom vremenskom okviru. Iako su

roditelji djetetu primarni likovi za identifikaciju, koji donose i dobre i

loše karmičke učinke, na naš osobni rast najčešće utječu naši odnosi sa

supružnicima, braćom, sestrama i biranim, bliskim prijateljima. To ne

umanjuje važnost roditelja, ujaka, stričeva, teta, djedova i baka, koji

nam pomažu na druge načine iz drugih generacija.

Slike 1 i 2 (stranice 107 i 108) predstavljaju slučajni duhovni razmještaj

duša. Na slici 1, duša iz primarne grupe I, smještene unutar veće

sekundarne grupe A, blisko bi surađivala sa svim drugim dušama iz

grupe 1. Međutim, neke duše iz primarnih grupa 9 i 10 (detaljno opisanih

na slici 2) također bi mogle ostvariti blisku suradnju.

106

Intenzivna interakcija duša unutar primarnih grupa.

— — — Povremena interakcija duša između primarnih grupa

unutar jedne sekundarne grupe.

Gotovo nikakva interakcija duša između sekundarnih

grupa s niže razvijenim dušama.

Mlađe duše unutar sekundarnih grupa A, B i C vjerojatno neće imati

mnogo kontakta jedna s drugom u duhovnom svijetu, pa ni na Zemlji.

Bliska povezanost između duša ovisi o njihovoj blizini unutar primarne

grupe, gdje postoji slična razina spoznaje i sklonosti koja je nastala kroz

zajednička iskustva na Zemlji.

Sljedeći slučaj prikazuje nam povratak u primarnu grupu nakon

fizičke smrti.

Dr. N: Pogledajte sebe. Jeste li odjeveni u istu odjeću?

S: Mi... čini se da smo svi odjeveni isto... sjajimo., i možemo se

promijeniti... Karla zna da mi se sviđa njezin izgled.

Dr. N: Gdje su ostali?

S: Karla me povela u školu u hramu. Vidim veliku knjižnicu.

Male skupine ljudi razgovaraju tihim glasovima... za stolovima.

Mirno je... toplo... osjećaj sigurnosti koji mi je tako poznat.

Dr. N: Izgledaju li vam svi ti ljudi kao odrasli muškarci i žene?

S: Da, ali u mojoj je grupi više žena.

Dr. N: Zašto?

S. Zato što je to valencija s kojom se trenutno najbolje osjećaju.

Napomena: Riječ «valencija» kojom ova klijentica opisuje spolnu preferenciju

S: Uh... gotovo. Neki su malo dalje od ostalih.

Dr. N: Gdje biste smjestili sebe u toj grupi s obzirom na razinu

znanja?

S: Negdje oko sredine.

Dr. N: Što se tiče lekcija, gdje se nalazite u odnosu na petero

svojih najbližih prijatelja?

S: Oh, svi smo tu negdje - mnogo toga radimo zajedno.

Dr. N: Kako ih zovete?

S: (cereka se) Jedni druge zovemo nadimcima.

Dr. N: Zašto imate nadimke?

S: Hmm... kako bismo definirali našu bit. Jedni druge zovemo

nazivima zemaljskih predmeta koji nas simboliziraju.

Dr. N: Koji je vaš nadimak?

S: Češljika.

Dr. N: I to predstavlja neki osobni atribut?

S: (stanka) Ja... poznata sam po oštrim... reakcijama na nove

situacije u mojim rotacijama (životnim ciklusima).

Dr. N: Kako se zove entitet koji vam je najbliži, i zašto?

S: (tihi smijeh) Škropac. On se baca u svoje rotacije... raspršuje

energiju tako brzo da pljuska na sve strane, poput vode koju

toliko voli na Zemlji.

Dr. N: Vaša obiteljska grupa čini se vrlo specifičnom. Biste li mi

sada objasnili što vi i vaši prijatelji zapravo radite u toj knjižnici?

S: Prilazim svojem stolu i svi gledamo knjige.

Dr. N: Knjige? Kakve knjige?

S: Životne knjige.

Dr. N: Opišite mi ih najbolje što možete.

S: To su slikovnice - s debelim, bijelim rubovima - debele pet do

sedam centimetara - vrlo su velike...

Dr. N: Otvorite mi jednu od tih životnih knjiga i objasnite mi što

vidite vi i vaši prijatelji za stolom.

S: (stanka, ruke klijentice približavaju se i razdvajaju, kao da

otvara knjigu) Ništa nije zapisano. Sve što vidimo prikazano je u

živim slikama.

Dr. N: Pokretnim slikama - drukčijim od fotografija?

S: Da, one su višedimenzionalne. Kreću se... premještaju... iz

centra kristala... koji se mijenja s odrazom svjetlosti.

Dr. N: Dakle, slike nisu ravne, pokretni valovi svjetlosti imaju

dubinu?

S: Tako je, živi su.

Dr. N: Recite mi kako se vi i vaši prijatelji služite knjigama?

S: Pa, u početku su slike uvijek nefokusirane kada otvorimo

knjigu. Zatim pomislimo na ono što želimo, kristal promijeni boju

od tamne u svijetlu i... uskladi se. Zatim možemo vidjeti... u

minijaturi... svoje prošle živote i alternative.

Dr. N: Kako je u tim knjigama opisano vrijeme?

S: Okvirima... stranicama... vrijeme je zgusnuto u životnim

knjigama.

Dr. N: Sada se ne želim baviti vašom prošlošću, ali pogledajte

knjigu i recite mi što je prva stvar koju ste vidjeli.

S: Nedostatak samodiscipline u mojem posljednjem životu, jer o

tome razmišljam. Vidim sebe kako umirem mlada, u svađi

ljubavnika - moja smrt bila je beskorisna.

Dr. N: Vidite li i buduće živote u toj životnoj knjizi?

S: Možemo pogledati buduće mogućnosti... u malim djelićima...

u obliku lekcija... te opcije uglavnom dolaze kasnije, uz pomoć

drugih. Svrha tih knjiga je naglašavanje djela iz naše prošlosti.

Dr. N: Biste li mi iznijeli svoj utisak o namjeri koja stoji iza te

atmosfere knjižnice u vašoj grupi?

S: Oh, pomažemo jedni drugima prevladati svoje pogreške

tijekom ovog ciklusa. Naša učiteljica dolazi i odlazi, a mi mnogo

učimo zajedno i raspravljamo o vrijednosti naših izbora.

Dr. N: Postoje li u toj zgradi i druge prostorije u kojima ljudi

uče?

S: Ne, ova je namijenjena našoj grupi. U našoj blizini postoje i

druge zgrade u kojima uče druge grupe.

Napomena: Čitatelj može pogledati sliku 1 (str. 107), krug B, kao primjer

tako, mi ne odlazimo njima. Ako se želim povezati s nekim, činim

to izvan centra za učenje.

Dr. N: Možete li lutati bilo gdje ukoliko ne smetate drugim

dušama u njihovim prostorima za učenje?

S: (donekle izbjegava odgovor) Volim se zadržavati u blizini svog

hrama, ali mogu posegnuti prema bilo kome.

Dr. N: Imam utisak da je energija vaše duše ograničena na ovo

duhovno mjesto, iako mentalno možete posegnuti i izvan njega.

S: Ne osjećam se ograničeno... imamo dovoljno prostora... ali

ne privlače me sve duše.

Izjava o neograničenosti klijentice iz šesnaestog slučaja čini se proturječnom

ograničenjima duhovnog prostora koja smo vidjeli u prethodnom

slučaju. Kad prvi puta uvedem klijente u duhovni svijet,

njihove su vizije spontane, osobito one vezane uz duhovni poredak i

njihovo mjesto u zajednici u kojoj žive duše. Iako prosječni klijent može

govoriti o privatnim prostorima što se tiče života i rada, nitko nije

doživio da ga duhovni svijet ograničava. Kad se njihovo nadsvjesno

sjećanje pokrene, većina ljudi priča mi o slobodi kretanja i odlasku na

otvorena mjesta na kojima se duše s mnogih razina učenja okupljaju u

opuštenoj atmosferi.

U tim zajedničkim prostorima duše se uključuju u razne aktivnosti.

Neke su vrlo zaigrane - katkad čujem kako starije duše «zadirkuju» one

mlađe u vezi stvari koje ih tek očekuju. Jedan klijent rekao je sljedeće:

«Igramo se jedni s drugima poput gomile djece. Tijekom igre skrivača,

neke mlađe duše izgube se, a mi im pomažemo da se nađu.» Rekli su

mi da se u grupama duša povremeno pojavljuju i «gosti» koji ih zabavljaju

i pričaju priče, poput srednjevjekovnih trubadura. Jedna klijentica

spomenula mi je da njezina grupa voli gledati nastup lika neobičnog

izgleda poznatog pod imenom «Humor» koji ih sve nasmijava svojim

ludorijama.

Vrlo često, ljudima pod hipnozom teško je jasno opisati čudne

razloge miješanja duša. Jedan oblik zabave o kojem često slušam je

formiranje kruga kako bi duše bolje ujedinile i projicirale energiju

svojih misli. U takvim slučajevima uvijek se spominje veza s višom

silom. Neki ljudi rekli su mi: «Ritmovi misli toliko su usklađeni da

stvaraju neki oblik pjesme». Duše se bave i elegantnim, suptilnim

plesom, kad kruže jedna oko druge u mješavini energija, spajajući se i

razdvajajući u egzotičnim obrascima svjetlosti i boja. U sredini tih

plesova mogu se prizvati i fizičke stvari, poput oltara, brodova, životinja,

drveća ili oceanskih plaža. Te slike imaju posebno značenje za grupe

duša, kao planetarni simboli koji osnažuju pozitivna sjećanja iz prošlih

života koje su zajedno proživjele. Ta materijalna replikacija, čini se, ne

predstavlja tugu duhova koji žude za tim da se vrate u fizičko stanje,

nego radosno prisjećanje na povijesne događaje koji su im pomogli u

oblikovanju individualnih identiteta. Po mojem mišljenju, ti su mitski

izrazi duša ceremonijalne naravi, ali predstavljaju mnogo više od

običnih rituala.

Iako klijenti u nadsvjesnom stanju govore da određena mjesta u

duhovnom svijetu imaju istu funkciju, njihove slike u svakoj od tih

regija mogu biti različite. Primjerice, područje učenja koje je ova

klijentica opisala kao grčki hram druga je osoba opisala kao modernu

školsku zgradu. Druge izjave mogu se činiti više proturječnima.

Primjerice, mnogi klijenti, koji mentalno putuju duhovnim svijetom s

jedne lokacije na drugu, reći će mi da prostor oko njih nalikuje kugli,

kao što smo vidjeli u prošlom poglavlju, ali onda će dodati da duhovni

svijet nije zatvoren jer je «bezgraničan».

Mislim da moramo imati na umu činjenicu da ljudi tijekom transa

teže tome da svoj referentni okvir izgrade na temelju stvari koje je

njihov svjesni um vidio i iskusio na Zemlji. Mnogi ljudi koji izađu iz

transa kažu mi da u duhovnom svijetu postoji mnogo stvari koje nisu

uspjeli opisati zemaljskim terminima. Svaka osoba prevodi apstraktne

duhovne elemente svojeg iskustva u simbole interpretacije koji za njih

imaju smisla. Ponekad klijenti čak izražavaju nevjericu u svoje vlastite

vizije kad ih prvi puta povedem u duhovni svijet. Razlog tomu je

činjenica da kritički dio njihovog svjesnog uma nije prestao slati poruke.

Ljudi u transu ubrzo se prilagode onome što njihov nesvjesni um

proživljava.

Kad sam počeo prikupljati informacije o grupama duša, svoje

procjene o mjestu kojem pojedina duša pripada temeljio sam na razini

njezine spoznaje. No, doksam se služio samo tim kriterijem identifikacije,

bilo mi je teško brzo odrediti mjesto klijenta. S klijenticom iz šesnaestog

slučaja susreo sam se u ranoj fazi svojeg proučavanja života u duhovnom

svijetu. Bio je to značajan slučaj, jer sam tijekom te seanse naučio

prepoznavati duše po boji.

Prije tog slučaja, slušao sam kako moji klijenti opisuju boje koje vide

u duhovnom svijetu, ali nisam shvatio važnost te informacije u odnosu

na same duše. Moji klijenti izvještavali su me o nijansama boja energije

duša, ali nisam uspio spojiti ta zapažanja. Nisam postavljao prava

pitanja.

Bio sam upoznat s Kirlijanovom fotografijom i parapsihološkim istraživanjima

na sveučilištu U.C.L.A. (Kalifornijsko sveučilište, prim.prev.),

koja su indicirala da svaka živa osoba projicira svoju vlastitu auru u

boji. Čini se da, dok smo u ljudskom obliku, oko našeg tijela struji

ionizirano energetsko polje koje je s tijelom spojeno mrežom vitalnih

energetskih točaka zvanih ćakre. Budući da su mi duhovnu energiju

opisali kao pokretnu, živu silu, količina elektromagnetske energije potrebne

da se duša zadrži na našoj fizičkoj razini može biti još jedan

čimbenik u stvaranju različitih zemaljskih boja.

Kažu i da ljudska aura odražava misli i osjećaje, kao i fizičko zdravlje

osobe. Pitao sam se imaju li ti osobni meridijani koje ljudi stvaraju

ikakve izravne veze s onim što su mi rekli o svjetlu koje odašilju duše u

duhovnom svijetu.

Kod klijentice iz šesnaestog slučaja, shvatio sam da svjetlost koju

zrači duša nije u potpunosti bijela. U umovima mojih klijenata, svaka

duša stvarala je specifičnu boju aure. Ovoj klijentici zahvaljujem što mi

je pomogla u dešifriranju značenja ovih manifestacija energije.

Dr. N: U redu, otplutajmo sada izvan vašeg hrama za učenje.

Što vidite oko sebe, ili u daljini?

S: Ljude - velike skupove ljudi.

Dr. N: Koliko ih je, po vašem mišljenju?

S: Hmm... u daljini... ne mogu izbrojati... stotine i stotine... tako

ih je mnogo.

Dr. N: I možete li se identificirati s tim dušama - jeste li povezani

s njima?

S: Ne baš - čak i ne mogu vidjeti sve - tamo je... pomalo

maglovito... ali moje društvo je u mojoj blizini.

Dr. N: Ako bih vaše društvo od oko dvadeset duša nazvao

vašom primarnom grupom, jeste li sada povezani s većom

sekundarnom grupom duša koja vas sada okružuje?

S: Mi smo... svi... povezani - ali ne izravno. Ne poznajem te

druge...

Dr. N: Vidite li fizička obilježja svih tih drugih duša na isti način

na koji ste ih vidjeli na članovima svoje grupe u hramu?

S: Ne, to nije potrebno. Ovdje na otvorenom sve je... prirodnije.

Sve ih vidim kao duše.

Dr. N: Pogledajte sada u daljinu. Kako vidite sve te duše? Čemu

su nalik?

S: Različita svjetla - zuje uokolo poput krijesnica.

Dr. N: Možete li vidjeti jesu li duše koje rade zajedno, poput

učitelja i učenika, cijelo vrijeme jedne uz druge?

S: Ljudi iz moje družine jesu, ali učitelji se drže zajedno kad nam

ne pomažu u učenju.

Dr. N: Vidite li kojeg učitelja - vodiča s mjesta na kojem se sada

nalazimo?

S: (stanka) Neke... da... njih je mnogo manje nego nas, naravno.

Mogu vidjeti Karlu s dvoje prijatelja.

Dr. N: I znate da su oni vodiči, iako niste vidjeli nikakva fizička

obilježja? Možete gledati sva ta jarka, bijela svjetla i mentalno

znati da su to vodiči?

S: Naravno da možemo. Ali nisu svi bijeli.

Dr. N: Želite li reći da duše nisu potpuno bijele?

S: To je djelomično točno - ovisno o intenzitetu naše energije,

možemo izgledati manje sjajno.

Dr. N: Dakle, Karla i njezina dva prijatelja zrače različitim

nijansama bijele?

S: Ne, oni uopće nisu bijeli.

Dr. N: Ne razumijem.

S: Ona i njenih dvoje prijatelja su učitelji.

Dr. N: U čemu je razlika? Želite li reći da ti vodiči zrače svjetlošću

koja nije bijela?

S: Tako je.

Dr. N: Pa koje su oni boje?

S: Žute, naravno.

Dr. N: Oh... dakle, svi vodiči zrače žutom energijom?

S:Ne.

Dr. N: Što?

S: Karlin učitelj je Valairs. On je plav. Katkad ga viđamo ovdje.

Dobar momak. Jako pametan.

Dr. N: Plav? Kako smo došli do plave boje?

S: Valairs je svjetloplav.

Dr. N: Zbunjen sam. Niste spomenuli da je još jedan učitelj pod

imenom Valairs dio vaše grupe.

S: Niste me pitali. Osim toga, on nije u mojoj grupi. Nije ni Karla.

Oni imaju svoje grupe.

Dr. N: A ti vodiči imaju aure žute i plave boje?

S:Da.

Dr. N: Koliko drugih energetskih boja vidite tamo?

S: Niti jednu.

Dr. N: Zašto nema crvenih i zelenih energetskih svjetala?

S: Neka su crvenkasta, ali zelenih nema.

Dr. N: Zašto ne?

S: Ne znam, ali ponekad, kad pogledam uokolo, ovo je mjesto

osvijetljeno poput božičnog drvca.

Dr. N: Zanima me Valairs. Ima li svaka duhovna grupa dvoje

učitelja?

S: Hmm... to se mijenja. Karla uči pod Valairsom, pa mi imamo

dvoje učitelja. Njega rijetko viđamo. On radi i s drugim grupama

osim naše.

Dr. N: Dakle, i Karla je učenica, i podučava vas kao manje

napredan vodič?

S: (pomalo nezadovoljno) Dovoljno je napredna za mene!

Dr. N: U redu, ali biste li mi pomogli u pojašnjavanju tih boja?

Zašto Karlina energija zrači žutom bojom, a Valairsova plavom?

S: To je lako. Valairs... prednjači u znanju u odnosu na sve nas i

zrači tamnijom nijansom svjetlosti.

Dr. N: Označavaju li plava, žuta i bijela nijansa razlike između

duša?

S: To vam pokušavam objasniti. Plava je dublja od žute, a žuta je

intenzivnija od bijele. Sve ovisi o tome koliko ste daleko stigli.

Dr. N: Oh, znači da Valairs zrači manje sjajno od Karle, a ona je

manje jarka od vas, zato što ste na nižem stupnju razvoja?

S: (smije se) Mnogo nižem. Oboje imaju težu, postojaniju svjetlost

od mene.

Dr. N: A kako se Karlina žuta boja razlikuje od vaše bijele u

smislu smjera u kojem vi napredujete?

S: (ponosno) Ja se pretvaram u crvenkasto bijelu. Na kraju, bit

ću svijetlo zlatne boje. Nedavno sam primijetila da Karlina žuta

boja postaje malo tamnija. Očekivala sam to. Ona je tako učena

i dobra.

Dr. N: Stvarno, hoće li njezina razina energije na kraju doći do

tamno plave nijanse?

S: Ne, najprije do svijetlo plave. To uvijek ide postepeno, kako

nam energije postaju sve gušće.

Dr. N: Dakle, te tri osnovne boje - bijela, žuta i plava -

predstavljaju razvojne faze duša i vidljive su svim dušama?

S: Tako je, a do promjena dolazi vrlo polako.

Dr. N: Pogledajte opet oko sebe. Jesu li sve boje energija

podjednako zastupljene među ovdašnjim dušama?

S: Oh, ne! Većina je bijela, neke su žute, a plavih je malo.

Dr. N: Hvala vam što ste mi to pojasnili.

Sada rutinski ispitujem svakog klijenta u transu o njegovoj nijansi

boja. Uz opću bjelinu koja vlada u duhovnom svijetu, moji klijenti kažu

mi da većina drugih duša zrači nijansama bijele. Čini se da su neutralna

bijela ili siva boja početne točka razvoja. Duhovne aure zatim miješaju

primarne boje - crvenu, žutu i plavu - na temeljnoj bijeloj. Neki ljudi

vide i zelenkaste nijanse pomiješane sa žutom ili plavom.

Možemo samo pretpostaviti da postoji veza između energije duše i

zakona fizike koji vladaju spektrom boja koje vidimo na nebu. Međutim,

pronašao sam određene sličnosti. Energija svjetlosti kojom zrače

hladnije zvijezde jest crveno-narančasta, dok se boja onih toplijih mijenja

od žute do plavo-bijele. Temperatura djeluje na svjetlosne valove

koji su također vidljive vibracije spektra različitih frekvencija. Ljudsko

oko registrira te valove kao niz nijansi, od svijetlih do tamnih boja.

Te boje energije duša vjerojatno nemaju mnogo veze s elementima

poput vodika i helija, ali možda postoji veza s visokim energetskim

elektromagnetskim poljem. Pretpostavljam da na svjetlost svih duša

utječu vibracijske kretnje u skladu s harmoničnim duhovnim jedinstvom

mudrosti. Neki aspekti kvantne fizike sugeriraju da je svemir sačinjen

od vibracijskih valova koji utječu na mase fizičkih objekata interakcijom

različitih frekvencija. Svjetlost, pokret, zvuk i vrijeme povezani su u

fizičkom svemiru. Moji klijenti iste su te odnose spominjali i u duhovnom

svijetu.

Napokon, zaključio sam da naša duhovna i fizička svijest projiciraju

i primaju svjetlosnu energiju. Vjerujem da pojedini obrasci vibracijskih

valova predstavljaju auru svake pojedine duše. Gustoća, boja i oblik

svjetlosti koju zračimo kao duše proporcionalna je snazi našeg znanja i

percepcije, koje predstavlja sve veća koncentracija svjetlosne tvari do

koje dolazi uslijed našeg rasta. Ne samo da individualni energetski

obrasci pokazuju tko smo, nego ukazuju i na stupanj naše sposobnosti

da iscjeljujemo druge i regeneriramo sami sebe.

Ljudi pod hipnozom spominju boje kako bi opisali izgled duša dok

su u bezobličnom stanju, osobito iz daljine. Od svojih klijenata saznao

sam da naprednije duše projiciraju mase bržih energetskih čestica čija

boja izgleda kao plava, dok najviše koncentracije poprimaju purpurnu

boju. U vidljivom spektru boja na Zemlji, plavo - ljubičasta ima najkraću

valnu duljinu, a energija je najviša kod nevidljive ultraljubičaste.

Ukoliko je gustoća boje odraz mudrosti, onda niže valne duljine bijele

i žute boje koje zrače iz duša moraju predstavljati nižu koncentraciju

vibracijske energije.

Slika 3 (stranica 122) je tabela koju sam načinio u svrhu klasifikacije

duša po boji na temelju podataka dobivenih od klijenata. Prvi stupac

navodi duhovno stanje duše, ili razinu učenja. Posljednji stupac

prikazuje status vodiča i označava našu sposobnost i spremnost da to

budemo drugima, što ću podrobnije objasniti u sljedećem poglavlju.

Učenje započinje kad smo stvoreni kao duša, a ubrzava se s prvim

zadatkom u fizičkom životu. Sa svakom inkarnacijom naše razumijevanje

raste, iako se u nekim životima možemo poskliznuti i vratiti se unatrag,

prije nego što opet stanemo na noge i nastavimo s napredovanjem.

Ipak, prema onome što sam saznao, kad duša postigne određenu

duhovnu razinu, na njoj i ostaje.

U tabeli 3 prikazao sam šest razina inkarniranih duša. Iako svoje

klijente općenito svrstavam u široke kategorije početnika, srednje

razvijenih duša i naprednih duša, postoje i suptilne razlike medu njima,

na razinama 2 i 4. Primjerice, da bih utvrdio počinje li duša napredovati

iz početničke faze na prvoj razini prema drugoj razini, moram znati ne

samo to koliko je bijele energije još preostalo, nego i analizirati klijentove

odgovore koji ukazuju na spoznaju. Profil rasta čini i genealogija

uspjeha u proteklim životima, buduća očekivanja, grupne veze i

razgovori mojih klijenata i njihovih vodiča.

Neki od mojih klijenata prigovaraju mi što sam duhovni svijet opisao

kao mjesto u kojem vlada društvena struktura i organizacijski sustav

predstavljen tabelom 3. S druge strane, stalno slušam te iste klijente

kako opisuju planirani i uređeni proces osobnog razvoja na koji utječu

vršnjaci i učitelji. Ukoliko duhovni svijet podsjeća na veliku školu s

mnoštvom učionica pod upravom učitelja koji prate naš napredak,

onda on ima strukturu. Tabela 3 predstavlja temeljni radni model kojim

se služim za svoje potrebe. Znam da nije savršen. Nadam se da će

buduća istraživanja regresijskih terapeuta nadopuniti moj koncept

vlastitim načinima mjerenja zrelosti duše.

Ovo poglavlje može čitatelju stvoriti utisak da su duše odvojene

razinom svjetlosti u duhovnom svijetu kao što su ljudi odvojeni klasama

u zemaljskim društvima. Društveno okruženje na Zemlji ne može se

usporediti s onim duhovnog svijeta. Frekvencija svjetlosti kojom se

mjeri spoznaja duša dolazi iz istog izvora energije. Duše su potpuno

integrirane mišlju. Kad bi sve razine uspjeha u duhovnom svijetu bile

iste, duše bi imale loš sustav učenja. Stari zemaljski koncept obrazovanja

u kojem su svi učenici bili u jednoj učionici ograničavao je učenike

različite dobi. U duhovnim vršnjačkim grupama, duše rade na svojoj

razvojnoj razini s drugima nalik njima. Zreli učitelji - vodiči pripremaju

sljedeće generacije duša da zauzmu njihova mjesta.

To su praktični razlozi zbog kojih u duhovnom svijetu postoji sustav

osmišljen tako da mjeri učenje i razvoj. Sustav potiče prosvjetljenje i,

na koncu konca, usavršavanje duša. Važno je shvatiti sljedeće: iako

možemo snositi posljedice loših izbora u našim obrazovnim zadacima,

majstorske duše uvijek nas štite, podržavaju i usmjeravaju u sustavu. Ja

to smatram duhovnim menadžmentom duša.

Cijela ideja hijerarhije duša mnogo je stoljeća prisutna u istočnim i

zapadnim kulturama. Platon je govorio o preobrazbi duša od djetinjstva

do odrasle dobi, pri čemu one prolaze kroz mnoge faze moralnog

razvoja. Grci su smatrali da se čovječanstvo tijekom mnogih života

pretvara iz amoralnih, nezrelih i nasilnih bića u ljude koje na kraju

socijalizira samilost, strpljenje, sposobnost praštanja, poštenje i ljubav.

U drugom stoljeću nove ere, na novu kršćansku teologiju velik je

utjecaj imao Plotin, čija je neoplatonistička kozmologija govorila o

tome da duše imaju hijerarhiju stupnjeva bitka. Najviše biće je

transcendentni Jedan ili Bog-stvoritelj, iz kojeg se rađa duša - jastvo

koja boravi u ljudskim tijelima. Na kraju, te niže duše vratit će se i

ujediniti s univerzalnom nad - dušom.

Namjera moje klasifikacije razvoja duša nije socijalni niti intelektualni

elitizam. Duše na visokoj razini razvoja često na Zemlji žive u skromnim

okruženjima. Isto tako, ljudi na visokim razinama utjecaja u ljudskom

društvu nisu nužno u blaženom stanju duševne zrelosti. Često vrijedi

upravo suprotno.

Govoreći o utvrđivanju duševnog razvoja, ne mogu dovoljno

naglasiti važnost naših duhovnih grupa. Deveto poglavlje koje govori

o početničkim dušama (s prve i druge razine) podrobnije će objasniti

kako funkcionira grupa duša. Međutim, prije no što nastavim, htio bih

sažeti ono što sam saznao o temeljnim načelima zadataka grupa duša:

• Bez obzira na relativno vrijeme stvaranja, nakon završetka

pripravničkog statusa sve početničke duše uključuju se u nove

grupe duša na svojoj razini razumijevanja.

• Kad se formira nova grupa za potporu duša, u nju se više ne

uključuju novi članovi.

• Čini se da postoji sustavna procedura selekcije za homogeno

grupiranje duša. U obzir se uzima sličnost egoa, kognitivna

svjesnost, izražavanje i želje.

• Bez obzira na veličinu, energije primarnih grupa ne miješaju se

izravno, ali duše mogu komunicirati jedna s drugom i preko

granica primarnih i sekundarnih grupa.

• Primarne grupe na prvoj i drugoj razini mogu se razdvajati na

manje podgrupe u svrhu učenja, ali ne dijele se od integrirane

cjeline unutar jedne grupe duša.

• Duše unutar jedne vršnjačke grupe razlikuju se po brzini učenja.

Neke duše napredovat će brže od drugih, iako ti učenici možda

neće biti jednako sposobni i učinkoviti na svim područjima svojeg

nastavnog plana. Kada dosegnu srednju razinu učenja, duše

koje iskazuju posebne talente (iscjeljivanje, podučavanje, stvaranje

itd.) mogu sudjelovati i u specijaliziranim grupama za napredniji

rad, iako su još uvijek dio svojih primarnih grupa.

• Kada potrebe, motivi i sposobnosti neke duše u potpunosti

dosegnu treću razinu u svim područjima osobnog razvoja, ona

se uključuje u slobodniju radnu grupu za «neovisno učenje».

Obično, njezin stari vodič i dalje je motri uz jednog majstora

učitelja. Na taj način, nova skupina entiteta koji dolaze na treću

razinu može se skupiti iz mnogih primarnih grupa unutar jedne

ili više sekundarnih grupa.

• Kad se približe četvrtoj razini, duše dobivaju veću slobodu

izvan grupnih aktivnosti. Iako se veličina grupa smanjuje kako

duše napreduju, bliski kontakt između članova originalne primarne

grupe nikada se ne gubi.

• Duhovni vodiči posjeduju širok spektar metoda podučavanja i

instrukcijskih personifikacija, ovisno o sastavu grupe.

Nikada nisam radio s klijentom u transu koji nije imao osobnog

jasno vide u hipnozi. Tim ljudima govorim da je mnogo važnije shvatiti

razlog zbog kojeg im je dodijeljen pojedini vodič, nego izgovoriti

njegovo ime. Klijent može svojeg vodiča nazivati nekim općenitim

pojmom, poput: direktor, savjetnik, instruktor, ili jednostavno «moj

prijatelj«.

U interpretaciji riječi prijatelj potrebno je biti oprezan. Kada osoba

u transu govori o duhovnom prijatelju, ona obično govori o srodnoj

duši ili bliskoj osobi iz primarne grupe, a ne o vodiču. Entiteti koji su

nam prijatelji nalaze se na razinama ne mnogo višim ili nižim od naše.

Ti nam prijatelji pružaju mentalno ohrabrenje iz duhovnog svijeta dok

smo na Zemlji, a mogu biti uz nas i kao inkarnirani suputnici na životnim

putovima.

Jedan od najvažnijih aspekata mog terapeutskog rada s klijentima

je pomoći im da na svjesnoj razini shvate ulogu vodiča u njihovom

životu. Ti učiteljski entiteti sve nas obrazuju svojom vještinom u

tehnikama podučavanja. Ideje koje nazivamo svojima možda je

generirao naš brižni vodič. Vodiči nas tješe tijekom teških razdoblja

naših života, osobito kad smo djeca kojoj treba utjeha. Sjećam se

šarmantne opaske kojom mi je jedna klijentica odgovorila na pitanje

kada je prvi put vidjela svojeg vodiča u ovom životu. «Oh, kad sam

sanjarila«, rekla je. «Sjećam se da je ona bila sa mnom prvog dana

škole, kad sam se stvarno uplašila. Sjedila je na mojem stolu i pravila

mi društvo, a onda mi je pokazala put do toaleta kad sam se previše

bojala pitati učitelja.«

Koncept personaliziranih duhovnih bića datira iz drevnih vremena,

još iz naših najranijih dana kao ljudskih bića sposobnih za razmišljanje.

Antropološka istraživanja naselja prethistorijskih ljudi ukazuju na to da

su njihovi totemski simboli zazivali individualnu zaštitu. Kasnije, prije

otprilike 5000 godina, kad su nastali gradovi - države, službena božanstva

postala su identificirana s državnim religijama. Ti su bogovi bili

udaljeniji, a čak su i izazivali strah. I tako, osobna i obiteljska božanstva

poprimila su veliku važnost u svakodnevnom životu ljudi koji su tražili

zaštitu. Svaka osoba ili obitelj imala je osobno duševno božanstvo koje

je djelovalo kao anđeo čuvar i kojeg su mogli zazivati tražeći božansku

pomoć tijekom krize. Ta se tradicija sačuvala i do naših današnjih

kultura.

Dva takva primjera imamo na suprotnim krajevima Sjedinjenih

Država. Aumakua je osobni bog Havajaca. Stanovnici Polinezije vjeruju

da čovjekovi preci mogu stvoriti odnos osobnog boga (kao ljudi,

životinje ili ribe) sa živim članovima obitelji. U vizijama i snovima,

Aumakua može pomoći osobi ili je ukoriti. U sjeveroistočnoj Americi,

Irokezi su vjerovali u čovjekovu unutarnju duhovnu silu zvanu Orenda,

koja je povezana s višim osobnim Orenda duhom. Ovaj čuvar može

odbiti štetne i zle sile usmjerene prema osobi. Koncept čuvara duše

koji djeluju kao vodiči dio je sustava vjerovanja mnogih indijanskih

kultura. Zuni plemena iz jugozapadnog dijela Amerike u svojoj

mitologiji imaju usmene predaje o bogolikim bićima koja posjeduju

osobnu egzistenciju. Oni se nazivaju «stvoritelji i čuvari životnih putova«

i smatraju se skrbnicima duše. Diljem svijeta postoje i druge kulture

koje također vjeruju u to da ljude čuva još netko osim Boga, tko osobno

intervenira u njihovu korist.

Mislim da su ljudskim bićima oduvijek trebali antropomorfni likovi

niži od najvišeg Boga da bi prikazali duhovne sile u svojoj okolini. Kada

ljudi mole ili meditiraju tražeći nadahnuće, žele posegnuti prema

nekom entitetu s kojim su povezani. Lakše je tražiti pomoć od bića koje

ljudski um može jasno identificirati. Vrhovnog Boga teško je predočiti,

što mnogim ljudima onemogućava izravnu povezanost. Bez obzira na

različite religijske preferencije i stupnjeve vjerovanja, mnogi ljudi

smatraju da je, ukoliko vrhovni Bog postoji, to biće previše zaposleno

da bi se bavilo njihovim individualnim problemima. Ljudi često smatraju

da nisu vrijedni izravne veze s Bogom. Zbog toga, velike svjetske

religije služile su se prorocima koji su nekada živjeli na Zemlji kao

Božjim posrednicima.

Niti proroci više nisu dovoljno osobni, možda i zato što su neki od

njih uzdignuti do božanskog statusa. Govorim to ne umanjujući važan

duhovni utjecaj svih velikih proroka na svoje sljedbenike. Milijuni ljudi

imali su koristi od učenja tih moćnih duša koje su se utjelovile na Zemlji

kao proroci u našoj povijesti. A ipak, duboko u svojim srcima, ljudi

znaju - i uvijek su znali - da postoji netko, nekakav osobni entitet povezan

samo s njima, koji čeka da dođu k njemu.

kojoj je dijete iz duboko kršćanske obitelji proživjelo iskustvo bliske

smrti. Djevojčica je rekla da je vidjela Isusa. Kad su je zamolili da nacrta

ono što je vidjela, nacrtala je bezobličnog plavog čovjeka koji je stajao

unutar aureole svjetlosti.

Moji klijenti pokazali su mi koliko ovise o svojim duhovnim vodičima

i koliko im ovi pomažu tijekom života. Počeo sam vjerovati da su oni

izravno odgovorni za nas, a ne Bog. Ti učitelji ostaju uz nas tijekom

tisuća zemaljskih godina i pomažu nam kroz bezbroj života, prije i

nakon njih. Primijetio sam da, za razliku od ljudi u svjesnom stanju,

moji klijenti u transu ne okrivljuju Boga za svoje životne nesreće. Vrlo

često, kad se nalazimo u duhovnom svijetu, naš osobni vodič snosi

najveći teret našeg nezadovoljstva.

Često me pitaju jesu li učitelji - vodiči izabrani posebno za nas, ili su

nam dodijeljeni slučajno. Na to je pitanje teško odgovoriti. Čini se da u

duhovnom svijetu dobivamo svoje vodiče po nekakvom sustavu.

Vjerujem da njihovi individualni stilovi učenja i tehnike upravljanja

podržavaju naš trajni identitet duše i sjajno se integriraju s njim.

Primjerice, čuo sam za to da se mlađi vodiči, koji su u prošlim

životima svladali neke osobito teške negativne osobine, dodjeljuju

dušama s istim obrascima ponašanja. Čini se da se ti suosjećajni vodiči

ocjenjuju prema tome koliko su učinkoviti u postizanju pozitivne

promjene.

Svi vodiči suosjećaju sa svojim učenicima, ali njihovi pristupi

podučavanju razlikuju se. Otkrio sam da neki vodiči stalno pomažu

svojim učenicima na Zemlji, dok drugi traže od svojih štićenika da

odrade lekcije uz tek neznatno otvoreno ohrabrenje. Naravno, važan

je čimbenik i zrelost duše. Stariji učenici dobivaju manje pomoći od

novaka. Osim razine razvoja, intenzitet individualne želje smatram

drugim čimbenikom važnim za učestalost i oblik pomoći koju osoba

dobiva od svog vodiča tijekom života.

Sto se tiče spolova, nisam pronašao čvrstu korelaciju između spola

klijenata i spola njihovih vodiča. Općenito, ljudi prirodno prihvaćaju

spol u kojem se javlja njihov vodič. Mogli bismo ustvrditi da je razlog

tome činjenica da su se ljudi naviknuli na svoje vodiče u muškom ili

ženskom obliku tijekom dugih razdoblja poznanstva, a ne pretpostavka

da je jedan spol učinkovitiji od drugoga u odnosu pojedinih učenika i

učitelja. Neki vodiči javljaju se u oba spola, što potvrđuje ideju da su

duše zapravo androgine. Jedan klijent mi je rekao: «Moj vodič ponekad

je Alexis a ponekad Alex. Pojavljuje se u oba spola, ovisno o tome

treba li mi muški ili ženski savjet.«

Koliko sam uspio shvatiti, procedura izbora učitelja pozorno se

provodi u duhovnom svijetu. Svako ljudsko biće dobilo je najmanje

jednog starijeg vodiča ili majstora vodiča kad je stvoreno kao duša.

Mnogi od nas kasnije dobivaju novijeg, sekundarnog vodiča, poput

Karle iz prethodnog poglavlja. U nedostatku boljeg izraza, te sam

učitelje nazvao mlađi vodiči.

Ambiciozni mlađi vodiči mogu započeti sa svojom obukom krajem

treće razine, dok napreduju prema gornjoj srednjoj fazi razvoja.Zapravo,

svoju obuku za vodiče započinjemo mnogo prije no što postignemo

četvrtu razinu. Na nižim stadijima razvoja, u životu pomažemo drugima

kao prijatelji, a između života savjetujemo članove svoje grupe. Čini se

da učiteljski zadaci mlađih i starijih vodiča odražavaju volju majstora

vodiča, koji čine svojevrsno upravno tijelo poput trusta, nadređeno

mlađim vodičima u duhovnom svijetu. U desetom i jedanaestom poglavlju,

koje prikazuje slučajeve s naprednijim dušama, vidjet ćemo

primjere načina na koji funkcionira proces razvoja vodiča.

Imaju li svi vodiči iste sposobnosti podučavanja i utječe li to na

veličinu grupe u koju smo uključeni u duhovnom svijetu? Sljedeći razgovor

uzeo sam iz dosjea jedne iskusne duše s kojom sam raspravljao

o tom pitanju.

Dr. N: Zanimaju me zadaci učitelja u duhovnom svijetu u

S: Mogu oni to. Broj nije važan.

Dr. N: Zašto ne?

S: Kad jednom postignete kompetentnost i uspjeh kao učitelj,

broj duša koje su vam dodijeljene nije važan. Neke sekcije (grupe)

sadrže mnogo duša, a neke ne.

Dr. N: Dakle, ako ste stariji vodič s plavom aurom, veličina razreda

nema veze sa zadaćama, jer imate sposobnost upravljati

velikim brojem duša?

S: Nisam rekao baš to. Mnogo ovisi o tipu duša u sekciji i o

iskustvu vođa. I oni dobivaju pomoć u radu s većim sekcijama,

znate.

Dr. N: Tko to?

S: Vodiči koje nazivate starijima.

Dr. N: Dobro, tko im pomaže?

S: Nadzornici. E, oni su pravi profesionalci.

Dr. N: Čuo sam da ih zovu i majstori učitelji.

S: To nije loš opis.

Dr. N: Koja je boja zračenja njihove energije?

S: Purpurna.

Napomena: Kao što je prikazano na tabeli 3 u prošlom poglavlju, niži

S: Moraju biti suosjećajni, ali ne i previše popustljivi prema

vama. Oni ne sude. Ne morate činiti stvari onako kako oni žele.

Ne ograničavaju vas namećući vam svoje vrijednosti.

Dr. N: U redu, to su stvari koje vodiči ne čine. Ako oni ne

pretjeruju u usmjeravanju duša, koje su važne stvari koje čine,

po vašem mišljenju?

S: Uh... oni grade moral u svojim sekcijama i usađuju sigurnost

- svi mi znamo da su oni i sami prošli kroz mnogo toga. Prihvaćaju

nas kao osobe kakve jesmo, s pravom da činimo svoje vlastite

pogreške.

Dr. N: Moram reći da sam otkrio kako su duše vrlo lojalne svojim

vodičima.

S: Zato što oni nikada ne odustaju od vas.

Dr. N: Što biste rekli, koji je najvažniji atribut nekog vodiča?

S: (bez oklijevanja) Sposobnost da vas motivira i usadi vam hrabrost.

Klijentica iz mog sljedećeg slučaja dala mi je primjer djelovanja

vodiča koji se još uvijek inkarnira. Taj vodič zove se Owa i predstavlja

kvalitete posvećenog učitelja o kojima je govorila klijentica iz prethodnog

slučaja. Čini se da su njegovi prvi zadaci vodiča uključivali

izravnu brigu o klijentici iz osamnaestog slučaja, a njegove se metode

očito nisu promijenile. Moja klijentica bila je šokirana kad je prepoznala

posljednju inkarnaciju svojeg vodiča.

Owa se prvi puta pojavio kao vodič u prošlosti moje klijentice

negdje oko 50. godine prije nove ere. Opisala ga je kao starca iz

judejskog sela kojeg su pregazili rimski vojnici. Klijentica iz osamnaestog

slučaja tada je bila djevojčica koja je ostala siroče nakon napada

Rimljana na lokalne pobunjenike. U prvoj sceni tog prošlog života,

opisala je kako je radila u krčmi, gotovo kao ropkinja. Vlasnik ju je

stalno tukao, a gosti, Rimljani, povremeno su je silovali. Umrla je u

dobi od dvadeset i šest godina od pretjeranog rada, zlostavljanja i

očaja. Ta je klijentica dala sljedeću izjavu iz svojeg podsvjesnog uma o

jednom starcu iz svojeg sela: «Radila sam danonoćno i otupjela sam od

boli i poniženja. On je bio jedina osoba koja je bila ljubazna prema

meni - koja me učila da vjerujem u sebe - da vjerujem u nešto više i

bolje od okrutnih ljudi koji su me okruživali.»

Kasnije, u nadsvjesnom stanju, ta je klijentica detaljno opisala druge

teške živote u kojima se Owa pojavljivao kao vjerni prijatelj, a jednom

i kao brat. U tom stanju, vidjela je da su svi ti ljudi jedan te isti entitet i

tu je dušu prepoznala kao Owu, svojeg vodiča. Imala je i mnoge živote

u kojima se Owa nije pojavio, a ponekad je njegov fizički kontakt s

njom bio samo usputan, kad bi joj priskočio u pomoć. Iznenada, upitao

sam ju je li moguće da je Owa i sada u njezinom životu? Nakon trenutka

oklijevanja, moja klijentica počela je nekontrolirano drhtati. Suze su joj

navrle na oči i zaplakala je zbog vizije koju je imala u svojem umu.

S: Oh, Bože - znala sam! Znala sam da je po nečemu drukčiji.

S: Moj sin! Owa je moj sin Brandon.

Dr. N: Vaš sin je stvarno Owa?

S: Da, da! (smije se i plače istovremeno) Znala sam! Osjećala sam

to od dana kad sam ga rodila - nešto što mi je čudesno poznato i za

mene posebno - više od bespomoćne bebe... oh...

Dr. N: Što ste znali onoga dana kad ste ga rodili?

S: Nisam stvarno znala - osjećala sam to u sebi - nešto više od

uzbuđenja koje majka osjeća kad ugleda svojeg prvorodenca. Osjećao

sam da je došao ovamo - da mi pomogne - zar ne vidite to? Oh, to je

tako fantastično - istina je - to je on\

Dr. N: (smirujem svoju klijenticu prije nego što nastavimo, jer je

zbog svojeg uzbuđenog meškoljenja gotovo pala s naslonjača u mojoj

ordinaciji) Što mislite, zašto je Owa došao u liku vašeg malog sina

Brandona?

S: (sada govori tiše, ali još uvijek tiho plače) Da mi pomogne da se

provucem kroz ovo teško razdoblje... s neumoljivim ljudima koji me ne

prihvaćaju. Sigurno je znao da mi slijedi dugo razdoblje nevolja i

odlučio mi je doći kao sin. Nismo razgovarali o tome prije no što sam

rođena... kakvo čudesno iznenađenje...

Napomena: U vrijeme održavanja ove seanse, moja klijentica trudila

nisam u potpunosti razumjela što to znači. Sada znam! Oh,

Owa tijekom posljednje dvije tisuće godina razvio do razine mlađeg

vodiča. Možda će doći i do plave razine starijeg vodiča prije no što se

ova klijentica kvalificira za prijelaz iz bijele u žutu boju energije aure.

Bez obzira na broj stoljeća koji će biti potreban za to, Owa će ostati

njezin vodič, iako se možda nikada više neće inkarnirati s njom u

životu.

Možemo li ikada sustići svoje vodiče u razvoju? Možda na kraju i

možemo, ali mogu reći da još niti u jednom od svojih slučajeva nisam

vidio dokaz da je to moguće. Duše koje se razvijaju relativno brzo

nadarene su, ali isto vrijedi i za vodiče koji im pomažu.

Nije neuobičajeno pronaći vodiče koji rade u parovima s ljudima

na Zemlji, pri čemu svaki od njih ima svoj pristup podučavanju. U tim

slučajevima jedan je obično dominantan, iako je onaj iskusniji, stariji

vodič često manje nazočan u svakodnevnim aktivnostima svojeg štićenika.

Razlog takvog djelovanja u tandemu jest taj što se jedan član

para obučava (recimo, mlađi vodič koji uči od starijeg), ili taj što je

veza između dva vodiča (recimo, starijeg vodiča s majstorom) toliko

dugotrajna da se između njih stvorio trajni odnos. Viši vodič možda je

došao do svoje vlastite grupe duša, ali je još uvijek pod nadzorom majstora

koji nadgleda više takvih grupa.

Vodiči koji rade u timu ne ometaju jedan drugoga niti u duhovnom

svijetu, niti izvan njega. Imam bliskog prijatelja čiji su vodiči primjer za

međusobno nadopunjavanje dva učitelja koji rade zajedno. Prikaz

njegovog slučaja na ovom je mjestu opravdan, jer promatrao sam

način na koji dva vodiča te osobe komuniciraju u raznim životnim

situacijama. Mlađi vodič mog prijatelja javlja se u obliku ljubazne,

brižne indijanske žene-vrača imenom Quan. Ona je odjevena u

jednostavno odijelo od jelenje kože, njezina duga kosa vezana je u rep,

a blago lice okupano joj je živom svjetlošću. Kad je pozove, Quan

mojem prijatelju omogućava stjecanje uvida i razumijevanje problematičnih

događaja i osoba povezanih s tim događajima.

Njezinu želju za olakšanjem tereta prilično teškog života koji je

odabrao moj prijatelj uravnotežuje izazovan muški lik imenom Giles.

Giles je očito stariji vodič koji se možda već približava statusu majstora

u duhovnom svijetu. U tom svojstvu, on se ne pojavljuje ni približno

toliko često kao Quan. Kad se pojavi u višoj svijesti mog prijatelja, Giles

to čini naglo. Evo primjera načina na koji stariji vodič djeluje drukčije

od mlađeg vodiča.

Dr. N: Kad duboko promišljaš o nekom teškom problemu, kako

potezi donose određene rezultate, a nema jednostavnih rješenja.

Ja stvaram planove, a onda stvari krenu naopako tijekom igre u

životu. Ponekad mi se čini da mi postavlja zamke koje moram

rješavati na ploči.

Dr. N: Imaš li koristi od ove tehnike svojeg naprednog vodiča?

Je li ti Giles pomagao u rješavanju problema tijekom igre

života?

S: (stanka)... Više to čini kasnije... ovdje (u duhovnom svijetu)...

ali tjera me na tako prokleto težak rad na Zemlji.

Dr. N: Možeš li ga se riješiti i raditi samo s Quan?

S:(tužno se smiješi) Ovdje to ne ide tako. Osim toga, on je

briljantan.

Dr. N: Dakle, mi ne biramo svoje vodiče?

S: Niti govora. Oni biraju tebe.

Dr. N: Imaš li pojma zašto imaš dva vodiča koji na tako različite

načine pristupaju tvojim problemima i pomažu ti?

S: Ne, nemam, ali smatram se veoma sretnim. Quan... je nježna...

i postojano me podržava.

Napomena: Utjelovljenja Indijanaca koji su nekada živjeli u Sjevernoj

S: Da, kad meditiram i uđem u sebe... ili u snovima.

Dr. N: I Giles dolazi kad ti to poželiš?

S: (nakon kraćeg oklijevanja) Ne... iako mi se čini kao da sam s

njim cijelu vječnost. Quan mi dolazi češće. Ne mogu zgrabiti

Gilesa baš u svakoj situaciji kad poželim, osim ako je ono što se

događa zaista ozbiljno. Neuhvatljiv je.

Dr. N: Pokušaj mi ukratko opisati svoje osjećaje prema Quan i

Gilesu.

S: Quan volim kao majku, ali bez Gilesove discipline ne bih bio

tu gdje jesam. Oboje su vješti, jer mi omogućavaju da profitiram

iz svojih pogrešaka.

To dvoje vodiča suradnički su tim instruktora, što je standardna

procedura za one ljude koji imaju dva vodiča. U ovom slučaju, Giles

uživa u podučavanju karmičkih lekcija sokratovskom metodom. Ne

daje nikakve odgovore unaprijed i trudi se da rješavanje problema u

vezi važnih stvari mojem prijatelju nikada ne bude lagano. S druge

strane, Quan mu pruža utjehu i nježan poticaj.

Kad mi prijatelj dođe na hipnotičku seansu, svjestan sam da Quan

ostaje u pozadini, dok je Giles u prvom planu i djeluje. Giles je brižan

vodič, kao i svi drugi, ali bez imalo povlađivanja. Dopušta problemima

da se nagomilaju do krajnjih granica izdržljivosti mog prijatelja, prije

no što se iznenada počnu pojavljivati rješenja. Da budem iskren, Gilesa

smatram opakim poslodavcem. No, moj prijatelj ne dijeli ovaj stav - on

je zahvalan na izazovima koje pred njega postavlja ovaj komplicirani

učitelj.

Kakav je prosječan duhovni vodič? Po mojem iskustvu, ne postoje

dva ista vodiča. Ti posvećeni viši entiteti ostavljaju utisak da mijenjaju

svoj stav prema meni od jedne do druge seanse, pa čak i unutar jedne

seanse. Surađuju sa mnom ili me ometaju, tolerantni su ili neposlušni,

neuhvatljivi ili otvoreni, ili su jednostavno nezainteresirani za sve što

radim s klijentom. Prema njima gajim veliko poštovanje, jer ta moćna

bića igraju tako važnu ulogu u našoj sudbini, ali moram priznati da

ponekad ometaju moja istraživanja. Doživljavam ih kao zagonetne, jer

su nepredvidljivi u svojem odnosu sa mnom kao pomagačem.

139

Početkom prošlog stoljeća, mediji koji su radili s ljudima pod

hipnozom običavali su nazivati sve bestjelesne entitete u prostoriji

«kontrolorima», jer su oni upravljali komunikacijom s klijentom s duhovne

strane. Otkriveno je da taj duhovni kontrolor (radilo se o vodiču

ili ne) posjeduje energetske obrasce emocionalno, intelektualno i

duhovno usklađene s klijentom. Bila je poznata i važnost skladnih energetskih

obrazaca između pomagača i tih entiteta.

Ako kontrolor blokira moj rad s klijentom, istražujem razloge zbog

kojih se to događa. S nekim vodičima koji me blokiraju moram se boriti

za svaki komadić informacije, dok mi drugi na seansi daju veliku

slobodu. Nikada ne zaboravljam da ti vodiči imaju sva prava blokirati

moj pristup problemima duša pod njihovom skrbi. Uostalom, njihovi

su ljudi samo kratko vrijeme moji klijenti. Iskreno, više volim uopće ne

kontaktirati s vodičem nekog klijenta, nego raditi s nekim tko mi u

jednom trenutku pomaže, a u drugoj seansi blokira ritam sjećanja.

Vjerujem da je motivacija vodiča za blokiranje informacija mnogo

dublja od otpora prema neposrednom psihološkom smjeru terapeutske

seanse. Ja stalno tražim nove podatke o duhovnom svijetu. Vodič koji

podržava slobodan tijek sjećanja iz prošlih života kod nekog od mojih

klijenata možda će ustuknuti pred mojim dalekosežnim pitanjima o

životu na drugim planetima, strukturi duhovnog svijeta ili samom

stvaranju. Zato sam te duhovne tajne uspio prikupiti samo u fragmentima,

iz velike količine informacije koje sam dobio od klijenata, što

odražava diskreciju mnogih vodiča. I ja osjećam da dobivam pomoć

od svojeg duhovnog vodiča tijekom komunikacije s klijentima i njihovim

vodičima.

Povremeno, poneki klijent izrazit će nezadovoljstvo svojim vodičem.

To je obično samo privremeno. U nekom trenutku ljudi su u stanju

povjerovati da su njihovi vodiči preteški i da ne rade u njihovom

najboljem interesu, ili im jednostavno ne posvećuju dovoljno pozornosti.

Jedan klijent jednom mi je rekao da je dugo pokušavao dobiti

drugog vodiča. Rekao je: «Moj vodič me blokira, ne daje se dovoljno».

Čovjek mi je rekao da njegova želja za promjenom vodiča nije ispunjena.

Primijetio sam da je on mnogo vremena provodio sam, bez

mnogo grupne interakcije nakon posljednja dva života, zato što je

odbijao suočavanje s problemima. Svoj bijes usmjerio je prema svojem

vodiču, jer ga ovaj nije izvukao iz teških situacija.

Naši učitelji ne ljute se na nas toliko da bi se trajno udaljili, ali

primijetio sam da se nekako povuku kad nezadovoljni učenici izbjegavaju

pravo rješavanje problema. Vodiči nam žele samo najbolje, a to

katkad znači da nas moraju gledati kako trpimo velike boli kako bismo

ostvarili neke ciljeve. Vodiči nam ne mogu pomoći u napretku dok

nismo spremni na nužne promjene kako bismo u potpunosti iskoristili

životne prilike.

Imamo li se razloga bojati svojih vodiča? U petom poglavlju, u

trinaestom slučaju vidjeli smo primjer jedne očito mlađe duše koja je

izrazila određeni strah nakon smrti zbog susreta s vodičem Clodeesom.

Ta zabrinutost obično ne traje dugo. Možda ćemo se osjećati loše jer

moramo objasniti svojim vodičima zbog čega nismo ostvarili ciljeve, ali

oni nas razumiju. Žele da protumačimo svoje prošle živote tako da

ćemo imati koristi od sudjelovanja u analizi pogrešaka.

Moji klijenti izražavaju raznolike osjećaje povezane sa svojim vodičima,

ali nikada strah. Naprotiv, ljudi više brinu da ih duhovni savjetnici

ne napuste tijekom teških razdoblja u životu. Naš odnos s vodičima je

odnos učenika i učitelja, a ne suca i optuženika. Naši osobni vodiči

pomažu nam nositi se s odvojenošću i izolacijom koje svaka duša nasljeđuje

fizičkim rođenjem, bez obzira na ljubav koju dobivamo od svoje

obitelji. Vodiči nam daju potvrdu Jastva u prenapučenom svijetu.

Ljudi žele znati dolaze li njihovi vodiči svaki put kad ih pozovu u

pomoć. Vodiči nisu dosljedni u načinu izbora pomoći, zato što pozorno

procjenjuju koliko ih zaista trebamo. Isto tako, često me pitaju je li

hipnoza najbolji način za stupanje u kontakt s vodičem. Naravno, ja

sam sklon hipnozi zato što znam koliko moćan i učinkovit može biti taj

medij za dobivanje detaljnih duhovnih informacija. Međutim, stručni

hipnotičar nije nam na raspolaganju svakoga dana, ali meditacija,

molitva i kanaliziranje s nekom drugom osobom mogu biti. Autohipnoza,

kao oblik duboke meditacije, odlična je alternativa koju će možda

preferirati osobe koje se boje toga da ih hipnotizira netko drugi, ili ne

žele miješanje neke druge osobe u svoj duhovni život.

Bez obzira na metodu koja se koristi, svi mi imamo sposobnost slanja

dalekosežnih misaonih valova iz više svijesti. Naše misli predstavljaju

mentalni otisak prsta za vodiče, označavajući tko smo i gdje se nalazimo.

Tijekom života, osobito tijekom razdoblja velikog stresa, većina ljudi

osjeća nazočnost nekoga tko ih čuva. Možda nismo u stanju opisati tu

silu, ali ona je ipak tu.

Ostvarivanje kontakta s našom dušom prvi je korak na ljestvici

otkrivanja naših viših moći. Naši vodiči motre sve linije mentalne

komunikacije kojima se služimo u sezanju prema božanstvu. I oni imaju

svoje vodiče koji se nalaze na višem stupnju ljestvice. Ljestvice su

neprekidni put do izvora cjelokupne inteligentne energije, pri čemu je

svaka prečka dio cjeline. Ljudima je najvažnije vjerovati kako će na

molitvu u pomoć odgovoriti njihova viša sila. Zato su vodiči od ključne

važnosti za naše duhovne i fizičke živote. Ako se opustimo i dođemo u

fokusirano stanje svijesti, čut ćemo svoj unutarnji glas. Čak i ako nismo

tražili poruku, trebali bismo vjerovati onome što čujemo.

Nacionalno psihološko istraživanje došlo je do rezultata da jedna

od deset osoba priznaje da čuje glasove koji su uglavnom pozitivni i

poučni. Mnogim ljudima olakšanje je kada čuju da njihovi unutarnji

glasovi nisu halucinacije povezane s mentalnom bolešću. Ne trebate

brinuti zbog unutarnjeg glasa - to je kao da imate vlastitog savjetnika

kojega možete zvati kad poželite. To su najčešće glasovi naših vodiča.

Vodiči zaduženi za različite duše mogu i surađivati, prenoseći jedni

drugima važne mentalne poruke. Ljudi koji si ne mogu pomoći u

kritičnim situacijama mogu otkriti da im u pravom trenutku u pomoć

dolaze savjetnici, prijatelji, pa čak i neznanci.

Unutarnja snaga koju dobivamo u svakodnevnom životu ne dolazi

nam toliko od činjenice da smo zaista vidjeli svog vodiča, koliko od

osjećaja koji nas uvjeravaju da nismo sami. Ljudi koji slušaju svog

unutarnjeg vodiča i potiču ga kroz tihu kontemplaciju kažu da osjećaju

osobnu povezanost s nekom energijom izvan sebe, koja im nudi

potporu i sigurnost. Ako taj unutarnji sustav vodstva radije zovete

nadahnuće ili intuicija, to je u redu, zato što je sustav koji nam pomaže

isto tako jedan aspekt nas samih, kao i viših sila.

Tijekom teških razdoblja u našim životima, težimo traženju vodstva

kako bismo odmah doveli stvari u red. Kad su u transu, moji klijenti

vide da im njihovi vodiči ne pomažu da odmah riješe sve probleme.

Umjesto toga, oni osvjetljavaju putove, služeći se nagovještajima. Iz

tog razloga oprezno pristupam blokiranju klijenta tijekom hipnoze. Do

uvida je najbolje doći kontroliranom brzinom, različitom za svaku

osobu. Brižni učitelj možda neće htjeti da njihov učenik u jednom

trenutku otkrije sve aspekte nekog problema. Razlikujemo se po svojoj

sposobnosti prihvaćanja otkrića.

Kada tražite pomoć svojih viših duhovnih sila, mislim da je najbolje

ne zahtijevati trenutnu promjenu. Naš životni uspjeh predviđen je

planiranjem, ali možemo izabrati alternativni put kojim ćemo stići do

određenih ciljeva. Kada tražite vodstvo, sugeriram vam da tražite

pomoć samo za sljedeći korak u svojem životu. Kad to učinite, budite

spremni na neočekivane mogućnosti. Imajte dovoljno vjere i poniznosti

da biste se otvorili prema različitim putovima do rješenja.

Nakon smrti, kao duše ne osjećamo istu vrstu tuge poput one kakvu

smo osjećali u fizičkom obliku. No, kao što smo već vidjeli, duše nisu

odvojena bića bez osjećaja. Saznao sam da sile koje nas čuvaju također

osjećaju ono što ja nazivam duhovnom tugom kad nas vide kako

donosimo loše životne odluke i kako patimo. Naravno, naše srodne

duše i prijatelji pate kad smo mi u problemima, ali isto vrijedi i za naše

vodiče. Vodiči možda neće pokazati tugu tijekom orijentacijskih razgovora

ni tijekom grupnih razgovora duša između života, ali oni snažno

osjećaju svoju učiteljsku odgovornost prema nama.

U jedanaestom poglavlju dobit ćemo uvid u vodiča s pete razine.

Nikada nisam susreo klijenta koji bi bio utjelovljena duša šestog stupnja

ili majstor vodič. Pretpostavljam da niti u jednom trenutku na Zemlji

nema mnogo tih naprednih duša. Većina duša šeste razine previše je

zauzeta planiranjem i usmjeravanjem iz duhovnog svijeta da bi se

nastavile inkarnirati. Prema izvještajima duša pete razine koje sam

dobio, čini se da duše šeste razine, više nemaju lekcija koje bi mogle

naučiti, ali imam osjećaj da duše pete razine, koje se još uvijek

inkarniraju, možda ne poznaju sve ezoterične zadatke entiteta s majstorske

razine.

Na seansama s naprednijim dušama povremeno čujem kako spominju

razine duša još više od šeste. Ti entiteti, kojima čak i majstori

polažu račune, nalaze se u najtamnijem purpurnom dijelu spektra

energije. Ta se superiorna bića zacijelo približavaju stvoritelju. Kažu mi

da su ti tajanstveni likovi neuhvatljiva, ali visoko štovana bića u

duhovnom svijetu.

Prosječan klijent ne zna treba li duhovne vodiče svrstati u kategoriju

ispod božanske, ili ih smatrati nižim bogovima zbog njihove razvijenosti.

Nema ničeg lošeg u bilo kojem duhovnom konceptu, sve dok pruža

utjehu i poticaj i dok ima smisla za osobu koja vjeruje u njega. Iako

neki moji klijenti smatraju vodiče božanskim bićima, oni ipak nisu Bog.

Po mojem mišljenju, vodiči nisu ništa više ili manje božanska bića od

nas, zbog čega ih i vidimo kao osobe. Nitko od mojih klijenata nikada

nije vidio Boga. Ljudi pod hipnozom kažu da osjećaju prisutnost vrhovne

sile koja upravlja duhovnim svijetom, ali ne osjećaju se ugodno

kada tvorca opisuju riječju «Bog». Možda je filozof Spinoza to najbolje

izrazio ovim riječima: «Bog nije Onaj koji jest, već Ono što jest.»

Svaka duša povezana je s nekom višom duhovnom silom. Sve duše

dio su iste božanske esencije koju stvara jedna nad-duša. Ta je

inteligentna energija univerzalna i svi mi dijelimo božanski status. Ako

naša duša odražava mali djelić nad-duše koju zovemo Bog, onda naši

vodiči daju ogledalo pomoću kojeg možemo vidjeti svoju povezanost

s tim tvorcem.

Postoje dvije vrste početničkih duša: duše koje su zaista mlade u

postotku duša u ranim fazama razvoja je brz porast populacije i velika

potreba za raspoloživim dušama za bebe. Broj ljudi na Zemlji raste za

260 000 djece dnevno. Ta ljudska potreba za dušama znači da ih je

potrebno uzimati iz duhovne zalihe manje razvijenih entiteta kojima je

potrebno više inkarnacija za napredak, pa je stoga i vjerojatnije da će

se vratiti u sljedeći život.

Suosjećam s klijentima za koje znam da se nalaze u ranim fazama

razvoja. Ne pamtim koliko mi se puta dogodilo da novi klijent dođe u

moju ordinaciju i kaže: «Znam da sam stara duša, ali čini mi se da se

teško nosim sa životnim problemima.» Svi mi želimo biti napredne

duše, jer većina ljudi mrzi da ih smatraju početnicima u bilo čemu.

Svaki slučaj je jedinstven. Postoje mnoge varijable u karakteru svake

duše, individualnoj brzini razvoja i kvalitetama vodiča koji su zaduženi

za njih. Smatram da je moj zadatak ponuditi klijentima tumačenje

onoga što mi ispričaju o napretku njihovih duša.

Imao sam mnogo slučajeva u kojima se klijent inkarnira na Zemlji

već 30 000 godina a još se uvijek nalazi na prvoj ili drugoj razini. Za

neke ljude vrijedi i suprotno, iako je brz duhovni napredak neuobičajen.

Kao što je slučaj sa svakim obrazovnim modelom, učenicima su neke

lekcije teže od drugih. Jedna od mojih klijentica nije uspijevala svladati

zavist punih 850 godina u brojnim životima, ali u to isto vrijeme bez

problema je svladala zatucanost. Jedan drugi klijent proveo je gotovo

1700 godina pokušavajući ostvariti nekakvu moć nad drugima. Međutim,

stekao je suosjećanje.

Sljedeći slučaj predstavlja dušu apsolutne početnice. Čini se da ova

novakinja još nema neki duhovni grupni zadatak, jer imala je premalo

prošlih života. U svojem prvom životu ubijena je 1260. godine n.e. u

sjevernoj Siriji tijekom mongolske invazije. Zvala se Shabez. Kad joj je

bilo pet godina, njezino naselje je opljačkano, a stanovnici strašno izmasakrirani.

Dr. N: Shabez, sada kad ste umrli i vratili se u duhovni svijet,

S: (viče) Prevarena sam! Taj život bio je tako okrutan*. Nisam

mogla ostati. Bila sam samo djevojčica i nisam mogla nikome

pomoći. Kakva pogreška!

Dr. N: Tko je počinio tu pogrešku?

S: (zavjereničkim tonom) Moj vođa. Vjerovala sam njegovoj

prosudbi, ali pogriješio je što me poslao u taj okrutan život gdje

sam ubijena prije no što je moj život i počeo.

Dr. N: Ali pristali ste ući u tijelo Shabez?

S: (uznemireno) Nisam znala da je Zemlja tako grozno mjesto

puno užasa - nisu mi rekli sve činjenice - cijeli glupi život bio je

pogreška, a odgovoran je moj vođa.

Dr. N: Zar u tom životu niste naučili baš ništa?

S: (stanka) Počela sam učiti ljubav... da, to je bilo čudesno... moj

brat... roditelji... ali bilo je tako kratko...

Dr. N: Je li iz tog života proizašlo nešto dobro?

S: Moj brat Ahmed... biti s njim...

Dr. N: Je li Ahmed prisutan u vašem sadašnjem životu?

S: (iznenada, moja klijentica ustaje iz naslonjača) Ne mogu

vjerovati! Ahmed je moj suprug Bili - ista osoba - kako je...?

Još uvijek me boli to što smo ubijeni tako brzo... ali bilo je sreće...

šetnje na suncu... udisanje zraka na Zemlji... ljubav.

Dr. N: Vratite se natrag u vrijeme prije vašeg i Ahmedovog

zajedničkog života, možda u vrijeme kad ste bili sami. Kakav je

osjećaj biti stvoren?

S: (uznemireno) Ne znam... jednostavno sam bila ovdje... s

mišlju...

Dr. N: Sjećate li se trenutka tijekom vašeg stvaranja kad ste

počeli razmišljati kao inteligentno biće?

S: Shvatila sam... da postojim... ali nisam poznavala sebe kao

sebe sve dok me nisu premjestili na to mirno mjesto nasamo s

Ahmedom.

Dr. N: Želite li reći da je vaš individualni identitet postao

fokusiraniji kad ste počeli komunicirati s drugom dušom osim

svojeg vodiča?

S: Da, s Ahmedom.

Dr. N: Ostanimo u vremenu prije Ahmeda. Kako vam je tada

bilo?

S: Toplo... podržavajuće... um mi se otvarao... ona je tada bila

sa mnom.

Dr. N: Ona? Mislio sam da vam se vaš vođa prikazuje kao muško?

S: Ne mislim na njega... netko je bio pokraj mene... neka

prisutnost poput... majke i oca... uglavnom majke...

Dr. N: Kakva prisutnost?

S: Ne znam... blago svjetlo... lik koji se mijenja... ne mogu ga

jasno vidjeti... poruke pune ljubavi... ohrabrenje...

Dr. N: To je bilo vrijeme stvaranja vas kao duše?

S: Da... sve je u magli... bili su tamo i drugi... pomagači... kad

sam rođena.

Dr. N: Što mi još možete reći o mjestu na kojem ste stvoreni?

S: (duga stanka) Drugi... vole me... u dječjoj sobi... onda smo

otišli... i bila sam s Ahmedom i našim vođom.

Dr. N: Tko je zapravo stvorio vas i Ahmeda?

S: Jedan.

Saznao sam da u duhovnom svijetu postoji nekakva dječja soba za

novorođene duše. Jedan klijent rekao mi je: «Na tom mjestu dječja

svjetla poslagana su kao u košnici, poput jaja, spremna da ih se iskoristi.«

U četvrtom poglavlju koje je govorilo o premještenim dušama, vidjeli

smo kako se oštećene duše mogu «remodelirati». Pretpostavljam da ti

centri stvaranja koje je opisala Shabez imaju istu funkciju. U sljedećem

poglavlju, klijent iz dvadeset i drugog slučaja objasnit će više o

duhovnim područjima stvaranja ega, u kojima se sirova, nedefinirana

energija može manipulirati u rođenje Jastva.

Klijentica iz dvadesetog slučaja ima neke očite osobine nezrele

duše. Klijentica je žena od šezdeset i sedam godina, koja cijelog života

upada u katastrofalne obrasce ponašanja. Ne iskazuje velikodušnost

prema drugima i ne preuzima osobnu odgovornost za svoje akcije. Ta

klijentica došla mi je tražeći odgovor na pitanje zašto joj je život «na

prevaru oduzeo sreću». Na našoj seansi saznali smo da je Ahmed bio

njezin prvi suprug, Bili. Davno ga je ostavila zbog drugog čovjeka, ali

rastala se i od njega, zbog svoje nesposobnosti da ostvari trajnu vezu s

ljudima. Ne osjeća se bliskom niti jednom svom djetetu.

Početničke duše mogu proživjeti više života u stanju zbunjenosti i

neučinkovitosti. Na njih utječe zemaljski program učenja, koji se razlikuje

od povezanosti i potpore sklada koji vladaju u duhovnom svijetu.

Manje razvijene duše sklone su predati svoju volju elementima kontrole

ljudskog društva, pri čemu socio-ekonomska struktura dovodi do toga

da je veliki dio ljudi podčinjen drugim ljudima. Neiskusne duše obično

ograničava nemogućnost neovisnog mišljenja. Osim toga, često su egocentrične

i ne prihvaćaju s lakoćom druge osobe takvima kakve jesu.

Ne želim stvoriti tako mračnu sliku o dušama koje čine tako veliki

udio svjetskog stanovništva - ukoliko su moje procjene velikog broja

duša u toj kategoriji točne. Duše s nižih razina mogu voditi živote koji

sadrže mnoge pozitivne elemente, jer inače nitko ne bi napredovao. Te

duše ne treba stigmatizirati, jer svaka je duša jednom bila početnik.

Ako nas životna situacija naljuti, zbuni ili učini ogorčenima, to ne

znači nužno da je naša duša slabo razvijena. Razvoj duše je složen

proces, u kojem napredujemo stupnjevito i nejednakom brzinom na

raznim područjima. Važno je prepoznati svoje pogreške, izbjegavati

potiskivanje sebe, i imati dovoljno hrabrosti i samodostatnosti za stalne

prilagodbe u životu.

Jedan od jasnih pokazatelja da duše napuštaju status novaka je

prestanak njihove relativne izolacije u duhovnom svijetu. One izlaze iz

malih, obiteljskih čahura s drugim novacima i uključuju se u veće

skupine početničkih duša. U toj fazi manje su ovisne o intenzivnom

nadzoru i posebnoj brizi od strane svojih vodiča.

Prva spoznaja da pripadaju većoj grupi duša nalik sebi mladim

dušama predstavlja izvor oduševljenja. Općenito, otkrivam da se ovaj

važan duhovni trenutak zbiva otprilike krajem petog života na Zemlji,

bez obzira na relativno vremensko razdoblje koje je duša novaka

provela u djelomičnoj izolaciji. Neki entiteti u tim novim duhovnim

grupama duše su rođaka i prijatelja s kojima je mlada duša bila

povezana u nekoliko života koje je provela na Zemlji. Kad je riječ o

formiranju novih primarnih grupa, osobito je značajno što su i drugi

članovi tih grupa novije duše koji se po prvi puta nalaze u takvoj

zajednici.

U sedmom poglavlju koje je govorilo o smještaju, vidjeli smo kako

je izgledala grupa duša kad joj se pridružila klijentica iz šesnaestog

slučaja, kao i način na koji su putem pokretnih slika proučavali životna

iskustva. Klijent iz dvadeset i prvog slučaja detaljnije će prikazati

dinamiku duhovne grupe i utjecaj članova jednih na druge. Sposobnost

duša za učenje određenih lekcija može kod nekih biti slabija, a kod

nekih jača, ovisno o sklonostima, motivaciji i iskustvima iz prethodnih

inkarnacija. Primarne grupe brižljivo su osmišljene kako bi dušama

pružile potporu njihovih vršnjaka kroz međusobnu osjetljivost za crte

identiteta. Ta povezanost daleko je snažnija od onoga što poznajemo

na Zemlji.

Iako je sljedeća priča predstavljena s gledišta jednog člana grupe,

njegov nadsvjesni um daje objektivan uvid u proces koji se odvija

unutar grupe. Moj klijent opisuje grandioznu duhovnu grupu orijentiranu

pretežno prema muškom aspektu. Razuzdane entitete ove grupe

povezuje egzibicionizam koji bi se moglo nazvati narcisoidnim. Zajednički

pristup kojim se te duše služe u pronalaženju osobne vrijednosti

jedan je od pokazatelja razloga zbog kojeg rade zajedno.

Ekstravagantne modalitete ponašanja tih duša do izvjesne mjere

uravnotežuje njihova duhovna spoznaja. Budući da u svijetu telepatije

svi članovi grupe znaju cjelokupnu istinu o svakom članu, humor ima

neprocjenjivu važnost. Nekim čitateljima možda će biti teško prihvatiti

činjenicu da se duše zajedno šale u vezi svojih neuspjeha, ali humor je

način razotkrivanja samozavaravanja i licemjerstva.

Svi članovi duhovnih grupa toliko dobro shvaćaju obrane ega da

je dokaz ovladavanja sobom jak poticaj za promjenu među vršnjacima.

Duhovna «terapija» događa se zahvaljujući iskrenoj povratnoj informaciji

članova grupe, uzajamnom povjerenju i želji za zajedničkim

napretkom tijekom dugih razdoblja. Duše mogu biti povrijeđene i

potrebno im je da oko sebe imaju brižne entitete. Međudjelovanje u

duhovnoj grupi posjeduje zapanjujuću snagu iscjelivanja.

Članovi grupe duša kritiziraju i potiču jedni druge dok napreduju

prema zajedničkim ciljevima. Najbolja pomoć koju mogu pružiti svojim

klijentima dolazi od informacija koje dobivam o njihovoj grupi duša.

Duhovne grupe primarno su sredstvo učenja duša. Čini se da duše

jednako uče od svojih vršnjaka, kao i putem vještina vodiča koji nadgledaju

njihovu grupu.

U slučaju koji slijedi, moj klijent upravo je završio svoj posljednji

život koji je proveo kao nizozemski umjetnik u Amsterdamu. Godine

1841. umro je mlad od upale pluća, u vrijeme kad je počeo dobivati

priznanja za svoje slike. Upravo smo se pridružili njegovoj duhovnoj

grupi, kad je on prasnuo u smijeh.

Dr. N: Zašto se smijete?

svojim velikim, mlohavim slikarskim šeširom.

Dr. N: Zadirkuju vas zato što ste se projicirali u toj odjeći?

S: Znate to! Bio sam tako tašt u vezi odijevanja i stvarno sam

lijepo izgledao kao slikar u amsterdamskim kafićima. Uživao sam

u toj ulozi i tako je dobro igrao. Ne želim da završi.

Dr. N: Što se događa nakon toga?

S: Moji stari prijatelji okružuju me i razgovaramo o glupostima u

životu. Podbadamo jedni druge time kako je dolje na Zemlji sve

dramatično i kako svi ozbiljno shvaćamo svoje živote.

Dr. N: Vi i vaši prijatelji ne smatrate da je važno da ozbiljno

shvatite živote na Zemlji?

S: Gledajte, Zemlja je jedna velika kazališta predstava - svi mi to

znamo.

Dr. N: I vaša grupa slaže se s tim mišljenjem?

S: Naravno, vidimo sebe kao glumce u divovskoj kazališnoj

produkciji.

Dr. N: Koliko se entiteta nalazi u vašoj primarnoj grupi u

duhovnom svijetu?

S: (stanka) Pa, radimo zajedno s... nekim drugima... ali nas

petero smo bliski.

Dr. N: Kako vas zovu?

S: L... Lemm - ne, nije tako - Allum... to sam ja.

Dr. N: U redu, Allume, pričajte mi o svojim bliskim prijateljima.

S: (smije se) Norcross... on je najzabavniji... ili je barem

najdruštveniji.

Dr. N: Je li Norcross vođa vaše grupe?

S: Ne, samo je najglasniji. Ovdje smo svi jednaki, ali razlikujemo

se. Norcross je direktan i tvrdoglav.

Dr. N: Kako biste onda opisali njegovo ponašanje na Zemlji?

S: Oh, kao prilično beskrupulozno - ali bezopasno.

Dr. N: Tko je najtiši i najmanje nametljiv član vaše grupe?

S: (upitno) Kako ste znali - to je Vilo.

Dr. N: Čini li taj atribut Viloa najneučinkovitijim članom vaše

grupe?

S: Kako ste došli na tu ideju? Vilo izražava neke zanimljive misli

o nama ostalima.

Dr. N: Dajte mi primjer.

S: U mojem životu u Nizozemskoj - stari nizozemski par koji me

posvojio nakon što su mi roditelji umrli - imali su prekrasan vrt.

Vilo me podsjeća na to koliko im dugujem što sam vidio život

kao umjetnik - zato što je vrt pokrenuo moju ljubav prema

slikanju... podsjeća me i na ono što nisam učinio sa svojim

talentom.

Dr. N: Upućuje li vam Vilo još neke misli u vezi toga?

S: (tužno) Da sam se trebao manje opijati i lumpati, a više slikati.

Da je moja umjetnost počela... dodirivati ljude... (klijent uvlači

ramena) ali nisam htio ostati cijelo vrijeme zatvoren i slikati!

Dr. N: Poštujete li Vilovo mišljenje?

S: (s dubokim uzdahom) Da, znamo da je on naša savjest.

Dr. N: I što mu kažete?

S: Kažem mu: «Gostioničaru, gledaj svoje posle - i ti si se

zabavljao.«

Dr. N: Vilo je bio gostioničar?

S: Da, u Nizozemskoj. I radio je to za profit, ako mogu dodati.

Dr. N: Smatrate li da je Vilo time učinio nešto pogrešno?

S: (s kajanjem) Ne... zapravo ne... svi znamo da je bio na gubitku

pomažući onim siromašnim ljudima na putu kojima je trebala

hrana i smještaj. U svojem je životu pomagao drugima.

Dr. N: Pretpostavljam da vam telepatska komunikacija onemogućava

da ustrajete u svojim argumentima kada svi znaju cijelu

istinu?

S: Da, svi znamo da Vilo napreduje - prokletstvo!

Dr. N: Smeta li vam to što Vilo možda napreduje brže od vas

ostalih?

S: Da... tako smo se zabavljali (klijent se tada prisjeća ranijeg

života u kojem su on i Vilo zajedno putovali Indijom kao braća)

Dr. N: Što će se dogoditi s Vilom?

S: Ubrzo će nas napustiti - svi to znamo - kako bi se udružio s

drugima koji su također otišli.

Dr. N: Koliko je duša napustilo vašu poćetnu grupu, Allume?

S: (duga stanka, tada progovara žalosnim glasom) Oh... nekoliko

ih je otišlo dalje... na kraju ćemo ih sustići... ali još neko vrijeme

ne. Nisu nestali - jednostavno više ne viđamo njihove energije

tako često.

Dr. N: Navedite mi imena drugih članova svoje najuže grupe

osim Viloa i Norcrossa.

S: (vedrije) Dubri i Trinian - e, ta se dvojica znaju dobro

zabaviti!

Dr. N: Koje je najočitije obilježje po kojem je moguće identificirati

vašu grupu?

S: (s užitkom) Pustolovina! Uzbuđenje!Ovdje imamo neke prave

pionirske tipove (klijent sretno i užurbano priča). Dubri je upravo

završio razuzdani život pomorskog kapetana. Norcross je bio

slobodni trgovac. Živimo život do krajnjih granica jer smo skloni

da od života uzmemo ono što nam nudi.

Dr. N: Ovdje čujem mnogo samohvale, Allume.

S: (brani se) A što je loše u tome? Naša grupa nije sastavljena od

uplašenih cvjetića, znate!

Dr. N: Kakva je priča Trinianovog posljednjeg života?

S: (reagira živahno) Bio je biskup! Možete li vjerovati? Kakvo

licemjerje.

Dr. N: U kojem smislu?

S: Kakvo samozavaravanje! Norcross, Dubri i ja govorimo

Trinianu da njegov izbor da postane crkvenjak nema nikakve

veze s dobrotom, velikodušnošću ni duhovnošću.

Dr. N: A što vam Trinianova duša mentalno projicira u svoju

obranu?

S: Kaže nam da je utješio mnoge ljude.

Dr. N: Što vi, Norcross i Dubri njemu odgovarate?

S: Da je omekšao. Norcross mu kaže da je htio novac, jer bi

inače bio običan svećenik. Ha - rekao mu je što ga ide - i ja mu

kažem isto to. Možete pogađati što Dubri misli o svemu tome!

Dr. N: Ne, recite mi.

S: Hmpf- da je Trinian izabrao veliki grad s bogatom katedralom,

što je ulilo tonu novca u njegove debele džepove.

Dr. N: A što vi kažete Trinianu?

S: Oh, privlači me lijepa odjeća koju je nosio - jarko crvena -

najfinija tkanina - njegov biskupski prsten koji je volio - i sve zlato

i srebro koje ga je okruživalo. Spominjem mu i želju da uživa

u obožavanju svoje pastve. Trinian ne može od nas ništa sakriti -

htio je lagan, zaštićen život u kojem će biti dobro uhranjen.

Dr. N: Pokušava li vam objasniti svoju motivaciju zbog koje je

izabrao ovaj život?

S: Da, ali Norcross ga kori. Suočava Triniana sa činjenicom da je

zaveo mladu djevojku u sakristiji, (veselo) Da, to se stvarno

dogodilo! Toliko o tješenju župljana. Znamo tko Trinian stvarno

jest - pravi muljator!

Dr. N: Ispričava li se Trinian grupi zbog svojeg ponašanja?

S: (klijent se stišava) Oh, uobičajeno. Zanijela ga je djevojčina

potreba za njim - nije imala obitelji - i bio je usamljen u crkvenom

životu u celibatu. Kaže da je pokušavao pobjeći od uobičajenih

života koje svi biramo odlazeći u crkvu - da se zaljubio u

djevojku.

Dr. N: A što vi, Norcross i Dubri sada mislite o Trinianu?

S: (ozbiljno) Mislimo da je nastojao slijediti Viloa (kao naprednu

dušu), ali nije uspio. Pobožne namjere nisu mu se ostvarile.

Dr. N: Allume, zvučite prilično cinično u vezi Trinianovih

pokušaja da se popravi i promijeni. Recite mi iskreno, što mislite

o Trinianu?

S: Oh, zapravo ga samo zadirkujemo...

Dr. N: Zabavljajući se tako, zvučite kao da s prijezirom gledate

na Trinianove namjere, koje su mogle biti dobre.

S: (tužno) U pravu ste... i svi mi to znamo., ali, vidite... Norcross,

Dubri i ja... pa, ne želimo izgubiti i njega...

Dr. N: Što Vilo kaže o Trinianu?

S: Brani njegove početne dobre namjere i kaže mu da je tijekom

života u crkvi upao u zamku traženja zadovoljstva. Trinian previše

želi ljubav i pozornost.

Dr. N: Oprostite mi što osuđujem vašu grupu, Allume, ali čini mi

se da je to nešto što svi vi želite, osim možda Viloa.

S: Hej, Vilo zna biti prilično siguran u svoju ispravnost. Da vam

kažem, njegov problem je umišljenost i Dubri mu to jasno kaže.

Dr. N: Protivi li se Vilo toj prosudbi?

S: Ne... kaže da on barem radi na tome.

Dr. N: Tko je od vas najosjetljiviji na kritiku?

S: (stanka) Oh, to bi valjda bio Norcross, ali svima nama teško je

prihvatiti svoje mane.

Dr. N: Budite iskreni sa mnom, Allume. Smeta li članovima vaše

grupe duša kada ne mogu sakriti stvari od drugih - kad se otkriju

sve vaše pogreške iz prošlog života?

S: (stanka) Osjetljivi smo na to - ali ne bolesno. Ovdje medu

nama vlada veliko razumijevanje. Htio sam ljudima podariti

užitak umjetnosti i rasti kroz njen smisao. I što sam učinio? Noćima

sam jurcao amsterdamskim kanalima i zakačio se na zabavu

i igre. Moja izvorna namjera potisnuta je u stranu.

156

Dr. N: Ako sve to priznate grupi, kakvu povratnu informaciju

dobivate od njih? Primjerice, što vi i Norcross mislite jedan od

drugome?

S: Norcross često ističe da mrzim preuzeti odgovornost za sebe i

druge. Norcrossov problem je bogatstvo... on voli moć... ali

obojica smo sebični... osim što sam ja taštiji od njega. Niti jedan

od nas ne dobiva mnogo zlatnih zvjezdica.

Dr. N: Kako se Dubri sa svojim manama uklapa u vašu grupu?

S: On uživa kontrolirajući druge kao vođa. On je prirodni vođa,

više od nas ostalih. Bio je pomorski kapetan - pirat - čvrsta

osoba. Bilo bi ga opasno prevariti.

Dr. N: Je li bio okrutan?

S: Ne, samo tvrd. Bio je cijenjen kao kapetan. Dubri je bio

nemilosrdan prema svojim protivnicima u pomorskim bitkama,

ali brinuo je o svojim ljudima.

Dr. N: Rekli ste mi da je Vilo pomagao potrebitim putnicima, ali

niste mi rekli mnogo o pozitivnoj strani vaših života. Je li tko u

vašoj grupi dobio zlatne zvjezdice za nesebičan čin?

S: (usredotočeno) Ima još nešto u vezi Dubrija...

Dr. N: Što to?

S: Napravio je jednu sjajnu stvar. Jednom, tijekom oluje na

moru, jedan mornar pao je s jarbola u vodu i utapao se. Dubri je

vezao uže oko svojeg struka i skočio s palube. Riskirao je život i

spasio mornara.

Dr. N: Kada vaša grupa raspravlja o tom incidentu, što kažete

Dubriju?

S: Hvalimo ga za to što je učinio i divimo mu se. Zaključili smo

da nitko od nas ne bi mogao učiniti nešto tako hrabro u

posljednjim životima.

Dr. N: Vidim. No, Vilov život u gostionici, tijekom kojeg je hranio

i davao smještaj ljudima koji mu nisu mogli platiti, možda je

dugotrajniji čin nesebičnosti, i stoga više vrijedan hvale?

157

S: Istina. Zato ga i hvalimo (smije se). Dobio je više zlatnih

zvjezdica od Dubrija.

Dr. N: Jeste li vi dobili koju pohvalu od grupe za svoj posljednji

život?

S: (stanka) Morao sam se trgati za mentore da bih preživio kao

slikar, ali bio sam dobar prema ljudima... to nije nešto veliko...

uživao sam u pružanju zadovoljstva. Moja grupa priznaje da sam

imao dobro srce.

Svi moji klijenti osjećaju posebnu povezanost sa svojom grupom

duša, bez obzira na strukturu svojeg karaktera. Ljudi obično misle da

duše u slobodnom stanju nemaju ljudskih mana. Zapravo, mislim da

postoje mnoge sličnosti između grupa bliskih duša i ljudskih obiteljskih

sustava. Primjerice, Norcrossa vidim kao buntovnog žrtvenog jarca za

ovu grupu duša, dok on i Allum skupljaju podatke o manama svih

članova. Allum je rekao da je Norcross obično prvi koji će otvoreno

kritizirati druge članove zbog racionalizacije i pravdanja neuspjeha u

prošlim životima. Čini se da on najmanje sumnja u sebe i da ulaže

najmanje emocija u standarde ponašanja. To može ukazivati na njegovu

nesigurnost, jer Norcrossu je vjerojatno najteže držati korak s grupom

koja napreduje.

Pretpostavljam da bi sam Allum mogao biti grupna maskota (to je u

ljudskim obiteljima uglavnom najmlađe dijete), budući da se glupira,

šepiri i ublažava neka teška pitanja. Neke duše u duhovnim grupama

čine mi se osjetljivijima i zaštićenijima od drugih članova grupe. Vilovo

ponašanje pokazuje da je on trenutni junak (ili najstariji član obitelji),

koji teži izvrsnosti. Prema Allumovim riječima, stekao sam utisak da je

Vilo najmanje prkosan član grupe, djelomično zato što je ostvario

najbolje rezultate u prethodnim životima. Kao što je slučaj i s ljudskim

obiteljskim sustavima, uloge članova duhovne grupe mogu se mijenjati,

ali rekli su mi da Vilova kinetička energija poprima ružičastu boju, što

signalizira njegov rast na drugu razinu.

Ovim eteričkim duhovima pripisujem ljudske osobine zato što se

duše koje dolaze na Zemlju iskazuju kroz ljudska obilježja. Međutim, u

grupama duša ne vidim mržnju, sumnju niti nepoštovanje. U atmosferi

suosjećanja, u tim vršnjačkim grupama nema borbi za moć, a njihovi

članovi ne mogu manipulirati jedni drugima niti čuvati tajne. Duše

osjećaju nepovjerenje same prema sebi, ne prema drugima. Vidim

hrabrost, želju i volju da se nastave truditi u svojim novim fizičkim

životima. Pokušavajući potvrditi neka od svojih opažanja o društvenoj

dinamici među pripadnicima duhovne grupe u ovom slučaju, postavio

sam Allumu još nekoliko pitanja.

Dr. N: Allume, vjerujete li da su vaše međusobne kritike uvijek

konstruktivne?

S: Naravno, nema pravog neprijateljstva. Zabavljamo se na svoj

račun - to priznajem - ali to je samo način... potvrde onoga što

zaista jesmo, i onoga kamo bismo trebali poći.

Dr. N: Tjerate li kada nekog člana svoje grupe duša da osjeti stid

ili krivnju zbog prošlog života?

S: To su... ljudska oružja... previše uska za ono što osjećamo.

Dr. N: Pokušat ću na drugi način pristupiti vašim osjećajima u

duhovnom svijetu. Osjećate li se sigurnije kada vam povratnu

informaciju daje neki specifičan član grupe?

S: Ne. Svi mi neizmjerno poštujemo jedni druge. Najveća kritika

dolazi iz nas samih.

Dr. N: Žalite li zbog svojeg ponašanja u nekom prošlom životu?

S: (duga stanka) Da... žao mi je ako nekoga povrijedim... a onda

svi ovdje saznaju za moju pogrešku. Ali učimo.

Dr. N: I što činite s tom spoznajom?

S: Razgovaramo jedni s drugima... i sljedeći se puta pokušavamo

iskupiti.

Dr. N: Prema onome što ste mi prije rekli, imao sam osjećaj da

vi, Norcross i Dubri možda otpuštate neke potisnute osjećaje

zbog svojih vlastitih mana napadajući jedan drugoga.

S (zamišljeno) Skloni smo ciničnim opaskama, ali to nije isto kao

kad ste čovjek. Kada nemamo tijela, kritiku shvaćamo malo

drukčije. Vidimo jedni druge onakvima kakvi jesmo bez ogorčenosti

i ljubomore.

Dr. N: Ne želim vam stavljati riječi u usta, ali pitao sam se ukazuje

li ta razuzdanost vaše grupe na neke prikrivene potisnute osjećaje

bezvrijednosti?

S: On, to je nešto drugo. Da, kao duše, možemo se obeshrabriti

i osjećati se bezvrijedno u vezi naših mogućnosti... da opravdamo

poklonjeno povjerenje i popravimo se.

Dr. N: Dakle, iako sumnjate sami u sebe, u redu je davati

drugima cinične opaske zbog njihove motivacije?

S: Naravno, ali želimo da nam drugi priznaju da iskreno radimo

na svojim individualnim programima. Ponekad nam se ponos

ispriječi na putu, a onda koristimo jedni druge da bismo to

prevladali.

U sljedećem dijelu razgovora, uvodim još jedan duhovni fenomen

povezan s grupnim iscjeljivanjem. Čuo sam za razne varijacije te aktivnosti,

što podržava i tumačenje klijenta iz dvadeset i prvog slučaja.

Dr. N: Allume, kad već raspravljamo o međusobnom odnosu

članova vaše grupe, želim da opišete duhovnu energiju koja

vam svima pomaže u tom procesu.

S: (oklijeva) Nisam siguran da vam to mogu reći...

Dr. N: Razmislite pozorno. Postoji li još neki način na koji

inteligentna energija unosi sklad u vašu grupu?

S: (duga stanka) Ah... mislite iz čunjeva?

Dr. N: (riječ «čunj» mi je nova, ali znam da sam na pravom

putu) Da, čunjeva. Objasnite mi što znate o njihovom utjecaju

na vašu grupu.

S: (polako) Pa, čunjevi nam pomažu.

Dr. N: Molim vas, nastavite, recite mi kako čunj djeluje. Mislim

da sam i prije čuo za to, ali želim vašu verziju.

S: Oblikovan je tako da nas okružuje, znate.

Dr. N: Kako je oblikovan? Pokušajte biti jasniji.

S. Cilindričan je - vrlo sjajan - nalazi se iznad nas i oko nas. Čunj

je uzak pri vrhu i širok pri dnu, pa nas sve prekriva - kao da se

nalazimo ispod velike bijele kape - i možemo plutati pod čunj

kako bismo ga upotrijebili.

Dr. N: Jeste li sigurni da to nije iscjeliteljski tuš koji ste iskusili

odmah po povratku u duhovni svijet?

S: Oh, ne, to je bilo osobnije pročišćavanje - kako bi se popravila

šteta nastala na Zemlji. Mislio sam da znate...

Dr. N: Znam. Želim da mi objasnite po čemu se čunj razlikuje

od iscjeliteljskog tuša.

S: Vrh cunja usmjerava energiju nadolje poput vodopada, i ona

se širi oko nas u koncentričnom krugu i omogućava nam da se

koncentriramo na mentalno jedinstvo naše grupe.

Dr. N: A kako se osjećate dok se nalazite ispod cunja?

S: Svi imamo osjećaj kao da nam se misli šire., zatim se povlače...

a zatim vraćaju natrag... s dodatnim znanjem.

Dr. N: Pomaže li ova inteligentna energija vašem grupnom jedinstvu

u smislu više usredotočenog razmišljanja?

S: Da, pomaže.

Dr. N: (namjerno se konfrontiram) Da budem iskren, Allume,

pitam se ispire li vam taj čunj vaše originalne misli? Uostalom,

svađe i razmirice između vas i ostalih članova grupe ono su što

vas čini posebnima.

S: (smije se) Ne ispire nam mozak! Zar ne znate ništa o životu

poslije smrti? Daje nam bolji kolektivni uvid za zajednički rad.

Dr. N: Je li vam čunj uvijek na raspolaganju?

S: Ovdje je kad nam je potreban.

Dr. N: Tko upravlja njime?

S: Oni koji bdiju nad nama.

Dr. N: Vaš vodič?

S: (prasne u smijeh) Shato? Mislim da je on prezaposlen putujući

svojim krugom.

Dr. N: Kako to mislite?

S: 0 njemu razmišljamo kao o meštru ceremonije - upravitelju

cirkusa u našoj grupi.

Dr. N: Sudjeluje li Shato aktivno u vašim grupnim raspravama?

S: (odmahuje glavom) Zapravo ne - vodiči su iznad većine tih

stvari. U velikoj nas mjeri ostavlja nasamo, i to je dobro.

Dr. N: Mislite li da postoji neki specifičan razlog njegove

odsutnosti?

S: (stanka) Oh, vjerojatno mu je dosadno što tako sporo

napredujemo. No, voli se razmetati kao meštar ceremonije.

Dr. N: Kako?

S: (smije se) Oh, voli se iznenada pojaviti pred nama tijekom

naših žustrih rasprava - stvarajući plave iskrice - izgleda poput

čarobnjaka koji je svemoćni moderator!

Dr. N: Čarobnjaka?

S: (još se smije) Shato se pojavljuje u dugoj, safirno plavoj halji s

visokim, šiljatim šeširom. Sa svojom dugom, bijelom bradom

izgleda sjajno, i divimo mu se.

Dr. N: Predočavam si sliku duhovnog Merlina.

S: Orijentalnog Merlina, akobaš hoćete. Katkad je vrlo tajanstven.

Obožava veličanstvene nastupe u cjelokupnoj odori, osobito

kad biramo sljedeći život. Zna koliko cijenimo njegov nastup.

Dr. N: S takvim kazališnim nastupom, pitam se osjeća li Shato

veliku emocionalnu povezanost s vašom grupom kao ozbiljan

vodič?

S: (mršti se na mene) Slušajte, on zna da smo mi divlja horda, i

to mu odgovara jer je i sam nekonformist - ali on je i veoma

mudar.

Dr. N: Je li Shato popustljiv s vašom grupom? Čini se da ne

ograničava previše vašu ekstravaganciju.

S: Shato s nama ostvaruje rezultate zato što nije strog i ne

propovijeda nam. To ne bi dobro leglo ljudima iz moje grupe.

Poštujemo ga.

Dr. N: Smatrate li Shatoa savjetnikom koji dolazi samo

povremeno i promatra vas, ili ga smatrate aktivnim supervizorom?

S: Pojavljuje se neočekivano kako bi nam zadao problem za

raspravu. Zatim odlazi, pa se kasnije vraća i sluša kako bismo

riješili neke stvari...

Dr. N: Dajte mi primjer nekog važnog problema vaše grupe.

S: (stanka) Shato zna da se previše identificiramo s glumcima

koji na Zemlji glume svoje uloge. On udara... našu površnost.

Pokušava nas navesti da se izgradimo iznutra prema van, a ne

obratno.

Dr. N: Dakle, Shatove upute su ozbiljne, ali on zna da se vi

volite usput zabavljati?

S: Da, mislim da je on zato s nama. Zna da uzalud trošimo prilike.

Pomaže nam u tumačenju nevolja u koje upadamo kako bi

izvukao ono najbolje iz nas.

Dr. N: Prema onome što ste mi rekli, imam utisak da vaš vodič

upravlja vašom duhovnom grupom kao svojevrsnom radionicom.

S: Da, on nam gradi moral i ohrabruje nas da nastavimo.

Za razliku od školskih učionica ili terapeutskih grupa na Zemlji,

učitelji - savjetnici u duhovnom svijetu, saznao sam, nisu ograničeni

samo na stalnu ulogu voditelja grupne aktivnosti. Iako su Shato i

njegovi učenici šarolika obitelj duša, ovdje nalazimo mnogo toga što je

zajedničko svim primarnim grupama. Vodič se odnosi više kao roditelj

nego kao diktator. U ovom slučaju, Shato je savjetnik koji ih usmjerava,

ali nije posesivan i ne predstavlja prijetnju grupi. Ovaj suosjećajan

vodič toplo prihvaća te mlade duše, jer čini se da mu odgovaraju

njihove sklonosti prema muškim aspektima ponašanja. Zaključit ću

ovaj slučaj s nekoliko pitanja o grupi kao duhovnoj jedinici.

Dr. N: Zašto je vaša grupa na Zemlji toliko orijentirana na muške

uloge?

S: Zemlja je akcijski planet koji nagrađuje fizički napor. Skloniji

smo muškim ulogama kako bismo mogli oblikovati događaje...

dominirati svojom okolinom... dobiti priznanje.

Dr. N: I žene su utjecajne u društvu. Kako vaša grupa očekuje

napredak bez većeg iskustva u ženskim ulogama?

S: Znamo to, ali imamo tako neukrotivu želju za neovisnošću.

Zapravo, često trošimo previše energije uz premalo povrata, ali

ženski aspekti trenutno nas previše ne zanimaju.

Dr. N: Ako nemate že