BACK                                   NLO

 

 

Teoriju da nismo sami u svemiru, potaklo je bezbrojno vidanje neidentifikovanih letecih

objekata na nebu i to vec desetljecima. Uzbudenje da postoje cudna bica koja nama nisu

slicna ili jesu, više manje, i koja obitavaju negdje u beskraju svemira ljudska je mašta

oblikovala i smjestila medu jedne od najvecih tajna naših vremena. Vec se dešavalo da

su mnoga videnja navodnih letecih tanjura jednostavno krive identifikacije odredenih

zemaljskih ili astronomskih objekata, poput metereoloških balona, planeta Venere,

odraza svjetla od oblaka ili magle, nenadana plamsaja svjetla, jata gusaka ili cak i

rojeva kukaca koji odražavaju svjetlo, oblaka ovalna oblika, tragova avionskih letova,

niskoletecih aviona i meteora. Vecina ljudi pretpostavlja da je svaki "istinski" leteci tanjur

i NLO vanzemaljsko svemirsko vozilo; ali što ako su neki od njih izvanredna živa bica

koja potjecu s našeg planeta i koja znanost još nije otkrila ? Ta fascinantna ideja, koja se

drugdje uopce nije razmatrala, zadobila je veliku pažnju americkih istraživaca.

 

ZAMISAO O NEBESKIM ŽIVOTINJAMA

 

Samo nekoliko udubina u zemlji i vodi nije nastanjeno životinjama koje su se prilagodile

životu u odredenom staništu. No što je s nebom !? Iako neki kukci i ptice provedu veci

dio vremena u zraku, ne postoji životinja koja cijeli svoj život

iskljucivo provede na nebu i koja se prilagodila životu u atmosferi

koja okružuje naš planet, ili možda jest !? Termin "leteci tanjir",

skovao je reporter koji je izvještavao o Kennethu Arnoldu,

poslovnom covjeku iz Idaha koji je 24. Juna, 1947. godine, dok

je upravljao avionom Callaria, vidio devet letecih objekata

nalik na diskove blizu planine Mount Rainier u Washingtonu.

Manje je poznato da je Arnold usporedio te objekte sa živim

organizmima : "nekom vrstom nebeskim meduza". Nije jedini

tako mislio. Mjesec dana poslije, John P.Bessor iz St.Thomasa u

Pennsylvaniji iznio je slicnu teoriju koju je 1946. godine,

obrazložio zrakoplovstvu SAD-a. Casnik koji je odgovorio Bessoru, nije odbacio tu teoriju

kao nerealnu, vec je opisao njegovo zapažanje kao "jednu od najinteligentnijih teorija

koju je ikad cuo". Zamisao o nebeskim životinjama dobila je daljnji zamah 1955.

objavom mišljenja grofice Zoe Wassilko-Serecki, istaknute liberalne filozofkinje. Grofica

smatra da je gornji sloj zemljine atmosfere nastanjen brojnim mjehurastim životinjama

sa svjetlecim tijelima koja su gradena od energije i središnje jezgre koja je od cvrstog

materijala. "Te životinje imaju sposobnost mijenjanja oblika, od kuglastih dok mirujum

do oblika nalik na cigare kad se krecu upijajuci energiju koja pokrece njihova netjelesna

bica". Godine koje su slijedile nakon te njezine izjave obilovale su videnjima NLO-a od

kojih je vecina zaista imala oblik cigare.

 

ISTRAŽIVANJE TEORIJE

 

Ideje grofice Serecki hvalio je zoolog Ivan Sanderson, jedan od najslavnijih americkih

istraživaca tajanstvenih životinja. Pocetkom 1960-ih, naucnik i izumitelj hidrofona

John M.Cage iz New Jerseya, povukao je usporedbu izmedu dupina koji prate brodove,

i NLO-a koji prate avione, tvrdeci da su NLO-i inteligentni oblici života koji se

hrane negativnim elektricitietom. Medutim, najpoznatije opsežno istraživanje teorije o

nebeskim životinjama je ono Trevora Jamesa Constabla, casnika za radioveze u

americkoj trgovackoj mornarici. Godine 1978. objavio je svoja istraživanja i nalaze u

zanimljivoj knjizi "Nebeska stvorenja". Prema Constablu, neki od videnih NLO-a uistinu

su divovski neotkriveni oblici života koji su se u cijelosti prilagodili životu u zraku unutar

zemljine atmosfere. Te je iznimno specjalizirane organizme nazvao "kriterima" i opisao ih

kao jednostanicne organizme (poput ameba) raznih velicina, zatvorene unutar oklopa

nalik na liskun ili metal, velicine jednog kilometra, do onih najmanjih od nekoliko

centimetara. Constable objašnjava da se ne vidaju cesto jer reflektiraju infracrveno

svijetlo nevidljivo ljudskom oku. Buduci da mogu mijenjati boju pod odredenim uvjetima,

kriteri ce reflektirati vidljivo svijetlo i tako postati NLO-i. Cini se da se mogu snimati

infracrvenim filmom jer njegova knjiga sadrži mnogobrojne fotografije navodnih kritera

koje je snimio u pustinji Mojave u Californiji.

 

ŠIRENJE TEHNO-MITA

 

Godine 1992. ideja o živucim NLO-ima koji se katkad nazivaju "bioformi", dobila je

ppublicitet i izvan SAD-a. Britanski autor Andrew Collins u svojoj knjizi Tvorci krugova

govori o tome kako je, dok je tražio objašnjenje za krugove u žitu, otkrio rad dotad

nepoznatog naucnika Wilhelma Reicha koji je tvrdio da je pronašao tajanstvenu vrstu

energije koju je nazvao orgon. Collins misli da je u orgonu kljuc tajne za krugove u žitu i

tvrdi da se sve pojave koje su o tome zabilježene odnose i na Constablove kritere.

Nasuprot tome, ako se kriteri sastoje od orgona, njihov bi povremeni kontakt sa

zemljinom površinom mogao objasniti krugove u žitu. No ipak, ako i pretpostavimo da

zaista postoje, kriteri ne moraju biti jedini oblik atmosferskih nebeskih životinja na

našem planetu.

 

FOO FIGHTERS

 

Za vrijeme Drugog svjetskog rata mnogi saveznicki i nacisticki piloti prijavljivali su cudne

vatrene lopte koje su ih pratile na njihovim letovima iznad Europe. Oblici poput malih

lopta sjajna bijelog ili crvenkastog svijetla, koje su plesale oko aviona neobicno

inteligentno, kao da se igraju i znatiželjno ispituju avione. Objekti su nazvani "Foo

Fighters" prema popularnom stripu tog vremena "Smoky Stover". Imali su strahovitu

brzinu i manevarske sposobnosti koje su daleko nadvisivale bilo koji tadašnji

zrakoplov. Iako ih je proucavala cak i NASA-a

do danas nisu objašnjeni. Smatrani su i

neprijateljskim tajnim letjelicama ali je ta

mogucnost odbacene pošto objekti nisu cinili

ništa što bi direktno ugrožavalo sigurnost

letjelice. A osim toga otkriveno je da su ih

takoder vidali i americki i japanski piloti. Slicne

objekte može otkriti i radar, pa su ih smatrali

beznacajnim sitnicama ili andelima. Constable

vjeruje da su Foo-Fightersi mogli biti jako

primitivne nebeske životinje koje su manje osjecajne od svojih divovskih srodnika.

No Foo-Fightersi su takoder mogli biti neobicni elektricni ili opticki efekt poput kuglaste

munje ili samo prividanja nervozne i premorene posade. Kako god bilo unijeli su strah

medu pilote što se može vidjeti i iz ove dvije price. U Decembru, 1944. saveznicki pilot je

letio iznad neprijateljskog teritorija na visini od 10.000 stopa. Pretražujuci nebo u potrazi

za njemackim letjelicama ugledao je dvije velika vatrene kugle. Ne da nisu nalikovala

njemackim zrakoplovima nego nisu bili slicni nicemu što je do tada vidio. Neko vrijeme ih

je pratio a onda je odlucio otici ali, objekti su ga neprestano pratili. Pilot ih se još neko

vrijeme na sve nacine pokušao riješiti ali mu nikako nije polazilo za rukom. Napokon su

objekti sami nestali a da nije ispaljen ni hitac.

Još jedan slucaj opisao je Major William D. Leet : Foo Fighteri B-17, leteca tvrdava. "Moju

posada B-17 i mene citavim je putem od Klagenfurta u Austriji do Jadranskog mora

pratio Foo Fighter, mali disk. To se dogodilo , kako se sjecam u prosincu 1944 za vrijeme

nocnog leta u misiji "Lone Wolf" Major Leet se prisjeca da im je casnik tajne službe rekao

koko se radilo o novom njemackom lovcu ali, nije mogao objasniti zašto nije pucao na

njih.

 

 

KONTROVERZNA TEORIJA

 

Nema sumnje da je teorija koja NLO-e smatra živucim nebeskim životinjama veoma

radikalna, te da ce je vrlo vjerojatno odbaciti svi konzervativniji clanovi naucnih krugova.

Stoga bi zadnju rijec trebao imati vodeci biolog u zracnoj bazi Wright-Patterson u

Daytonu, državi Ohio, gdje se nalazi zapovjedništvo americkog zrakoplovstva za

istraživanje NLO-a. Zbog kontroverzne materije, htio je ostati anoniman, ali njegove

rijeci sve govore : "Ako bacite kamencic u vodu, vidjet cete kako vodene životinje nimfe,

rakovi, klenovi, vodeni kukci bježe. Ali prije nego se voda smiri, opet se vracaju i

zantiželjno istražuju što se dogodilo.Možda jednako tako djeluju dogadaji na našoj zemlji,

atomske eksplozije, letovi raketa i drugo. Oni možda poremete stratosferu i uzbibaju

samo tkivo svemira, pa svemirske životinje znatiželjno silaze da istraže što se dogodilo.

Kao zoolog, uvijek sam bio zbunjen cinjenicom da na našem planetu ne postoje životinje

koje žive na nebu. Osobito me je zbunjivalo to što životinje imaju nevjerojatnu

sposobnost prilagodbe koju su pokazale tokom evolucije nastanivši sva mjesta osim

neba."

Ako je zamisao Constabla, Cagea i ostalih zagovornika nebeskih životinja tocna, možda

više necemo biti zbunjeni neobjašnjivim pojavama na našem nebeskom svodu.

Za ljubitelje kontraverznih teorija, ovo je zaista jedna od rijetkih koja je istovremeno

nevjerojatna koliko i nevjerojatno prihvatljiva kao takva. Iako bez dokaza o njihovom

postojanju, možda iznad nas postoje živa bica koja ponekad prouzrokuju neobjašnjive

pojave, pa ako je moguce da u morskim dubinama postoje neotkrivena cudovišta i

zastrašujuce vodene zmije ili još bolje, živuci potomci dinosaura a na kopnu, neotkrivena

populacija divovskih humanoida, velikih jetija ili bigfoota zašto ne bi nako živo bice

nastanilo i nebeski svod, pa tko voli nek izvoli. Teorija o nebeskim bicima, uzbudljiva

je koliko i susret sa vanzemaljcima. Svak se treba opredjeliti kome ce pokloniti svoju

vjeru, malim zelenima ili nebeskim bicima. U svakom slucaju, takve teorije ne treba da

zaprepaštavaju, jer naš svijet je zaista pun i drugih cuda o kojima nismo nikada niti

sanjali.

 
BACK