David Icke - crno bijeli mix

Piše David Icke

Tijekom proteklih tjedana u Sjedinjenim Državama još jedan velik element zavjere razotkriven je svima onima koji imaju oči da vide - potpuna nevažnost 'demokratskih' izbora.

Još jedan izvanredan primjer nečeg skrivenog koje sada postaje vidljivo... upadljivo vidljivo Prije mnogo godina rekao sam da će doći vrijeme kada će zavjera izbiti na površinu i kada će svi osim najuskogrudnijih i najzasljepljenijih progledati. To se moralo dogoditi zato što živimo u vremenu kada se skrivena manipulacija postupno želi pretvoriti u svakodnevnu stvarnost s globalnom političkom, ekonomskom i vojnom diktaturom. Sada to prepoznajemo u širenju nadzora I kontrole koji prodiru u svako područje našeg života, kao i konstantnoj centralizaciji
moći širom svijeta. A tijekom protekla dva tjedna u Sjedinjenim Državama još jedan velik element zavjererazotkriven je svima onima koji imaju oči da vide - potpuna nevažnost'demokratskih'izbora. Još jedan izvanredan primjer nečeg skrivenog koje sada postaje vidljivo... upadljivo vidljivo.

S kakvim se'izborom'suočavaju Amerikanci kada'biraju'(da bar) svog predsjednika? Kad se govori o onima koji imaju šanse pobijediti u studenom, nema izbora, osim između maski na istom licu. Na svakim 'izborima'ponavljaju nam istu mantru o'staroj'politici i o potrebi da se slomi stisak'vašingtonskog establišmenta'oko Amerike. Potrebni su nam Ijudi'izvana'koji nisu uvučeni u vašingtonsku mrežu lobista i'posebnih interesa', kaže priča [bajka]. To je ključna stvar u manipulaciji kojom se ljudi drže u uvjerenju da još uvijek mogu birati između različitih politika i filozofija i da su zato još uvijek'slobodni'. Ključna riječ u vezi s tim je 'promjena'. 'Trebaju nam promjene'; 'Ova zemlja želi promjene'; 'Ja se zalažem za promjene'.'Nada'je još jedna od tema poveznica, ubačena kako bi predstava bila zanimljivija.

Godine 1992. tip po imenu Bill Clinton, poslušnik establišmenta i pokvarenjak do srži, uvjerljivo je osvojio vlast ponavljajući riječ 'promjene', 'promjene', 'promjene'. Jedna od njegovih krilatica prije 16 godina bila je 'hrabrost za promjene', a zalagao se i za 'nadu'. To može biti moćno oružje u upravljanju umovima stanovništva zato što većina ljudi nije zadovoljna svojim životima ili stanjem svoje zemlje, pa im se 'promjene' mogu učiniti kao vrlo dobra zamisao.'Da, tako je, potrebne su nam promjene'.
Ali uvijek se ispostavi da su te 'promjene' vrlo plitke. Bill 'Promjene'Clinton bio je blizak  suradnik upravo oca Georgea Busha kojeg je nastojao zamijeniti u Bijeloj kući.

Godinama su zajedno krijumčarili drogu preko avionske piste Mena u Arkansasu gdje je Clinton bio guverner, a njegova žena korumpirana odvjetnica u odvjetničkoj tvrtki Rose koja je financijski i
pravno krpala državu. Svakako, Bill se zalagao za promjene, nema što – promjenu osoblja u Bijeloj kući dolaskom arkanzaskog establišmenta radi preseljenja njihovih kriminalnih aktivnosti u aveniju Pennsylvania. Ništa se nije promijenilo osim imena ljudi koji su brinuli o tome da ide sve po starom. Zato sam teška srca i odmahujući glavom pratio isprazan scenski show 'rok zvijezde' Baracka Obame. Za što se on zalaže, što nam svakom svojom riječi poručuje? Za 'promjene'. Čak i citira Kokain Kida iz 1992. s njegovom 'hrabrošću za promjene'. Skoro na svakom predizbornom skupu iza njega je strateški smještena retardirana rent-a-gomila koja maše svojim transparentima na kojima se ističu dvije riječi: 'Obama-Promjene'. I to je to.

Nikakvog sadržaja, nikakve dubine, samo ponavljanje pojedinih riječi. Politička 'debata' u 2008. potonula je do novih dubina. Kad sam se prvi put susreo s Barackom Obamom o njemu nisam nisam znao ništa, ali kad sam vidio njegove oči i njegov govor tijela te čuo njegovu praznu retoriku i pažljivo uvježban nastup, bilo mi je jasno da imamo posla s još jednim članom Saveza glumaca. Još jedan Tony Blair, još jedan Bill Clinton. Obama nije čovjek kojem bih bilo što vjerovao bez da to provjerim.
Kao što bi profesionalni propagandisti rekli:'Ne mora u to vjerovati, važno je da to prodaje.' On tvrdi da je sin kenijskog čuvara koza, pa nam sada govore da bi 'sin jednog afričkog kozara mogao postati predsjednik Sjedinjenih Država'. Ali istina je bitno drugačija, prema američkom kolumnistu Andyu Martinu koji kaže da je ta tvrdnja laž. Obamin djed Hussein Onyango Obama bio je ugledan i imućan farmer. Njegov sin, Obamin otac, rastao je u obilju a ne u oskudici, piše Martin. Bio je izvrstan student, a ne pastir. Martin također razotkriva da su mnoge druge izjave Baracka Obame u vezi s njegovim ocem i obiteljskom prošlošću u Africi lažne, da su pokušaj stvaranja slike koja jednostavno nije istinita. Kako je Martin rekao:

'Ne čini me sretnim to što moram razotkriti Baracka Obamu, ali čovjek je potpuni varalica. Istina će iznenaditi, razočarati i razgnjeviti mnoge koje je privukao. Lagao je američkom narodu, pokušao je lažno prikazati vlastito naslijeđe. 'Obamina životna priča potpuno se razlikuje od verzije koju on iznosi. Ono što želim reći: ako je spreman iznositi laži o svojoj majci i ocu, o čemu još laže? Možemo li očekivati nove seksualne skandale?' Senator Illinoisa, kojem je to prvi mandat, glumi 'autsajdera', svježe lice i svjež um, koji nije povezan ni s političkom prošlošću ni s lobističkom mafijom koja kontrolira velik dio zakona koji se prihvaćaju, ili odbacuju, na Capitol Hillu.

To je ono za što on tvrdi da se zalaže, ali ne čini se da je tako. Njegov savjetnik za vanjsku politiku i glasni pristaša nekadašnji je savjetnik za nacionalnu sigurnost Jimmya Cartera, Zbigniew Brzezinski, koji kaže da Obama nudi 'novu definiciju uloge Amerike u svijetu'. To je isti Brzezinski koji je s Davidom Rockefellerom 1973. stvorio iluminatsku Trilateralnu komisiju. Trilateralna komisija je posvećena stvaranju svjetske diktature i tijesno je povezana s drugim nitima u mreži kao što su Vijeće za vanjske odnose (član: Barack Obama) i grupa Bilderberg. Vanjska 'politika' Brzezinskog za vrijeme Carterove administracije, kao što je on kasnije ne kajući se priznao, bila je potaknuti Sovjetski Savez da u prosincu 1979. izvrši invaziju na Afganistan. Zamisao je, kako je rekao, bila da se oslabi suparnička velesila, a rezultat je bila desetogodišnja okupacija koja je koštala života 1,3 milijuna Afganistanaca i stvorila mudžahedine, Talibane i Osamu bin Ladena.

A sada duboko udahnite: on danas savjetuje Baracka Obamu o vanjskoj politici. Knjige i javne izjave Brzezinskog, rođenog Poljaka, potvrdile su njegovu vjeru u predanost Trilateralne komisije stvaranju svjetske diktature. U svojoj knjizi Between Two Ages: America's Role In The Technetronic Era (Između dva doba: Uloga Amerike u tehnotroničkoj eri) opisao je novo društvo'...koje se kulturno, psihološki, socijalno i ekonomski oblikuje utjecajem tehnologije i elektronike, posebno na području računala i komunikacija'.

On je ustvrdio da 'nacionalni suverenitet više nije prihvatljiv koncept' i predložio prijelaz, u fazama, 'na širu zajednicu razvijenih naroda [svjetsku vladu]... kroz raznolikost indirektnih veza i već započeto ograničavanje nacionalnog suvereniteta'. Njegov sin Mark Brzezinski, 'međunarodni pravnik' u Washingtonu, također je Obamin savjetnik i hvali 'globalan pristup' predsjedničkog kandidata... ('globalan pristup','globalna sigurnost','svjetska zajednica'i tako dalje, sve je to iluminatski novogovorza centralizaciju globalne moći.)

Obamin savjetnik za Srednji istok je Dennis B. Ross koji je bio direktor za planiranje politike u Ministarstvu vanjskih poslova pod preds j e d n i k o m B u s h o m starijim I posebni koordinatorzaSrednji istok predsjednika Billa Clintona. Toliko o Obaminim 'promjena ma'u odnosu na prošlost i 'slamanju stiska'vašingtonskog establišmenta. Rossova je majka bila Židovka, činjenica koja teško da ga čini idealnom osobom za nezavisne, i time vjerodostojne, razgovore o načinu okončanja izraelsko-palestinskog sukoba, a postao je i prvi predsjednik jeruzalemskog 'trusta mozgova', Instituta za planiranje politike židovskog naroda, koji je osnovala i koji financira Židovska agencija. U stvari, Canadian Jewish News i druge židovske publikacije istaknuli su da je Obama 'posjećivao židovske vođe rano u svakoj fazi svoje političke karijere'. Prvi vanjskopolitički govor svoje kandidature održao je pred notornom lobističkom grupom,

Američko-izraelskim odborom za javne poslove, koji je 100% predan stvaranju američke politike koja odgovara interesima Izraela. Obama izjavljuje 'Vratimo vojnike kući' i 'Diplomacija, ne rat'. Sve su to dobre stvari i bila bi to uvjerljiva poruka, da je iskrena. Ali oko njega su oni poput Zbigniewa Brzezinskog koji rat i agresiju vide kao sredstva globalne ekspanzije i kolonizacije. Sam Obama rekao je da mu ne bi predstavljalo problem bombardirati Pakistan kad bi to odgovaralo američkim interesima:
'Budemo li imali optužujuće obavještajne podatke o terorističkim ciljevima
od visoke važnosti, a predsjednik Musharaf ne bude htio djelovati, hoćemo'.
To je Bush rekao - i učinio - kad je 'optužujuće obavještajne podatke'
prilagodio tako da se uklapaju u plan invazije na Afganistan i Irak. Činjenica je da Obama nije protiv rata; on je protiv invazije na Irak.

On se zalaže za raspoređivanje vojnika iz Iraka u Pakistan i Afganistan radi borbe protiv 'terorista', a za Iran kaže:'Ne bismo trebali isključiti iz razmatranja nijednu opciju, uključujući vojnu akciju.'Dakle, on nije protiv rata, kakvim ga, čini se, mnogi doživljavaju, on je protiv jednog rata. Još jedna Obamina tvrdnja je da na njegovu administraciju neće utjecati lobisti korporacijskih kartela, pa ipak su upravo ti ljudi u savjetodavnom timu njegove kampanje, uključujući Mosesa Mercada koji je lobirao Kongres i Bushovu administraciju u korist dviju iluminatskih privatnih tvrtki: Blackstone grupe i Carlyle grupe. Carlyle grupa, koja je blisko povezana s Georgeom Buhom starijim a među svojim je klijentima imala obitelj Bin Laden, platio je Mercadu 260.000 dolara, dok je Blackstone grupa njegov rad nagradila s 3,7 milijuna dolara.

Među drugim profesionalnim lobistima (manipulatorima politike) u Obaminom je timu Daniel Shapiro, vanjskopolitička savjetnica za Srednji istok, koja na svom popisu klijenata ima neka od najvećih američkih korporacijskih imena. Među njima su Anheuser-Busch, Daimler Chrysler, Američki institut za naftu I Freddie Mac. Shapiro je također bila članica Vijeća za nacionalnu sigurnost Billa Clintona. Ukratko, Barack Obama samo je još jedan varalica i glumac koji prodaje laž - paravan za iste ljude koji već desetljećima kontroliraju američku politiku. On se ne zalaže ni za promjene ni za nadu, već za nastavak istog, a prikazuju nam ga u šećernoj glazuri kao 'novog JFK-a'. Bez obzira bude li Amerika glasala za Baracka Obamu ili za Hillary Clinton, ishod će biti isti jer neće oni diktirati politiku - to će raditi Ljudi iz sjene. Obama kaže da se zauzima za 'promjene', a Clinton odgovara da se i ona zalaže za 'promjene', ali ima iskustvo koje će joj omogućiti da te 'promjene' i ostvari. U stvari, oni se zalažu za status quo jer je to stav onih koji ih kontroliraju. Sve je drugo glumatanje.

Ta besmislica o'sinu kenijskog kozara'koji će postati najmoćniji čovjek na svijetu ili Clintoničin 'prosvjed za žene'služe isključivo 'prosvjed za žene'služe isključivo za stvaranje dojma. Oni su dvije prolazne osobe, posljednje u svojoj lozi koja traje stoljećima, koje imaju samo prividnu a ne stvarnu moć. Međutim, Clinton je na daleko, daleko višem položaju u skrivenoj hijerarhiji i vjerojatno je ona ta koju žele, iako će nju biti teže progurati, pa su drugi spremni preuzeti igru ako ona ne uspije. Kakva li se pokvarena družina Americi nudi na izborima ove godine. Obje 'strane' postrojile su svoje prevarante, lažljivce, manipulatore i bedake, i kažu 'birajte našeg predsjednika'. Nikada još 'izbor' nije bio tako upadljivo nebitan.

Odnosno, uz jednu iznimku. Kakvo je zadovoljstvo bilo gledati republikanskog buntovnika Rona Paula kako napada papagaje establišmenta s tako pronicljivom inteligencijom i zdravim razumom. Vidjeti tog 72-godišnjaka kako gazi svoje beskičmenjačke suparnike isključivo čistom logikom i vladanjem temom bilo je stvarna 'promjena', i razotkrio je njihovo zapanjujuće neznanje i njihovu nezainteresiranost za bilo što, osim želje za osobnim statusom i moći.

Briljantno je iskoristio svoje medijske prilike da raskrinka prijevaru s 'novcem', invaziju i nastavak okupacije Iraka, i kako je sustav uređen da ljudima krade dohodak kroz kriminalne razine oporezivanja.
Čini se da Paul ne vidi širu sliku, ovaj se tjedan distancirao od onih koji govore da su 11. rujna organizirali insajderi, što je razočaravajuće. Bila je to, rekao bih, krupna greška. Ali kad ga se usporedi s ostalima, hvala Bogu što imamo Rona Paula u političkoj pantomimi koja se odvija na TV vijestima.

Ja se držim principa 'nemojte glasati jer ih to samo ohrabruje', ali da sam Amerikanac ovaj put bih napravio iznimku za Rona Paula, ako ništa drugo kako bi mu veća popularnost omogućila da više govori u javnosti.
On ne može pobijediti zato što nije insajder, ali upozorava mnoge ljude na prirodu Amerike i na barem neke od sila koje ju kontroliraju. To Rona Paula čini pravim zagovornikom 'promjena',  dok je Barack Obama još jedan lažnjak, još jedna 'rock zvijezda' koja se pridružila klubu.