DAVID ICKE

I tako mi želimo promijeniti svijet. U redu... Učinite ono što znate da je ispravno, a ne ono što mislite da je ispravno za vas u danom trenutku. I posao je obavljen S obzirom što sam sve izlagao u ovih posljednjih 20 godina o stanju svijeta, postavlja se očito pitanje:

'I što mi možemo učiniti po tom pitanju?'
Danas ću dati svoje gledište, a naravno, na vama je da učinite štogod želite. Nije na meni da ljudima govorim što im je činiti i kako bi se trebali ponašati. To je njihova odluka, a ne moja ili bilo koga drugoga. Ali evo nekih zamisli koje se mogu sažeti ovih citatom Alberta Einsteina:

'Nijedan problem ne može se riješiti s iste razine na kojoj je nastao.'

Postoje brojne verzije o tome što je Einstein navodno rekao, ali ova ih sve obuhvaća. Ukratko, problemi koje vidimo u ovom svijetu - u ovoj stvarnosti - ne mogu se popraviti istim načinom razmišljanja - osjećajem stvarnosti  koji ih je stvorio. Zašto? Jer je 'svijet' odraz tog načina 'razmišljanja', a ako se način 'razmišljanja' ne promijeni, neće niti njegov odraz - 'svijet'. Manipulatori to shvaćaju te stoga stalno nude i potiču 'rješenja' za koja znaju da će samo pogoršati probleme i stvoriti nove. Vrtimo se okolo i naokolo i tako to mora biti jer je globalni vrtuljak samo očitovanje misaonih procesa, pojedinačnih i skupnih, koji se vrte i vrte, ponavljajući se ponovno i iznova. Kako uzrečica glasi: Ako uvijek činiš ono što si oduvijek činio, dobit ćeš ono što si oduvijek dobivao. Drugim riječima: Ako uvijek misliš ono što si oduvijek mislio, stvorit ćeš uvijek ono što si oduvijek stvarao.

Stoga, mora doći do pomaka u svijesti kako bi se bilo kakav preobražaj stvarnosti pokrenuo. Možete okupiti sve skupine koje vam padnu na pamet kako bi se borili protiv nepravde, sazvati sve moguće javne susrete, proizvesti tonu zapisnika i organizirati masovne marševe ulicama. Ali ništa se neće promijeniti dok ne dođe do promjene svijesti. Promatram mnoge grupe koje su se zavjetovale promijeniti sustav ili obznaniti njegove manipulacije i korupciju. Oni uključuju i one iz političke' ljevice' i značajne elemente Pokreta istine o 9/11 koji traže da službena verzija događaja razotkrije kao besmislica što ona uistinu i jest. Ali, ono što toliko često viđam jest razmišljanje sustava koje je stvorilo nepravdu, prepakirano pod drugim imenom, banerom i sloganom. Politička 'ljevica' i 'desnica' zapravo misle i djeluju jednako - samo se njihova retorika razlikuje, no čak jedva jedvice.
Svijest tijela i proširena svijest

Ovog tjedna intervjuirali su me članovi Irske skupine o istini 9/11, što je za mene predstavljalo pravo zadovoljstvo, jer su oni 'ukopčali' da se ništa ne mijenja ukoliko se svijest ne proširi, ali mnogi, unutar tog okupljačkog pokreta i istraživanja urota općenito, još su uvijek zaglavljeni u sveponavljajućem ciklusu - nastoje riješiti probleme na istoj razini svijesti koja ih je i stvorila.

Otužno je vidjeti kako mislioci sustava otimaju pokrete za 'promjenom' i kako često marginaliziraju i odbacuju one među sobom koji imaju drugačije, proširenije viđenje stvarnosti. Ali stvari se pomjeraju, premda ne onoliko brzo koliko bismo mi to voljeli. Jedna od klasičnih odlika razmišljanja sustava jest vidjeti probleme, a stoga i rješenja, u sklopu njihove složenosti. Sustav voli složenost, jer zarobljuje um u zamku zbunjenosti, te stoga u nedjelovanje.' Problemi su jednostavno preveliki, ne postoji ništa što bismo mi mogli učiniti.' Um, ili ono što ja nazivam 'sviješću tijela', zarobljen je složenošću, ali proširena svijest zauzima točku promatranja iz koje se može vidjeti očigledno - da je naizgled složeno zapravo vrlo jednostavno. Po meni, prava genijalnost jest vidjeti jednostavno u složenom, a svijest tijela ili 'um', može biti pravi blesan kada do toga dođe. On ima 'filter jednostavnosti',
stoga od grančica ne vidi šumu. Evo primjera toga što mislim:

Kako rješavamo probleme svih tih ratova i sukoba, i sve patnje, siromaštva i političke borbe? Odgovor svijesti tijela:

Moramo održati konferencije i glasovati pri UN, poslati više trupa i održati sastanke G8 na vrhu, i marširati ulicama.

Viša svijest odgovara: Moramo voljeti jedan drugog.

I ne, to nije samo otrcana fraza iz neke New Age radionice. To je temeljna istina iz koje sve drugo izvire.  Mislioci sustava sve promatraju iz iskrivljenog kuta. Oni složenost društva vide kao metu na koju se moraju usredotočiti kako bi iznjedrili 'promjene', a zapravo je složenost društva simptom, a ne uzrok. Ona je izričaj vrijednosti koje je podupiru, a ako su vrijednosti pune mana i složenosti, takav mora biti i njihov izričaj.

Pa, što su te 'vrijednosti' koje su stvorile svijet složenosti I nepravde koji svakodnevno doživljavamo? U osnovi, broj jedan je - sebstvo. Kakve koristi ja imam od toga? Kako to utječe na mene? Što to čini za mene? I tako
se to nastavlja. Naravno, to mora stvoriti složenost jer trenutno postoji preko šest milijardi 'sebstava', a velik di njih, premda ne sve, zaveo je mit da je život o meni, meni, meni. Ta složenost proizlazi iz bavljenja milijardama
ljudi koji slijede služenje sebstvu i svim zakonima, organizacijama i sustava koje iz toga nastaju. Ljudska opsjednutost sobom preuzima beskrajne oblike uključujući: Moram učiniti štogod je potrebno kako bih dobio ono što želim; Mi, kao država, moramo učiniti štogod je potrebno kako bismo služili 'svojim interesima' (vidi 'američki interesi', 'britanski interesi', itd.); Ja moram učiniti štogod je potrebno kako bih nametnuo svoja vjerovanja, vjerska i ostala, na svakog drugog. Meni, meni, meni, ja, ja, ja.

Promotrimo li samo posljednji pasus, vidjet ćete koliko se tih 'vrijednosti', tih stavova, jednostavno pretvara u sukob, rat, nepravdu, nametanje i podjelu. Drugog načina nema kada su temelji na kojima naše društvo počiva toliko samousmjereni i bešćutni od samog početka. A bešćutne 'vrijednosti' = bešćutna složenost: 'ludi svijet'. To je razlog što kada ljubavi damo priliku, mir se sam za sebe pobrine. Sve što vam treba jest ljubav. Postanite svjesni  da, već čujem vapaj -'Ne možeš jesti ljubav, a ljubav ništa ne vrijedi kada drugi momak ima pucaljku. 'Pa, prije svega, golem i groteskan broj ljudi na ovom planetu ne jede zbog nedostatka ljubavi, a to je ujedno i razlog zašto 'drugi momak' nosi AK47.

Ne govorim o sjedanju u krug i mantranju 'ljubav je odgovor' te da će sve biti u redu. Ljubav u svojoj istinskoj i beskrajnoj biti nije gledatelj, niti neki neaktivni ezoterički pojam. Ona je krajnja moć u svem postajanju i tu je za svakoga da se s njome poveže i izrazi je kadgod to zaželi u svom svakodnevnom iskustvu. Tragična je stvar da je mi ne poželimo izraziti i to je razlog što nam je svijet takav kakav je. Želimo li da sve to bude samo ružna uspomena u povijesnim knjiga naše djece i unuka u poglavljima o okrutnoj i suludoj prošlosti koje više nema, tada moramo postati svjesnima I ujedno odrasti. Ne, ne postavši republikancima ili demokratima, laburistima ili konzervativcima, ljevičarima ili desničarima, crnima ili bijelima, kršćanima ili hindusima, muslimanima ili Židovima.

Postanite svjesni.

Dvije riječi koje će preobraziti ovu stvarnost zbog svega što će iz njih proizići: ljubav i poštovanje. Uistinu, poštovanje je svojstveno ljubavi u svakom slučaju. Te su vrijednosti duševni partneri probuđenoj svijesti i
preobrazit će ovo klupko podjele i sukoba u raj kakav bi trebao biti. Raj nije mjesto; to je stanje postojanja koje nadilazi sva mjesta, rase i izričaje Beskrajnog. To praktično znači: čineći ono što znate da je ispravno, radije
nego ono što mislite da je ispravno u danom trenutku. Kada kažem 'ispravno', time ne mislim na 'ispravno' kao u klađenju na 'pravog' konja ili investiranju u 'pravu' tvrtku. Mislim 'ispravno' u smislu srčanog centra. Što vam srce govori da je ispravan tijek djelovanja? I nemojmo se zavaravati da ne znamo što nam srce govori. Znamo, samo zanemarujemo njegove poticaje jer nam glava govori 'A koje su posljedice po mene?'

Sustav želi da se poistovjetimo sa 'sebstvom tijela' i to sebstvo stavimo na prvo mjesto. Ljubav nas potiče vidjeti da smo svi mi Jedno, te da su stoga veće dobro i 'pojedinačno' dobro nerazdvojni. Ono što je ispravno jest ono što je ispravno za nas u danom trenutku, a mi smo to izgubili iz vida jer nam je perspektiva toliko iskrivljena da smo zaboravili tko smo - Sve, a ne majušni. Zamislite preobražaj svakodnevnog života koji bi izronio iz vrijednosti ljubavi i činjenja onoga što znamo da je ispravno, a ne onoga što mislimo da je ispravno za nas. Nepoštenje i nepravda bi izblijedjeli, a tako bi i sukobi, rat i nametanje volje. Ponekada je ispravno obraniti sebe od nepravde i u ime poštenja zauzeti svoj stav. U drugim prilikama, ispravno je odstupiti od svoje pozicije i svojih želja kako bi drugome omogućili poštenje i pravdu. Pitanje bi bilo: Što je ispravno? A ne, kao što se danas često čuje:

'Što je ispravno za mene? Što ja imam od toga? Koje su posljedice po mene?' Za takvim unutarnjim razgovorima nema potrebe, kada je jedino pitanje koji si postavljate, što je ispravno u ime pravde i većeg dobra, te to i učiniti. Kako itko može biti beskućnik, gladan, sravnjen sa zemljom i zlorabljen u svijetu ljubavi gdje ljudi čine jedino ono što znaju da je ispravno?

Kako stvaramo takav svijet?

- Postajući svjesnima.

- Ljubav je vodič a ne fraza

Samo to stanje postojanja - činjenje onoga što znate da je ispravno i pošteno - otvara kanale višoj svijesti, jer to su vrijednosti više svijesti. Energija koju ta namjera u sebi nosi, slama ljusku aure koja okružuje svijest tijela, te nas
oslobađa 'vrijednosti' sustava koji su osmišljeni da nas porobe u ja, ja, ja. Ljubav i poštovanje mogu nam podariti svijet u kojem bih ja volio živjeti... svijet u kojem svatko čini ono što želi sve dotle dok to ne nameće nikom drugom. Raznovrsnost pogleda i životnih stilova mogu složno živjeti, sve dotle dok ljubav i poštovanje održavaju ravnotežu između njih. Ona nam dovodi i poštovanje prema našem pravu da činimo i budemo ono što izaberemo, dok istodobno poštujemo ta ista prava u drugih, te privodi kraju složenosti koja nas danas obujmljuje. Kada su vam ljubav i poštovanje na onoj razini o kojoj govorim, tada vam zakoni nisu potrebni.

Ne trebaju vam zakoni da vam kažu da ne smijete ubiti, kad je učiniti to nezamislivo, a kamoli učinljivo. Isto vrijedi i za zlostavljanje djece, zlorabljenje okoliša i svega ostalog. Ljubav i poštenje ne trebaju zakona, oni se time sami mogu pozabaviti, hvala najljepša. Ali, može li išta od toga učiniti s današnjom razinom kolektivne svijesti. Ne, nema šanse –
'Nijedan problem ne može se riješiti s iste razine svijesti koja ga je stvorila.' Niti se stvarnost može preobraziti istom razinom svijesti koja ju je porobila. Mora doći do pomaka svijesti, osvješćivanja nove točke gledišta, izvan stvarnosti mene, mog i ja. Ali, on dolazi, o da, dolazi, i ako ne budem ovdje da ga vidim u njegovom punom izričaju, tada će moja djeca i unuci biti.

Porođajni bolovi ovog pomaka i bolovi umiranja stare stvarnosti bit će znatni, za neke ponekad skoro nesavladivi, ali na koncu će vrijediti svega. Najveći izazov za sve nas u ovom prijelaznom dobu, jest živjeti svoje riječi, a ne ih samo izgovarati. Ljudi su razvili čudesan dar za samozavaravanjem, te smo jednostavno sjajni u tome da uvjerimo sebe da je ono što mislimo da je ispravno za nas, ispravno za veće dobro. Vrijeme je da budemo pošteni sami sa sobom. Buđenje moći ljubavi je jedna stvar - izražavati je kada je njena stvarnost sukobljena sa stvarnošću tijela, sasvim je druga. Jedino kada se suočavamo s izborom između onoga što znamo da je ispravno i onog što mislimo da je za nas najbolje u danom trenutku, potvrdit ćemo je li ljubav uistinu naš vodič, a ne samo neka zgodna fraza koju valja izgovarati, ali ne i provoditi u djelo. Ali, kada se s tim izborima moramo suočavati svakog dana po cijeli dan, uskoro saznajemo, jel' da?