Preneseno sa: http://smisao-zivota.blog.hr
Najprije ću citirati S.A. Neilla (osnivača škole slobode Summerhill), odnosno
donosim dio njegovog odgovora na postavljeno mu pitanje što misli pod tim kada
kaže da je čovječanstvo protiv života:
«U životu sam vidio dva užasna rata, a možda ću doživjeti da vidim i jedan još
strašniji, treći. U ta dva rata umrli su milijuni mladih ljudi. Kad sam bio
dječak, ljudi su umirali za imperijalističke ciljeve u Južnoj Africi. Od 1914.
do 1918. umirali su u «ratu za okončanje svih ratova». Od 1939. do 1945. umirali
su da bi slomili fašizam... To znači da su mase spremne položiti svoj život i
život svoje djece, na zapovijed vrhovnih vlasti, za stvari koje se ne tiču
njihovih pojedinačnih života. Mi smo protiv života, a za smrt, ako smo pijuni
političara, trgovaca i eksploatatora. Pijuni smo, jer smo odgojeni da gradimo
život na negativan način, pokorno se uklapajući u neko autoritarno društvo,
spremni umrijeti za ideale svojih gospodara. Samo u romanima ljudi zaista umiru
iz ljubavi; u stvarnosti, oni umiru iz mržnje. To se odnosi na masu. Pojedinac
je pak životomrzac u svom svakodnevnom postojanju.... On je moralist, što će
reći onaj koji smatra da je prirodno življenje pogrešno ili, u najboljem
slučaju, neodgovarajuće, pa u skladu s tim i odgaja svoju djecu... Nijedan
građanin - životoljubac ne bi trpio naš kazneni zakon... Ni jedna osoba koja je
životoljubac ne bi sjedila u crkvi i tvrdila da je bijedni griješnik... Kada
koristim izraz «biti protiv života», ja ne mislim na težnju ka smrti. Pod tim
podrazumijevam da se netko više boji života nego što strahuje od smrti. Biti
životomrzac znači biti za autoritet, za vjeroispovjed, za potiskivanje i za
ugnjetavanje, ili im bar služiti. Ukratko rečeno: životoljublje podrazumijeva
zabavu, igre, ljubav, zanimljiv posao, hobi, smijeh, glazbu, ples, obzir prema
drugima i vjeru u ljude. Biti protiv života podrazumijeva dužnost, poslušnost,
dobit i moć. Protuživotni stav pobjeđivao je kroz cijelu povijest i nastaviće
pobjeđivati sve dok se mladež odgaja tako što se uklapa u važeća shvaćanja
odraslih.».
Na ovo mogu još dodati: - biti životomrzac znači uzeti sebi za pravo oduzimati
slobodu drugima... Koliki je životomrzac silovatelj koji svojim činom oduzima
slobodu drugom ljudskom biću, toliki je životomrzac i onaj koji zbog toga
kažnjava silovatelja oduzimajući njegovu slobodu... Oduzimanje slobode je
oduzimanje slobode, i u tom smislu razlike nema... Priroda ne pravi razliku
između vrijednosti života nasilnika i žrtve, za nju su ti životi jednako
vrijedni... Međutim, nama ti životi nisu jednako vrijedni, mi smo ti koji
pravimo razliku... Zašto nama ti životi ne vrijede isto?... Zbog naših moralnih
načela, a koja između ostalog kažu da nema drugačijeg načina da riješimo problem
onih koji oduzimaju tuđu slobodu osim da ih kaznimo oduzimanjem slobode (ili
života)... Naša moralna načela daju nam za pravo reći kako žrtva ima pravo na
slobodu (život), a nasilnik ne... Dakle, stavljamo se u položaj suca koji
određuje čiji je život vrijedniji... Ali, u taj položaj se stavio i nasilnik
naspram svoje žrtve koju je silovao... U tom smislu razlike između njega koji je
činom silovanja oduzeo slobodu svojoj žrtvi, i nas koji ga zbog toga kažnjavamo,
nema nikakve... Činom kažnjavanja i mi postajemo nasilnici... Razlika je
stvorena jedino u našem umu upravo zahvaljujući prihvaćanju moralnih načela
kojima se opravdavamo kada oduzimamo slobodu drugima – onima koji se na moralna
načela ne mogu pozvati kako bi se opravdali, jer djeluju protiv istih...
Zaključak je kako poštivanje ili nepoštivanje određenog moralnog načela (koje
može, ali ne mora biti pretvoreno u zakon) postaje mjerilo vrijednosti ljudskog
života, mjerilo koje priroda ne poznaje...
«Ni jedno neželjeno ponašanje se nikada nije spriječilo donošenjem zakona koji
ga zabranjuje». D. Quinn
... niti neće, jer zakon i jest uzrok zločina... Zašto onda čovječanstvo ne
odustaje od takve metode suzbijanja neželjenog ponašanja?... Zašto se stalno
donose novi zakoni i gradi više zatvora kada se time ne rješava spomenuti
problem?... Zato što se ne rješavaju uzroci takvog ponašanja, već se problem
pokušava riješiti fizičkim otklanjanjem posljedice, a posljedica je zločinac –
kriminalac... To je najlakši način rješavanja nastalog «problema» - njegovo
fizičko eliminiranje (oduzimanje slobode ili života)... Kao što reče drug
Staljin: «Nema čovjeka, nema problema.»... Ali time se problem ne rješava, već
samo stavlja pod tepih, te kako uzroci nisu rješeni, posljedica je, unatoč
pokušaju njihovog «otklanjanja», sve više i više... Posljedica se stvarno
otklanja jedino ako se otkloni uzrok... A njega najprije treba prepoznati...
Zapravo, uzrok je poznat... Pravi je problem što nema volje da se taj uzrok
otkloni... A volje nema jer to nije u interesu vladajuće manjine (koju podržava
«vladajuća» većina)... Naime, ako se uzroci neželjenog ponašanja definiraju i
počnu otklanjati ovakav ekploatacijski sustav se neminovno mora urušiti, što
nije u interesu eksploatatora... Kao što sam već pisao, temelj našeg društva,
naše kulture je eksploatacija, a ona se ne može ostvarivati bez oduzimanja
slobode... A eksploatacija kao temelj društva nije se mogla pojaviti bez pojma
vlasništva, a koje je opet kao takvo moglo nastati jedino oduzimanjem slobode
(proglašavanjem zemlje vlasništvom i stavljanjem hrane pod ključ kako bi drugi
ljudi postali podanici)... Onaj tko je to učinio postao je prvi životomrzac... A
kasnije su svi pripadnici naše kulture postali takvi jer su prihvatili
eksploataciju kao temelj sustava... I podanik u takvom sustavu postaje
životomrzac jer se osjeća iskorištavan i sputan (što i jest), te često postaje
asocijalan tražeći na taj način slobodu koju je izgubio... Ako nam je sloboda
uskraćena i mi je uskraćujemo, ako nam je dana i mi je dajemo...
«Zašto čovjek sebi uzima za pravo odlučivati u ime drugog čovjeka? To je užasno
pravo koje nikada ne donosi nikakva dobra.» A.S. Neill
Ljudi se ne rađaju kao zločinci... Sklonost zločinu ne prenosi se genima...
Genetski mogu nasljediti bolest poput shizofrenije ili sklonost pedofiliji, ali
to ne znači da ću postati zločinac... Zločince stvaraju odnosi u društvu (koji
su u pravilu prenijeti na obitelj)... Zločincem će me učiniti nasilje koje nada
mnom vrši sustav, zločincem će me učiniti oduzimanje slobode i nametanje
osjećaja krivice, osjećaja grešnosti... Svaki će vam psiholog reći da su ljubav
i mržnja dvije strane iste medalje, te da se u pomanjkanju ljubavi često
okrećemo mržnji kao zamjeni za ljubav... Sada ne govorim o spolnoj i
sentimentalnoj ljubavi, već o ljubavi prema čovjeku, ljubavi prema životu...
Jedini lijek za bolesno društvo koje je zatrovano mržnjom prema životu je
ljubav... A ljubav je sloboda... Ljubav prema čovjeku je poštivanje njegove
slobode... Ljudi postaju zločinci jer su im obitelj i okolina uskratili ljubav,
uskratili slobodu... Jadno je i bolesno društvo kojem su potrebni policija i
zatvori... Mi više ne možemo ispraviti ono što je do sada učinjeno – izlječiti
sve serijske ubojice, seksualne manijake i patološke kradljivce koje smo
stvorili (pa bi bilo logično da ostanu zatočeni u zatvorima i umobolnicama)...
Ali ako to želimo, možemo svoju djecu učiti slobodi i na taj način početi
stvarati drugačije, zdravije odnose u društvu... Možemo, ako to želimo, prestati
učiti djecu lažnim moralnim načelima koja nam govore da imamo pravo oduzimati
slobodu drugima (suditi drugima), jer na taj način stvaramo životomrsce i
potencijalne zločince... Možemo, ako to želimo, učiti svoju djecu kako se
davanjem ljubavi ista prima, kako se poštivanjem tuđe slobode ostvaruje naša...
Možemo, ako to želimo...