Uživati u životu

Autor: Kosjenka Muk

Preneseno sa: http://www.centar-angela.hr

Koliko stvarno uživate u svom životu? Koliko vjerujete da je to moguće? Možda znate da biste voljeli i mogli imati više radosti u životu, ali nekako se to stalno odgađa. Možda imate osjećaj da je život kojim živite sada najbolje što možete postići?

Negdje duboko, svi osjećamo da je moguć mnogo ljepši život. Naši osjećaji nas vuku i tjeraju prema ostvarenju svojih potencijala. No to nije jednostavan proces. Čak i ako smo svjesni tog poziva, često ga odgađamo ili gušimo iz straha.

Kako bi zaboravili neispunjenost i nezadovoljstvo, koristimo različite načine da si odvratimo pažnju: od uobičajenih ovisnosti do najrazličitijih aktivnosti - bilo kakvih sporednih stvari koje nas ne ispunjavaju istinski, ali nam omogućuju da ispunimo vrijeme.

Primijetite što radite kad imate malo slobodnog vremena ili počnete osjećati blagu dosadu? Možda sjedate za kompjuter mada znate da nemate na njemu nešto stvarno bitno ili zanimljivo za činiti? Možda automatski počinjete u sebi nabrajati obaveze i planirati sljedeće dane? Možda sjedate pred televiziju? Takve beznačajne aktivnosti u početku mogu biti način opuštanja od stresa, no s vremenom se pretvoriti u naviku toliko automatsku da jedva i primijetimo kako smo se našli pred televizijom ili kompjuterom, učinili smo to bez razmišljanja i gotovo nesvjesno.

Svaka navika rezultat je nastojanja našeg mozga da što više često ponavljanih aktivnosti pretvori u rutinu i automatizam, kako bi više kapaciteta svijesti i pamćenja ostalo slobodno za učenje novog i primjećivanje što se zbiva oko nas. Što se neko ponašanje češće ponavlja, to su jače neuronske veze stvaraju u mozgu koje omogućuju da to ponašanje postane automatizirano. Zbog toga naviku nije lako odmah promijeniti, čak i ako nema emocionalne vezanosti. Potrebno je određeno vrijeme ulaganja svjesnog truda da se ostvari promjena.

Za navike kojima si odvraćamo pažnju, obično jesmo bar donekle emocionalno vezani - one su privremeni bijeg od unutarnje napetosti, prilika da na trenutak zaboravimo svoj život. To su aktivnosti koje nas ili prenose u neki drugačiji svijet - televizija, opojne druge, pa i čitanje - ili one koje nam omogućuju da zaposlimo um i suzimo fokus na emocionalno neutralne ili ugodne stvari koje nas ne opterećuju (rad na kompjuteru, čišćenje kuće i slično). Ponekad se i u vezi takvih navika zavaravamo slično kao i kad se radi o ovisnostima: mislimo nešto kao "Još danas ću malo... a od sutra posvećujem više vremena važnijim stvarima!" No to je obično zavaravanje i nije ni izdaleka tako lako provesti.

Što bi se dogodilo kad bi umjesto korištenja takvih aktivnosti ostali sa svojim osjećajima? Možda bi postali svjesni nervoze, straha, a možda i emocionalne tuposti i praznine. Biti sami sa sobom, stvarno osjećati sadašnji trenutak, dovodi nas u vezu s osjećajima koje potiskujemo. Zbog toga mnogi ljudi imaju potrebu stalno imati uključenu televiziju ili radio koji zapošljavaju svaki slobodni trenutak koji bi njihova svijest inače uhvatila, ili živjeti u budućnosti, planirajući buduća zadovoljstva. Česti su savjeti o tome da budemo prisutni u sadašnjem trenutku, no njih nije ni izdaleka tako lako primijeniti kako nam se na riječima čini. Kad to pokušaju, mnogi ljudi vrlo brzo osjete nelagodu i potrebu da si nastave odvraćati pažnju.

Odvojenost od emocija može biti ne samo posljedica, nego i uzrok bježanja od sadašnjosti. Ako potiskujemo neugodne osjećaje, nećemo biti sposobni niti uistinu uživati u onim ugodnima. Emocije ili teku ili su blokirane; nemoguće je potpuno osjećati pojedine emocije, a druge potiskivati. Tako, što više vježbate prihvaćati i voljeti i svoje neugodne osjećaje, to ste više sposobni stvarno uživati i u onima ugodnima, i tek onda možete stvarno uživati u bilo čemu što doživljavate.

Što smo više prisutni u svim svojim osjećajima, manje nam je potrebno da bi bili sretni. Možemo osjećati puninu i užitak i kad se izvana ne događa ništa ili vrlo malo. Nasuprot tome, osobe koje potiskuju svoje osjećaje mogu ih snažno doživjeti jedino pomoću intenzivnih izvanjskih situacija. Zato mnogi takvi ljudi i teže intenzivnim podražajima: horor filmovima, riskantnim aktivnostima (kockanje na velike uloge, ekstremni sportovi), pa i sadizmu ili mazohizmu. Nakon što se na te podražaje naviknu, oni im postaju nedovoljni te moraju tražiti još snažnije. U takvim aktivnostima mnogi ljudi pronalaze osjećaj prisustva u trenutku, punine emocionalnog iskustva, osjećaj protoka energije i stvarne svijesti o tome da su živi. Zbog toga i te aktivnosti često postaju zamjenska potreba i izazivaju određenu ovisnost.

Prirodno je da nam nove stvari i iskustva snažnije zaokupljaju pažnju, izazivaju emocije i posvećivanje pune pažnje sadašnjem trenutku, no nije prirodno da se jedino u takvim situacijama osjećamo istinski živi i usredotočeni. Kako najčešće nismo svjesni koliko dubine nedostaje u našem svakodnevnom životu, počinjemo je tražiti u različitim zamjenama, obično planiranjem budućeg zadovoljstva ili kupovanju stvari. Sigurno ste već primijetili koliko se često događa da željeni predmet gotovo odmah nakon kupnje gubi svoju emocionalnu vrijednost, jer nam nije donio zadovoljstvo kojem smo se nadali. U šoping-centrima nije lako pronaći sretnu, nasmiješenu osobu! Što više netko žudi za gomilanjem stvari, to je vjerojatnije da žudi za vlastitim osjećajima, koje potiskuje. Nije lako prepoznati što se događa i izaći iz tog kruga.

Što više radite na prihvaćanju svojih osjećaja i integraciji potisnutih dijelova sebe, to vam je dostupniji puniji, bogatiji raspon emocionalnog doživljaja u svakom trenutku života. Uz to može biti potrebno uložiti malo svjesnog truda i vremena u rastvaranju starih navika i stvaranju novih - primjerice navike da se umirimo i oslušnemo što se događa u nama u trenucima kad bi inače pribjegli nekom od načina odvraćanja pažnje. S vremenom, uživanje u sadašnjem trenutku postaje sve prirodnije i lakše, bez da se moramo boriti protiv niza osjećaja koje potiskujemo. Usput možemo uštediti na stvarima koje bi inače gomilali i skupim zamjenama za ljubav i radost, za kojima više nemamo potrebu.