Nečiji pravi život često je život koji on ne živi

da oni čak i ne vide svojim očima? Oni 'vide' svojim mozgom. To je jedino

mjesto na kojem postoji 'svijet' za koji mislite da je 'oko' vas. Do ovih

zaključaka nisam došao sjedeći u zamračenoj prostoriji i pušeći travu; to je

priznata znanstvena činjenica. Naše oči samo pretvaraju svjetlost u električne

signale koji se neprestano šalju mozgu na interpretiranje. Ta 'vidljiva svjetlost'

ograničena je na vrlo uzak djelić elektromagnetskog spektra, koji i sam čini

frekvencijskog raspona mi dekodiramo

'vid' u 'fizičku' stvarnost. Oči ne

šalju mozgu trodimenzionalne prizore

šume ili djece koja se igraju u parku, ili

oko sebe. One šalju električne signale.

Tek kada mozak dekodira te signale u

prividnu trodimenzionalnu realnost,

svijet za koji vjerujemo da je 'oko' nas

'oko' nas kako ga mi doživljavamo;

sve se događa u našim mozgovima, ili

Primarni

vizualni

korteks

se barem događa na jednoj

razini iluzije.

Dok gledate ovu knjigu

zaista se čini da je ona

izvan vas, ali ona postoji

samo u vašoj glavi - a kao

'fizičko' tijelo, i vi također!

Način na koji knjigu osjećate

i vidite električni su

signali dekodirani u vašem

mozgu, a isto vrijedi

kada čujete, mirišete ili

kušate. Uho, poput svih

drugih organa za primanje

podražaja, pretvara vibracije

u električne signale

koji se šalju u mozak

na interpretaciju u zvuk.

Buka je u vašoj glavi. Ne

postoje čak ni boje, osim

kao neuroni koji se aktiviraju

na određen način.

Boje su različite valne dužine

koje mozak dekodira

iz 'bijele' svjetlosti u elektromagnetskom spektru. Mi 'vidimo' samo ono što

nam mozak kaže da vidimo a to, kao što su pokusi pokazali, ovisi o tome što

kretanje pojedinih misli sada se može pratiti skeniranjem pomoću najnovije

Obratite pažnju na tu riječ - vjerujemo. Sada možemo početi shvaćati dublje

razloge iza iluminatske kontrole 'obrazovanja' i medija, posebno televizije.

Ako u ljudski mozak mogu usaditi set programiranih ideja o svijetu i tome što

je stvarno, ta vjerovanja će, putem mozga, urediti ono što ljudi 'vide'. Taj proces

uređivanja konstruirat će realnost na način da ona bude u skladu s onim što

Ono što mislimo da vidimo diktirano je unaprijed stvorenim idejama, i to je

razlog zašto nam ih sustav neprestano nastoji implantirati. Kako zovemo informacije

prodaje vizije.

Smisao političkih izbora, u Americi kao i u drugim zemljama, nije raspravljanje

o pitanjima i tome što bi kandidati radili u uredu; oni su usmjereni

na usađivanje slike radi uređivanja stvarnosti birača. To su simplicističke mantre

i laži koje političari i njihovi propagandisti neprekidno ponavljaju kao papige.

To je toliko djelotvorno da su u studenom 2004. uspjeli uvjeriti oko pola

američkog biračkog tijela da je George W. Bush čovjek koji ih najbolje može

zaštititi od terorizma, iako: (a) on je sam terorist monumentalnih proporcija;

(b) njegove odluke izazvale su smrt desetaka tisuća iračkih civila i, u vrijeme

pisanja ove knjige, smrt preko 1000 američkih vojnika; i (c) šalje druge da se

bore u ratovima koje je zakuhao, dok on svoj život provodi vodeći brigu da

nikada ne vidi ni jedan jedini metak ispaljen u bijesu. Ali jednom kada je vjera

u 'Johna Waynea Busha' usađena, mozak oblikuje stvarnost u skladu s njom.

Drugi primjer je kada promatrate razgovor dvoje ljudi koji jedan o drugom

imaju unaprijed stvorene ideje. Nijedan od njih ne sluša što drugi govori ili

kako to govori, jer njihovo ukorijenjeno vjerovanje uređuje riječi i ton tako

da se uklapaju u ono što oni vjeruju o drugoj osobi. Mi to radimo sa svakom

slikom koju mislimo da vidimo.

unajmljen da zabavlja goste na jednoj zabavi. Onome što se dogodilo svjedočio

Zagreb, 2006.). Čovjek po imenu Tom uveden je u hipnotičko stanje i tada je

dobio za jesti krumpir za koji je vjerovao da je jabuka. Tomu je on izgledao i

imao okus kao jabuka, jer je vjerovanje koje mu je usadio hipnotizer oblikovalo

njegovu stvarnost dok je njegov mozak dekodirao električne signale iz jezika.

Hipnotička sugestija jednostavno je reinterpretirala signale, u ovom slučaju

iz krumpira u jabuku. To vrijedi za svih pet osjetila. Postoji stanje zvano sinestezija

u kojem osjeti postaju pobrkani, a signale interpretiraju kriva osjetila.

Gledao sam dokumentarac Britanske televizije u kojem je čovjek po imenu

James Wannerton dekodirao zvuk u okus. Imao je različit okus za svaku riječ.

Svaki put kad bi čuo ime 'Derek' osjećao je okus voska iz uha, a ime jednog

drugog gosta u njegovom pubu izazivalo mu je okus mokrih pelena (kako to

zna??). Ja bih na njegovom mjestu našao prijatelja koji mi ima okus po crnom

vinu. Drugi 'sinesteti', kako ih zovu, vide boje kada čuju ili vide riječi. Gospođa

po imenu Dorothy Latham ispričala je za emisiju da kada čuje riječi, također

ih vidi kao šarene vrpce koje se naizgled nalaze pred njom. Kada čuje muziku

vidi vatromet boja. U ovoj stvarnosti sve je frekvencija, uključujući boju, i ono

što se može dekodirati kao zvuk kroz jedno osjetilo može se dekodirati kao

boja kroz drugo.

Kod sinestezije se osjeti miješaju, i to je ono što rade hipnotizeri (i Iluminati)

- usađuju lažna vjerovanja koja utječu na mozak tako da on dekodira

električne signale u skladu s njima. To je poput reprogramiranja računala, i ja

sam vidio demonstracije jednostavnosti takvog reprogramiranja. To uključuje

transformiranje ateista u pobožne vjernike u par sekundi; to su manipuliranja

umom koja izvode evangelička 'bijela odijela' na masovnim obraćenjima' i skupovima

s 'čudesnim ozdravljenjima'. Bolesnici na pozornici, i publika u cjelini,

uvode se u stanje slično transu, u kojem su otvoreni za hipnotičke sugestije.

Iznenada, 'Predajem svoj život Isusu' (i svoj novac svećeniku) postaje njihova

nova stvarnost. Oni kažu 'Isus je u mom srcu', a zapravo je 'bijelo odijelo' u

njihovoj glavi. Mnogi lažni 'vidovnjaci' koriste iste tehnike.

Kada netko kaže da je vidovnjak bio 100 posto u pravu, to je često zato što

su njegova usađena vjerovanja filtrirala sve ostalo što je bilo pogrešno.

Hipnotizer na zabavi Michaela Talbota rekao je Tomu da po povratku u

budno stanje neće moći vidjeti svoju kćer. Prije nego što je pucnuo prstima,

hipnotizer je doveo kćer i postavio je da stoji ravno pred svojim ocem, tako

da je Tom sjedio gledajući u njen trbuh. Kada je 'izašao' iz transa pitali su ga

vidi li svoju kćer u sobi. 'Ne', rekao je. Njegova kći se počela smijati, ali Tom ju

nije mogao čuti. Hipnotizer je otišao iza kćeri i stavio svoju ruku uz donji dio

njenih leđa. Rekao je da nešto drži u ruci i pitao Toma može li reći što je to.

Tom je izgledao pomalo zbunjeno, jer se to njemu činilo sasvim očigledno. 'U

ruci držite sat', rekao je. Hipnotizer ga je pitao može li pročitati posvetu na satu,

što je Tom učinio. Cijelo to vrijeme njegova je kći stajala između njega i sata!

Nemoguće? Fantastično? Nimalo. Hipnotički usađeno vjerovanje da njegova

kći nije tamo izbrisalo ju je iz informacija koje je Tomov mozak primao, i kada

je njegova 'stvarnost' bila neurološki konstruirana, nje nije bilo na vidiku. Nakon

što je kći uklonjena iz njegove osobne iluzije - ili filma - više ga ništa nije

sprječavalo da vidi što je iza nje.

Bilo bi dobro da razmislite o ovoj priči kada sljedeći put bez pitanja povjerujete

u ono što vidite. Kada sam upitao Sanusija naroda Zulu, Creda Mutwu,

zašto više ljudi ne može vidjeti reptilske entitete, odgovorio mi je da je to zato

što oni toliko odudaraju od ljudske stvarnosti da ih mozak uklanja iz onoga

što 'vidi'. To je jedan od razloga zašto neki ljudi vide duhove, a drugi ne. Mistik

Sri Aurobindo Ghose rekao je da većina ljudi ima 'mentalni paravan' koji im

priječi da vide iza 'zastora materije'. To je očigledno točno, a 'zastor materije' je

vidljiva svjetlost unutar elektromagnetskog spektra.

da vjerujete da je. Na primjer, programirani smo da vjerujemo u oskudicu hrane,

resursa, vode i svega ostalog. Ali kako može postojati oskudica iluzija? Samo

kakva ona stvarno postoji, nego prirodu izloženu našim metodama opažanja.

Teorije određuju što možemo i što ne možemo vidjeti. To je točno, ali mogao je

otići korak dalje i reći da nema prirode kakva 'stvarno postoji', osim kao iluzija.

Čovječanstvo je u hipnotičkom transu jednako kao i subjekt u hipnotizerovoj

predstavi; zapravo čak i više, jer čovjeka na pozornici obrađuje samo jedan hipnotizer

kroz kraće vrijeme. U svakodnevnom životu svi smo mi bombardirani

hipnotičkim implantatima. Dok smo mladi imamo roditelje i učitelje koji nam

govore što je stvarno i moguće, a kroz život imamo medije i pritisak vršnjaka

publikom nalazi slon ili da jede bananu kada zapravo jede limun, tako nama

govore da je Osama bin Laden organizirao napade od 11. rujna i da liječnici i

znanstvenici glavne struje znaju o čemu govore. On to nije učinio i oni ne znaju,

ali ako vjerujemo u ta sranja, konstruirat ćemo svoju stvarnost tako da se slaže s

njima. Kao rezultat, podržavat ćemo rat protiv terorizma, uzimat ćemo prepisane

lijekove koji nam često štete više od bolesti koju tretiraju i prihvatit ćemo da

kada znanstvenik kaže da Beskrajna Svijest ne postoji, to mora biti istina.

Tehnike kao što su totalitarističko šuljanje i problem-reakcija-rješenje

glavni su primjeri načina na koje Iluminati nastoje usađivati vjerovanja koja

će oblikovati stvarnost tako da odgovara njihovom planu. Čovječanstvo je u

transu, vidi ono što mu se kaže da vidi, baš poput onog Toma sa zabave. Mi ne

konačno probuditi, trgnuti se iz transa, i sjetiti se tko smo. Kao što je rekao

psihijatar R. D. Laing: 'Ako ne znam da znam, mislim da ne znam.' Još jedan

njegov komentar koji jezgrovito opisuje jadno stanje čovječanstva je: 'Nešto

zaboravimo, a onda zaboravimo da smo zaboravili.' To opisuje kako je svijest

1engl. 'matrix' = matriks, kalup, matrica. Prim. prev.

od gurua do gurua, pokušavajući pronaći nešto što već imaju. Ne uspijevaju

to pronaći jer su previše zauzeti traženjem. Mislimo da je prosvjetljenje kao

pronalaženje igle u plastu sijena, a ono je u stvari spoznaja da nema ni igle ni

sijena. Stanje transa je ono što nas sprječava da uvidimo tu istinu.

Iluzija ide čak i dublje od naših vjerovanja koja oblikuju našu stvarnost.

Mislim da sam to počeo shvaćati prije nekoliko godina kad sam doživio svoje

prvo iskustvo viđenja pozadine kozmičke kompjutorske igre. Bilo je to kao da

gledam svijet kroz one 3D naočale koje zovu Viewmasters. Daju vam dvije verzije

iste slike, po jednu za svako oko, pa mozak ravne fotografije pretvara u iluzoran

trodimenzionalni prizor. Ako ste to ikada doživjeli, sjetit ćete se kako je

3D efekt bio jako naglašen, mnogo više od normalnog. Počeo sam gledati svijet

na taj način, u početku nakratko, a zatim u sve dužim razdobljima. Izgledao

je kao trodimenzionalna verzija nečega što možete vidjeti na Nintendu. Kada

kad mi se netko obrati dok doživljavam svijet na taj način, jer imam osjećaj

da sam ljudima nevidljiv. Kada pogledam naizgled 'čvrste' zgrade i automobile,

izgleda mi kao da bih mogao gurnuti ruku kroz njih. To može zvučati uvrnuto

svakom tko prvi put sluša o tome, ali kako bi oni mogli biti išta drugo nego

iluzija kad su samo električni signali koje dekodira mozak? 'Svijet' uopće nije

čvrst, on je samo iluzija čvrstoće. U jednoj od svojih knjiga Carlos Castaneda

citira svoj izvor, šamana 'Don Juana', koji je rekao:

'Mi smo promatrači. Mi smo svijest, mi nismo objekti, nemamo čvrstoću. Mi

smo bezgranični... Mi, ili bolje rečeno naš razum, zaboravljamo [to] i tako cijele

sebe zarobljavamo u začaranom krugu iz kojeg se rijetko uspijevamo osloboditi

za života.'

Kvantna fizika istražuje i pokušava razumjeti subatomsku razinu stvarnosti

ili, jednostavnije rečeno, proučava energiju u valnom obliku i čestice koje postoje

ispod 'fizičke' stvarnosti atoma i 'materije'. Primijećeno je da na tim razinama

'zakoni' konvencionalne fizike (koji su ionako iluzije) ne vrijede, i dokazano je

da je ideja da je fizički svijet čvrst nemoguća. Fizička razina je, kažu znanstvenici,

izgrađena od atoma. To ime potječe, kako nam kažu, od jednog starog Grka

po imenu Demokrit, koji je iznio prvu zabilježenu tvrdnju da se materija sastoji

od sićušnih čestica koje je on nazvao atomi. Ali čekajte malo. Ako su atomi

građevni blokovi našeg 'čvrstog' svijeta,

kako to da su atomi najmanje čvrsta

tvar koju možete zamisliti? U stvari, oni

Znam da nisam išao na fakultet

(hvala ti, Bože), ali čak i ovako neobrazovan

(hvala ti, Bože) u stanju sam

vidjeti da je ovo malo kontradiktorno.

Kako nešto što nije čvrsto može biti

građevni blok koji tvori ovaj 'čvrsti' zid

rade naši mozgovi. S pojavom kvantne

fizike znanost je morala priznati da

atomi nisu čvrsti. Znanosti je poznato

da oni sadrže još manje čestice, jezgru

(sastavljenu od protona i neutrona) oko

koje, izgleda, kruže elektroni. Atomi

koji tvore 'fizičku' materiju najvećim su

dijelom 'prazni', toliko da čak i ilustracije

toga navode na krivu predodžbu

jer u knjizi ili znanstvenom radu nema

dovoljno mjesta da se točno prikažu

omjeri veličina čestica i 'praznog prostora'. Neki je autor rekao: 'Kad bi atom

bio veličine katedrale, jezgra bi bila otprilike veličine novčića od deset centi.'

Ostalo je 'prazno' za percepciju pet osjetila, jer se sastoji od energije koja vibrira

na valnim dužinama većim od 'fizičkih', a kada ulazimo dublje u subatomsku

razinu pokazuje se da su i čestice prazne. Ukoliko bilo što dovoljno snažno

zgrade, automobili, planine ili kosti u vašem tijelu. Sve je iluuuuuuuuzija! Ako

vam je teško to prihvatiti, razmislite o svojim snovima. Sanjate u trodimenzionalnim

slikama, a ipak nitko ne tvrdi da su oni čvrsti, zar ne? Stvarnost je ista

takva - svijet snova za koji vjerujemo da je stvaran.

U svoj 'Viewmaster' način gledanja ne ulazim uzimanjem droga, to se razvilo

bez da sam ja išta svjesno činio kako bi se to dogodilo. Ali tri prilike kada

sam uzeo takozvane psihoaktivne droge potvrdile su mi do u detalje istu temu

koja se stalno javlja. Živimo u kolektivnom snu, izmanipulirani tako da vjerujemo

u amazonskoj prašumi u Brazilu, i tu se sudionicima pružila mogućnost da

već stotinama godina koriste za uvođenje ljudi u druge razine svijesti koje su

inače nedostupne za naših pet osjetila. Biljka sadrži mnoge snažne halucionogene

spojeve, uključujući dimetiltriptamin, ili DMT, sastojak koji se prirodno

javlja u metabolizmu sisavaca i životinja.

Ayahuasca je poznata kao 'biljka učitelj' i 'biljka bogova', jer ljudima omogućava

da dožive nevidljive razine i dimenzije gdje se može vrlo mnogo naučiti

o sebi, životu i stvarnosti, i gdje mitski 'bogovi' prebivaju na frekvencijama

izvan raspona pet osjetila. Zapravo, organizatori su me pozvali na taj događaj

zato što su prethodni sudionici često viđali reptilske entitete i slike u svojim izmijenjenim

stanjima svijesti. Ali opet, sve su te stvarnosti također signali koje

dekodiraju frekvencijska polja koja zovemo mozak/tijelo. Droga jednostavno

mijenja prirodu procesa dekodiranja i priključuje vas na drugi izvor informacija.

Neki ljudi imaju divna iskustva s tom biljkom, dok drugi upadaju u doista

mračna mentalna i emocionalna stanja. To ovisi o osobi i o tome kuda će ju

odvesti njen um. Moja dva iskustva bila su nevjerojatno moćna i preobrazila

su moj osjećaj stvarnosti. Dugo sam bio svjestan da je 'svijet' iluzija, ali sad su

se pojavile neke ozbiljne pojedinosti.

Uzeo sam ayahuascu tijekom dvije noći u obliku pića, okusom sličnog

likviriciji, iz male čaše, nakon čega bih legao na madrac usred tame, velike,

okrugle, drvene građevine u tropskoj prašumi.

Nakon otprilike jednog sata počeo sam ulaziti u izmijenjeno stanje svijesti.

U početku sam vidio vrtloženje boja kad bih zatvorio oči; išao sam sve

dublje i dublje kroz razine svijesti, sve dok nisam stigao do stanja nevjerojatnog

mira i blaženstva. To je bilo izvan straha, sumnje, krivnje i žaljenja; izvan

vremena, pa čak i vibracija. Sve je bilo mirno, a ponekad poput usporenog vala.

Na prvoj seansi u sobi smo bili samo Zoe, koji mi je pomagao, i ja. Kad je ayahuasca

počela djelovati, počeo sam govoriti glasom koji nije bio nimalo sličan

mom. Riječima nisu prethodile misli, one su samo polako i snažno izvirale bez

moje pomoći. Počelo je sa 'Ja sam ljubav', a zatim 'Ja sam sve i sve je ja, ja sam

beskrajna mogućnost'. Nakon toga sam osjetio kako energija počinje strujati

iz središta mojih grudi i ispunjavati prostoriju. Ljudsko energetsko polje u toj

stvarnosti prožeto je nizom vrtloga poznatih kao 'čakre', što je drevna sanskrtska

srčana čakra, i to je pravi izvor ideje da se ljubav osjeća srcem. Nju danas sim-

bolizira fizičko srce, ali ljubav se izražava kroz srčanu čakru ili vrtlog koji nas

povezuje s ljubavlju svega što postoji, a to je veza koju manipulatori očajnički

pokušavaju ugušiti djelovanjem na um i mikročipovima. Naglasio bih da je sve

Snaga energije koja je prolazila kroz mene bila je fantastična. Bilo je to kao

da netko steže moje grudi u točki iz koje se činilo da energija navire u sobu.

Neonka na stropu počela je treperiti, a zatim su se tri neonke upalile punom

snagom. Pitao sam se zašto su se svjetla upalila kad se seansa trebala održavati

u potpunom mraku. Ali nitko nije dotaknuo prekidač, i ona su se upalila bez

struje, napajana nekim drugim oblikom energije. Kazetofon se također palio

i gasio, ali dok sam osjećao kako energija struji kroz mene mogao sam razumjeti

zašto su strujni krugovi podivljali. Energija je promijenila tok, i osjetio

sam kako tvori luk od mojih grudi

do moje glave, poput neke nevidljive

duge. Tada sam počeo tečno

govoriti u svom izmijenjenom stanju.

Riječi su govorile o Beskrajnoj

Svijesti, nazivajući je imenima 'Beskrajno','

Jednota'i'Jedno'.Sve je bilo

Beskrajna Svijest, govorile su riječi.

Podjele i polarnosti bile su iluzija

lažne virtualne stvarnosti koju zovem

Matrix, i iza zastora iluzija sve

igre s virtualnom stvarnosti sve

je bilo ista Jednota, i samo je iluzija

je bila između Jednote svjesne

sebe i Jednote koja je zaboravila

što je. Kada budem odsad nadalje

govorio o Jednoti, to će se odnositi

na Jednotu svjesnu sebe, za razliku

od one uhvaćene u iluziju podjela.

Drevni indijski vedski tekstovi

pričaju sličnu priču. Hinduistički

mistik iz osmog stoljeća, Shankara,

rekao je: 'Izvan granica Maye [iluzije] nalazi se Brahman [Beskrajna Svijest].

Ne postoji ništa drugo.'

Druge noći u Brazilu iskustvo s ayahuascom bilo je još dublje i, dok je

moja svijest letjela amo-tamo kroz stvarnosti, začuo sam glasan i jasan ženski

glas koji je govorio vrlo dostojanstveno i razgovijetno. To, naravno, nije bila

neka žena u fizičkom tijelu koja je govorila kroz glasnice. To je bila svijest koja

mi se obraćala telepatski, a moj je mozak ta frekvencijska polja dekodirao u

riječi koje sam mogao razumjeti. Ja sam čuo riječi na engleskom jeziku, ali da

sam bio Talijan ili Pakistanac, dekodirao bih polja svijesti u te jezike. 'Davide',

rekao je glas, 'odvest ćemo te tamo odakle si došao, kako bi se sjetio tko si.' S

tim riječima odveden sam na razinu nevjerojatnog blaženstva, još dubljeg i

čudesnijeg od onog prethodne noći. Tamo nije bilo nikakvih podjela, nikakvih

polarnosti, nije bilo bijelog i crnog, nas i njih. Nije bilo vremena, mjesta, vibracija.

Sve je samo bilo, i to je stanje postojanja koje se mora iskusiti da bi se moglo

Ali, još sam uvijek bio svjestan sebe, bio sam 'jedinka' s vlastitom točkom promatranja

unutar cjeline. Bio sam tu i bio sam tamo. Bio sam svugdje i nigdje,

sve i ništa. Bio sam i nisam bio, i bio sam sve 'između'. To može zvučati kao

hrpa besmislica, ali kasnije će postati jasno zašto je obuhvaćanje polarnosti

put do Jednote, potpunosti. 'Ovo je Beskrajno, Davide', rekao je glas. 'Odavde si

došao, i ovdje ćeš se «vratiti».'

Rečeno mi je da zapravo postoji samo jedna stvar koju moram znati,

i mojoj su se glavi počele ponavljati ove riječi: 'Beskrajna Ljubav jedina je

nema 'ali', nema izuzetaka, to je to.' Postojanje jedne Beskrajne Svijesti jedina

je istina, sve je drugo mašta te Svijesti - iluzija. Također bih trebao definirati

'Ljubav', kako se koristi u ovoj knjizi. To nije verzija - 'Volim te, draga, jesi za

jednog na brzaka?', ili bilo koja druga kriva interpretacija u sličnom smislu.

U kontekstu Beskrajne Ljubavi, Ljubav je ravnoteža svega. Beskrajna 'Ljubav'

je također Beskrajna Inteligencija, Beskrajno Znanje, Beskrajno Sve. Tako ona

jest i nije; ona je svugdje i nigdje, sve i ništa. Ona je Svemogućnost u savršenoj

ravnoteži.

'Glas' mi je govorio otprilike pet sati, i te se noći za mene podigao još jedan

zastor. Počeo sam shvaćati nove razine igre zahvaljujući onom što sam na-

učio u iskustvu s ayahuascom, sve dubljim uvidima koji su uslijedili, znanjima

koja su mi donijeli sinkroniciteti u mom životu i načinu na koji sam sve bolje

prozirao ovaj 'čvrsti' svijet iluzija. Te nove razine su središta svijesti, kontrole i

manipulacije iz kojih potječu 'Reptili' i 'Iluminati'. Kroz ostatak knjige opisivat

ću stvarnost onako kako sam ju počeo shvaćati kroz sve ove izvore informacija

i uvida.

Velik dio toga može se potkrijepiti dokazima koji se pojavljuju na prvim

linijama znanosti, posebno u dijelu koji je poznat kao kvantna fizika. Ali ja ću

ići dalje od toga, zbog čega velik dio neće biti 'dokaziv' onako kako to ljudski

um zahtijeva, pa će ljudi sami morati odlučiti što misle, ili još bolje, što znaju

o tome što će pročitati. Ne želim bilo koga uvjeravati da je ovo istina ili mu

govoriti kakva bi njegova stvarnost trebala biti; Matrix to već dovoljno dobro

radi i bez moje pomoći. Dakle, krećemo u skidanje iluzorne koprene koja je

bila navučena na naše iluzorne oči.

Jednota je Beskrajna Mogućnost s bezgraničnom maštom u manifestiranju

bilo čega i svega. Ovaj 'fizički' svijet jedan je primjer. Uzevši to u obzir,

kako je glupo refleksno odbacivati priče o gmazovima koji mijenjaju oblik i

drugim neljudskim entitetima samo zato što su one toliko drukčije od onoga

što se doživljava kao 'normalno'. Ne postoji 'normalno' unutar Beskrajne Mogućnosti,

i takva kratkovidnost samo pokazuje koliko je većina ljudi ograničenih

nazora. Kao što kaže jedna naljepnica za automobil koju sam vidio u

Kaliforniji: 'Smijete mi se zato što sam drugačiji; ja se smijem vama zato što

ste svi jednaki.' Sedam mjeseci nakon iskustva u Brazilu naišao sam na jedan

drevni hinduistički mit. U njemu se kaže da je ljudska svijest nastala kao mali

val koji je odlučio napustiti ocean svijesti - 'bezvremene, besprostorne i vječne'.

Kad se osvijestila u svom 'odvojenom' stanju, kaže mit, zaboravila je da je

bila dio beskrajnog oceana i osjetila se izoliranom i usamljenom. To je otprilike

ono što je meni, drugim riječima, ispričao glas. Upotreba riječi me sputava,

mašta Jednote stvorila je iluzornu razinu, jedan od bezbroj takvih 'svjetova'

unutar Beskrajne Mogućnosti. Taj 'svijet' počeo je zaboravljati da je Jednota,

poput sna koji zaboravlja da je sanjač. S tom amnezijom pojavio se fenomen

koji zovemo strah, izraz Svemogućnosti koja se ne može manifestirati unutar

ravnoteže Jednote. Strah se javlja samo s postojanjem iluzija odvojenosti i

podjele, kada svijest sebe doživljava kao dio, a ne kao cjelinu. Strah je sjena

iluzorne odvojenosti.

Izvrsne slike Neila Haguea (pogledati sekciju u boji) simboliziraju kretanje

dobila 'oblik', zatim je došla iluzija odvojenosti, za kojom je slijedilo manifestiranje

straha koji je počeo živjeti vlastitim životom. Stvaranje Matrixa, svijeta

snova, nije bilo ni dobro ni loše, ni ispravno ni pogrešno. Jednostavno je bilo.

Problem nije toliko u strukturi Matrixa, koliko u sili koja ga kontrolira. 'Matrix'

je iluzorna virtualna stvarnost koju je oteo strah, i kojom on sada vlada. Glas u

Brazilu rekao je da ljudi, kad su u strahu, pronalaze utjehu u poznatom i predvidljivom,

i to je ono što se dogodilo u Matrixu. To je za svijest bila neka vrsta

fućkanja u mraku, kojim je sebi pružala utjehu poznatog jer se bojala onoga

što leži iza. Pretpostavljam da biste ju mogli zamisliti kao izgubljeno dijete

odvojeno od mame i tate. Što je najveći strah čovječanstva u njegovom svakodnevnom

životu? Strah od nepoznatog. Wilson Bryan Key odlično je opi-

'Ljudi mrze neizvjesnost. Neizvjesnosti

stvaraju tjeskobe. Kako bi

smanjili tjeskobu, ako već ne postoji

stvarna struktura, ljudi će jednostavno

izmisliti neku ili prihvatiti već gotovu

strukturu stvarnosti koju serviraju

mediji... ta su opažanja, naravno,

izmaštane konstrukcije.'

Matrix je upravo to, izmaštana

konstrukcija kolektivnog uma. Ova

'fizička' razina Matrixa - koju ja zovem

Vremenska omča - stvorena je

kako bi pružila osjećaj poznatosti koji je ublažio strah od nepoznatog izazvan

iluzornom odvojenošću, i ona je bila daleko ugodnije iskustvo nego što je u

to našoj stvarnosti. Mogli biste zamisliti Matrix kao misaonu projekciju, kao

film projiciran na kinematografsko platno. Opstanak projekcije ovisio je o projektoru.

Ali projekcija, čin imaginacije, zaživjela je vlastitim životom kada je

dobila pristup vlastitom izvoru energije. Taj izvor, objasnio mi je glas, bio je

strah. Sada je san zavladao sanjačem. Matrix - strah sa sviješću o sebi, kako ga

je opisao glas - razvio je vlastiti plan i pokušavao stvoriti što je moguće više

straha kako bi osnažio i proširio samoga sebe. Razlog zašto Matrixu treba strah

kao izvor energije je to što on jest strah. Što njegove manipulacije stvore više

straha kroz ratove, sukobe, stres, krivnju i agresivnost, to je veća njegova sposobnost

širenja ovog ciklusa proizvodnje straha. Dok mi je opisivao sve ovo,

kojem je čarobnjak stvorio jedan entitet koji je trebao raditi sve poslove koje

čarobnjak nije želio raditi, ali onda je entitet preuzeo vlast i počeo kontrolirati

čarobnjaka. Priča o Frankensteinu također dobro simbolizira ono što se dogodilo.

Zarobljena svijest potpala je pod kontrolu vlastitog straha u labirintu

(Trebao bih objasniti kako definiram svijest za potrebe ove knjige. Sve

je svijest, ali postoje različite razine svijesti u ovisnosti o tome koliko je nešto

povezano s Beskrajnom Jednotom. Usporediti svijest Jednote svjesne sebe s

onim što zovemo ljudski 'um' isto je kao usporediti Einsteina s pečenim zrnom

graha. Zapravo, razlika je toliko fantastična da ne može biti usporedbe. Dakle,

kada u ovoj knjizi govorim o svijesti, pod time mislim na svijest izvan uma,

izvan Matrixa.)

Kada zaboravimo da smo Beskrajna Svijest koja živi u iluziji, sve ostalo

gubi perspektivu. Jednog popodneva bio sam na trajektu katamaranu sa svojim

sinom Jaymieom, na 15-minutnom putovanju od Engleske do našeg doma

na otoku Wight. Kad smo isplovili iz luke, spustila se magla zbog koje nismo

mogli vidjeti kopno ni u jednom smjeru. Trajekt obično nekoliko minuta plovi

uz englesku obalu, a onda naglo skrene udesno i uputi se prema otoku. Neovisno

jedan o drugom, i Jaymie i ja počeli smo se pitati zašto ovaj put nismo

skrenuli. Prošli smo pored jedne od velikih betonskih 'utvrda' u moru koja,

čak i za vrijeme oseke kada trajekt plovi dužim okolnim putem, predstavlja

zadnju točku na kojoj počinjemo skretati. Ali obojici nam se i dalje činilo da

nastavljamo ići ravno naprijed i daleko od otoka. Baš dok smo se pitali što bi

se to moglo događati, počela su se pojavljivati svjetla otočkog lukobrana i mi

smo shvatili da smo cijelo vrijeme plovili u pravom smjeru. Postali smo dezorijentirani

('izgubljeni') zato što smo ostali bez ključne koordinate - pogleda

na kopno. Da smo je imali, bilo bi nam jasno što se događa i u kom smjeru

plovimo. Ali kad smo ostali bez toga, sve druge koordinate, poput utvrde, izgubile

su perspektivu. Mi smo zapravo bili skrenuli kod utvrde, ali bez kopna

koje bi nam poslužilo kao referentna točka to nije bilo očigledno. To je ono što

nam se događa u Matrixu. Nakon što izgubimo iz vida temeljnu koordinatu

- da smo Beskrajna Svijest koja proživljava iluziju - gubimo referentnu točku

pomoću koje možemo razumjeti sve ostalo. Mislimo da idemo u određenom

je sve to u stvari manipulirani san. Druga stvar koju treba primijetiti je da smo

i Jaymie i ja bili uhvaćeni u istu iluziju, a to je značilo da smo jedan drugom

potvrđivali stvarnost, čineći je 'stvarnijom'. Tako je i s čovječanstvom - 'svi

znaju da je tako'!

Dennis Gabor otkrio je hologram kasnih 1940-ih i dobio Nobelovu nagradu

za svoj rad. On je trodimenzionalan objekt pretvorio u frekvencijski uzorak na

fotografskom filmu i ponovno ga pretvorio u trodimenzionalnu holografsku

sliku. Hologrami se stvaraju tako da se laser usmjeri na komad fotografskog

Na fotografskoj

ploči formira se

interferencijski

(poluprozirno ogledalo)

Predmet

dio svjetlosti odbija se u drugom

smjeru i prema objektu koji želite

fotografirati. Sada imate lasersku

svjetlost usmjerenu na film (poznatu

kao referentna zraka) i dio

svjetlosti koji je skrenut prema

objektu (poznat kao objektna zraka).

Ta objektna zraka, koja nosi

vibracijsku sliku snimanog objekta,

zatim se također usmjerava na

fotografski film. Kada pogodi film

'sudari' se s referentnom zrakom -

svojom 'drugom polovinom' - što

stvara ono što je poznato kao interferencijski

uzorak između dviju zraka. Princip se može usporediti s bacanjem

dvaju kamenova u baru i promatranjem načina na koji se stvoreni valovi

sudaraju i međusobno interferiraju. Oni formiraju uzorak koji je valni prikaz

dvaju kamenova, mjesta gdje su pali i brzine kojom su pali. Interferencijski

uzorak snimljen na holografskom filmu izgleda vrlo slično valovima u bari.

uzorak osvijetlite istim tipom lasera, iznenada se pojavi naizgled trodimenzionalna

čvrstima, ali kroz njih možete gurnuti ruku, i čim isključite svjetlo hologram

nestaje, jer je samo iluzija. Laseri se koriste zato što daju stabilnu, fokusiranu

zraku poznatu kao 'koherentna svjetlost' i projiciraju jednu frekvenciju. Koherentna

svjetlost je ona čija zraka ostaje uska i na velikoj udaljenosti, i ne širi se

i ne slabi kao svjetlost ručne svjetiljke.

Matrix, igra virtualne stvarnosti, je superhologram koji projicira beskrajne

druge holograme, uključujući i ljudsko tijelo, i oni su svi, po samoj svojoj

što je svaki dio manja verzija cjeline. Koliko god rezali film u manje i manje

normalnu fotografiju izrežete na četiri dijela, svaki od njih će očigledno sadržavati

četvrtinu cijele slike, ali kod holograma nije tako. Svaki dio filma uvijek

će dati umanjenu verziju cjeline. Tako je ljudsko tijelo umanjena verzija cijelog

holograma Matrixa, i pretpostavljam da bi se moglo reći da je Matrix napravio

čovjeka prema vlastitoi slici. To znači da, budući da hologram ljudsko tijelo

ima mozak koji komunicira sa svim dijelovima tijela i dekodira informacije

koje se vraćaju, Matrix kao cjelina također mora imati neku verziju mozga. On

komunicira sa svojim 'stanicama' (ljudskim tijelima i drugim oblicima života)

i obrađuje informacije koje od njih prima. To je način na koji primamo našu

kolektivnu stvarnost i također ju mijenjamo kroz signale koje nesvjesno šaljemo

Svaki dio tijela je umanjena verzija cijelog tijela, i to je razlog zašto svaka

stanica sadrži sve informacije potrebne za stvaranje cijelog ljudskog oblika.

Kasnije ću istražiti zdravstvene implikacije toga, jer to rješava mnoge znanstvene

'misterije'. Glavna struja znanosti nije uspjela pronaći mjesto u mozgu

koje sadrži svu memoriju, jer se ono što nazivamo memorijom nalazi u cijelom

mozgu i tijelu. To mora biti tako, jer je ono hologram.

Ljudi s tumorima, kojima odstrane velik dio mozga, ne gube određena

sjećanja. Može se dogoditi da ih se, općenito, ne sjećaju tako dobro, zato što su

prešli na nižu razinu holografske memorije na kojoj je jasnoća manja nego kad

je ona cijela. Ali ne događa

se da potpuno izgube neka

sjećanja i da im druga ostanu

kristalno jasna, kao što

bi bilo da su im sjećanja

smještena u jednom području.

Hologramsko tijelo

pohranjuje informacije

dobivene od svih osjetila,

i zato nešto što namirišemo

može potaknuti sjećanja

jednako snažno kao

vid ili sluh. Čak je i to još

jedna razna iluzije, jer ako

je mozak hologram, također

mora biti iluzoran. On

je, kao i sve ostalo u ovoj

stvarnosti, 'fizički' izraz

frekvencijskog polja ili rezonancije.

Usput rečeno,

holografska priroda tijela

znači da su u dekodiranje

pet osjetila uključeni cijeli

mozak i tijelo, a ne samo

Vizualni korteks' i druga

područja u mozgu koja se

povezuju s ovim specifičnim

zadaćama.

Ovo je savršeno vrijeme za opisivanje strukture koja kontrolira našu stvarnost,

zato što imamo računala, internet, holografsku fotografiju i televiziju, koji

su na mnoge načine slični Matrixu. Ali moram naglasiti da kada kažem da je

kako bih simbolizirao glavnu ideju onoga što mislim, jer mi današnja računalna

tehnologija pomaže u opisivanju tih koncepata. Kad se radi o Matrixu, čak

koturaljke sa svemirskim šatlom, pa čak ni taj jaz ne uspijeva dobro ilustrirati

razliku. Usput, ako ne znate ništa o kompjutorima, a skloni smo pretpostaviti

da su danas svi upoznati s tim stvarima, softver je set

elektroničkih instrukcija koje kompjutor čita i na koje

odgovara. Još jedan bonus u opisivanju našeg iluzornog

vizualni prikaz virtualne stvarnosti koju doživljavamo.

Nisam mogao vjerovati kad se pojavio prvi od tih filmova,

jer je bio izvrsno sredstvo za prenošenje onoga što

sam ranije pokušavao objasniti isključivo riječima. Bez

toga i kompjutorskih tehnologija, bilo bi teško odlučiti

odakle početi s opisivanjem kako funkcionira Matrix,

ali s njima je puno lakše.

Živimo u visoko sofisticiranoj verziji igre virtualne

stvarnosti ili, drugim riječima, holografskog Interneta

koji stvara iluziju trodimenzionalnosti. Jedno od velikih

pitanja koja ljudi postavljaju glasi: ako sami stvaramo

svoju iluzornu stvarnost, zašto svi vidimo isti osnovni

svijet u prizorima s ulice, ljudima, automobilima, cestama,

šumama i planinama? Odgovor je da nam sila

koja manipulira Matrixom šalje frekvencijske signale, a

mi ih dekodiramo u kolektivnu stvarnost koju nazivamo

utoliko što se razlikujemo prema našim mišljenjima o

tome što zajednički 'vidimo', ali svi dijelimo istu osnovnu

stvarnost zato što dekodiramo iste signale Matrixa.

našim glavama. Ili, točnije rečeno, ona je u našim genetskim

bankama podataka - DNK. Kao što je rekao pisac

Edgar Allan Poe: 'Sve što vidimo i što nam se pričinja

samo je san unutar sna..' hologram unutar holograma.

U kasno ljeto 2004. sreo sam prijatelja Mikea Lamberta

iz klinike Shen na otoku Wight u Engleskoj. Mike

je iscjelitelj koji neprestano širi granice svoje struke u

potrazi za dubljim razumijevanjem. Kako obično biva,

to ga nije učinilo popularnim među medicinskim autoritetima,

pa čak ni među onima koji pokušavaju diktirati

norme unutar takozvanih alternativnih ili komplementarnih

terapija. Još nisam vidio hijerarhiju bilo

.

koje vrste koja ne bi pokazivala istu

sklonost kontroliranju događaja i

obrani statusa quo. Nebitno je što

hijerarhija predstavlja; sama činjenica

da se radi o hijerarhiji dovodi do

ponovnog stvaranja istog mentalnog

sklopa. Čak se i antihijerarhijske

hijerarhije ponašaju na jednak

način - pogledajte 'radikalne' i anarhističke

organizacije. 'Ravno, red,

red, vaš anarhistički komitet odlučio

je kakva će biti pravila. Mučno je

vidjeti da takav stav kontrolira područje

alternativnih terapija. Kako

bilo, Mike Lambert je 1980-ih napisao

rad daleko ispred svog vremena

o DNK ili deoksiribonukleinskoj

kiselini. Ona je genetička knjižnica

tijela koja se nalazi u svakoj stanici,

kod za naše tjelesne osobine, ali ona

najsofisticiranijih uređaja za pohranu podataka. Poznati DNK kodovi predstavljaju

približno samo tri do pet posto mapiranog ljudskog genoma, a ostalih

onoga što je napisao prije toliko godina, i dok sam na brzinu pregledavao

dokument, dvije stvari pogodile su me kao šaka u glavu:

1) DNK svih oblika života, svega od ljudskog bića do reptila, mačke, psa,

C i T (adenin, guanin, citozin i timin).

2) DNK je kristalična struktura koja prima, emitira i pojačava frekvencije

'svjetlosti'.

Ti bokca, pomislio sam. To je to! Eto kako to rade - to je ono što nas

priključuje na Matrix. DNK! Pogledate li crtež strukture DNK vidjet ćete da je

u masonskom simbolizmu odnose se na DNK koja predstavlja ključ za kontrolu

ljudi, a isti se simbol može naći u tajnim misterijskim školama drevnoga svijeta.

Slijed baza A, G, C i T određuje genetska obilježja, kako će izgledati vaše

još jedan element koji ću uskoro objasniti. Razlike u DNK između vrsta daleko

je jednako, postoje enormne paralele između DNK čovjeka i kućne muhe. Kao

softverski kod. Od bakterija do ljudi, osnovne instrukcije za život napisane su

istim jezikom.' A taj jezik je jezik Matrixa.

Kad biste DNK vidjeli pod vrlo velikim povećanjem, ona bi izgledala poput

gmaza, a najstariji dio ljudskog mozga poznat je kao R-kompleks ili reptilski

mozak. U sljedećem poglavlju objasnit ću kako se u sve ovo uklapaju Gmazovi

i Iluminati. Ono što nazivamo 'fizičkim' zapravo je holografska iluzija, i osnovni

oblik DNK, kao i sve ostalo, frekvencijsko je polje, neka vrsta floppy-diska ili

CD-a na kojem se nalazi genetski program. Moramo razmišljati u kompjutorskim

pojmovima da bismo najjednostavnije razumjeli kako to funkcionira.

Kod razmnožavanja fizički izraz toga vidimo kao očeve spermatozoide

koji se spajaju s majčinom jajnom stanicom i bebu koja se razvija iz tog sjedinjenja.

Ali na energetskoj razini, iza holografskog trodimenzionalnog prikaza,

to su dva softverska programa koji se kopiraju na novi disk. DNK oca i majke

se downloadaju (engl. 'to download' = snimiti, «skinuti» podatke s interneta

ili kompjutorske mreže. Prim. prev.), a rezultat je 'disk' ili program koji sadrži

njihovu fuziju - bebu. To je način na koji se prenose genetska obilježja i defekti.

Downloadani materijal koji sadrži kompjutorski virus ili grešku prenijet će

se na novi 'disk', na 'sljedeću generaciju'. Tijelo se stvara od jednog oplođenog

jajeta (programa), i to se kopira i kopira sve dok u odraslom čovjeku ne bude

od njih sadrži istu knjižnicu instrukcija

koje se čitaju ovisno o njihovoj funkciji,

baš kao što računalo čita softver.

Čitač tjelesnog softvera zove se

RNK, ili ribonukleinska kiselina, koja se

obično javlja u obliku jednog lanca. Jednostavno

rečeno, DNK je poput diska ili

šablone, a RNK je poput lasera koji čita

informacije s diska i prenosi ih stanicama

stanice izborom informacija koje prepisuje

s DNK i predaje stanici. Ako prepiše

jedan set podataka ili 'jezika' s DNK bit

će moždana stanica; ako izabere drugi

odsječak bit će stanica u jetri. Jedan

dio RNK dekodira informacije DNK, a

drugi dio odlučuje koje će informacije

dekodirati. Glavna struja znanosti još je

daleko od potpunog razumijevanja RNK

- načina na koji ona djeluje i što utječe

na odluke o dekodiranju. Ali ovdje leži

još jedan veliki ključ za stvaranje stvarnosti.

Na spomenute odluke RNK može

utjecati Matrix preko DNK ili kroz intervenciju

svijesti radi zaobilaženja tjelesnog

programa. Na njih također djeluju mentalni i emocionalni utjecaji poput

stresa i trauma te elektromagnetska i kemijska zagađenost, uključujući aditive

u našoj hrani i piću. Oni mogu destabilizirati proces čitanja RNK i uzrokovati

pogreške u dekodiranju koje vode do bolesti.

Svi ovi faktori, pa i drugi, mogu utjecati na način na koji RNK čita DNK,

što je od temeljne važnosti za fizičko i mentalno zdravlje i naše doživljavanje

stvarnosti. To je važno razumjeti, jer iako DNK pohranjuje podatke, RNK je

aktivirati i upotrijebiti. RNK je laserski čitač koji odlučuje kakav ćemo doživljaj

stvarnosti iskusiti - kao u primjeru hipnotiziranog Toma koji nije mogao

vidjeti svoju kćer. RNK je čitala njegovu stvarnost kroz DNK u skladu s njegovim

programiranim uvjerenjem da ona nije u sobi. Kako RNK čita DNK

također određuje naše fizičko i mentalno zdravlje. Ona može odlučiti hoće li

pročitati genetsku grešku ili će je zanemariti. Zato kada u daljnjem tekstu budem

govorio o DNK ili o DNK mreži, pod tim ću podrazumijevati i rad RNK

i njene odluke što će transkribirati i prenijeti.

Usput, kaže se da 'praksa čini majstora' i to je istina, jer su um i tijelo poput

kompjutora koji čita softver. Kada nogometaš uporno vježba neku vještinu,

nastali podaci snimaju se na 'disk' i mogu se upotrijebiti kasnije za vrijeme utakmice.

Kada dobije loptu u određenoj situaciji, 'kompjutor' će reagirati prema

snimljenim podacima. Ako dobro vježbate imate dobre rezultate, i obrnuto.

Kada treniram svoga sina Jaymiea na golu, uvijek mu govorim da vježba onako

kako bi htio igrati, jer računalo ne prepoznaje razliku između vježbe i utakmice

- on samo reagira na ulazne podatke koje je snimio za određenu situaciju.

Ista je stvar s bilo kojom vještinom koju želite razviti, iako, bez obzira koliko

vježbali, neki će imati veću 'prirodnu' spretnost u nekim stvarima od drugih

zbog temeljnog programa koji su 'naslijedili' u startu.

Ono što me najviše zapanjilo u radu Mikea Lamberta bio je odnos između

DNK te primanja i prijenosa informacija. Kako je istaknuo, DNK je kristal

koji emitira svjetlosnu energiju u obliku fotona do te mjere da ga neki uspoređuju

s 'ultraslabim laserom' (isto vrijedi za RNK). Predvodnici znanstvenog

istraživanja počinju shvaćati da je DNK savršena antena i odašiljač. U jednom

se članku na internetu tvrdi:

'Svojim karakterističnim oblikom - isprepletenom dvostrukom zavojnicom -

golema molekula DNK predstavlja gotovo idealnu elektromagnetsku antenu. S

jedne je strane izdužena, čime predstavlja štapnu antenu, koja može vrlo dobro

primati električne impulse. S druge strane, gledana odozgo, prstenastog je oblika

i time vrlo dobra magnetska antena.'

Preko tog prijemnika/odašiljača povezani smo s Matrixom. Već dvije godine

govorim i pišem da je naša stvarnost poput holografskog interneta. Naša

može putovati kroz kolektivnu stvarnost koju zovemo internet, posjećivati

stranice s vijestima, sportom, stranice o okolišu, pornografiji, bilo što. Preko

mreže također može komunicirati s drugim kompjutorima kroz ono što zovemo

I ljudi dijele kolektivnu stvarnost, i mi možemo surfati kroz naše iluzorne

holografske zemlje, ljude i interese. Možemo pratiti vijesti (stranice s vijestima),

igrati sport (sportske stranice), djelovati u grupama za zaštitu okoliša (stranice

o okolišu) ili pokušavati povaliti svakog muškarca ili ženu koja nam se sviđa

(pornografske stranice). Princip je potpuno isti. Naša kolektivna 'fizička' stvarnost

je poput holografskog interneta, a naša tijela su biološki kompjutori. Poznato

nam je da je World Wide Web izgrađen od telefonskih linija i kablovskih

pročitao da je DNK kristalični odašiljač i prijemnik laserskog tipa svjetlosti,

dobio sam odgovor na svoje pitanje. Matrix je bio razotkriven.

Kad se ta spoznaja razvila, uvidi su počeli preplavljivati moj um. DNK je

zapravo kompjutorski terminal preko kojeg smo logirani u Matrix i primamo

njegovu kolektivnu stvarnost - iluzije koje nas drže u ropstvu. Einstein je rekao:

'Stvarnost je iluzija, iako prilično tvrdokorna.' Tvrdokorni dio je igra virtualne

stvarnosti koju superhologram Matrix šalje tjelesnom hologramu preko DNK.

RNK zatim odlučuje koji će dio programa čitati i manifestirati kao 'stvarnost',

a odluka se donosi kroz kombinaciju programiranja, mentalnog i emocionalnog

stanja, vjerovanja i, za one koji se bude - svijesti. Odavna sam govorio

da je većina ljudi u svojim mislima, odgovorima i reakcijama pod nadzorom

genetskih osobina njihovih tijela, softverskog programa koji nasljeđujemo od

naših roditelja i genetske linije. Tijelo sam doživljavao kao divljeg konja kojeg

je tijelo ili 'konj' naslijedio genetski ili kroz društveno programiranje. Osjećao

sam da njihove akcije i reakcije kontrolira 'konj' (DNK), a ne 'jahač' (svijest

koja doživljava ovaj svijet kroz tijelo). Kod takvih ljudi naslijeđene genetske

osobine poput alkoholizma ponavljale su se u njihovom iskustvu, dok su oni

sa sviješću snažnijom od DNK programiranja bili u stanju zaobići naslijeđeno

i izbjeći ponavljanje (kada bi RNK odlučila pročitati program drugačije nego

kod roditelja alkoholičara).

DNK i RNK su poput računala koji reagiraju na podatke koje primaju. Ti

podaci mogu dolaziti od Matrixa, naše svijesti, ili kroz programe koji djeluju

na druge programe. U potonje spada način na koji je ljudsko društvo izmanipulirano

to jedini slučaj koji već nisam spomenuo da sam uzeo psihoaktivnu tvar, a ovaj

put su to bile 'čarobne gljive'. Glas mi se opet obratio kad sam naišao na prikolicu

za konja parkiranu na cesti, s konjem i jahačem kraj nje. Glas je rekao da

je analogija o konju i jahaču - tijelu i svijesti - bila ispravna. 'Zamisli' - rekao je

- 'kako se 'dolazeća' svijest mora nositi sa svim tim naslijeđenim programima,

vjerovanjima i pretpostavkama o stvarnosti koje prenosi DNK'. Rekao je: 'Čudiš

li se još uvijek što je ljudima tako lako manipulirati kad od početka nasljeđuju

takvo genetsko programiranje?' Većina ljudi potrošila je toliko energije

noseći se sa svojim naslijeđenim odgovorima, reakcijama, željama i zahtjevima

njihove DNK da im je preostalo malo snage da dignu pogled i vide iza iluzije.

DNK dekodira signale iz Matrixa u holografski iluzorni svijet i također se po-

vezuje s DNK drugih ljudi i životnih oblika, stvarajući kolektivni ljudski um.

Taj je holografski internet - Matrix - ono što zovemo 'Kreacija'.

Naša DNK ne sadrži samo naslijeđeni genetski softver. Njega neprestano

mijenjaju i dopunjuju poruke koje prima iz Matrixa, svijest i programiranje

'društva'. To je ono što se zove 'evolucija'! Na primjer, mozak/DNK i njegova

informacijska omča sa središnjim računalom Matrixa ono je što izaziva

promjene kod životinja radi usklađivanja s njihovim promjenjivim okolišem i

mijenja kao odgovor na informacije koje šalje i prima Matrix i drugi izvori.

DNK/RNK je biološki kompjutor koji čita interaktivne softverske programe

na isti način na koji kristalični mozak dekodira električne signale iz osjetila

i pretvara ih u vid, zvuk, miris, okus i dodir - iluzorni holografski svijet koji

postoji samo u našim glavama. Mozak je tijelu ono što je središnja jedinica za

obradu podataka računalu. Središnja jedinica za obradu podataka, ili središnji

procesor, zadužen je za kontroliranje i čitanje svog informacijskog prometa, i

najvažniji je dio kompjutorskog sustava. U jednom objašnjenju procesora koje

sam vidio zapravo ga se naziva 'mozak kompjutora', a ljudski je mozak procesor

tjelesnog kompjutora. Akupunktura, umijeće iscjeljivanja ubadanjem igala,

vidjeti sustav meridijana snimljen gama kamerom nakon što su u akupunkturne

točke ubrizgani radioaktivni markeri.

Ovo je kompjutorski obrađena verzija slike dobivene prilikom istraživanja

informacije po tjelesnom kompjutoru pod nadzorom središnje jedinice za

obradu podataka - mozga. Sustav čakri također je povezan s ovom mrežom.

Završivši pisanje ovog poglavlja, naišao sam na istraživanje sa Sveučilišta

u Floridi koje je dodatno potvrdilo 'kompjutorsku' prirodu DNK. Oni su u

laboratoriju uzgojili 'mozak' od 25.000 živčanih stanica izvađenih iz jednog

To je bilo u sklopu projekta usmjerenog na razvoj nove vrste 'živih' računala

sa sposobnošću 'razmišljanja'. Štakorske stanice moguće je naučiti da upravljaju

mlažnjakom na isti način kao kada snimate softver na kompjutor. Neu-

3engl. 'word' = riječ. Prim. prev.

roni su bili uronjeni u posebnu tekuću

suspenziju kako bi ih se održalo na životu,

i raspoređeni su po mreži od 60

elektroda u maloj staklenoj zdjeli. Pod

mikroskopom su, u početku, izgledali

kao tisuće zrnaca pijeska, ali ubrzo su

se stanice počele povezivati i formirati

ono što znanstvenici zovu 'živi računalni

uređaj' ili 'mozak'. Povezali su

ga sa simulatorom mlažnjaka i, preko

stolnog kompjutora, naučili kontrolirati

avion, čak i po orkanskom vjetru. Dr.

Thomas DeMarse, jedan od znanstvenika

uključenih u projekt, rekao je:

'Kad smo ih prvi put priključili, avion

se stalno «rušio», ali... neuronska mreža

polako se prilagođava dok mozak uči

kontrolirati nagib i ljuljanje aviona.

Nakon nekog vremena počinje stvarati

lijepu ravnu putanju ujednačene visine.

Mreža prima informacije o nagibu i

ljuljanju u obliku stimulacijskih impulsa,

a njegove se reakcije s vremenom

mijenjaju. Mi smo njegovi vanjski

učitelji dok to uči.'

To je ono što se svakodnevno

događa ljudima. Naše stanice s DNK

kompjutorom downloadaju podatke iz

Matrixa i 'društva', i uče reagirati prema

programu, baš kao štakorske stanice

priključene na simulator. Jedini način

zaobilaženja ovog DNK programiranja

je putem intervencije svijesti.

Kada to činimo, rezonancija tjelesnog

holograma povećava se s brzinom

vrtnje čestica kako one reagiraju na

višu svijest s kojom se povezujemo. Tada svijest, a ne program niskih vibracija,

diktira događaje kroz DNK. Uzgred, razvoj bioloških kompjutora koji mogu

'misliti' opasan je pravac, a moguće posljedice izvrsno su prikazane u filmovima

(Stvarno, da se to nije već dogodilo?) Preuzimanje vlasti od strane bioloških

kompjutorskih strojeva u tim filmovima odražava način na koji je Matrixom

zavladao strah svjestan sebe.

Između DNK kompjutora ljudi, životinja i svega što je živo neprestano

se razmjenjuju poruke, i tako se Matrix dalje širi i izražava. Zahvaljujući tome

možemo bez riječi komunicirati sa životinjama, stablima i cvijećem, kao što su

pokazali pokusi, te primati dobre ili loše 'vibre' od ljudi, bez obzira kakvo je njihovo

vanjsko držanje. To je, valjda, pomalo kao slanje vibratornih DNK e-mailova

sobe je prevarant. 'Hej, Ethel, hvatam loše 'vibre' od onog tipa na drugoj strani

sobe.' Te veze DNK-kompjutorskih terminala ono su što zovemo kolektivni

um ili, kako je to nazvao švicarski psiholog Carl Jung, 'kolektivno nesvjesno'.

Često sam pisao o takozvanom sindromu 'stotog majmuna'. To je bilo otkriće

da kada nekoliko članova neke vrste nauči nešto novo, iznenada svi, ili

skoro svi primjerci iste vrste, počinju instinktivno raditi to isto bez da im je

itko pokazao. Mogu nam tumačiti da se radi o misterioznoj pojavi, ali zapravo

je vrlo jednostavna, još i više kada shvatimo prirodu DNK 'interneta'. Majmuni,

ili bilo koja druga vrsta, nova znanja prenose preko svoje DNK samim

činom učenja i spoznavanja. To je poput otkrivanja nove informacije i njenog

objavljivanja na Webu kako bi bila dostupna svima koji su ulogirani. U ovom

slučaju, 'svi' su ostali pripadnici vrste koji koriste iste DNK kodove i istu frekvenciju

uspješnije komuniciraju međusobno nego s drugom vrstom. Dijele, naime, iste

DNK kodove, te emitiraju i primaju na istoj valnoj dužini. To se događa i kod

ljudi, i sustav nas nastoji održati podijeljenima kako bi umanjio sposobnost

kolektivnog nesvjesnog da prepravlja stvarnost.

Kao što sam spomenuo, imamo 120 milijardi milja DNK i naša su tijela

monumentalni kompjutorski terminali sposobni obraditi nevjerojatne količine

informacija koje ulaze i izlaze iz njih. U stvari, više nego što je dovoljno

da primamo i smatramo očiglednom kolektivnu iluziju koju zovemo svijetom

ili kozmosom. Matrix kontrolira svijest zarobljenu unutar svojih vibracijskih

zidova, zadržavajući je u lažnoj stvarnosti koju ona smatra stvarnom. To se

postiže neprestanim emitiranjem 'svijeta' kao frekvencijskih ili valnih polja

DNK kompjutorskim terminalima, a DNK, putem mozga/RNK, dekodira te

emisije u holografski oblik koji zovemo fizičkim - ili petosjetilnim, svemirom.

Neki istraživači objašnjavaju da su sinapse, koje prenose informacije između

živčanih stanica u mozgu, na vrlo važan način uključene u ovaj proces. Princip

je sličan televiziji, koja dekodira frekvencije, ili valove - a koje prima od

odašiljača - u slike na ekranu. Jedina stvarna razlika je što DNK/RNK to čini

holografski kako bi stvorila iluziju trodimenzionalnosti - iako se već govori i

o holografskoj televiziji.

Otkrića Francuza Jeana B. J. Fouriera iz 18. stoljeća dovela su i do televizije

i do pronalaska holograma. On je razvio proces zvan Fourierova transformacija,

matematičku metodu pretvaranja uzoraka u jednostavne valove i obrnuto,

pruživši mogućnost televizijskoj kameri da pretvara slike u elektromagnetske

frekvencije, i televiziji da ih ponovno pretvara u slike. Znanstvenici su otkrili

da ljudski mozak funkcionira na principima Fourierove transformacije - on je

DeValois, dvoje neurofiziologa sa Sveučilišta u Berkeleyu, iznjedrila su uvjerljive

dokaze, koje su otada podržali nebrojeni znanstvenici iz cijeloga svijeta,

da mozak dekodira frekvencijske uzorke i pretvara ih u holografske slike koje

'vidimo' (ili mislimo da vidimo). Stanice vizualnog korteksa u mozgu reagiraju

na različite frekvencijske uzorke i aktiviraju se u skladu s tipom frekvencija

koje primaju. Po mom mišljenju, on dekodira frekvencijske signale, valove koje

emitira Matrix, u iluzorne holograme 'fizičkog' svijeta, iako bih rekao da je u to

uključen cijeli mozak, a ne samo vizualni korteks. U stvari, uključeno je i više

od samog mozga. Cijelo tijelo, svih 120 milijardi milja DNK (zajedno s RNK),

uključeno je u proces dekodiranja. Već više od sto godina poznato je da je

uho frekvencijski dekoder, a pokusi Georga von Bekesya, još jednog dobitnika

Nobelove nagrade, odavno su potvrdili da koža reagira na frekvencije. Glas u

Brazilu rekao mi je da svih pet osjetila dekodira frekvencije, a sada možemo

vidjeti i zašto - dekoder je mozak i DNK/RNK koje djeluju u svakoj stanici.

Kao što sam već rekao, DNK (poput RNK) emitira svjetlosnu energiju

Ona stvara koherentnu svjetlost na isti način kao naši tehnološki laseri - laseri

uzorcima, i moguće je da je laserska svjetlost koju emitira DNK/RNK

dio procesa njihovog pretvaranja u holografske prikaze tih valova - ljude, životinje,

kuće, ulice, šume i pejzaže. To je prizor iz kompjutorske igre koji sve

češće vidim dok hodam ili vozim automobil. Jedna od zagonetki kvantne fizike

je kako se čestice mogu manifestirati u 'valnom' obliku (nefizičkom) ili kao

- kada ih gledamo. Ono što se zapravo događa je da DNK/RNK/mozak

uzrokuje da valni oblik ili interferencijski uzorak projicira iluzorni hologram.

događa kvantni fizičari vide kako valni oblici 'postaju' čestice. I valni oblik i čestica

(valni oblik opažen kao hologram od strane DNK/RNK/mozga) postoje

istovremeno, oni ne prelaze iz jednog stanja u drugo. Kad se laserom osvijetli

drugo. I valni oblik i hologram (čestice) postoje istovremeno. Stvar

je u tome da promatrač vidi hologram kao primarnu stvarnost. Valni oblik je

mogućnost; čestica je 'fizičko' iskustvo. Karl Pribram, neurofiziolog sa Sveučilišta

Stanford, predvodnik je u tumačenju holografske prirode fizičke stvarnosti.

'...[Karl] Pribram [uvidio je] da objektivni svijet ne postoji, barem ne na način

kako smo navikli vjerovati. Oko nas nalazi se golemi ocean valova i frekvencija,

a stvarnost nam se čini opipljivom samo zato što su naši mozgovi u stanju primati

tu holografsku maglu i pretvarati je u štapove, kamenje i druge poznate

predmete od kojih se sastoji naš svijet...

'...Drugim riječima, glatkoća komada finog porculana i osjećaj pijeska pod našim

stopalima na plaži samo su razrađene verzije sindroma fantomskog uda [kada

osobe «osjećaju» neki ud dugo nakon što im je bio amputiran].

'Prema Pribramu, to ne znači da izvan nas ne postoje porculanske šalice i zrnca

pijeska s plaže. To jednostavno znači da porculanska šalica ima dva vrlo različita

aspekta svoje stvarnosti. Kad je filtrirana kroz leće našeg mozga manifestira se

kao šalica. Ali kad bismo se mogli osloboditi naših leća, doživjeli bismo ju kao

interferencijski uzorak. Što je stvarno, a što je iluzija? «Za mene je i jedno i

drugo stvarno« - kaže Pribram - «ili, ako vam je tako draže, nijedno od dvoga

nije stvarno.«'

Znam da će konvencionalni znanstvenici ismijati ideju da je laser emitiran

iz DNK/RNK dovoljno jak da bi mogao biti uključen u stvaranje holograma,

uključujući i njegovo vlastito 'tijelo'. Tvrdi se da DNK ima lasersku moć

jedne jedine svijeće, ali s tim u vezi treba reći dvije stvari. Kao prvo, DNK laser

je koherentna svjetlost, fokusirana i koncentrirana, za razliku od svijeće, koja

raspršuje svoju svjetlost i snagu; i kao drugo, DNK laser je daleko snažniji od

jedne svijeće, što će znanost jednog dana otkriti. Sposobnost mjerenja nečega

ovisi o razvijenosti tehnologije koja se koristi pri mjerenju. Pokušajte izmjeriti

preciznost najnaprednijeg računala pomoću računaljke s kuglicama na žici.

Prava snaga DNK/RNK djeluje na frekvencijama koje ljudska tehnologija još

ne može izmjeriti i na načine koje ne razumije. Ako kotačić na vašem radiju

nije dobro namješten na stanicu, ona može zvučati slabo, tiho i nejasno, ali

pronađete li pravu frekvenciju ista stanica može vam probiti bubnjiće.

Znanost može smatrati da je napredna u svom poznavanju DNK, načina

na koji ona funkcionira i snage njenih laserskih emisija, ali, u usporedbi sa

svim onim što se može saznati, glavna struja znanosti još uvijek lovi mamute

i viče 'Ug, ug'. Da raščistimo jednu stvar. Znanstvenici razumiju, ili misle da

ne znaju baš ništa. Kako onda mogu pametovati o tome što DNK može i što

razumjeli ili još uvijek pokušavate dići vilicu s poda. Preostalih do 97% zovu

'DNK otpad', kao da nema nikakvu bitnu ulogu. Zašto je onda tu? Možda se

'Bog' zafrkavao? 'Znanost' odbija vidjeti slona u dnevnom boravku koliko god

i zure u pod. Na primjer, pogledajte ovog profesora. Mislite li da bi ove stvari

mogle biti povezane??

mase svemira poznate kao tamna energija i materija, a ono što 'vidimo'

svojim očima samo je sićušan dio onoga što postoji.

• 95% aktivnosti mozga nije povezano s budnim stanjem ili 'fizičkom

stvarnošću'.

• Znanstvenici nekih 95 do 97 posto DNK zovu 'DNK otpad' zato što ne

znaju čemu služi.

Istina je da su ove brojke približne, ali zar vam se ne čini da bi možda

ovih 95% DNK otpada i 95% aktivnosti mozga koja nije povezana s budnim

stanjem moglo biti povezano s 95 (ili više) posto materije koju ne možemo

opažati? I da bi nas to moglo povezivati s razinama svijesti koje djeluju izvan

svjetlosti, kao što je simbolizirano

Hej, upravo sam vidio tu veliku

sivu stvar s dugim nosom kako

sjedi na kauču - jeste li i vi to vidjeli?

To je divan primjer kako

glavna struja znanosti ignorira i

odbacuje sve što potkopava njene

pretpostavke. Najprije dolazi do

zaključka, a onda 'dokaze' usklađuje

tako da se uklapaju. DNK

prima, emitira i obrađuje tako

puno materijala za koji mi ne znamo

zato što je 'znanstveno' istraživanje

ograničeno na frekvencijski

raspon koji njeni instrumenti

mogu mjeriti. Izvan tog (sićušnog)

raspona oni su u biti nemoćni. Ne

postoji 'DNK otpad'; svi njeni dijelovi

imaju svoju svrhu, a to je

jedinica informacija svake sekunde, ali mi smo svjesni samo njih 2.000.

Osim toga, eksperimenti su pokazali da električni signali potrebni za pokretanje

nekog uda, otvaranje usta ili za bilo kakvu 'fizičku' akciju, počinju oko pola

sekunde prije nego što senzorni signali stignu u mozak kako bi bili prevedeni

u akciju. Tko ili što ovdje tipka po tastaturi?

Kaže se da koristimo samo mali dio kapaciteta svog mozga, manje od

deset posto u većini slučajeva. Ja kažem da taj 'neupotrijebljeni' kapacitet radi

na frekvencijama koje znanost još nije izmjerila i povezuje nas s razinama

daleko izvan elektromagnetske svjetlosti (ili je to ono za što bi trebao služiti).

To je veza koju manipulatori nastoje ugušiti. Moje je mišljenje da je u tome od

hemisfere i regulira informacije koje one razmjenjuju. Ono također određuje

koja će hemisfera upravljati opažanjem i ponašanjem u određenom trenutku.

Lijeva strana (koja dominira 'modernim' društvom) bavi se 'logičnim', ana-

litičkim, prosudbenim i verbalnim; desna je povezana s kreativnim, umjetničkim,

intuitivnim, vizualnim i emocionalnim. Očito je da je žuljevito tijelo

od ključne važnosti za proces integriranja ove dvojnosti mozga u ujedinjenu

cjelinu ili naše zadržavanje u 'podvojenosti uma'. Ukoliko se guše informacije

koje prelaze iz desne u lijevu hemisferu, osoba će biti okrenuta 'ovom svijetu'

i daleko manje intuitivna. Vrijedi ukazati na činjenicu da je 'obrazovni' sustav

gotovo potpuno usmjeren na lijevu stranu, a stimulatori desne strane, kao što

su glazba i umjetnost, na dnu su liste prioriteta i nastavljaju gubiti na važnosti.

Zbog toga su najuspješniji studenti zarobljenici lijevog mozga, i oni su ti koji

nastavljaju upravljati sustavom kroz politiku, bankarstvo, trgovinu, medicinu,

znanost i medije. Ne iznenađuje što održavaju 'društvo lijevog mozga' koje

Iluminati nastoje nametnuti. U žuljevitom tijelu postoje milijarde neurona

koje su za znanstvenike misterij, nemaju pojma čemu služe. Jednog će dana

shvatiti da je taj 'moždani most' dio sustava za emitiranje i primanje koji nas

povezuje s onim 'vani' i jedne s drugima - kao u sindromu stotog majmuna

Hipotalamus pri bazi mozga još je jedan vitalni regulator tijela, a djeluje

u tijesnoj suradnji s hipofizom, glavnom žlijezdom' endokrinog sustava, i epifizom,

takozvanim 'trećim okom', kroz koju se manifestira 'psihički vid'. Endokrine

žlijezde povezuju tijelo

sa sustavom čakri, pri čemu

ta mreža spaja našu 'fizičku'

stvarnost sa širim svemirom

nevidljive energije. Ono što se

naziva psihoaktivnim drogama

našu svijest za one dijelove

mozga i DNK koji su u interakciji

s tim drugim razinama.

U vezi s DNK treba naglasiti

još jednu ključnu stvar:

ona je također dom onoga što

najveća od svih prijevara koje

nas drže u ropstvu Matrixa,

jer prihvaćamo da naši instin-

Corpus

Callosum

Hipotalamus

ktivni odgovori i reakcije moraju potjecati od nas; one moraju biti ono što mi

stvarno jesmo. Kao što sam rekao, sve je svijest, ali postoje različite razine svijesti.

Kada koristim riječ 'um', podrazumijevam misli koje se emitiraju kroz i iz

DNK, a ne svijest u svom stanju 'Jednote'. Um je softverski program povezan s

Matrixom, kao i emocije. Mi vjerujemo da su naše misli i emocije naše vlastite,

ali one su program koji reproducira snimljene odgovore i reakcije. Primijetit

ćete da kada osjećamo emocije dolazi do trenutne fizičke reakcije. Naše srce

ubrzava ritam, usta se suše ili osjećamo mučninu u želucu. Emocije uzrokuju

reakcije u tijelu zato što se tamo i nalaze - u DNK. Da ponovim, hipotalamus

u mozgu primarni je regulator našeg emocionalnog stanja. Jedno objašnjenje

s interneta kaže:

'...Hipotalamus organizira i kontrolira mnoge kompleksne emocije, osjećaje i

raspoloženja, kao i sva motivacijska stanja, uključujući glad, apetit i unos hrane,

i sve što je povezano s konceptom uživanja, uključujući zadovoljstvo, udobnost

i kreativne aktivnosti. Neuroni u hipotalamusu stvaraju hipotalamičke neurotransmitere

koji prenose informacije i upute do svih dijelova tijela... Hipotalamus...

igra važnu ulogu u integraciji svih fizioloških stimulacija, svih 5 osjetila...

koje onda prevodi, sažima i slaže u jedan razumljiv «paket» sa svim značajkama

nekog iskustva...'

Hipotalamus je odličan primjer kako se fizičko, mentalno i emocionalno

('sve značajke nekog iskustva') obrađuju u istom izvoru - DNK/mozgu. Trebao

da neki pisci vjeruju da su emocije ili naša veza s Jednim, ili da je Jedno njihov

izvor. Čuo sam da neki kažu da se s Jednotom povezujemo kroz emocije radosti

prirodna stanja Jednote - kao što sam iskusio u Brazilu - i nije im potrebno

stanja zato što su ona priroda Jednoga. To nisu emocije, to je stanje Jednote.

Prema mojoj definiciji, emocije su programirane reakcije koje nas odvajaju

od svjesnosti Jednog, i mi u Matrixovoj muholovci ne znamo što su prava radost,

blaženstvo i sreća, osim ako se ne povežemo s Jednim. Svoje stanje 'sreće'

procjenjujemo prema razini naše nesreće. 'Oh, danas se osjećam puno manje

pod emocijama (uključujući i iluzornu 'sreću') softverski programi stvoreni

kako bi nas porobili, no kasnije ću detaljnije obraditi tu temu.

Emocije su fenomeni DNK holograma. Ako pokušate dlanovima trljati

svoje tijelo i pritiskati prstima, obično ćete pronaći mjesta na kojima osjećate

neugodnost, iako nema 'racionalnog' razloga za to. Alternativni iscjelitelji koji

mogu biti stvarno bolna. Te točke neugodnosti neprerađene su emocije nagomilane

u tijelu (često kao toksini), a kad se te točke masiraju, oslobođene

emocije često se izražavaju kroz bijes, suze i tako dalje. Te nagomilane emocije

zapravo su informacije zadržane u hologramu, i mogu se usporediti s podacima

pohranjenim na tvrdom disku računala. To je kao kada kompjutorski

praktično, pritišću tipku za brisanje.

Ljudi govore stvari kao 'Ja sam samo čovjek' i raspravljaju o 'ljudskoj prirodi',

kao da je to ono što jesu. Ali nije. Oni su svijest o Beskrajnoj Mogućnosti,

a ono što zovemo 'čovjek' su DNK um, emocije i holografsko 'tijelo'. Ono što

nas čini 'ljudima' je Matrixov interaktivni softverski program u DNK, i to brkamo

s onim što mi uistinu jesmo. To je također ono što nas čini muškarcima, ženama,

crncima, bijelcima, mladima ili starima. To su programi, a nesporazum

Davida Hamiltona, znanstvenika koji je promijenio svoj pogled na život

nakon što je iskusio hod po vatri. Bilo je jasno da ukoliko možete hodati kroz

vatru bez da se pritom opečete, mora postojati još nešto što trebamo naučiti o

prirodi stvarnosti. Članak je objasnio kako je Hamilton postao uvjeren da naša

mentalna i emocionalna stanja mogu ne samo djelovati na naše zdravlje, nego

jedan dio kompjutora, to djeluje na cijeli kompjutor jer se mijenjaju podaci

koji prolaze kroz sustav. Ista je stvar s našim promjenama mentalnih i emocionalnih

stanja koja djeluju na ravnotežu DNK, a time i na naše 'fizičko' zdravlje.

za koju vjeruju da je snažan lijek. Vjera u 'lijek' mijenja DNK (i/ili govori

RNK da pročita program u skladu s vjerovanjem) i dovodi do 'izlječenja' za

koje su vjerovali da će terapija donijeti. David Hamilton je rekao da je pronašao

petstotinjak znanstvenih radova u stručnim časopisima glavne znanstvene

struje koji su potvrdili djelovanje misli, osjećaja i vjere (vjerovanja) na tjelesne

sustave, posebno istaknuvši rad Erica Kandela, jednog od dobitnika Nobelove

nagrade za medicinu 2000. godine. Kandel je zaključio da na brojne genetske

razlike među ljudima utječu društvo i uvjetovanje, te da one nisu jednostavno

naslijeđene od roditelja. Ti su utjecaji doveli do uključivanja ili isključivanja

određenih gena, što je bila reakcija DNK kompjutorskog sustava na promjenu

ulaznih podataka. Hamilton je citirao znanstvenu studiju o mladuncima štakora

koja je pokazala da se dva posebna hormona rasta isključuju kod onih

štakora kojima je uskraćen majčin dodir. Dalje objašnjava:

'Postoji cijela grana medicine zvana psihoneuroimunologija koja proučava

djelovanje misli i emocija na našu biokemiju. Biokemija je tijesno povezana s

DNK, pa ako na te... komponente djeluju misli i emocije, tada misli i emocije

moraju djelovati i na našu DNK.'

Emotoa s I. H. M. instituta u Tokiju pokazao je koliko snažno riječi, misli

i emocije - što su sve valni oblici - djeluju na vodu. On i njegov tim izlagali su

vodu raznim vrstama glazbe, raznim riječima i izrazima, a zatim su je zaledili

kako bi dobili kristale vode. Kad su ih analizirali pod mikroskopom, reakcija

na riječi i misli (vibracije): 'Ljubav i zahvalnost' i 'Gadiš mi se - ubit ću

te'. Zamislite na koji način naše riječi i postupci utječu na tjelesni hologram, s

obzirom da se sastoji od oko 70% vode (taj postotak varira ovisno o dobi i težini).

Ti stavovi i stanja postojanja mijenjaju DNK na isti način kao što utječu

na vodene kristale. (Moram se nasmijati kad čujem ljude koji kažu da planeti

ne djeluju na nas - unutar iluzije - kad je 70% naših tijela voda, a sam Mjesec

može pomicati plime po cijielim oceanima!) Usput rečeno, ono što djeluje nisu

u šali, učinak ne bi bio isti kao da ste to ozbiljno mislili ili izgovorili sa zlom

namjerom. Misli i emocije stvaraju valne oblike, a jasno je da to radi i glazba.

Glazba može biti iscjeljujuća i inspirativna ili ekstremno štetna, ovisno o njenom

vibracijskom učinku.

Gledao sam jedan dokumentarac u kojem je prikazano kako mozak formira

mreže električnih veza kao odgovor na mentalna i emocionalna stanja.

Što duže traju ta stanja, poput depresije i zabrinutosti, to se ta mreža više 'učvršćuje'

i postaje sustav refleksnih odgovora mozga. Doslovce kao programiranje

računala: mozak prepravlja stvarnost u skladu s programom koji su mental-

misli i emocije, recimo u entuzijazam i optimizam, te električne veze pucaju i

ponovno se formiraju na način da odražavaju novi stav. Misli i emocije mogu

se mjeriti kao kemijske reakcije zato što hipofiza, reagirajući na emocionalne

promjene, u interakciji s hipotalamusom otpušta spojeve poznate kao peptidi,

a ti se spojevi vežu za receptore na stanicama. Bez obzira radi li se o kemijskom

obliku onoga što zovemo 'ljubav' (u ljudskom smislu), ili o 'mržnji', ili čak

o drogi poput heroina, svi se oni povezuju sa stanicama preko istih receptora.

U drugim sam knjigama pisao o onom što nazivam emocionalna ovisnost,

pojavi kada ljudi traže redovnu dozu neke emocije, bio to bijes, depresija

ili 'ljubav'. Glavni razlog za to je ovisnost o spojevima koje luči mreža hiputalamus/

DNK dok se emocije proživljavaju. U tekstu pjesme Roberta Palmera,

na primjer, ljudi mogu biti 'ovisni o ljubavi'. Kao i kod svih ovisnosti, može se

pojaviti potreba za konstantnim povećavanjem doze kako bi se postigao isti

učinak, pa ljudi podsvjesno u svojim životima stvaraju situacije koje im daju

emocionalni 'fiks'. Takvi će ljudi stvarati okolnosti u kojima mogu postati bijesni,

zabrinuti ili depresivni, dok će drugi skakati od partnera do partnera uz

riječi: 'Baš sam zaljubljive prirode'. Oni su ovisni o melodrami, jer su ovisni o

trenutku naše je tijelo u našem umu, a naš um je u našem tijelu.' To je zato što

su um i tijelo - i emocije - izrazi iste DNK. Ono što zovemo 'ličnost' (um i

emocije) u stvari je program DNK, a nas su nasanjkali da vjerujemo da smo to

mi. Jašemo li konja zbog toga ne mislimo da smo konj, zar ne? Ali kad se radi

o tijelu, njegovom umu i emocijama, to mislimo.

Čuo sam da psiholozi tvrde da postoji samo mali broj onoga što oni nazivaju

arhetipskim 'ličnostima'. Neki kažu da ih nema više od 12 osnovnih. Švicarski

psihijatar Carl Jung nastojao je povezati te arhetipove s genetskim naslijeđem,

smatrajući ih instinktivnima. Ustvrdio je da se rađamo s tim obrascima

koji strukturiraju našu maštu i čine je izrazito ljudskom, iznijevši mišljenje

da su ti arhetipovi blisko povezani s našim tijelima. Jung je identificirao arhetipske

obrasce u svim kulturama i razdobljima ljudske povijesti i otkrio da

su oni uvijek odražavali iste arhetipske 'zakone'. Sugerirao je da iza svega stoji

'Univerzalno nesvjesno'. Ljudi nemaju odvojene ili osobne podsvjesne umove,

umjesto toga dijele Univerzalnu podsvijest. - rekao je Jung. Ono što mi zovemo

svjesni um, ukorijenjeno je u tome - vjerovao je - a po njemu je um oblikovan

prema univerzalnim obrascima. Rekao bih da je bio u pravu u svim tim pretpostavkama,

ali da arhetipski obrasci potječu od Matrixa preko DNK/mozga.

Na ovoj razini stvarnosti, Matrix je Jungovo Univerzalno nesvjesno - energija/

materija koju ne možemo vidjeti, ali koja je u stalnoj interakciji s 95% moždanih

To je razlog, kako je rekao, zašto se obrasci ličnosti nasljeđuju i zašto su blisko

povezani s tijelom. Itekako su povezani - kroz DNK. To su obrasci koji nas,

kako se izrazio, čine 'izrazito ljudskima'. Oni su ljudski softverski program. Kao

i sve u ovoj stvarnosti, ljudi su kompjutorske konstrukcije, a ne ono što stvarno

jesmo. Psihijatri i terapeuti glavne struje koji rade s 'ljudskim umom' su poput

kompjutorskih servisera, a hipnotizeri su reprogrameri. Oni ne rade sa sviješću

osnovnih arhetipskih ličnosti. Kako je to moguće? Takvu kontradikciju susrećemo

zato što arhetipovi nisu Jednota svjesna sebe; oni su softverski programi

4Opet naglašavam da su te brojke približne.

ili bijeg' koje potječu iz reptilskog mozga. Kad se ljudi ili životinje nađu pred

opasnošću, oni ili biježe ili se s njom suočavaju. Jesu li to doista jedine mogućnosti

u takvoj situaciji unutar Beskrajne Mogućnosti? Ne, naravno da nisu. To

u potpunosti predvidljive. Poznavao sam ljude u vrlo burnim odnosima koji su

jednostavno reagirali jedno na drugo prema DNK programu. Jedno drugom

su 'pritiskali tipke' i svaki put reagirali na isti način. To je kao da utipkavate

podatke u nečije računalo i pritisnete tipku 'Enter'. Matrix želi da reagiramo na

taj način zato što to vodi do sukoba i instinktivnih (programiranih) ponašanja

koja stvaraju energiju koja pokreće sustav. Kad bi neki od tih temperamentnih

parova uvidjeli što se događa i prestali reagirati prema programu - bingo! -

oluja bi završila. Njihov odnos počela bi voditi njihova svijest umjesto njihovih

Kao što sam spomenuo, električna aktivnost nužna za bilo kakvo 'fizičko'

djelovanje počinje oko pola sekunde prije nego što svjesni um donese 'odluku'

da će djelovati. Benjamin Libet i Bertram Feinstein, neurofiziolozi iz bolnice

Rezultat je bio da je mozak reagirao na dodir za 0,0001 sekundu, a tipka

bi bila pritisnuta za 0,1 sekundu. Ali osoba ne bi bila svjesna da je osjetila dodir

ili pritisnula tipku punih pola sekunde. Podsvjesno programiranje donosi

odluke, dok svjesna razina promatra i reagira - osim ako svijest ne intervenira.

Bez toga, svjesni i podsvjesni um - oba izražena kroz DNK - reagirat će prema

programu, odnosno onome što neki zovu 'arhetip'.

Kada zaustavite programiranje koje upravlja vašim mentalnim i emocionalnim

reakcijama, viša svijest - Beskrajna Mogućnost - može ući i istisnuti

arhetip. I više od toga, može prepraviti DNK/RNK program i ugoditi ga na

Jednotu, umjesto na Matrix. Iluminati nemilosrdno iskorištavaju te programirane

arhetipske reakcije. Znaju da će, ubace li nešto poput 11. rujna, dobiti

predvidljive DNK/RNK reakcije kojima mogu manipulirati kako bi pomogli

provedbu svog plana. Vidio sam stari plakat za regrutiranje iz Prvog svjetskog

rata koji je pozivao muškarce s otoka Wight na sastanak na kojem ih je trebalo

nagovoriti da se dobrovoljno odu boriti za svoju zemlju. Pisalo je: 'Pjevat će

se domoljubne pjesme'; naravno, s ciljem da ih se emocionalno izmanipulira

kako bi reagirali na 'ljubav prema domovini' tako što će potpisati svoju smrt.

Emocije su glavni pristupni kod za tjelesni kompjutor, uključujući i um. Sada

imamo televiziju s brojnim kanalima, holivudske filmove i medije općenito

koji potpiruju emocionalne reakcije na događaje, što ljude navodi da se 'bore

za svoju zemlju' i podržavaju vlade koje ih šalju da ubijaju i budu ubijeni.

Ne počnemo li djelovati s razine svijesti koja je iznad emocionalnih reakcija,

Matrixu da diktira naš život kroz našu DNK, ili ćemo se otvoriti za

svijest izvan Iluzije i manifestirati tu razinu svijesti? Kada se odlučujemo za

poglavlju. Već sam spomenuo kako je mistik Sri Aurobindo Ghose rekao da

većina ljudi ima mentalni paravan koji ih sprječava da vide iz zastora materije.

Taj paravan je DNK/RNK i način na koji interpretira stvarnost kroz središnji

procesor tijela, mozak, unutar uskog frekvencijskog raspona zvanog vidljiva

elektromagnetska svjetlost. Astrofizičarka i istraživačica ezoterije, Giuliana

Italija, 2004.) je napisala:

'Moramo se sjetiti da je luminozna materija koju promatramo pomoću

naših instrumenata samo 0,5 posto ukupne izračunate mase. Ono što vidimo

svojim očima još je manje od toga. «Stvarnost» je tanak «film» [elektromagnetske]

svjetlosti, vidljiva matrica s kojom naše biološko tijelo ili robot može stupati

u interakciju; takvo tijelo samo je «kostim» koji nam omogućuje da neko

vrijeme sudjelujemo u samom «filmu»; ono nije naš pravi identitet ili «ja».'

Što je, dakle, Matrix? On je informacija, unaprijed pripremljeni svijet i

sustav vjerovanja koji se šalje DNK kao frekvencije, i dekodira u holografsku

trodimenzionalnu kolektivnu stvarnost. On djeluje kao glas u našim glavama

pogledali kompjutorske ekrane pune pokretnih zelenih kodova, vidjeli su

prizore s ulice i ljude. Isto je i s našom iluzornom stvarnošću. Znanstvenici i

istraživači ezoterije identificirali su matematičke kodove poput Fibonaccijevog

niza, koji se stalno ponavljaju u prirodi. To uključuje zbrajanje posljednja

dva člana u nizu kako bi se dobio sljedeći, kao u 1,1,2,3,5,8,13,21... Ovaj se niz

može pronaći u svemu, od proporcija ljudskog tijela do načina na koji biljke

rastu. Među drugim matematičkim i geometrijskim kodovima i sveprisutnim

nizovima su Phi proporcije, Zlatna sredina, takozvana 'sveta geometrija', numerologija,

kineski I Ching, astrologija i mnoge druge. To je matematika Matrixa

koja se, barem u ovoj stvarnosti, može svesti na brojeve i kodove, kao i DNK.

Primjereno, a ne slučajno, to je način na koji funkcionira računalo. Sve što

vidite na kompjutorskom monitoru, uključujući i boje, nizovi su brojeva u binarnom

sustavu baziranom na 1 i 0. Izraz je to dvojnosti i polarnosti Matrixa,

poput negativnog i pozitivnog, yina i yanga. Mnogi od simbola Iluminata koje

sam identificirao u drugim knjigama, poput pentagrama, kodovi su koji se

odnose na matematiku Matrixa i utječu na način na koji DNK interpretira

stvarnost. Njih postavljaju posvuda' oko nas kako bi manipulirali načinom na

koji dekodiramo našu stvarnost u holografsko iskustvo. Kao što smo ja i drugi

autori već davno detaljno objasnili, gradovi i velegradovi poput Washingtona

D. C. uređeni su prema geometriji Matrixa. Vrtložne točke diljem cijelog planeta,

koje stvaraju savršene mrežaste uzorke, također su dio ove matematičke

tvorevine, i na tim se lokacijama može manipulirati Matrixom. Krugovi od

kamenja kao što su Stonehenge i Avebury te hramovi iluminatskih tajnih društava

podignuti su na tim vrtlozima, a na njima se vrše i sotonistički rituali.

Unutar Matrixa sve se može izraziti brojevima. Stephen Marquardt, američki

liječnik koji je proučavao Fibonaccijev niz u vezi s ljudskim licem, ispravno

je zaključio: 'Sav život je biologija. Sva biologija je fiziologija. Sva fiziologija je

kemija. Sva kemija je fizika. Sva fizika je matematika.' Mogao je dodati da je sva

matematika energija i da je sva energija svijest.

DNK/RNK mreža u činu 'promatranja' transformira valne uzorke u holografske

iluzije. Drevni grčki filozof Platon bio je potpuno u pravu kad je rekao

da su ljudska bića poput ljudi koji sjede u pećini uvijek okrenuti prema zidu.

Svemir su sjene koje padaju na zid - iluzije koje ljudi pogrešno smatraju stvarnošću.

To je savršen opis onoga što ovdje pokušavam izložiti. Sve što mislite

da vidite, uključujući i vaše tijelo, samo je hologram, trodimenzionalna iluzija

koja vam se prikazuje kako bi zarobila vašu svijest u hipnotiziranom ropstvu.

Sjetite se moljca. Sjetite se svjetiljke. To smo mi i to je Matrix.

Zapanjujuće.