Preneseno sa: http://smisao-zivota.blog.hr
Kakav to bolestan um uzima sebi za pravo
prisvojiti zemlju, ograditi je i reći:- To je moje!... Da, znam, to je
normalno... O čemu ja pričam, velite?... E vidite, pričam o tome kako ja nisam
normalan i kako sam zbog toga zahvalan... Niti ne želim da me se smatra
normalnim, jer bi to značilo da pripadam većini koja prihvaća vlasništvo kao
vrijednost i uzima sebi za pravo svojatati zemlju... Nikada nisam «posjedovao»
zemlju, niti bilo kakve druge nekretnine i nikada neću... Kada bi i postojao
nekakav papir na kojem bi pisalo da sam ja vlasnik nekakve parcele, za mene bi
taj papir bio potpuno bezvrijedan, jer osjećaj posjedovanja te zemlje ne bih
imao, ne bih si uzeo za pravo da je ogradim i kažem:- To je moje!...
Sva bića na ovoj planeti imaju svoje stanište... Neke životinje se tijekom
godine sele, koristeći tako više staništa... Čovjek je jedino biće koje je
cijelu planetu pretvorio u svoje stanište... To mu je omogućila Priroda dajući
mu inteligenciju i razum koje druga bića nemaju... Dajući mu tako sposobnost da
se prilagodi gotovo svim klimatskim uvjetima na ovoj planeti... Ali, u isto
vrijeme, dajući mu i mogućnost izbora, koji druga bića također nemaju... Čovjek
je izabrao postati gospodar planete Zemlje... Izabrao je proglasiti Zemlju
svojim vlasništvom s kojim može činiti što god želi, a tako i sa svim bićima
koja žive na Zemlji, uključujući i drugog čovjeka...Ovdje smo da bi na Zemlji
živjeli, a ne da bi smo njome vladali... Iako čovjek nije vlasnik Zemlje, u
svojoj bolesti uma umislio je da jest... Ta bolest uma bila je jedna od
mogućnosti koju mu je Priroda pružila i čovjek ju je zdušno prihvatio...
Prihvativši tako ludost koja ga vodi ka uništenju samoga sebe, ali Priroda se
zbog toga ne brine... Zar bi dala čovjeku mogućnost izbora kada bi se zbog toga
brinula?...
Čovjeku je Priroda dala mogućnost da sam odlučuje o svojoj sudbini, ali naravno,
u okvirima zakona Prirode, zar bi drugačije i mogao?... To je ta čarolija
mogućnosti izbora... Ako čovjek izabere bezobzirno iskorištavati neobnovljive
resurse, i pritom se previše razmnožava, što treba očekivati da će se
dogoditi?... Zato mu je i dan razum da bi prepoznao što je za njega
konstruktivno, a što destruktivno ponašanje... Ali očigledno je ljudski razum
ipak zakazao, i to zahvaljujući upravo mogućnosti izbora... Ideja vlasništva
koju je čovjek stvorio u svom umu postala je zarazna bolest koja je se raširila
poput kuge i u kratkom vremenu zarazila um velike većine ljudske populacije...
Nije poznato kada i gdje se točno čovjek zarazio s tom bolešću, ali morao je
postojati netko tko je prvi ogradio komad zemlje i rekao: - To je moje!... Onaj
tko je tu zemlju proglasio svojom morao je i sve plodove te zemlje proglasiti
svojima, odnosno staviti ta dobra pod ključ i postaviti uvjete pod kojima se
ista mogu koristiti... Tako je počinjena prva krađa u povijesti na temelju koje
je stvoren eksploatacijski sustav i ono što danas nazivamo civilizacijom...
Stvoreno je hijerarhijsko-patrijarhalno društvo koje sam nazvao «kultura
nasilja», društvo jakih i slabih, gospodara i robova, pobjednika i gubitnika...
Društvo u kojem se opstaje jedino ako se posjeduje... A posjedovati se može
krađom, radom i prosjačenjem... Oni koji rade da bi posjedovali, iskorištavani
su od lopova i prosjaka (pod nazivima lopovi i prosjaci podrazumijevam političku
i ekonomsku elitu, te svećenstvo)... Oni ilegalni lopovi i prosjaci žrtve su
sustava koji ih je učinio takvima, jer sustav na taj način funkcionira –
iskorištavanjem... Na osnovi tog prokletstva zvanog VLASNIŠTVO (kojeg smatramo
najvećom vrijednošću) stvorili smo prokletstvo koje nazivamo EKONOMIJA –
gospodar mora imati način na koji će gospodariti svojom imovinom... Ekonomija
igra na kartu pohlepe... U trenutku kada je stvoreno vlasništvo kao vrijednost,
pohlepa se pojavila kao neminovna posljedica istog... Pohlepa je glavni pokretač
razvoja naše civilizacije i temelj na kojem djeluje ekonomija radi pronalaženja
načina za širenjem područja eksploatacije, a sve zbog zadovoljavanja
neograničenih potreba ljudi sa ograničenim sredstvima... Vidite li paradoks koji
ekonomija pokušava riješiti?...
Međutim, u eksploatacijskom društvu u kojem je pohlepa ta koja je glavni
pokretač tzv. razvoja, steći materijalno bogatstvo je moguće jedino
iskorištavanjem, krađom, otimanjem, nazovite to kako hoćete, a ekonomija je
upravo nauka o tome – kako živjeti i obogatiti se na tuđi račun (za ekonomiju
sam namjerno uporabio naziv nauka, a ne znanost)... Zahvaljujući toj ekonomiji u
Monte Carlu bogataši troše milijarde eura na perverzan luksuz, dok u Indiji
djeca rade za 1$ mjesečno... Što mislite, da li se rintanje te djece može
povezati sa trošenjem milijardi u Monte Carlu?... Naravno da može... Da nema te
djece, kao i svih onih koji su iskorištavani ne bi bilo niti Monte Carla, niti
bi se za naganjanje lopte nogometašima ili za vožnju F1 vozačima isplačivali
milijunski iznosi... Stvorili smo pokvareno i nepravedno društvo u kojem se sve,
uključujući i ljudski život mjeri materijalnom vrijednošću – novcem... Društvo u
kojem se moć ostvaruje posjedovanjem... Posjedovanje koje omogućuje vlast nad
drugima, koje omogućuje oduzimanje slobode onima koji posjeduju manje ili ne
posjeduju ništa...
Živimo u sustavu u kojem se najviše cijene zanimanja poput ekonomista ili
pravnika, a koji su kao takvi održavatelji tog pokvarenog, nepravednog i krajnje
izopačenog sustava... Naravno, u održavanju sustava sudjelujemo svi, ali se ova
zanimanja koja sam spomenuo posebno njeguju, jer uistinu najviše doprinose
održavanju doktrine «kulture nasilja»... Uz ta zanimanja najveći utjecaj na
održavanje sustava ima svećenstvo i prosvjeta (učitelji, nastavnici i
profesori), jer prenose s generacije na generaciju iste «vrijednosti»...
Doslovce živimo u sadističkom društvu u kojem se moć ostvaruje zadovoljavanjem
pohlepe iskorištavanjem, izrabljivanjem, mučenjem, oduzimanjem slobode,
ispiranjem mozga... U društvu u kojem je pokvarenost postala zajednički interes
(kao što kaže markiz de Sade), oni koji se neće htjeti iskvariti, boriti će se
protiv zajedničkog interesa...
Međutim, sva ta moć koja proizlazi iz vlasništva je iluzorna, jer se ostvaruje
oduzimanjem slobode... Istinska moć ostvaruje se davanjem slobode... Moć se ne
ostvaruje sadizmom već ljubavlju... Onaj tko oduzima, oduzima privremeno, a onaj
tko daje, daje vječno... Tu priču koja nam je nametnuta prije nekoliko tisuća
godina, a koja kaže da je čovjek predodređen biti gospodarem Zemlje, a da su
neki ljudi opet predodređeni da budu gospodari drugim ljudima (a sve na osnovi
ideje o vlasništvu) trebamo odbaciti u svojoj svijesti, ako želimo ostvariti ono
pravo koje nam je dala Priroda, a po kojem smo svi rođeni jednaki... U stanju
smo izabrati drugačije, samo trebamo početi pričati drugačiju priču, ali
naravno, to najprije trebamo željeti... Jer sve što činimo ili ne činimo
posljedica je naše želje... Ako se bojimo umrijeti za slobodu, živimo u ropstvu,
i tako ostvarujemo svoju želju... Slobodu prodajemo za prividnu sigurnost u
ropstvu, to je naša realnost...
«Oni koji su se u stanju odreći svoje istinske slobode u zamjenu za malo
privremene sigurnosti ne zaslužuju niti slobodu, niti sigurnost.» Benjamin
Franklin
P.S. Ne slažem se baš sa Franklinom, ali neka ga... Jer, ipak svatko ima pravo
na slobodu, što god mi mislili o nekome... MOJA SLOBODA NE POSTOJI BEZ TUĐE -
sve ono što nazivamo slobodom, a izvan je te definicije nije sloboda (barem ne
za mene)...