OSHO nova duhovnost

„Ja ne vejrujem u religiju. Moj stav je da treba znati, jer to je potpuno druga stvar. Znanje potiče od sumnje, a ne od verovanja. Onog trenutka kada povjerujete u nešto, prestali ste da istražujete. Vjera je jedna od najgorih stvari koja truje i uništava ljudsku inteligenciju.

Sve religije se zasnivaju na vjeri; jedino se nauka zasniva na sumnji. A ja bih želeo da i pristup izučavanju religije bude naučni, zasnovan na sumnji, tako da ne moramo da verujemo a da ipak jednog dana možemo da saznamo istinu o vlastitom biću, kao i istinu o cjelom univerzumu“.
 

„Vi niste odgovorni nijednoj naciji, nijednoj crkvi, nijednom Bogu. Vi ste odgovorni samo za jednu stvar, a to je samo-spoznaja. A čudesno je to da, ako uspete da ispunite ovu dužnost, moći ćete da ispunite druge dužnosti s lakoćom. Onog trenutka kada spoznate vlastito biće, vaš pogled na svijet će se iz korena promeniti. Vaš stav prema životu pretrpjet će radikalne promjene. U vama će se javiti novi osjećaj odgovornosti - ali ne osjećaj kao da bi nešto trebalo uraditi, niti osjećaj kao da se neka obaveza mora ispuniti, već osjećaj radosti što to činite“.

„SUMNJA NIJE GRJEH, VEĆ JE POKAZATELJ VAŠE INTELIGENCIJE“
OSHO

U vidu pobune pojedinca a ne političke revolucije

Revolucionar je dio političkog svjeta; on djeluje kroz politiku. On vjeruje da je promjena u društvenoj strukturi dovoljna da bi se promjenilo i ljudsko biće.
Pobunjenik je, kako ja označavam taj termin, duhovni fenomen. On djeluje potpuno samostalno. Njegov stav je da ako želimo da promenimo društvo, moramo promeniti pojedinca. Društvo samo po sebi ne postoji; ono je samo riječ, kao i riječ „gomila ljudi" - ako je tražite, nećete je nigdje naći. Gde god da se susretnete sa nekim, susrešćete se sa pojedincem. „Društvo" je samo zajednički imenica - samo pojam, a ne stvarnost - bez sadržaja.

Pojedinac ima dušu, mogućnost da se razvije, promjeni, transformira. Dakle, razlika je ogromna.
Pobunjenik predstavlja samu suštinu religije. On svijetu donosi promjenu svjesti - a ako se svjest promjeni, onda će se sigurno i društvena struktura promjeniti. Ali obrnut proces je nemoguć, i to su sve revolucije dokazale svojim neuspehom.
Nijedna revolucija do sada nije uspjela da promjeni ljudska bića; ali mi izgleda nismo svjesni te činjenice. Mi i dalje razmišljamo o revoluciji, o promeni društva, o promeni vlade, birokratije, zakona, političkih sistema. Feudalizam, kapitalizam, komunizam, socijalizam, fašizam - svi oni su na svoj način bili revolucionarni sistemi. Svi oni su propali, i to u potpunosti, zato što je čovek ostao isti.

Jedan Gautama Buda, jedan Zaratustra ili Isus - ovi ljudi su pobunjenici. Oni veruju u pojedinca. Ni oni nisu uspjeli, ali njihov neu-spjeh se potpuno razlikuje od neuspjeha revolucionarista. Revolucionari su isprobali svoju metodologiju u mnogim zemljama, na različite načine, i nisu uspjeli. Ali pristup jednog Gautama Bude nije uspjeo jer nije ni isproban. Jedan Isus nije uspeo jer su ga Jevreji razapeli a krščani sahranili. Njegove ideje nisu isprobane - nije mu čak ni bila data šansa. Pobunjenik još uvek predstavlja neistražen pojam.

Mi moramo biti pobunjenici, ne revolucionari. Revolucionari pripadaju sferi svetovnog; pobunjenici i njihova pobuna su sveti. Revolucionar ne može da bude sam; potrebna mu je gomila, politička stranka, vlada. Potrebna mu je moć - a moć kvari čovjeka, apsolutna moć apsolutno iskvari.
Sve revolucionare koji su uspeli da se domognu moći ona je iskvarila. Oni nisu mogli da promjene prirodu moći i njene institucije; moć je promenila njih i njihove umove, i uništila ih je. Samo su se imena mjenjala, ali je društvo ostalo isto.

Ljudska svjest nije se razvijala stoljećima. Samo je s vremena na vrijeme neko zasijao - ali isticanje jedne osobe u milion drugih nije radilo, već je izuzetak. Pošto je ta osoba sama, gomila ne može da je podnese. Njeno postojanje na neki način postaje poniženje; svako njeno prisustvo vrijeđa, jer vam otvara oči, čini da postanete svjesni svojih potencijala i svoje budućnosti. I vaš ego je povrijeđen jer niste učinili ništa da se razvijate, da postanete svjesniji, da više volite, da budete sretniji, kreativniji, da ne trošite reci uzalud - da stvorite divan svet oko sebe. Niste doprineli svijetu; vaše postojanje nije blagoslov, već prokletstvo. Dali ste svjetu svoj bjes, svoje nasilje, ljubomoru, takmičarski duh, svoju žudnju za moći. Pretvarate ovaj svjet u bojno polje; vi ste krvožedni, i činite da se i drugi tako osjećaju. Vi lišavate čovečanstvo njene čovječnosti. Uz vašu pomoć čovjek pada ispod svog nivoa, čak ponekad i ispod nivoa životinje.

Zbog toga vas jedan Gautama Buda ili jedan Cuang Ce vređaju, jer oni su zasijali a vi samo stojite tu. Proleća dolaze i odlaze, a u vama se ništa ne budi. Ptice vam ne prilaze, ne savijaju svoja gnjezda niti pjevaju u vašoj okolini. Bolje je razapeti jednog Isusa i otrovati jednog Sokrata - samo ih ukloniti, da se vi ni na koji način ne biste osetili duhovno inferiornim.
Svet poznaje veoma malo pobunjenika. Ali sada je pravo vrijeme: ako se čovečanstvo pokaže nesposobnim da izjedri veliki broj pobunjenika, pobunjenički duh, onda su naši dani na zemlji odbrojani. Decenije pred nama mogu nam biti posljednji. Približavamo se tom trenutku. Moramo promeniti svoju svjest, stvoriti još meditativne energije u svjetu, stvoriti više nježnosti. Moramo uništiti staro - njegovu rugobu, njegove trule ideologije, njegove glupe diskriminacije, idiotska sujeverja - i stvoriti novo ljudsko biće sa novim pogledima i novim vrjednostima. Raskid sa prošlošću - to je suština pobunjeništva.
Ove tri rijeci će vam pomoći da razumijete: reforma, revolucija i pobuna.

Reforma znači prerada. Staro ostaje, a vi mu dajete novu formu, novi oblik - to je kao renoviranje stare zgrade. Prvobitna struktura ostaje; vi je samo okrečite, očistite, napravite nekoliko prozora, nekoliko novih vrata.
Revolucija zadire dublje od reforme. Staro ostaje, ali se uvođi više promjena, čak se mjenja i njegova prvobitna struktura. Vi ne samo što menjate boju zgrade i otvarate nekoliko novih prozora i vrata, već možda zidate nove spratove, gradeći je u visinu. Ali staro nije uništeno, ono je ostalo sakriveno ispod novog; u stvari, staro ostaje u osnovi novog. Revolucija čuva vezu sa starim.
Pobuna predstavlja prekidanje tih veza.Ona nije reforma, niti je revolucija; ona prosto predstavlja prekid veza između vas i svega starog. Stare religije, stare političke ideologije, staro ljudsko biće - prekinite vezu sa svim što je staro. Počnite novi život, iz početka.

Revolucionar pokušava da promeni staro; pobunjenik jednostavno ostavlja za sobom staro, kao zmija kada presvuče kožu i nikad ne gleda unazad.
Ako ne stvorimo na zemlji ljude takvog pobunjeničkog duha, čovečanstvo nema budućnosti. Stari čovek nas je doveo do konačne smrti. Stari um, stare ideologije i religije - one su nas zajedno dovele do globalnog samoubistva. Samo novo ljudsko biće može spasiti čovječanstvo i ovu planetu, zajedno sa divnim životom na njoj.
Ja učim pobuni, ne revoluciji. Za mene je pobunjeništvo osobina koju jedna religiozna osoba mora posedovati. To je duhovnost u svojoj apsolutnoj čistoti.

Dani revolucije su prošli. Francuska revolucija nije uspjela, ruska isto tako, kao ni kineska. Čak je i Gandijeva revolucija u Indiji propala, i to na njegove oči. On je cjelog svog života propovjedao  nenasilje, a zemlja se podjelila pred njegovim očima; milioni ljudi su bili ubijeni, živi spaljeni; na milione žena je bilo silovano. Sam Gandi je ubijen. Čudan je to kraj za nenasilnog sveca.
A tokom tog procesa, on sam je zaboravio sva svoja učenja. Pre nego što se znao pozitivan ishod revolucije, američki mislilac Luj Fišer pitao je Gandija: „Sta ćete uraditi sa oružjem i vojskom kada Indija postane nezavisna država?"
Gandi je odgovorio: „Celokupno oružje baciću u ocean, a vojnike ću poslati da obraduju polja i bašte."
A Luj Fišer ga je upitao: "Ali zar ste zaboravili? Neko može da vam okupira državu."

Gandi je odgovorio: "Poželećemo im dobrodošlicu. Ako nas neko okupira, prihvatićemo ga kao gosta i reći mu - 'i ti možeš da živiš ovdje, isto onako kako mi živimo. Nema potrebe da dođe do borbe.'"
Ipak, on je potpuno zaboravio svoju filozofiju - tako je revolucija i propala. Lijepo je pričati o ovakvim stvarima, ali kada dobijete moć... Prvo, Mahatma Gandi nije prihvatio nijednu funkciju u vladi. To je uradio iz straha, jer kako bi odgovorio cjelom svjetu ako bi ga pitali za bacanje oružja u ocean? A tek u vezi sa slanjem vojnika da obrađuju polja? On je pobegao od odgovornosti za koju se borio cjelog svog života, shvativši da će mu stvoriti ogromne probleme. Da je prihvatio funkciju u vladi, došao bi u sukob sa svojom filozofijom.

Ali vlada je formirana od njegovih sljedbenika, ljudi koje je on izabrao. On nije od njih tražio da rasformiraju vojsku; kada je Pakistan napao Indiju, on nije rekao indijskoj vladi: „Idite na granice i dočekajte ih kao goste." Umesto toga, blagoslovio je prva tri aviona koja su otišla da bombarduju Pakistan. Ovi avioni preleteli su preko njegove vile u Nju Delhiju gde je boravio, a on je izašao u baštu da ih blagoslovi. Sa ovim blagoslovom oni su odleteli da unište njegove ljude, koji su do juče bili „naša braća i naše sestre." Bez imalo stida, ne vidjevši kontradiktornost situacije...

Ruska revolucija je propala pred Lenjinovim očima. On je podržavao učenje Karla Marksa, po kome će „kada revolucija dođe, doći do ukidanja braka, jer je on dio privatne svojine. Pošto će se ukinuti postojanje privatne svojine, ukinuće se i brak. Ljudi mogu biti ljubavnici, mogu živeti zajedno; društvo će voditi računa o djeci." Ali kada je komunistička partija postala moćna, a Lenjin voda, sve se promenilo. Jednom kada postanu moćni, ljudi počnu da razmišljaju drugačije. Sada je Lenjin mislio da može biti opasno osloboditi ljude odgovornosti - mogli bi postati isuviše samostalni. Zato je bolje ostaviti im teret porodice - on je potpuno zaboravio na njeno ukidanje.

Čudno je kako su revolucije propale, i to zbog samih revolucionara, jer kada bi jednom postali moćni, počeli bi da razmišljaju drugačije. Onda postanu previše ovisni  o moći. I jedino oko čega se trude jeste da zadrže tu moć zauvjek, i da zadrže kontrolu nad ljudima.
Nisu nam potrebne nikakve revolucije u budućnosti. Treba nam novi eksperiment koji još nije bio isproban. Iako su pobunjenici postojali hiljadama godina, ostajali su sami - ostajali su individue. Možda nije bilo njihovo vrijeme. A sad ne samo da je došlo vrijeme... Ako ne požurimo, proći će. Ili će čovječanstvo nestati ili će se pojaviti jedno novo ljudsko biće sa novom vizijom u decenijama što dlaze. To novo ljudsko biće, pobunjenik.