da sam samo vješti mađioničar.

Ono što sam izvodio na pozornici nije se mnogo razlikovalo od onoga

što sam radio u svakodnevnom životu. Odrastao sam svjestan svojih

parapsiholoških moći i smatrao ih nečim što je iznimno, a tako je i

danas, ali ja to nisam izmislio zato da bih si stvorio karijeru i ime.

Koliko se mogu prisjetiti događaja u djetinjstvu, moje neobične moći

počele su se aktivirati nakon dva vrlo čudna događaja. Prvi se zbio kad

mi je bilo oko tri godine. Običavao sam se igrati u napuštenom vrtu u

blizini mojega doma u Tel Avivu. Volio sam taj vrt; bilo je to moje tajno

područje. Jednog predvečerja igrao sam se tamo kao i obično kad sam

začuo osobit, vrlo visoki zvuk nalik na zvonjavu zvona u ušima.

Osjećao sam se kao da je vrijeme stalo, a kad sam pogledao u zrak vidio

sam da su i nebo i sunce nestali. Na njihovom mjestu bilo je snažno srebrnasto

svjetlo koje mi se približavalo. Dolazilo mi je sve bliže sve dok

se nisam onesvjestio. Kad sam se probudio ležao sam na travi, čio i

zdrav. Otrčao sam kući da to kažem mami, koja je reagirala na klasičan

način, kao i sve mame kad su zabrinute - naljutila se na mene.

Drugi čudni događaj zbio se s električnom strujom, a vjerujem da je

djelovao na to da se pokrenu moje parapsihološke moći. Da bi zaradila

nešto novca majka je šivala kod kuće a ja sam jednog dana primijetio

kako iz šivaćeg stroja izbija plavičasto svjetlo. Nikad prije nisam nešto

slično vidio, pa sam obišao oko nje dok je pritiskala pedale stroja i gurnuo

prste u svjetlost. Šok me odbacio metar, metar i pol u zrak i bacio

me na pod. Ne trebate biti ekstrasens da biste pogodili kako je moja jadna

majka reagirala.

Tada sam počeo razaznavati da se sa mnom događa nešto iznimno.

Nisam znao što bih sa svim tim događajima koji su mi se zbivali u to doba.

Na primjer, roditelji su mi poklonili sat na koji sam bio jako

ponosan, pa sam se uzrujao kad sam primjetio da ide naprijed i čudno

se ponaša. Moram priznati, da nisam volio školu i da sam jedva čekao

da prođu zadnji sati nastave, pa onda možete zamisliti koliko sam bio

razočaran kad bih pogledao na sat i vidio da je vrijeme da se ide kući a

onda bih otkrio na zidnom satu da je prošlo tek pola nastave. Svaki put

bih vraćao sat unazad i škripao zubima od bijesa što nastava traje i traje.

Rekao sam majci da sat nije u redu pa sam ga ostavio oko dva tjedna

kod kuće kako bi ga ona mogla pogledati s vremena na vrijeme. Ali

ništa se se nije događalo i sat je savršeno radio. A kad sam ga stavio na

ruku, ponovno je počeo sa starim trikovima. I ne samo to, jednom na

satu kemije kazaljke su se počele vrtjeti uokrug kao da su pomahnitale.

Nisam mogao vjerovati očima pa sam viknuo učitelju neka dođe vidjeti

što se događa. Mislio sam da će svi biti opčarani kao i ja, ali umjesto toga

svi su se stali smijati. Ukočio sam se. I konačno, roditelji su mi kupili

drugi sat. Konačno, pomislio sam, imam dobar sat. Kako sam se samo

razočarao kad sam ga prvi put nosio na ruci u školu i kad sam pogledao

na sat, a ono, kazaljke su se isavijale tako da su gotovo probijale kroz

staklo napolje. Nakon toga dugo vremena uopće nisam nosio satove i

još uvijek ih uglavnom ne nosim.

U međuvremenu sam otkrio da mogu savijati žlice. Jednog sam

dana ručao. Majka je pripremila juhu od gljiva a ja sam je jeo za kuhinjskim

stolom kad se odjednom žlica svinula pri početku drške i

prepolovila, a vrela juha me poprskala po krilu. Majka i ja u prvi čas nismo

znali što se događa ali smo počeli zbrajati dva i dva. Znao sam da

mi se događa nešto neobično i da se to očito ne događa drugim ljudima.

Osjećao sam se jako usamljen.

Dok sam rastao, naučio sam da ne pričam mnogo o svojim sposobnostima

jer sam znao da će netko upirati na me prstom. A onda sam

dobio poziv za služenje u izraelskoj vojsci - upravo pred Šestodnevni

rat - gdje sam bio ranjen u rame i dobio tromjesečni dopust. Trebao sam

se nečim baviti, pa sam se predbilježio da radim kao savjetnik u dječjem

logoru u blizini Tel Aviva. Tu sam sreo Shipi Shtranga, koji je u to doba

imao 12 ili 13 godina, ali je već pokazivao znakove da će postati briljantni

menadžer. Kasnije me upoznao sa svojom obitelji, uključujući i sestru

Hannu, koja će kasnije postati moja žena.

Nakon što sam 1968. napustio vojsku, počeo sam raditi kao zabavljač.

Uživao sam biti na pozornici i koristiti se svojim moćima. Postupno,

riječ se proširila o meni. Čini mi se, da mi je najviše pomogla premijerka

Golda Meir koja je na pitanje neke reporterke o tome što će se

dogoditi sljedeće godine u Izraelu, u šali odgovorila protupitanjem: »A

zašto to ne pitate Urija Gellera?«

Sve se promijenilo u ljeto 1971. kada je znanstvenik po imenu

Andrija Puharich stigao u Tel Aviv iz Amerike. Čuo je o meni i želio

utvrditi jesam li pravi ili lažni medij. Andrija je uskoro otkrio da imam

posebne moći i uvjerio me da se moram podvrgnuti cijelom nizu

pokusa u kontroliranim uvjetima kako bi znanstvenici mogli potvrditi

moje moći.

U proljeće 1972. otputovao sam u Njemačku zbog nekoliko nastupa.

Priče se dočepala štampa i rastrubila kako sam mađioničar, a ne ekstrasens,

ali su se stvarno zapanjili kad sam svojim moćima psihokineze

samo paradirao po novinama već sam se podvrgnuo ispitivanju koje je

vodio dr. Friedbert Krager u slavnom institutu Max Planck na katedri

plazmičke fizike. U jednom pokusu držao je u ruci prsten koji sam samo

dotaknuo a taj se toliko iskrivio da je puknuo na dva mjesta. Institut je

precizno pregledao taj prsten i utvrdio da je lom nalik na lom kliještima.

Potvrdili su da se nisam služio nikakvim alatom i objavili: »Moći tog

čovjeka su pojava koja se ne može objasniti u teorijskoj fizici.« Znao

sam, da je to dobar početak.

Iz Njemačke sam otputovao u Kaliforniju gdje sam radio na nizu

eksperimenata u Istraživačkom institutu Stanford koji se danas zove

SRI International. Pokuse su vodili znanstvenici iz nekoliko zemalja

pod vodstvom dva laserska fizičara, dr. Hala Puthoffa i Russella Targa.

I Andrija Puharich je bio uključen, a isto tako i kapetan Edgar Mitchell,

koji je sudjelovao u misiji Apollo 14 kao šesti čovjek na Mjesecu i otada

mi je postao velik prijatelj.

Na SRI-ju su me gotovo izvrnuli naopako ne bi li otkrili kako to i što

to radim. Počeli smo sa stvarima koje sam izvodio na pozornici, a to su

telepatija i svijanje žlica, a zatim prešli na testove koje su ti znanstvenici

bili posebno izmislili, kao što su to na primjer brisanje slika s videotrake

ili mijenjanje mase grama težine koji je bio izoliran pod staklenim

zvonom pa je ponekad težio više a katkad manje od grama. Tijekom tih

eksperimenata sjedio bih mirno i tiho se usredotočio na predmet s kojim

smo radili, i koncentrirao sve svoje snage na njega, a istodobno psihički

odašiljao svoju poruku na predmet kao što je na primjer bila: »Izbriši,

izbriši!« kad se radilo o video traci ili »Povećaj se, povećaj se!« kad se

radilo o gramu koji sam želio povećati.

Ovdje moram reći da nisam baš najstrpljiviji čovjek na svijetu.

Uvijek sam imao obilje energije i volio biti u pokretu, pa sam postajao

nestrpljiv kada bih satima trebao sjediti mirno u laboratoriju. Konačno

me počelo izluđivati sjedenje satima i ponavljanje istog pokusa bezbroj

puta. Nema sumnje da je to što mi se događalo na SRI-ju bilo iznimno

ali mukotrpno iskustvo pogotovo nakon neobičnih stvari koje su mi se

počele događati. Stvarčice bi levitirale; druge bi se rastvarale u zraku

pred mojim očima i očima drugih koji bi se našli u blizini; na kasetofonima

bi me čekale poruke izgovorene netjelesnim mehaničkim glasom;

kasete u magnetofonu bi bile tamo minutu a zatim bi nestale, a dugme

za uključivanje uključilo bi se samo od sebe. Bombardirale su me razne

uznemirujuće pojave. A ako vam se već obrve u nevjerici dižu dok čitate

ove retke, spremite se za najčudniji doživljaj koji mi se dogodio jedne

studene večeri kad sam džogirao New Yorkom. Molim vas, da ovo što

slijedi čitate otvorena uma. Uvjeravam vas da mi se to zaista dogodilo,

iako nemam objašnjenja zašto ili kako se zbilo. O tom događaju pišem

naširoko u mojoj prvoj autobiografiji, »Moja priča" pa ću ovdje samo

ukratko prepričati taj događaj.

Andrija je imao kuću u Ossiningu, koji je oko 48 kilometara udaljen

od Manhattana. U to doba tamo niste mogli stići za manje od sat vremena,

putovali kolima ili vlakom. Shipi i ja smo stanovali u stanu na njujorškoj

East Side i te večeri kad se to događalo bio sam u posjeti prijateljima

Bryonu i Mariji Janis Cooper (koncertni pijanist i kćerka Garyja

Coopera) koji su također živjeli tu, na East Sideu. Napustio sam njihov

stan oko 17,30 kako bih u Bloomingdalesu (robna kuća) kupio dar prije

nego što se vratim kući da se istuširam i presvučem kako bih se sreo s

prijateljem u 18,30 sati.

Bloomingdales je bio prepun kupaca pa sam kupio što sam htio u

obližnjem dućanu a zatim se uputio kući. Bilo je prošlo 18 sati i ja sam

počeo trčati kako ne bih zakasnio na sastanak. Iznenada sam se jako

čudno osjetio, kao da trčim unazad i osjetio kako mi nešto vuče tijelo

prema gore. Sljedeće što sam vidio, bila je terasa neke kuće i shvatio sam

da sam u zraku i da padam na kuću. Srećom sam bio dovoljno spretan

da se pripremim na udarac, a zatim, vuuh, probio sam drveni zaslon i

pao na stakleni stol koji je bio u kući. Otklizao sam se po stolu i pao na

pod a pritom i prevrnuo stol. Stvarno sam se šokirao - i ne samo stoga

što sam očito letio kroz zrak - nego i zato što sam prepoznao mjesto

gdje sam aterirao - bila je to Andrijina kuća u Ossiningu.

Oko 18,15 te večeri, Andrija je gledao televiziju kad je začuo strašnu

buku i lom stakla pa je došao vidjeti što se to događa. Nije mogao

vjerovati svojim očima kad me je ugledao kako ležim u polomljenom

staklu stola. Ja sam bio izbezumljen. Dok sam se još oporavljao, Marija

je nazvala iz New Yorka. Kad mi je Andrija dodao slušalicu da s njom

govorim, Marija je ostala bez riječi. Jedva da je prošlo 45 minuta otkako

sam napustio njezin stan, možda najviše 50, pa nije bilo moguće da sam

stigao u Ossining u tako kratkom vremenu bilo kakvim prijevoznim

sredstvom. Jednostavno to nije mogla vjerovati.

Kad je SRI objavio svoje nalaze o meni u ožujku 1973. na sastanku

koji je organizirao odjel fizike na Sveučilištu Kolumbija, u njima je pisalo:

»Rezultati Gellerova istraživanja u ovom eksperimentalnom periodu

pokazuju uspjeh; smatramo, da je pokazao svoje paranormalne perceptualne

sposobnosti na takav način da o njima nema sumnje niti dvojbe.«

Napisali su da nemaju objašnjenja za pojave kojima su prisustvovali

pod kontroliranim uvjetima, pa su htjeli obaviti još više pokusa.

Bio sam oduševljen što su testovi na SRI-ju pokazali ono što sam već

dugo znao - da su moje moći istinske i da nemaju ništa sa spretnim

trikovima niti pokušajima da se odvrati na čas nečija pažnja, niti imaju

veze s optužbama kao naprimjer, da u rukavu imam skrivenu lasersku

zraku (mislite li da bih danas uopće imao ruke da sam imao tako nešto

skriveno u rukavu?), ili da su mi prsti premazani kemikalijama koje rastaču

metal (kakvi bi mi danas bili prsti od toga?), da hipnotiziram svoje

promatrače ili da imam radio odašiljače u zubima.

Dok smo se približavali završetku testova, čuli smo, da se časopis

Times sprema objaviti potpunu osudu onoga što se događalo, bez obzira

na činjenice. Tražili su da im pošaljemo na uvid sve bilješke i nalaze

sa SRI-ja, ali to nije bilo moguće, jer su se Hal Puthoff i Russell Targ

spremali objaviti rezultate u prestižnom znanstvenom žurnalu Nature,

što su i uradili u broju od 18. listopada 1974. To je bilo kao da smo otvorili

svoja mišljenja. Po mojemu mišljenju taj je časopis pretvorio u smeće

sve nalaze sa SRI-ja i optužio ih, da nisu znanstveni, a to su sami neznanstveno

učinili! I tako je to otada.

Nemojte me krivo shvatiti - čvrsto vjerujem da svatko ima pravo

neki ljudi žučno iz petnih žila odbacuju stvari samo zato što ih ne razumiju.

Čak su i neki ugledni znanstvenici, za koje bi rekli da znaju bolje,

odbili prihvatiti ideje koje ne pristaju u njihove teorije. Dogodi li se

nešto, što ne mogu povezati sa svojim pogledom na svijet, oni to jednostavno

odbace kao da je nemoguće da se dogodi. Iz nekog čudnog razloga

nisu u stanju podvrći preispitivanju svoje vlastite teorije. Kažu, da

se psihički fenomeni ne mogu zbivati pa stoga nema ni smisla čitati o

njima, a ipak su u stanju pomamiti se za svakom glupom i netočnom ili

sasvim izmišljenom pričom koja se objavi i istraživati je.

Pred kraj 70-tih godina povukao sam se iz javnosti na neko vrijeme.

Bilo je puno toga što sam trebao riješiti, uključujući i moje zdravlje i privatni

život. Poslužio sam se snagom volje da bih pobijedio poremećaje

prehrane - bulimiju - od koje sam patio i koja mi je ugrožavala život.

Oženio sam se Shipijevom sestrom Hannom i dobio s njom dvoje prekrasne

djece, Daniela i Natalie, Radio sam na povjerljivim poslovima za

razne kompanije, pojedince i izvjesne vladine agencije, i također razvio

novu karijeru kao rašljar koji istražuje velika rudna područja i naftna

nalazišta. Sredinom 80-tih preselio sam se s obitelji iz Amerike u Britaniju,

u malo selo blizu Londona, gdje još i sada živimo.

KAKO SE VALJA SLUŽITI

OVOM KNJIGOM

Molim vas, da ovu knjigu čitate otvorena uma. Uz nju pridodana je

energizirana narančasta točka tako da vam pomogne da se uskladite sa

svojim mentalnim sopsobnostima, da otkočite otponac svojih psihičkih

moći za koje nikad niste ni sanjali da ih imate i da profitirate najviše što je

moguće od svoje moći uma. Razmislite o tome, što sam vam rekao u

ovoj knjizi i pokušajte raditi neke od vježbi opisane u raznim poglavljima.

Možda vas moje upute neće pretvoriti u drugog Urija Gellera preko

noći, ali će vam zasigurno pomoći da razvijete svoje vlastite psihičke

snage i više koristite svoj mozak. Možda ćete otkriti da vam bolje idu

jedne stvari nego druge.

Kad pročitate poglavlje o snazi volje, možda otkrijete da ste po prvi

put u životu u stanju ostaviti se cigareta, smanjiti piće ili skinuti kilograme

i ne debljati se. Kad postavite pokvareni sat na pločicu s narančastom

točkom koja ide uz ovu knjigu i naredite mu da ponovno radi,

ugodno ćete se iznenaditi rezultatima.

Jedino što vas priječi da otvorite nove granice svojega mozga

ste vi sami. Sve drugo, što vam je potrebno, nalazi se u ovoj knjizi.

Stoga, zašto se ne biste uputili na putovanje mentalnim predjelima prema

otkrićima a ja da vam služim kao vodič? Promijenit ćete si život!

VIZUALIZACIJA

Kada sam bio dijete, jako sam maštao. A pogotovo, kad

bih se trebao koncentrirati na školske zadatke. Misli bi mi

lutale dok bi učitelj uzalud pokušavao da uvede mene i

moje školske drugove u tajne matematike. Jednostavno

bih mentalno odlutao u moj vlastiti svijet mašte.

Većinom sam razmišljao o svemirskim brodovima, dubokom svemiru

i istraživanju galaktika, ali sam isto tako sanjario o stvarima koje

bih želio imati, između ostalog o novoj igrački, psiću i praćki. Na moje

zaprepaštenje, stvari o kojima sam sanjario uskoro bi se pojavile u mojem

životu. Tako sam jednom tjedan dana sanjario o novom satu a

sljedećeg tjedna bi se sat pojavio. To je bilo fascinantno tim prije što se

nije moglo reći da nam se obitelj valja u novcu. Stvari su se pojavljivale

kao nekim čudom. »Kako je to moguće,« razmišljao sam, »da sam nedavno

poželio imati psića, i evo, dobio sam ga?« Danas znam odgovor

vizualizirao. A vizualizacija je ta koja vam može pomoći da

promijenite svoj život.

Počelo je još kad sam bio jako mali. Moja se majka obožavala kartati

s prijateljicama u Tel Avivu pa je i mene već rano naučila kartati. I u tijeku

igre otkrili smo nešto neobično - uvijek sam znao ima li u ruci

džokera ili ne, čak i kad nisam mogao zaviriti u njezine karte. Bilo je to

iz razloga što sam mogao vizualizirati karte koje drži u ruci a nakon

dosta vježbanja mogao sam joj točno reći koja je karta džoker. A zatim

sam se počeo truditi da joj pomognem pobjeđivati kad god je igrala u

kartaškom klubu. Nekoliko me puta odvela u klub pa sam znao kako

tamo izgleda. Kad bi otišla igrati, sjeo bih u sobu i vizualizirao prostoriju

u klubu, moju majku i prijateljice kako igraju karte. Pratio bih je u

vizualizaciji tijekom svake igre i zamišljao kako joj isplaćuju novac

nakon svake pobjede. Nestrpljivo bih je čekao da se vrati kako bih

provjerio jesam li dobro vizualizirao. Ako je to bilo uveče, majka bi se

vratila, sjela uz moj krevet i nježno me zapitala: »Onda Uri, kako sam

prošla večeras?« Rekao bih joj što sam vidio i ako sam pogodio ona bi

mi se oduševljeno nasmijala i teatralnim pokretom izvukla novac iz

torbice. I, što se pokazalo? Češće sam pogađao nego promašivao. I tako

je zahvaljujući pobjeđivanju na kartama, moja majka meni kupovala

stvarčice o kojima sam sanjario.

S vremenom sam razvio vlastiti sustav vizualizacije. Danas

to radim ovako: zamislim u glavi televizijski ekran i na njemu ono što

želim, ali u ono doba televizora u Izraelu još nije bilo pa nisam ni znao

kako ekran izgleda. Samo su bogatije obitelji imale televizor. Ali ja sam

obožavao ići u kino pa sam u glavi zamišljao sivkasti filmski ekran

obrubljen zelenim rubom. U početku sam morao sklapati oči da bih ga

vidio, ali sam postupno naučio vizualizirati bez zatvaranja očiju, pa čak

i kad sam se bavio nečim drugim, kad sam se na primjer igrao s prijateljima,

trčao, hodao ili se pokušavao usredotočiti na školske zadaće.

Uskoro sam se mogao automatski prebaciti na taj ekran i na njega projicirati

što god sam poželio.

Kad sam navršio sedmu godinu, zaljubio sam se u sportove i igre i

to u prvom redu stoga što su me odvlačili od burnog razvoda braka mojih

roditelja koji je upravo bio u toku. Volio sam trčati i igrati stolni tenis,

ali mi je košarka bila najdraža od svega. Gledao bih u kinu filmove o velikim

igračima košarke, promatrao kako trče poput strijela i zabijaju

koševe, i zavidio im. Zašto ja ne bih mogao tako dobro igrati? Znao

sam, da bih trebao vježbati, vježbati, i opet vježbati, što priznajem baš

nije bilo jako privlačno. Poput većine dječaka i ja sam želio uspjeh sada!

A onda sam ih i dobio! Otkrio sam da mogu postizati fantastične

pogotke tako da sam koncentrirano mislima slijedio loptu u koš. A to

nisam radio zato što sam trenirao već zato što sam imao jaku volju i što

sam dobro vizualizirao. Uhvatio bih loptu mojom psihičkom energijom

i izručio bih je pravo u koš. U mojim adolescentskim godinama svi su

me znali baš po tome.

Vizualizacija je danas sastavni dio mojega života i služim

se njome svakodnevno. Za mene je to tako prirodno kao i disanje.

Rekao bih i tako automatsko. Vizualiziram da će poslovni sastanci dobro

proteći, vizualiziram da će se stvari sjajno odvijati, vizualiziram

sebe i svoju obitelj da smo zdravi, čak vizualiziram i mjesto za parking

kad ga trebam.

KAKO SE VIZUALIZIRA

Vizualizacija nije ništa čudno ni tajanstveno što ćete i sami zaključiti

kad vam objasnim iako će vam vjerojatno trebati nešto vremena i prakse

da je upotrijebite. Prvo ću vam dati nekoliko jednostavnih vježbi koje

ćete vježbati kod kuće. Mislim, da je najbolje da počnete u glavi

zamišljati televizijski ekran, baš kao što sam ja zamišljao filmski

ekran kad sam bio dječak. Ako to nikad niste radili možda će vam u

početku biti teško pa vam predlažem da sjednete ili stanete u blizini

televizijskog ekrana, da ga dobro razgledate a zatim zatvorite oči i dobro

ih šakama protrljate. To će u oko vašeg uma utisnuti sliku tv ekrana.

Kao da ste ga fotokopirali na svoj um.

Sada možete projicirati slike koje želite na svoj tv ekran. Zamislite

se, kako sklapate povoljan posao, kako ste uspjeli dobiti najbolji posao

jer ste bili dobri na razgovoru, kako ste ponovno zdravi, kako se sigurno

vraćate kući s puta ili kako ste u stanju dodirnuti vrške prstiju na

stopalima kad vježbate. Drugim riječima, zamislite na tv ekranu

ono što želite da se dogodi. Radite to svaki dan, promatrajte se kako

vam to uspjeva i istinski vjerujte u ono što vidite. Zaista biste se mogli

iznenaditi nad nevjerojatnim pozitivnim rezultatima! A usput, ako ste

uspjeli nešto nevjerojatno postići putem vizualizacije, pišite mi, volio

bih to čuti. Moja je adresa na stranici 106.

Druga vježba koja bi vam se mogla učiniti neobična, odnosi se na

oči. Ako su oči zdrave i vid dobar, čvrsto sam uvjeren, da je

onda i vaš unutarnji vid kojim postižete vizije, također dobar.

Ovu vježbu za jačanje očiju radite čak i kad vam vid nije dobar tj. ako

nosite naočale. Vježbam oči svakodnevno i vjerojatno je to jako dobro,

jer bližim se 50-oj a još uvijek ne nosim naočale. Svaki dan nosim specijalne

naočale s malom rupicom za svako oko. Tako jačam očni mišić.

Oči možete jačati i s olovkom. (Molim vas da prije toga posjetite liječnika

i utvrdite kakav vid imate.) Ovu vježbu radite kad ste sami jer ako je

izvodite u vlaku, na primjer, skupit ćete začas gomilu znatiželjnika, ili

će svi pobjeći iz odjeljka!

Evo što ćete raditi. Gledajte pravo ispred sebe. A zatim bez micanja

glave, gledajte prema gore, prema dolje, lijevo, desno i kolutajte očima

natrag lijevo, pa natrag desno. Morate osjetiti kako vam se napinju očni

mišići što znači da ste ih dobro razgibali. Sada uzmite olovku i držite je

uspravnu oko 30 centimetara ispred nosa. Sada je polako približavajte

nosu sve dok ga ne dotaknete, onda je udaljavajte i neprestano je promatrajte.

Možete isto tako dizati i spuštati olovku ispred sebe, stavljati

je u desni i lijevi dio vidnog polja i promatrati je tako da ne mičete

glavom. Ove vježbe trebate raditi svakodnevno samo nekoliko minuta i

zapanjit ćete se nad dobrim rezultatima.

KAKO VOLJETI SEBE

To je važno! Odrastajući, ostavljamo djetinjstvo iza sebe, i odjednom

smo u problemima. Kad nam ne ide dobro, brinemo o zdravlju,

poslu i vezama s drugim ljudima, pa sve to djeluje na nas. Sve dok svoj

život ne uzmete u svoje ruke neprestano će vas nešto mučiti - nećete

dobro spavati, bit ćete bezvoljni, nećete imati uspjeha ni u poslu ni u

ljubavi. Nećete uživati u životu jer će vas stalno nešto u pozadini mučiti

i proganjati. Sve to crpi vašu dragocjenu energiju pa zato neki i gube

toliko na težini kad ih nešto muči. Događa se to da napuštate svoju

automatsku svjesnost o sebi i svojoj dobrobiti i prebacujete tu životnu

energiju na ono što vas muči.

Vjerujem, da onog časa kad naučite sebe voljeti, automatski

ćete se zaštititi od najgorih briga. Ljudi većinom smatraju

da je, voljeti sebe, nešto što nije u redu, nešto što je sebično. A to je zato,

što pobrkaju pojmove pa misle da voljeti sebe, znači biti samoljuban,

opsjednut samim sobom, biti uvjeren da ste najvažnija osoba na cijelom

planetu, biti umišljen. Ali to su sve krajnji slučajevi onoga o čemu govorim

kad tražim da se volite. To znači, da trebate naučiti da prema sebi

budete dobri, da cijenite svoje talente i darove, da sebe uvažavate, i da

naučite kako ćete se zaštititi protiv ljudi, osjećaja i situacija koje bi vam

mogle nauditi ili vas potpuno iscrpiti. Ako su vam te ideje nepoznate,

trebat će vam neko vrijeme da se na njih naviknete, ali postupno će vam

biti sve bolje i vježbajući, naučit ćete da sebi više vjerujete.

Naučiti voljeti sebe ponekad je komplicirano, jer smo odgajani

drugačije. Tijekom djetinjstva, naime, od svojih roditelja

naučimo običaje, pravila, usvojimo dobro ponašanje, način izražavanja,

osjećaje i stremljenja, pa smo onda cijelog života na neki način povezani

s djetinjstvom kao da imamo pupčanu vrpcu. Još dok ste bili plod u

majčinoj utrobi, već ste osjećali kao i ona. Ako ste odgajani u sretnoj i

veseloj obitelji već imate početni kapital za ljubav prema sebi i vjerojatno

sebe već volite. Ali ako ste odgajani u obitelji gdje se nikad nisu

pokazivali osjećaji, gdje se krivo gledalo na vidljivo iskazivanje ljubavi i

privrženosti - na sitne poljupce, zagrljaje, tapšanje po ramenu, sjedenje

roditeljima u krilu - gdje se kritiziralo sve štg god biste učinili, ili gdje je

jedan roditelj bio emocionalno hladan ili fizički odsutan, mnogo će vam

biti teže da naučite kako sebe voljeti. Ali, uz pomoć vizualizacije i snage

volje, i to možete svladati!

Voljeti sebe, dijelimo na dva dijela - voljeti svoje unutarnje

ja, i voljeti svoje vanjsko ja. Mislim da je daleko važnije voljeti

svoje unutarnje ja, ali to ne znači da smijete zanemariti vanjsko ja jer je to

ono prvo što ljudi pri susretu vide. Većina ljudi ocjenjuje druge prema

izgledu iako to nije uvijek točna slika onoga što je unutra. Evo jednog

primjera. Recimo, netko ušeta u skupu zlatarnicu kao što su to Tiffany ili

Cartier a odjeven je u široki pleteni pulover, iznošene hlače i prljave

čizme. Osoblje ga samo odmjeri od glave do pete i umorno se zapita: »A

što taj propalica traži ovdje? Trebamo li pozvati policiju da ga izbaci?« A

čovjek razgledava prstenje i upirući prstom u jedan, upita: »Koliko je

ovaj?« Kako je ispružio ruku tako mu se ispod rukava na zglobu pojavio

izvanserijski 18-karatni sat Rolex. Istog trena se mijenja stav osoblja

prema njemu. Dok su ga prije htjeli izbaciti iz dućana sada se tope od

uslužnosti a sve zbog tog malog zlatnog statusnog simbola. A to je, na

žalost, ono oko čega se vrti život većine ljudi na svijetu. Prosuđuju o vama

na temelju kola koja vozite, gdje živite, što odijevate. U stvari, cijeli je

svijet podignut na tome, stoga je strahovito važno kako izgledate.

Ne trebate potrošiti brdo novca da biste dobro izgledali, ali sebe trebate

voljeti. Nije važno izgledate li poput stražnje strane autobusa ili

tako da se cijeli promet zbog vas zaustavlja. I osoba takozvanog lošeg

izgleda može se pobrinuti da izgleda dobro, da nosi odjeću koja mu

odgovara, da su boje ukusne i lijepe, daje dobro ošišana i da drži tijelo u

formi. Uostalom, ljepota je u oku promatrača a svatko ima različit ukus.

Ne vjerujete li mi, upitajte prijatelje koji su im slavni ljudi seksi a koji im

nisu privlačni. Svatko će odabrati drugačije.

KAKO ZRCALITI SEBE

Služio sam se s nekoliko tehnika da bih sebe zavolio, a vama će se

ona glavna možda učiniti smiješna. Zovem je zrcaliti sebe. To je stoga

što jedina stvar koju u blizini imate a možete se u njoj ogledati jeste

zrcalo. Zato mislim da su brijači i frizeri takvi sjajni psiholozi i terapeuti

zato što cijeli dan stoje uz ogledala i u njima ne promatraju samo svoje

klijente nego i sebe. Ako se dobro osjećaju u društvu klijenta onda se

među njima putem ogledala razvija nevjerojatno dobra energija.

Mislim, da bi frizeri trebali biti najbolji psihoterapeuti na svijetu samo

zato što se sa svojim klijentima razgovaraju preko ogledala, a to je upravo

taj odnos koji bih želio da naučite; uspostavite vezu sa sobom putem

ogledala.

Zrcaliti se, znači naučiti razgovarati sa sobom. To je daleko

teže nego se samo uređivati pred ogledalom, ali moguće je svladati i to.

Prvo, u ogledalu provjerite kako izgledate. Postavite se goli pred visoko

ogledalo i razgledajte mjesta gdje ste debeli, gdje ste mršavi, gdje ste

ružni, gdje ste privlačni, svoju frizuru, obrve, šminku ako je nosite,

čistoću tijela. Ako ste objektivni, vidjet ćete ono što drugi vide kad vas

gledaju; mislim da je jako važno da je čovjek svjestan svojih pluseva i

minusa. Dobro se razgledajte i odlučite što ćete na sebi promijeniti i

poboljšati a s čime se morate pomiriti. Ništa nećete moći poduzeti imate

li široka stopala a htjeli biste da budu sitna i uska (iako možete odabrati

takve cipele i čizme koje će suziti izgled stopala), ali sigurno možete

promijeniti naočale ili skinuti debelu kobasicu oko struka. Razgledajte i

one dijelove sebe koje ne biste mijenjali ni za što na svijetu - lijepu kosu,

žive oči ili bijele zube. Recite sebi: »Hej, dopada mi se ono što vidim!« A

tada ćete možda zaključiti kako oni koji vas iza leđa ogovaraju ili vam

čine zlo, rade tako zato što vam zavide.

Nakon što ste se dobro proučili u ogledalu, možete u tišini razgovarati

sa sobom putem očiju, zagledanjem u crnu zjenicu oka i mentalno

se uputiti što je dublje moguće. Vjerujem da će vam to pomoći srušiti

dnevne prepreke između sebe i drugih ljudi. Iako smo svi mi pojedinci,

vjerujem da nas je stvorio jedan te isti Bog - bez obzira koje smo vjere ili

bez vjere - i da smo na dubokoj duhovnoj razini svi jednakopravni i dio

jedan drugoga. To je kao da smo svi braća i sestre, svi smo dio Božje

obitelji i svi pripadamo zajedno. Kad se jednom nađete na toj

razini gdje ste jedno sa svime što postoji, doživjet ćete

prekrasan osjećaj mira i razumijevanja. Odjednom će vam sve u

životu postati jasno, pa ćete taj osjećaj uvijek ponovno naći svaki put

kad se duboko zagledate u svoje oči u ogledalu.

VIZUALIZACIJA I VAŠE ZDRAVLJE

Vjerujem, da vizualizacija može pomoći zdravlju. Objasnit

ću to iako će vam se neka od objašnjenja u prvi mah učiniti čudnima.

čitajte otvorena uma, a zatim, poželite li tako, vježbajte. Nemojte mi

samo vjerovati na riječ da vizualizacija može pomoći zdravlju, nego

isprobajte. Uostalom, što možete izgubiti?

Jeste li se ikad užasavali pomisli da morate nešto obaviti ili nekoga

mrskog posjetiti a onda ste otkrili da ne morate jer ste u posljedni čas

dobili vrućicu ili vas je zabolio trbuh? Većina će vjerojatno potvrdno

odgovoriti na ovo pitanje. Jeste li ikad čitali o nekoj strašnoj bolesti u

medicinskoj enciklopediji a onda se silno zabrinuli jer vam se učinilo da

sljedećeg dana patite upravo od toga? Da? Mislim da do toga dolazi

zato što su nam umovi toliko savršeni! Treba im dati samo sitni povod

pa da proizvedu za nas one efekte koje smo željeli. Drugim riječima,

možemo si umisliti da smo bolesni, a da toga nismo ni svijesni.

Mnogima je ta misao posve nevjerojatna. Ali, ako vas to zapanjuje,

što ćete tek reći na sljedeću ideju - možemo si umisliti da smo dobro!

Nekako, nama još neobjašnjivo, iscjelitelji mogu koristiti moć svojeg

uma da bi kanalizirali energiju i iscjelili ljude. A nisu oni jedini koji znaju

da se tako mogu služiti svojim umovima. Makar nikad ranije to niste

pokušali, i vi se možete poslužiti umnim moćima da biste meditirali, iscjelili

se, obuzdali bol i sebe održavali u dobrom zdravlju.

KAKO MEDITIRATI

Znanstvenici su počeli proučavati što se događa ljudima tijekom

meditacije i otkrili su da meditacija može usporiti otkucaje srca,

srediti disanje, poboljšati optok krvi, smanjiti napetost i općenito

podići raspoloženje i zdravlje. U stvari, polako potvrđuju

znanstvenim metodama ono što meditanti znaju već dugo vremena!

Osjećaj koji vas obuzima kad dugo zurite u vlastite oči u ogledalu (a

opisao sam ga na stranici 20) i razumijevanje koje proističe iz tog

doživljaja slično je osjećaju koji vas obuzima kad meditirate. Meni

meditacija znači naći tihi kutak u umu, daleko od trenutnih okolnosti

u kojima se nalazite, mjesto gdje se osjećate smireno i potpuno

opušteno. Mnogi ni ne pokušaju meditirati, jer misle, da bi prije toga

morali obaviti cijeli niz njima stranih radnji, kao što je to na primjer sjedenje

prekriženih nogu na podu, pojanje ili paljenje posebnih svijeća.

Ali nije potrebno uraditi bilo što od nabrojenoga. Možete meditirati

sjedeći ili ležeći, iako je ovo zadnje malo problematično jer kad legnete,

onda ćete vjerojatno i zaspati! Odaberite vrijeme kad vas nitko neće

ometati i kada ćete se udobno osjećati.

Moja tehnika je zaista jednostavna, iako će vam u prvi tren zvučati

neobično. Isključim telefon, ugasim radio i televizor, osiguram si što je

više moguće mira, udobno se smjestim, sklopim oči, opustim svaki dio

tijela i pustim da mi um odluta nekamo daleko. Dopuštam da me unutarnja

energija napusti i putujem po svojoj volji prostorom. Ako to nikad

ranije niste činili možda je vrijeme da probate, ali pritom je važno da se

ničemu ne opirete. Dozvolite da vam se to dogodi, dozvolite svojemu

umu da odluta i ukrca se na neki brod koji ga vodi na unutarnje putovanje

beskrajnim prostorom. Ometaju li vaš um neprestano misli, zaazite

ih i zatim ih otpustite.

Kada ovako meditiram, čini mi se kao da putujem kroz rojeve sićušnih

zlatnih pahuljica nabijenih pozitivnim informacijama i energijom.

Osjećam kako se lijepe o mene dok prolazim kroz njih a kad se moj um

vrati sa svog putovanja, ostaju sa mnom. Radite li i vi tako, vaš mozak

neće u početku moći shvatiti što se događa ali to i nije važno jer ćete s

putovanja donositi pozitivne energije koje će vas automatski

očistiti i osvježiti. To je gotovo nalik na izlazak iz tijela i pranje u moru

zlatnih čestica informacija što vas okrepljuje, smiruje, opušta, dovodi u

dodir s osjećajem Boga i svemira i povezuje sa svim živim bićima na

planetu.

Teško mi je to objasniti, a vama će možda biti teško razumjeti, ali to

ne znači da ne biste mogli sami pokušati i doživjeti to iskustvo. Poput

mene, možete biti okruženi zlatnim točkama dok meditirate ili možete

vidjeti ili osjetiti nešto sasvim različito. Nije važno - jednostavno

pronađite onu meditaciju koja će vam najbolje odgovarati.

Trebate li pomoć, poslužite se kartom s narančastom točkom

koja je priložena uz ovu knjigu. Držite je pred očima i neko vrijeme

pažljivo promatrajte. Koncentrirajte se samo na točku. Kratko nakon

toga vaš će se um odvojiti i krenuti na svoje putovanje svemirom. U

početku će vam biti nešto teže meditirati, posebno kad se um počinje

puniti mislima koje vas odvraćaju od unutarnjeg putovanja, ali nakon

nešto vježbanja naviknut ćete se na meditaciju i početi primjećivati kako

vam donosi mentalne i fizičke blagodati. Osim što će vam meditacija

potpuno opustiti tijelo i um, ukloniti stres i poboljšati zdravlje, donijet

će vam još nešto - očistit će um i dozvoliti desnoj polutci mozga - onoj

gdje su stvaralačke i instinktivne funkcije - da odlično proradi. Otkrit

ćete, da lakše svladavate probleme, da vam naviru nove ideje a vaš stav

prema životu je optimističniji i ljepši.

Kada budete završili s meditacijom, bit ćete prekrasno

Opušteni - toliko opušteni da ćete možda osjetiti laganu vrtoglavicu

ako se prenaglo ustanete. Stoga polako otvorite oči (ako su vam bile

zatvorene), protegnite udove i dišite jednakomjerno nekoliko minuta

prije negoli ustanete.

KAKO OBUZDATI BOL

Stotine milijuna funti troše se svake godine na različite lijekove protiv

bolova i boleština. Samo otvorite ormarić u svojoj kupaonici i izbrojite koliko

različitih bočica i kutijica s lijekovima tamo imate. Vjerojatno ćete posegnuti

za nekim od tih lijekova svaki put kad vas nešto zaboli, ali, jeste li

se ikad zapitali možete li sami otjerati bol bez ikakve kemijske pomoći?

Toliko smo puta čuli priče o glumcima i plesačima koji su se ozlijedili

ali kad je trebalo izaći na scenu digli se usprkos svemu, jer nije bilo vremena

da se bave bolovima. Nije to toliko neobično kao što biste u prvi mah

pomislili. Možda ste zaboravili da ste i vi možda nekome pomogli da

slično učini, pogotovo imate li djecu. Zamislite dječačića koji sretno s

igračkom u ruci trči po dvorištu a onda se o nešto spotakne i padne. Majka

potrči da ga digne, jednim ga pogledom pregleda i zaključi da je malo

omamljen i da je ogrebao koljeno. Dječakove se usnice kratko zatresu, a

onda se prolomi plač jer, kaže, boli ga koljeno. A što čini mati? To je tako

prirodna reakcija da je vjerojatno nije ni svjesna. Poljubi mu koljeno, zagrli

ga i pusti da ponovno potrči, utješen. Na povredu je već i zaboravio.

Evo još jednog primjera. Zamislite da sjedite u liječničkoj ordinaciji a

liječnik se sprema da vam ubrizga injekciju protiv kolere jer putujete na

odmor u zemlju koju ste oduvijek željeli posjetiti. Promatrate ga stisnuta

srca kako puni iglu a zatim vam se približava sa smješkom na licu. I vi

nastojite uzvratiti osmjeh ali ste nervozni tako da vam se gornja usta gotovo

priljepi uz zube. Progutate slinu. »Neće vas boljeti,« kaže liječnik

dok premazuje vašu nadlakticu raskužnim sredstvom prije nego će

ubosti i vi se ponešto opustite. Okrenete glavu u stranu i pripremite se.

Osjećate kako igla ulazi pod kožu i kako vas zaista boli, ali što radite?

Osim ako niste potpuni mazohist ili niste fascinirani iglama, istog trena

prestanete misliti o bolu u ruci i usredotočujete se na poster na suprotnom

zidu, ili se pitate što ćete imati za ručak. Ili, ako ste jako pametni,

razmišljat ćete o tome kako će vam biti lijepo na putu. Zamišljate se kako

ležite na pješčanoj plaži i oslikavate valove koji se lome na podvodnoj

stijeni sve dok gotovo ne osjetite miris sredstva za sunčanje koje ćete

nanijeti na kožu. Još ćete vjerojatno osjećati laganu bol u ruci, ali to vam

neće biti u prvom planu.

To su dva primjera kako se može obuzdati bol, a u oba slučaja radi

se o tome da odvratite svoju pažnju. Sljedeći put kad sjedite na zubarskom

stolcu i čekate da vam počne bušiti zub ili puniti zub, udaljite

se od onoga što se događa, tako da razmišljate o nečemu sjajnom i ugodnom

što vam se događa. Zamislite da sjedite u prekrasnom vrtu, oko

vas su ruže u punom cvatu a zrak je prepun miomirisa, čujete zujanje

pčela i pijev ptica. Ili možda ste na koncertu i slušate omiljelog pjevača.

Što god zamislili vjerujte da će vam zubarska ili liječnička ordinacija postati

podnošljivije mjesto i neće biti strašno ništa što vam se tamo događa.

Pokušajte kada ste sljedeći put u takvoj situaciji.

I konačno, ne zaboravite na dobrobiti koje donosi smijeh.

Kad vam sljedeći put bude loše, umjesto da razmišljate o tome kako ste

jadni i bijedni - što vas uvodi u vrzino kolo koje vas samo dublje poteže u

jad i bijedu -pogledajte neki omiljeli film ili komediju, pročitajte knjigu

nad kojom ćete se slatko smijati i smijte se glasno, grohotom. Uskoro će

vam biti bolje, ali zašto? Vjerovali ili ne, mišići lica neprestano šalju poruke

vašem mozgu o tome što se događa. Ako ih stegnete i škripite zubima,

vaš će um pomisliti da ste u opasnosti pa će vam poslati povišenu dozu

stresnih hormona i adrenalina u krv kako bi vam pomogao svladati problem.

To je odlično, ako se pripremate za bitku ili da dadete petama vjetra,

ali ako sjedite za radnim stolom i mrštite se na ono što je pred vama ili

se pjenite nad prometnom gužvom u koju ste zapali, ti će hormoni i dalje

ostati u vašem krvožilju pa ćete se osjećati još lošije i napetije. Događa li

se to često, od hormona biste na kraju mogli i oboljeti. A s druge strane,

onog trena kad se osmjehnete ili glasno nasmijete, mozak ispušta

kemikalije pod nazivom endorfini koji su prirodna tjelesna

sredstva za smirivanje. Opuštate se, preplavljuje vas osjećaj blagodati

i život je ponovno zamaman. Ne vjerujete li mi, provjerite ovog časa.

Strašno se uozbiljite i namrštite pa zamijetite kako to djeluje na tijelo. A

zatim se osmjehnite i vidjet ćete kako se odmah bolje osjećate.

BOLEST KAO IZGOVOR

Da biste ovladali procesom obuzdavanja bola potrebno j e

u prvom redu utvrditi kako je bol počela, jer uzrok ne mora uvijek

biti tako očit kako se čini u prvi mah. Pretvarajte se načas da se s vremena

na vrijeme budite s teškom glavoboljom, da vam srce udara kao

da će iskočiti, a u želucu se valja oluja. Sve vam se to češće događa i

počinjete se brinuti. Je li to početak neke teške bolesti? Posjetite liječnika,

a on ne nalazi ništa. A zatim, kad razmišljate o tome, odjednom shvatite

da vam se to uvijek događa u nedjelju ujutro, ali samo svake druge nedjelje.

U stvari, pomislite, to je čudno, jer želudac se uzbiba samo onda

kad znate da vam roditelji dolaze na nedeljni ručak, a vi morate sve

pripremiti, trčati u dućan, kuhati, tjerati djecu da spreme sobu i podsjetiti

muža da ne raspravlja politiku s vašim roditeljima jer se na kraju

uvijek posvade. Je li to samo slučajna podudarnost? Mislim da nije. Nije

čudo da vam je zlo! Vaši su simptomi pravi ali im je uzrok pretežito psihološke

a ne fiziološke prirode. Poduzmite nešto kako biste promijenili

vrijeme posjete vaših roditelja i želudac će vam se smiriti. A ako vam se

želudac preokreće na samu pomisao da biste trebali za sebe nešto poduzeti,

poduzmite nešto drugo - radite na podizanju samopouzdanja

tako da naučite sebe više voljeti i poštovati, točno onako, kako sam to

opisao na stranicama 18-20.

Ima cijeli niz sitnijih boljki kojih se možete riješiti kad otkrijete njihove

uzroke. Na primjer, možda imate problema s probavom svaki put

kad se najedete prije spavanja, a pritom jedete na kauču pred otvorenim

televizorom. Možda sjedite pod krivim kutem za svoj probavni sustav i

onemogućujete mu pravilan rad; ili možda zato što istodobno jedete i

buljite u televizor pa ni ne primjećujete što vam prolazi mozgom koji se

bavi prerađivanjem dnevnih događaja. Možda vas izluđuje novi kolega

na poslu ili ste si natovarili toliko posla da ne znate kako ćete ga svladati.

Te situacije povlače otponac u mozgu koji odašilje krive sastojke

u probavni trakt, i evo bolova i mučnine u želucu! Prvi slučaj je lako

riješiti; sjedite li u lošem položaju, promijenite ga, ustanite i jedite za

stolom, ili pod leda podmetnite nekoliko jastuka. Ali što raditi s drugim

problemima?

Tu je opet potrebna ljubav prema sebi. Morate se pobrinuti da

takve situacije ne uništavaju vaš život - i vašu probavu. Gutate li tablete

za bolju probavu, znajte da vam to neće nimalo pomoći! Problemi će biti

i dalje tu iako ćete nešto poboljšati probavu. Možda ćete morati razgovarati

s kolegom onako diplomatski, u rukavicama, o tome kako vas smeta

i izluđuje. On ili ona možda pojma nemaju o tome da vam idu na živce

ako im to nekako ne date do znanja. Većina ljudi će radije podnositi sve

vrste zlorabe i gnjavaže nego duboko udahnuti i nekome reći da ih

prestane gnjaviti, iako bi takav jednostavni postupak mogao dati čudesne

rezultate. Čak i kad ne možete riješiti svoje probleme preko noći, već

sama činjenica da ste nešto za sebe poduzeli, promijenit će mnogo toga

nabolje jer ćete se bolje osjećati zato što ste nešto poduzeli za sebe. To je

kao da slažete zagonetnu slagalicu - možete je složiti samo komadić po

komadić ali ako ste uporni, na kraju ćete dobiti kompletnu sliku.

Ali što činiti ne možete li se obraniti od briga tijekom noći? Mislim

da je odgovor u vizualizaciji. Ono što morate učiniti je da zamislite te

probleme kao fizičke predmete - možda puno teškog kamenja, ili

uteg, ili gruda olova - a zatim zamislite sebe kako to zatvarate u sobu.

Recite sebi da znate da je kamenje, olovo, uteg tamo i da uvijek možete

otključati vrata i razgledati svoju gomilu ukoliko to poželite, ali u

međuvremenu prestat ćete o tome razmišljati i umjesto toga baviti se

nečim ugodnim i zabavnim. Svaki put kad vam um odluta prema zaključanoj

prostoriji, viknite »Stop!« Vizualizirajte kako ste se okrenuli

od tih vratiju i pošli negdje drugdje. Ako se brinete zbog stvari koje su

potpuno izvan vaše kontrole, ili oko nečega što vam se zbilo u prošlosti,

možda je vrijeme da se riješite tih briga jednom zauvijek? Ovoga puta,

zamislite da se brige pretvaraju u oblake ili maglene pramenove i zamislite

kako se dižu prema nebu i raspršuju. Recite sebi da su brige

nestale a vi ćete nastaviti voditi sretan i vedar život. Ako vam se ipak

dogodi da u svojemu umu odlutate natrag do njih, zamislite kako ti

oblaci ili maglice ponovno nestaju i potvrdite u sebi čvrsto da su sve

brige nestale s njima. Uskoro ćete na njih zaboraviti.

VIZUALIZACIJOM

PROTIV MANJIH BOLJKI

U ovom odlomku dat ću vam nekoliko ideja o tome kako se služiti

vizualizacijom da biste se osjećali bolje i zdravije. Ali prije nego opišem

te tehnike, želim vam naglasiti kako je uvijek važno da prije toga posjetite

svojeg liječnika. Ne riskirajte svoje zdravlje - nije toga vrijedno. Ako liječnik

dijagnosticira neki problem i propiše vam određeno liječenje, možete

se služiti ovim tehnikama vizualizacije kao pomoćnim sredstvom.

Prije nego počnem nabrajati načine kako ćete sebe iscijeliti, želim napomenuti

tehniku koja će vam pomoći da budete zdravi. Uostalom, ako

vjerujete, kao što ja vjerujem, da od misli možemo oboliti, tada možemo

isto tako upotrijebiti svoje misli da ozdravimo. Ova je vježba vrlo jednostavna,

ali učinkovita. Potrebno je samo da ponavljate svakodnevno

nekoliko puta izreku ili mantru u kojoj je pozitivna

poruka sebi. Možete upotrijebiti vlastitu izreku, ali evo jedne koja je

dobra za početak. »Danas je početak ostatka mojeg života.« Mantru možete

mijenjati prema svojim okolnostima, ali uvijek nastojte da bude

pozitivna i uvijek vjerujte 100 postotno u ono što izgovarate.

Počet ćemo s tehnikom koja će pomoći dobroj probavi jer mnogi

pate od loše probave. Kad vas sljedeći puta zaboli želudac ili dobijete

žgaravicu, zamislite da vam je želudac pun smirujuće, mlječne tekućine.

Osjetite kako je tekućina svilenkasta, i zamislite kako nježno

smanjuje količinu kiseline u želucu. Ako pomogne, zamislite da je ta

umirujuća tekućina bijela a kiselina oštre žute boje limuna, zatim zamislite

kako se boja žute tekućine polako rastapa i blijedi sve dok ne

bude poput mlijeka. Dobro se koncentrirajte na ono što zamišljate, i

vraćajte tu sliku neprestano u um svaki puta kad pokaže volju da odluta

negdje drugdje. To će vam se sigurno događati u početku kad još ne

budete ovladali procesom vizualizacije, ali ne brinite, uskoro će vam to

ići dobro od ruke. I uskoro ćete moći obuzdati lošu probavu i olakšati

je, a da ne posežete za medikamentima koji smanjuju kiselinu.

U redu, a što je s glavoboljama? Većina će glavobolja proći sama od

sebe jer su povezane uz manje probleme ali uvijek se prvo posavjetujte s

liječnikom ako vas brinu češće glavobolje. Obična glavobolja može se riješiti

na nekoliko načina, a najjednostavniji je da dlanom ruke masirate

onaj dio glave koji vas boli. Samo nježno masirajte i zamišljajte da je bol

isprekidana crvena crta. Zamislite to na tv ekranu u svojoj glavi o kojem

sam ranije govorio u ovom poglavlju (vidi stranice 16-17), a zatim promatrajte

kako crvena linija postupno blijedi od crvenog prema ružičastom,

zatim boje badema i napokon potpuno iščezava. Istodobno, regulirajte

disanje tako da dišete duboko i ravnomjerno. Osjetite kako vas napušta

napetost. Izrecite sebi: »Istjerujem glavobolju. Istjerujem glavobolju.

« I, prije svega, vjerujte u ono što radite.

Pogleda uprta pravo ispred sebe polako kružite ramenima. Glava je

uspravna i mirna, a ramena podižete prema ušima, pokrećete ih prema

natrag i dolje, a zatim prema naprijed i gore pa ponovno prema ušima.

Vježbajte polagano, povezano i kružno, a istodobno zamišljajte kako se

svi mišići opuštaju. Želite li, možete ih zamisliti da su poput čvrsto

namotanog klupka vune koje odmatate svakim kružnim pokretom

ramena. Zamišljajte kako se vuna opušta, ispravlja i postaje glatka.

Masirajte potiljak, gnječite napete mišiće kao da mijesite tijesto. Idite

uz vratne kralješke prema gore a zatim prema dolje i obrnuto. Dok tako

činite, zamišljajte kako se mišići opuštaju, kako krv ponovno kruži

njima. Završite masažom sljepoočica kružnim pokretima prstiju.

Sličnu tehniku možete primjeniti na sve sitnije boljke tako da

vizualizirate da se ranjeni, ozlijeđeni ili bolni predio tijela.

oporavlja. Na primjer, recimo, opekli ste ruku dok ste nešto vadili iz

pećnice. Nije nešto što bi trebalo liječničku njegu ali je ipak potrebno

nešto poduzeti. Prvo ćete ruku staviti pod mlaz hladne vode i držati je

tako oko pet minuta, a zatim ćete opekotinu pokriti čistom gazom ili je

ostaviti da se suši bez pokrova. I dalje će vas peći, a tu nastupaju vaše

tehnike vizualizacije. Vizualizirajte opekotinu kao veliku, svijetlo crvenu

površinu kože koja se puši i pecka. Tu vam neće biti potrebno mnogo

mašte! Sada zamislite kako milujete i premazujete površinu smirujućim

melemom. Osjetite kako vam godi svježi dodir tekućine na koži, i zamislite

kako nježno utapšavate melem u kožu. Osjetite kako smiruje

kožu i otklanja bol. Koncentrirajte se dobro na to, jer tehnika neće djelovati

ako u nju zaista ne vjerujete. Kad se zamišljena tekućina upila u

kožu, zamislite da crvena koža polako mijenja boju. Promatrajte kako

crvenilo blijedi sve dok koža ne poprimi uobičajeni izgled. Recite sebi

da je vaša opekotina već stala zacjeljivati, činite to što je češće moguće,

sve dok bol ne prestane. Vaša će opeklina bolje i brže zarasti nego

obično, iako ćete je i dalje morati njegovati s puno opreza, naravno.

Vizualizacijom se možete služiti i onda kad je opeklina jača i kad trebate

liječničku pomoć.

Kao što vidite, vizualizacija se može primijeniti na svaku

bolest. Ako ste imali tu nesreću da ste slomili kost, zamislite kako se

oštri šiljci kostiju međusobno slažu i zacijeljuju. Ako ste istegnuli skočni

zglob, zamišljajte kako se upaljeni mišići i tetive polako vraćaju u

normalno stanje. Ako se porežete, zamišljajte kako..se dvije strane rane

međusobno privlače i spajaju. Naravno, ne zaboravite da uvijek trebate

potražiti liječničku pomoć ukoliko je ozljeda ozbiljnije prirode.

VlZUALIZACIJOM PROTIV

OZBILJNIH BOLESTI

Sad ću vam dati vježbu koja vam može pomoći kad ste ozbiljnije

bolesni. Rak je jedna od najstrašnijih boelsti i mnogi pacijenti osjećaju

da nemaju nikakvu kontrolu nad tom bolešću. Ali s tim se ne slažem.

Mislim, da ljudi koji boluju od raka mogu u sebi otkočiti one

sile koje će navesti tijelo da se bori i napada stanice raka i zaustavlja

ih u daljnjem širenju. Iscjelitelji preporučuju tehnike poput

ovih već godinama. Danas se znanstvenici bave provjeravanjem iscjeliteljskih

tehnika i otkrivaju da doista fizički djeluju na tijelo time što

potiču broj leukocita ili bijelih krvnih tjelešaca (onih što pomažu u borbi

protiv infekcija) u pacijentovu krvnom sustavu.

Dajte da vam dadem jedan primjer. Zamislit ćete veliku bitku koja

se vodi u vašoj krvi između stanica raka i bijelih krvnih tjelešaca, a vi

ćete pod svaku cijenu navijati za bijela krvna zrnca. Kako biste to olakšali,

možda ćete htjeti zamisliti da stanice raka izgledaju poput divljih

zvijeri što reže, dok su bijela krvna zrnca poput svemiraca naoružanih

superoružjem. Odaberite da to radite onda kad vas nitko u tome neće

ometati, udobno se smjestite, sklopite oči i zamislite onaj tv ekran u

glavi. Zamislite veliku bitku koja se vodi između loših (stanice raka) i

dobrih (bijela krvna zrnca). Zamislite kako se loši momak bori protiv

dobroga, a zatim promatrajte kako dobar ubija lošega, ili, još bolje, kako

ga pretvara u paru. Recite sebi da ste izbrisali s lica zemlje nešto

stanica raka, i zaista u to povjerujte. Ovu vježbu možete jednako

tako koristiti ako vas muči prehlada, gripa ili tajanstveni virus, ili ako

patite od bilo koje druge bolesti koja je ušla u vaš krvni sustav. Budite

uporni pri tome, vježbajte nekoliko puta dnevno. To vam može spasiti

život.

SNAGA VOLJE

Koliko ste dosad samo puta poželjeli nešto učiniti a onda si

rekli kako biste to mogli samo da imate dovoljno čvrstu volju?

Ali, imate je! Svi imamo nevjerojatno moćnu volju,

ali je svi ne znamo koristiti. I zbog toga se događa da neki

postižu prave podvige i čine čuda, dok drugi samo stoje sa

strane i promatraju. A kad bi samo znali da i oni to mogu!

Nedavno mi se dogodilo nešto, što me jako oduševilo. Moj lokalni

nogometni klub, Reading FC, pozvao me da im potaknem moć volje.

Njihov menadžer, John Madejski, moj prijatelj, jako se zabrinuo hoće li

klub moći preći u višu ligu. Kad sam u Britaniji, idem na sve njihove utakmice

i pomažem im, da se psihički ojačaju prije svakog natjecanja.

Počinjem ih poticati da sebe zamisle kako zabijaju golove i odnose pobjedu.

U 124 godine postojanja, ovo im je bila najbolja sezona, stoga

znam da moje moći na njih strahovito djeluju.

Prvi put sam im pomogao potaći kolektivnu snagu volje kad su

igrali protiv Derby Countyja. Očajnički su trebali gol da bi pobijedili u

toj utakmici i ja sam se poslužio svom snagom volje da pokažem gledateljima

kako se trebaju koncentrirati i podržati jednog od Readingovih

napadača kako bi uspješno postigao zgoditak. Poslušali su me, i on je

zabio gol! Te sezone još se nisu probili u prvu ligu jer su izgubili 4-3 protiv

Bolton Wanderersa, ali s njima ću nastaviti raditi i mislim da nije

samo slučajnost da su sve bolji i postižu uspjeh za uspjehom.

Probuditi svoju snagu volje isto je kao da punite automobilski

akumulator. Kad je akumulator prazan, kola više neće krenuti

i morate ih upaliti putem kablova iz drugog vozila, ili kupiti novi akumulator

kako bi vaš auto vozio kao da je nov. Pa, kad se radi o punjenju

vaše snage volje, kablovi su poput osjećaja predanosti, discipline, odlučnosti

i strasti. To su ti osjećaji koji će potaći vašu snagu volje. Morate biti

disciplinirani, morate biti odlučni u namjeri da postignete ciljeve, i strastveno

predani postizanju tih ciljeva. I odmah vam kažem, nemate li tu

unutarnju odlučnost i uvjerenost da ćete postići ono što želite, nikamo

nećete stići. Snaga volje nema ništa s mlakošću. Sve umne snage moraju

se ujediniti - doslovce!

Lijenost je veliki neprijatelj snage volje. Na nesreću, većina

nas je toliko uronjena u svakodnevni život da nikad ni ne pokušamo

oživjeti svoju snagu volje, tu energiju koja nam omogućuje da postignemo

razne velike i pozitivne ciljeve. Lakše je sebi reći da ćemo se sutra

odreći pušenja, ili da je većina ljudi ionako predebela pa jedna čokoladica

više manje, ili da, iako smo sebi obećali da ćemo više vježbati, radije ćemo

pričekati autobus umjesto da pješačimo jer pada kiša... Svi smo to prošli,

uključujući i mene. Ali više ne. Kad sam jednom otkrio što snaga volje

može učiniti, nikad se više ne želim vratiti na moje stare, lijene navike.

Snaga volje spasila mi je 1977. godine život. Bio sam slavan u

cijelom svijetu, imao odličnog bankovnog menadžera, i sve je izgledalo

sjajno. Ali u stvari, krio sam strašnu tajnu. Počeo sam patiti od bulimije,

poremećaja u jelu. To je opsesivno jedenje koje se pretvara u najgoru

ovisnost, a u takvom sam stanju živio već godinu dana. Proždirao sam

gomile hrane, a zatim nestao u toalet, zapušio ručnicima vrata kako

nitko ne bi mogao čuti što se unutra događa, a onda bih gurnuo prst u

grlo kako bih povratio sve ono što sam pojeo. A zatim bih se vratio za

stol i nastavio jesti baš kao da se ništa nije dogodilo. Nakon nekog vremena

prsti mi nisu bili dovoljno dugački da bi potakli moj jednjak na

grč koji bi izbacio hranu iz želuca već sam se počeo služiti četkicom za

zube. U to doba Hanna je još uvijek živjela u Izraelu a ja u New Yorku,

ali me je povremeno posjećivala. Rekla mi je da užasno izgledam.

A tako sam se i osjećao. Oduvijek sam se bavio športom i vježbao jer

mi je bilo važno da sam u dobroj kondiciji što je istodobno poticalo i

moje parapsihičke moći. U New Yorku sam mnogo džogirao ali hranu

koju bih pojeo nisam nikad dovoljno dugo zadržavao u tijelu da bi ono

iz nje moglo izvući sve korisne sastojke. Tako sam brzo mršavio - izgubio

sam 19 kilograma. U stvari sam se postupno izglađivao na smrt,

usprkos tome što sam proždirao velike količine hrane. Vrhunac je bio

kad sam se jednog dana pokušao izvući iz mojega auta i na svoje zaprepaštenje

otkrio da se ne mogu pomaknuti. Trebao sam se rukom ovjesiti

o krov automobila, a zatim se polako izvući. Stajao sam tako neko vrijeme

naslonjen na kola dok sam u glavi osjećao vrtoglavicu, a u želucu

mučninu. Noge su mi se tresle i tog sam trenutka shvatio što to sebi

radim. Znao sam, ne zaustavim li bulimiju sada, brzo ću umrijeti.

Čim sam ušao u kuću, otišao sam u mirnu sobu i za sobom zatvorio

vrata. Tad sam skupio sve svoje psihičke snage i bezbroj puta sebi ponavljao:

»Zaustavit ću bulimiju, SADA! Odsad ozdravljujem!« Bilo je

strašno; to je kao da ste na najgoroj drogi a pokušavate prestati jer znate

da se borite protiv bolesti koja bi vas mogla odvući u grob. Ali smogao

sam voljne snage i pomogao tijelu da ozdravi. To je bio posljednji dan u

životu da sam bio bulimičan. Isključio sam bulimične misli i bulimičke

nagone, i blokirao ih kad kod su prijetili da će mi ući u glavu. Ponavljao

sam svoju mantru bezbroj puta kad god je to bilo potrebno, i to je djelovalo.

Tog sam istog dana zaustavio bulimiju. Jednostavno sam je zaustavio,

isključio i nikad je nisam ponovno uključio. Nije bilo lako, ali to

sam uspio u jednom danu. A u ovom poglavlju, pokazat ću vam kako

ćete pokrenuti svoju snagu volje i uvijek je imati na raspolaganju.

KAKO POKRENUTI SNAGU VOLJE

Prvo pitanje koje si morate postaviti glasi: »Što želim

postići?« Želite li smršaviti? Želite li uspjeti u životu? Želite li prestati

pušiti? Prestati se drogirati? Prestati piti? Prestati grickati nokte? Želite

li smanjiti lijenost, apatiju, pomanjkanje odgovornosti prema sebi? Kad

ste jednom odlučili, možete krenuti na ostvarivanje cilja. Svaki cilj zahtijeva

drugačiji pristup pa ću opisati nekoliko.

Sljedeći korak je formiranje rješenja, što ja zovem mantra kako bi

si pomogli pri postizanju cilja. Želite li prestati previše jesti, vaša bi

mantra mogla glasiti: »Jesti ću samo kad sam gladan.« Ili »Neću jesti

pržena jela.« Odaberite mantru koja odgovara vašim potrebama i spremno

je promijenite kad god je to potrebno da biste se prilagodili situaciji.

To je velika tehnika - sve što trebate uraditi je uvijek iznova ponavljati

mantru u glavi ili glasno kad to možete, dva tri puta dnevno. Meni je to

kao paljenje motora, tj. svoje uspavane snage volje u mozgu i upućivanje

da radi za vas. Mantru možete ponavljati kad hodate, vozite kola, radite,

perete, čistite, kad se tuširate ili kad god prođete pored slastičarnice i

osjetite neodoljivu želju da uđete i nečim se osladite. I ne treba vam dugo

ponavljati mantru; najdulje nekoliko minuta, a možda tek nekoliko sekundi.

Važno je mantru ponavljati jer služi poput ključa koji otvara uspavanu

snagu volje. A kad ste jednom otključali tada je sve moguće.

Ima još nešto što trebate obaviti, a to je pokrenuti svoje psihičke

moći, vaše psihičko ja, koje je zaključano u vama. Dok ponavljate mantru,

pokušajte osjetiti kako se u vama uzdiže psihička energija. Ako je u

počektu ne možete osjetiti, recite sebi da se to ipak događa. Vjerujte mi,

svi smo obadareni psihičkim energijama pa iako neki smatraju da su

jednake crnoj magiji, vampirima ili vuduu, mogu vas uvjeriti da nisu.

Nema u tome ničega zlokobnoga, tajanstvenoga ni griješnoga. Kad sljedeći

puta promatrate športski program, vidjet ćete psihičku energiju na

djelu. Odlični atlete u stanju su služiti se svojom psihičkom energijom,

koju doživljavaju kao sposobnost koncentracije energije, što im pomaže

da pobjeđuju u utrkama, utakmicama ili natjecanjima. Psihički se pripremaju

za odlučujući događaj, baš kao što se džokeji psihički pripremaju

za trku a baletani za nastup. Oni unaprijed vide sebe kako pobjeđuju u

trci ili savršeno plešu, a tim uvjerenjem se služe ne bi li postigli željene

rezultate. I vi to možete učiniti.

Druga stvar koja će vam biti potrebna, jest strpljenje. Ako nikad

ranije niste pokušali nešto slično možda će vam u početku biti teško

pogotovo kad vam dođu oni crni dani iskušenja. Naučite biti strpljivi, ali

istodobno uvjeravajte se kako ćete postići to što želite. Blokirajte svaki

zanovijetajući glas koji bi se mogao javiti u glavi koji vam govori drugo.

Možda bi pomoglo da izreku »Ja ću uspjeti!« usvojite kao jednu od mantri

koje ćete u sebi izgovarati. Pomoći će vam da odvučete pažnju s cigarete,

komada čokolade ili želje da potrošite svu ušteđevinu. Radite nešto

drugo, izbacite iskušenje iz uma i mislite na nešto drugo. S vremenom će

vam to biti sve lakše. Uskoro ćete primijetiti da ne padate u iskušenje po

nekoliko sati, zatim po nekoliko dana, zatim nekoliko tjedana i tako dalje.

Upamtite, da vaš um djeluje poput mišića. Ako ga nikad ne

koristite, ulijenit će se, opustiti i loše će djelovati, ali kad ga počnete trenirati,

zapanjit ćete se kako sjajno napreduje. Jednostavne vježbe telepatije

omogućit će vam da obuzdate i ukrotite svoje umne moći, a ja ću

vam ih opisati u poglavlju o razvoju ESP-ja (ekstrasenzornog opažanja).

Prije nego krenemo dalje, želio bih vam nešto savjetovati. Pomalo

mi je žao što to moram uraditi, ali je od bitnog značaja. Pazite kome

govorite o vašoj novoj želji da se poslužite snagom uma kako biste prestali

pušiti, izgubiti na težini ili postići nešto treće. Kažete li to nekome

tko je izrazito negativan, ili vam zavidi jer bi i oni to željeli raditi ali su

previše lijeni da bi i pokušali, poslužit će se svim sredstvima i ponekad

vrlo prepredenim, gotovo podsvjesnim potezima nebi li vas odvratili

od vašeg nauma. Položit će negativno uvjerenje u vaš podsvjesni um i

odvratiti vas od postizanja ciljeva. Stoga budite oprezni kad se nekom

povjeravate; postignite cilj a tek onda svima objavite kako ste to postigli.

Možda će vam zavidjeti, ali to je njihov problem. A ne vaš.

KAKO PRESTATI PUŠITI

Mnogi pušači nemaju pojma koliko je cigareta štetna za tijelo. Jeste

li i vi taj? Možda ste čitali alarmantne članke u novinama, ali nakon što

ste neko vrijeme bili zabrinuti, odbacite priče ili se sjetite nekoga koga

znate da puši cijeli život i da nema nekih vidljivih posljedica. Lako je

naći izgovore zašto ne prestanete pušiti. Ja nikad nisam pušio ali

sam pomogao mnogima pobijediti tu odvratnu naviku, i iz iskustva

znam da je najbolje pokazati im što cigareta radi vašem tijelu.

Kad s govornice držim predavanje, obično pitam: »Onda, tko se

večeras želi odreći cigareta?« I uvijek vidim stotine ljudi kako dižu ruke

u zrak. Vadim cigaretu iz kutije, upalim je, povučem dim i izbacim ga u

bijelu čistu maramicu. A tada pokažem maramicu gledalaštvu. Maramica

naravno više nije čista već prljava od duhanskog dima i taloga. A

onda kažem: »Pogledajte što sebi radite.« A zatim im kažem što želim

da urade. Brojim do tri a oni moraju glasno vikati: »VEČERAS ću prestati

pušiti!« Siguran sam, da mogu pokrenuti snagu volje kod otprilike

četvrtine prisutnih pušača samo tom jednostavnom rečenicom. A ljudi

prestaju onda pušiti jer su i sami u stanju sebi to neprestano govoriti.

Drugi važni korak pri ostavljanju cigarete je da mislite o tome što

cigarete rade ljudima oko vas. Dokazano je, da dim cigarete šteti i

drugima koji ga udišu, pa zar zaista želite povrijediti ljude koje volite

tako da im pušete dim u lice? Kad vam jednom dođe do mozga da pušenjem

štetite drugima oko sebe, bit će vam lakše pobijediti iskušenje.

Vjerujem, da puše samo gubitnici. Da, mnogi se uvrijede kad

im kažem da su gubitnici, i obično me počnu uvjeravati kako su uspješni.

A, onda kad se vrate kući, počnu misliti o tome i shvate da sam u

pravu - gubitnici su jer rade nešto što im šteti tijelu. Mogu biti inteligentni

ali se glupavo ponašaju. I tako smo došli do druge mantre koju

si možete ponavljati kad se odričete pušenja: »Ne želim biti gubitnik.

Želim biti pobjednik.« Pobjednici su obično inteligentni ljudi koji znaju

o životu, dobro su obrazovani, načitani. Kako bi pobjednik uopće mogao

pušiti? Sumnjam da itko od deset najuspješnijih Amerikanaca puši.

Naravno da ima nekih koji su uspješni i puše, ali nije im preostalo puno

godina da uživaju u svojemu uspjehu i bogatstvu jer bi mogli ubrzo

umrijeti od raka, moždane kapi, srčanog oboljenja ili neke druge bolesti

izazvane pušenjem.

Mnogi ne prestaju pušiti, jer se boje da bi se mogli udebljati. Pripadate

li u tu kategoriju, sljedeći odlomak će vam biti jako zanimljiv!

Naputci kako da prestanete pušiti

Ispušite dim cigarete u čistu bijelu maramicu i recite sebi da su i

vaša pluća obavijena crnim talogom i nikotinom.

Bacite sve cigarete do jedne iz kuće.

Ponavljajte svoju mantru nekoliko puta na dan.

Recite si, da želite biti pobjednik, a ne gubitnik.

Ponjušite pepeljaru punu čikova. Upitajte se, želite li da su vam

dah, kosa i odjeća i dalje puni ovog smrada.

Prizovite na pamet da štetite svojima bližnjima; ugrožavate im

zdravlje, posebno djece, ako pušite u njihovoj blizini.

Vizualizirajte se, kako više ne želite pušiti. Zamislite da odbijate

cigaretu kad vam je netko ponudi. Vježbajte to svakog dana, posebno prije

izlaska u kavanu, bar ili na zabavu gdje znate da ćete doći u iskušenje.

Vizualizirajte koliko ćete biti zdraviji, imati više energije i snage

kad se vaše tijelo oslobodi otrova i nikotina koje uvlačite u tijelo pušenjem.

BACK