Izvor: potragazaistinom.blog.hr
Promatranje svijeta dovelo me je do
mnogih spoznaja i jedne koja me čini malo uznemirenim. Više od 2000 godina
ljudska vrsta gotovo da se ne mjenja (vidjeti ćete u kojem smislu mislim, malo
strpljenja ). A organizam koji se ne mjenja izumire. Gledajuci polako mislim da
smo na tom pragu kada imamo izbor, suočiti se s izumiranjem i evoluirati ili
izumrjeti u neznanju kao i mnoge vrste kroz povijest ovog planeta. Možemo
negirati činjenice koje su pred nama i očekivati sudbonosni spas nekog mesije,
gurua, učitelja, prosvljetljenog spasitelja, duhovnog vođe ili sto ti ja znam
koga već ne. No činjenice i dalje ostaju tu ako sami ne svatimo naš problem
jedini spas koji čemo doživjeti je dva metra pod zemljom (na žalost ima onih
koji to i priželjkuju).
No upoznati smo s time da duh je vječan, da je tijelo to koje se troši, kako je
to slikovito rekao pjesnik A.J. Durai "Tijelo je samo brod za dušu".
Iako ovo je najbliže istini to ne znači da zanemarimo ovo postojanje i tijelo
kojim se koristimo da ga iskusimo. Bill Hicks je to lijepo sročio na ovaj način:
"Život je kao vožnja u zabavnom parku. Uđemo
unutra i potpuno se uživimo jer toliko je naš um moćna stvar. Vožnja ide i gore
i dolje i u krug, ima iznenađenja i razočaranja i sve je vrlo jarkih boja, i
vrlo je glasno i zabavno na neko vrijeme. Neki od nas se voze već dugo vremena i
počinju se pitati, "Da li je sve ovo stvarno, ili je to samo vožnja?" Neki drugi
ljudi se sjećaju odgovora, i dolaze nam reći, "Hej, nemoj se brinuti, nemoj da
te je strah, ikad, jer ovo je samo vožnja..."
A mi onda ubijamo te ljude.
"Ušutkaj ga. Puno sam uložio u ovu vožnju. Ušutkaj ga! Pogledaj ove moje bore na
čelu. Pogledaj moj veliki bankovni račun i moju porodicu. Ovo mora da je
stvarnost."
To je samo vožnja.
Ali uvijek ubijemo te dobre likove koji nam pokušavaju reći istinu, jeste li
primjetili to? Puštamo demone da slobodno divljaju. Ali nije ni važno, jer to je
samo vožnja. I možemo je promijeniti kad god poželimo.
Sve je stvar izbora. Bez truda, bez rada, bez posla, bez ušteđevine i novca.
Samo izbor, ovog trenutka, između straha i ljubavi.
Oči straha žele postaviti sigurnije brave na naša vrata, kupiti oružje,
zatvoriti nas u potpunosti. Oči ljubavi, naprotiv, vide sve nas kao Jedno. Evo
što možete napraviti i tako promijeniti svijet, upravo sada i prijeći na neku
bolju vožnju. Uzmite svu lovu koju trošimo na oružje i obranu svake godine i
umjesto toga, potrošite je na hranjenje, oblačenje i obrazovanje siromašnih
ovoga svijeta. Tog novca ima nekoliko puta previše i niti jedno ljudsko biće
neće biti isključeno. Tada bismo mogli istraživati svemir, zajedno, unutarnji i
vanjski, zauvijek, u miru."
Te meni jedna od njegovih najboljih izjava..
"Dobra večer, moje je ime Bill Hicks. Izvodim svoju predstavu već dvanaest
godina, pa, budite sa mnom dok zalijepim svoj lažni osmijeh i prođem kroz ovo
sranje još jednom…Pomalo sam umoran od putovanja, umoran od izvođenja komedije,
umoran od buljenja u vaša prazna lica koja me gledaju, čekajući da ispunim vaše
prazne živote humorom koji nikako ne možete smisliti sami."
Bill Hicks (1961 - 1994)
Možemo uzeti da je ovo samo iskustvo ali zašto ga onda ne učiniti boljim, zasto
kada smo već tu ne učiniti nešto nego samo pokušati doprinjeti tome iskustvu.
Nitko nije reka moramo nametnuti to drugima, nego je jednostavno, "dajte onima
koji upitaju/traže" oni koji ne pitaju, ostavite na miru, svatko ima pravo na
svoj izbor jer to je princip slobodne volje....
PROMJENE
Istina je da ima dosta promjena na genetičkoj razini ali to je i razumljivo s
obzirom da ogromne količine energije pristižu iz središta naše galaksije koje
utječu na mnoge promjene kako na planetu tako i kroz čitav Sunčev sustav.Sad je
hladno, sad je prevruče, sad ima vode, sad nema vode, to utječe na DNA (DNK),
pogotovo što je vruće to atomi sve brže vibriraju a s time se povećava i
frekvencija. No kolektivna svjest je gotovo ne promjenjena. Većina i dalje spava
ili pak imamo mnoge koji sanjaju da su budni. Bez razumjevanja sto se događa
tesko je i napraviti neke promjene jer lišavanjem simptoma ne možemo se riješiti
problema, za neko čudo to je upravo i problem.
Također isitna je da su vidljive i promjene u svijesti ali kao što sama riječ i
nalaže to je individualnog karaktera. Mnogi krenu na taj PUT, otkrivanja,
istine, trazenja sebe, spoznaje, zovite ga kako zelite. No ono što se s mnogim
dogodi uvide da je to težak put. Ali što je za očekivati dolazimo do spoznaja
novih, koje su van kutije ovog sustava NORMI, i to se ruši, zidovi našeg uma se
počinju rušiti i to je iskustvo koje će svatko proživjeti kada krene na PUT. Ovo
ne govorim da bi nekoga uplašio, jer gledajući istini u oči nemamo se čega
bojati, jer samo otkrivamo sebe, ono što smo mi.
Ne postoje ikakvi "zakoni prirode" postoje samo navike....
Ništa u ovome živućem Svemiru ne postoji što bi mu nametnulo neki zakon.
Priviđenje ili iluzija nekog fiksnog "zakona prirode" je samo rezultat toga što
nema potrebe da se navike promjene.
S vremenom smo stekli dojam da postoje ti nekakvi "zakoni prirode" ali oni
uistinu ne postoje. Mi imamo mišljenje da postoje iz razloga jer ne vidimo veću
sliku svega toga, da dok nesto funkcionira nema potrebe za mjenjanjem, to se
nazivaju navike i mi smo stekli dojam da te navike su "zakoni prirode" cisto iz
razloga jer ne promatramo, ne uviđamo da ta navika postoji samo dok funkcionira.
Kada egzistencija nekog organizma dođe u pitanje, na tom organizmu je da svati
sto mu prijeti i promjeni svoje navike ili da izumre u neznanju. Ako taj
organizam svati sto mu prijeti on ce biti u stanju da promjeni svoje navike i
osigura svoj opstanak. Taj proces u prirodi se naziva evolucija. Jedan od
najboljih dokaza za to je eksperiment Johna Kearnsa iz 1988 godine.
John i njegov istraživački tim je stavio netolerantne bakterije na laktozu u
okoliš di su imale samo laktozu za hranu.
Prema "zakonu prirode" sve i jedna bakterija koja je bila netolerantna na
laktozu je trebala umrijeti. Ali iznenađujuće to se nije dogodilo, sve su
preživjele. SVAKA od njih je razumjela problem s kojim su bile suočene te
zamjenila defektni laktozni enzim s funkcionalnim kako bi upotrijebila laktozu
kao hranu.
Razlog zasto sam naglasio rijec SVAKA je taj jer evoluciju oblikuje taj
kolektivni um. Dokazano je da postoji nesto sto Dr. Sheldrake naziva Morfogenim
poljem di se pomocu njega prenose karakteristike vrste s jedne jedinke na
ostatak vrste. No stvar postaje malo zanimljivija kada razumijemo da organizam
ce se jedino promjeniti kada ima razumjevanje, kada svati da mu prijeti opasnost
od necega. Stoga veoma je jasno da jedinka moze izumrijeti ako ne svati opasnost
po nju bez obzira da li ona imala znanje koje se prenosi tim poljem. Time mozemo
doci do zakljucka da posjedovanje znanja ne znači i preživljavanje ako ujedno
nemamo i njegovo razumjevanje.
Iz ovog gore eksperimenta Johna Kearnsa i njegovog tima možemo uvidjeti kako sve
i jedna bakterija je bila u stanju svatiti da joj prijeti opasnost, a ako nesto
kao bakterija moze svatiti da joj prijeti opasnost, promjeniti svoje navike te
odluciti kada i kako evoluirati zato jer joj prijeti izumiranje onda bilo što
može učiniti isto.
Hajdemo da zaplivamo
Još jedan primjer ovoga su ne tako davne vijesti di je zapaženo par orangutana
kako plivaju. No poznato je da orangutani nikada nisu znali plivati, no još
bizarnije je to sto su viđeni sa nekom vrstom koplja kako love ribe. Ako to
nekoga ne "lupi po glavi" onda ne znam što će, mene barem je hehe.
Da ne bude riječ kako su to samo izolirani "incidenti" još jedno zapažanje vam
donosim.
Naime reptil poznat pod nazivom Italijanski zidni gušter (Italian Wall Lizard)
kojem je stanište bilo na Hrvatskim otocima neposredno uz morsku granicu s
Italijom je bio 70' premješten (5 jedinki) u iz okoline di je obitavao u okolinu
sa mnogo većom vegetacijom. Mjesto di su prethodno obitavali je bilo kamenovito
i pjeskovito područje s veoma malo ako ikakvog uopće raslinja. Ti gušteri su se
hranili samo insektima, poput muha, skakavaca i sličnih. No prjetilo im je
izumiranje jer hrane je sve bilo manje. Zato su ih istraživači premjestili na
drugu lokaciju koja je bila prepuna vegetacije.
Nakon perioda od 36 godina istraživači su posjetili te guštere (posjetili bi i
prije ali rat je odigrao svoje, te su tek 2004 došli) da vide kako im ide, ono
što su otkrili je još jednom prodrmalo znanstvenu zajednicu. Otkirli su da su se
gusteri (sada njih više od 5000 koji su potekli od orginalnih 5) prilagodili
okolini na način koji je bio i fizičke i psihičke naravi. Izgledom su bili veći,
imali su metabolizam koji je bio specifican za biljoljede, sjetimo se na
priješnjem staništu su samo jeli kukce, imali su veću glavu te su im izrasli
novi zubi koji su bili jači jer biljna hrana je puno žilavija nego meso kukaca.
Primjetili su još jednu karakteristiku, gušteri su postali neagresivni, no s
obzirom da su sada bili biljojedi po mome mišljenju to je bilo za očekivati jer
korištenje mesa u ishrani potiče agresivnost. Da bi bili uvjereni da imaju veze
sa gušterima koje su donjeli, uradili su detaljnu analizu krvi koja je jasno
pokazala da su to potomci onih 5 gustera koji su premjesteni.
Ti gušteri su učinili u periodu od 36 godina ono za što je obično potrebno
milijune godina, dokazali su da evolucija je nešto što možemo izabrati ako imamo
dovoljno razumjevanja za to.
Ovo je još jedan pokazatelj kako organizam kada je suočen s izumiranjem ili bilo
kojom vrstom problema koja mu prijeti, je u mogucnosti evoluirati ako svati tu
opasnost. Naravno ovdje je vidljiva jos jedna karakteristika, a to je da
Darwinov model evolucije nije primjenjiv jer ni stanice iz Carinsovog
eksperimenta a ni gušteri nisu izumrli iako su trebali po toj hipotezi. Kazem
hipotezi jer Darwinov model evolucije nikada nije dokazan kao teorija, onaj tko
ne vjeruje nek prosvrlja po knjigama ili po netu.
Još jedan primjer koji podupire ovaj
gore efekt je na gušteru Anolis Sagrei (česti su kao ljubimci). Ono što su
pronašli u studiji kod ovih guštera je evolucijska promjena u nekoliko mjeseci.
Ono što je pokazala studja je da kada su ti gušteri došli u kontakt s novim
predatorom u njihovoj okolini, prvo su im rasli duži udovi, kako bi bili u
mogučnosti pobjeći od predatora na tlu. No ispostavilo se da koliko god bili
brzi, gušter-predator je bio brži i hvatao ih. Tada su morali bježati na drveća,
tamo di gušter-predator nije mogao za njima. No ovo je bilo pogodno za guštere
sa kratkim udovima, koje su im omogućavale lako penjanje uz drveća, dok su duži
udovi omogućavali brže kretanje po tlu. Ono što se dogodilo nakon što su bježali
na drveća je da u veoma kratkom vremenu njihovi udovi su sponatano postali
manji. Znastvenici ne razumiju kako se ovo moglo dogoditi, kao da okolina je
sama stimulirala ih da se promjene, kao u primjeru gore sa Italijanskim Zidnim
gušterom.
Riječi Dr.Bruca Liptona biologa i profesora te jednog pored Gregga Bradena od
najzaslužnijih za spajanje energije i biologije (fizike):
"Postojeće je uvjerenje da je ljudsko tijelo bio-kemijska mašina koju
kontroliraju geni. I stoga ponašanje, osjećaje i karakter naše biologije, našeg
zdravlja i života kontroliraju geni - koje mi ne kontroliramo.
Dakle, to je ono što smo naučili ljude . "Vi ste žrtva". Geni kontroliraju vaš
život. Niste ih odabrali, ne možete ih promijeniti. Geni koji vas spopadnu
programiraju što će se dogoditi.
U mojim eksperimentima na matičnim stanicama - koje sam započeo 1967. izolirao
bih jednu matičnu stanicu i stavio je u Petrijevu zdjelicu.
I ona bi se podijelila svakih 10 sati. Stoga sam uzeo sve stanice, podijelio ih
na 3 grupe i stavio ih u 3 Petrijeve zdjelice.
I onda sam promijenio medij rasta, temeljne sastavnice okoliša u svakoj od tri
zdjelice.
U jednoj su zdjelici stanice oblikovale kost, u drugoj su oblikovale mišiće, a u
trećoj zdjelici su stvorile masno tkivo.
Što je kontroliralo sudbinu stanice?
I prva stvar koju kažete je " pa čekaj, sve su bile genetski identične kada su
stavljene u zdjelicu "
Stoga, očito ih nisu kontrolirali geni jer bili su to isti geni!
Ono što je bilo različito je OKOLIŠ! I odjednom sam u svojoj karijeri rekao:
"O moj Bože!" Ja tu podučavam da geni kontroliraju život.
A stanice mi govore..
da geni reagiraju na život!"
I pošto možete kontrolirati odgovor
- možete kontrolirati svoj život."
Dr. Bruce Lipton, biolog i profesor
Radi se o tome kako percipirate okoliš, kako vaš um percipira okoliš. I ako to
razumijete onda se možete dovesti do najdivnijeg izraza na ovom planetu. Biti
potpuno živi i potpuno zdravi samo po tome kako reagirate na svijet.
Cilj ovoga je ukazati na to da je veoma bitno da svatimo kako imamo sposobnost
da mjenjanjamo nase navike. Mjenjanjem istih napredujemo, evoluiramo. Entitet
koji nije podložan promjenama okoline u kojoj obitava biva doveden pred izbor da
nastavi dalje kao više svjesno biće ili da izabere izmiranje i vrati se na
početak. Stoga...
LJUDSKA VRSTA CE PROCVASTI SA SURADNJOM A IZUMRJETI SA NATJECANJEM
Stoga jedino pitanje ostaje što ćemo mi
izabrati...