KNJIGE

BACK

Preporučujem knjige...               Knjige se mogu naručiti na:www.teledisk.hr

Najčitanija teorija zavjere na svijetu

NAJVEĆA TAJNA
„Nalazimo se na vrhuncu nevjerojatne globalne promjene. Na raskrižju smo na kojem moramo donijeti odluke čiji će se utjecaj na život na Zemlji protezati daleko u takozvanu budućnost. Možemo ili srušiti vrata svojih mentalnih i emocionalnih zatvora koji su ograničavali čovječanstvo tisućama godina, ili ćemo dopustiti provoditeljima tog nadzora da dovrše svoj plan mentalnog, emocionalnog, duhovnog i fizičkog utamničenja svakog muškarca, žene i djeteta na ovom planetu, i stvaranje svijeta sa središnjom svjetskom vladom, vojskom, bankom i valutom te stanovništvom s ugrađenim mikročipovima.
Znam, zvuči nevjerojatno. Međutim, da čovječanstvo skrene pogled s najnovije »sapunice« ili zabavne emisije na dovoljno dugo vremena da uključi vlastiti mozak, uvidjelo bi da ti događaji ne samo da će se dogoditi -  nego da se već događaju.“
Ovako počinje NAJVEĆA TAJNA Davida Ickea, knjiga koja kroz skoro 600 stranica dokumentiranih informacija pokazuje kako uvijek ista šačica ljudi iz sjene već tisućama godina vlada svijetom.

 NAJVEĆA TAJNA nam otkriva kako iste, međusobno povezane, krvne linije kontroliraju naš planet tisućama godina. Oni su stvorili sve veće religije i suzbijali duhovna i ezoterijska znanja koja čovječanstvo mogu osloboditi njihovog mentalnog i emocionalnog zatvora.

 Ove krvne linije Icke naziva Babilonsko Bratstvo, globalno tajno društvo zvano još i Illuminati («Prosvijetljeni», kako oni zovu sami sebe). Iz Srednjeg i Bliskog istoka (i drugih središta) proširili su svoju moć i kontrolu prvo na Europu, a zatim su, zahvaljujući Britanskom carstvu i drugim europskim carstvima, zagospodarili Sjevernom i Južnom Amerikom, Afrikom, Australijom, Novim Zelandom, Azijom i ostatkom svijeta.

 Kad su se ta carstva prividno povukla iz ovih područja, Illuminati su za njima ostavili mreže tajnih društava i krvne loze Illuminata, koje su nastavile kontrolirati i koordinirati događaje sve do danas.

 Illuminati djeluju prema odavno pripremljenom i koordiniranom programu, koji uključuje stvaranje svjetske vlade, središnje banke, vojske i stanovništvo s ugrađenim mikročipovima povezanim s globalnim kompjuterom. Svatko sa zdravom pameću, tvrdi autor „Najveće tajne“, može vidjeti da se sve ove stvari ostvaruju velikom brzinom.

Illuminati manipuliraju čovječanstvom preko misli i emocija. Postoji previše ljudi i premalo Illuminata da bi ljude mogli kontrolirati fizički, osim u ograničenim razmjerima. Oni moraju manipulirati načinom na koji mase misle i osjećaju, i tako mi živimo svoj život i vidimo svijet onakvim kakvim Illuminati žele da ga vidimo
 

                                                                                    www.teledisk.hr

 

 Učenje Abrahama - učenje kako izražavati i ostvarivati želje

Već desetljećima niti jedan kanalizirani tekst nije izazvao takvu pažnju svjetske javnosti kao poruke Abrahama koje prima Esther Hicks. Esther, uz pomoć supruga Jerryja, poruke je objavila u nekoliko knjiga koje su odmah postale svjetski bestseleri. U srcu ovih učenja leži najmoćniji Zakon Svemira, Zakon Privlačenja. Ono nas uči kako djelovati u najširem smislu ove riječi - kako biti, činiti ili ostvariti bilo kakvu želju koja vam pričinja zadovoljstvo.

Ova knjiga je jedinstvena u čitavom izdavaštvu - imate sreću što ćete moći zaviriti u svijet onih koji su neprekidno povezani s Energijom Izvora. Štoviše, ovi glasovi Duha govore jezikom koji razumijete i koji ćete isti tren moći pretvoriti u akciju. Oni vam nude ni manje ni više nego nacrt za razumijevanje i mijenjanje vlastite sudbine.
®ivimo u svemiru vibracija. Kako je Einstein jednom primijetio, «Ništa se ne događa dok se nešto ne pokrene» - što znači, sve vibrira na točno određenoj mjerljivoj frekvenciji. Ako razbijete čvrsti svijet na manje i sitnije sastavne dijelove, vidjet ćete da je ono što vam se čini čvrstim zapravo ples - ples čestica i praznog prostora. Ako dođete do najmanjih od tih kvantnih čestica, otkrit ćete da one izlaze iz izvora koji tako brzo vibrira da ne dopušta svijet u kojem bi postojao početak i kraj. Ova najviša i najbrža energija naziva se Energijom Izvora. Vi i svatko i sve poteklo je iz ove vibracije, a zatim se prebacilo u svijet stvari, tijela, umova i ega. Kad smo napustili ovu Energiju Izvora u svom tijelu i umu, preuzeli smo na sebe cijeli svijet problema, bolesti, oskudice i strahova.
Učenje Abrahama je, u osnovi, usmjereno na to da vam pomogne da se, u svakom pogledu, vratite tom Izvoru iz kojeg potječu i u kojeg se vraćaju sve stvari. Ova Energija Izvora izgleda i čini se poput onog što sam dotaknuo u svojoj knjizi Snaga namjere. Međutim, iz svakog odlomka ove knjige vidljivo je da vam Abraham nudi ovu prosvjetljujuću mudrost na način da s tim Izvorom budete sto posto povezani i da u tu povezanost nikad ne posumnjate. Zato ovu knjigu nazivam prekretnicom u izdavaštvu. (Wayne Dyer)

TKO JE ABRAHAM?

Zovu nas Abraham i obraćamo vam se iz Nefizičke dimenzije. Naravno, morate znati da ste i vi nastali iz Nefizičke dimenzije, tako da nismo toliko različiti jedni od drugih. Vaš fizički svijet nastao je iz projekcije Nefizičkog. Zapravo, vi i vaš fizički svijet produžeci ste Nefizičke Energije Izvora.
U ovom Nefizičkom carstvu ne koristimo riječi jer nam jezik nije potreban. Nemamo ni jezik kojim bismo pričali ni uši kojima bismo slušali iako savršeno komuniciramo jedni s drugima. Naš Nefizički jezik zapravo je vibracija, a naše Nefizičke zajednice ili obitelji temelje se zapravo na namjeri. Drugim riječima, mi vibracijski zračimo ono što jesmo, a oni sa sličnom namjerom okupljaju se zajedno. To vrijedi i za vaš fizički svijet iako je većina vas zaboravila da je to tako.
Abraham je obitelj Nefizičkih Bića koja su se prirodno okupila putem svoje moćne namjere da podsjetimo vas, naše fizičke produžetke, na Zakone Svemira koji upravljaju svim stvarima. Namjera nam je da vam pomognemo da se prisjetite da ste produžeci Energije Izvora, da ste blagoslovljena, voljena Bića i da ste došli u ovu fizičku vremensko-prostornu stvarnost da biste radosno stvarali.
 

                                                                                     www.teledisk.hr

 BESKRAJNA LJUBAV JEDINA JE ISTINA

David Icke, autor NAJVEĆE TAJNE

Zašto je svijet igra virtualne stvarnosti koja postoji samo zato mi vjerujemo da postoji

Jednostavno rečeno, najdublji uvid upravo je postao još dublji! Još nijedna knjiga nije s ovakvom jasnoćom objasnila zašto je 'fizička' stvarnost tek iluzija koja postoji samo u našem mozgu.
Fantastično? Naravno da je. Ali informacije Davida Ickea, predstavljene tako da ih svatko može razumjeti, mijenjaju život razotkrivajući iluziju koju smatramo 'stvarnom' i način na koji se ta iluzija generira i manipulira kako bi nas zarobila u lažnoj stvarnosti.
Icke objašnjava kako 'živimo' u 'holografskom internetu' time što su naši mozgovi povezani sa središnjim 'kompjuterom' što nam šalje istu kolektivnu stvarnost koju dekodiramo iz valnih oblika i električnih signala u holografski 3D 'svijet' koji svi mislimo da vidimo.
Kako Icke ističe, razne discipline znanosti glavne struje već su otkrile velik dio ovih informacija, ali dijelovi nikada nisu bili sastavljeni u cjelinu. Oni su fokusirani na grančice i ne vide šumu zato što sile koje manipuliraju globalnim društvom ne žele da znamo istinu koja će nas osloboditi.
Takozvane 'zagonetke' života raspršuju se sa svakom stranicom: Tko smo mi? Što radimo ovdje? Što je ljudsko tijelo i kako može prestati 'starjeti'? Tko kontrolira našu stvarnost? Zašto ima tako puno ratova, gladi, patnje i stresa? Što su 'um' i 'emocije', i zašto nas kontroliraju? Tko je stvorio religiju i što njeni zagovornici stvarno štuju? Ta i mnoga druga pitanja objašnjena su s dosljednošću i jednostavnošću kakve smo dosad mogli vidjeti rijetko ili nikada.
Ickeova priča, podržana izvrsnim ilustracijama Neila Haguea, promijenit će stvarnost – 'život' – svakoga tko je dovoljno hrabar da ju pročita.
Zato zgrabite stolicu – trebat će vam samo rub.
 

                                                                                        www.teledisk.hr
Michael Talbot - Holografski svemir
Čudesna nova teorija stvarnosti koja objašnjava:
bullet Najnovija otkrića fizike
bullet Paranormalne sposobnosti uma
bullet Neriješene zagonetke uma i tijela

Postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji – samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.

Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika Languages of the Brain (Jezici mozga).

Kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.

I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna, mistična iskustva, te je u posljednjih pet-šest godina nastavio nadahnjivati istraživače i osvjetljavati sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava.


Uvod autora
 

U filmu Ratovi zvijezda avantura Lukea Skywalkera započinje kada iz robota R2D2-a izađe zraka svjetlosti i projicira minijaturnu trodimenzionalnu sliku princeze Leije. Luke, skamenjen od čuda, gleda dok skulptura svjetlosti nalik duhu moli nekoga po imenu Obi-wan Kenobi da joj dođe u pomoć. Slika predstavlja hologram, trodimenzionalni prikaz napravljen pomoću lasera, a tehnološka magija potrebna da se izrade takve slike izvanredna je. Međutim, ono što još više začuđuje jest činjenica da neki znanstvenici počinju vjerovati kako je i sâm svemir neka vrsta divovskog holograma, sjajno detaljizirana iluzija, ni manje ni više stvarna od slike princeze Leije koja navodi Lukea na njegovu potragu.

Drugim riječima, postoje dokazi koji ukazuju na to da su naš svijet i sve u njemu – od snježnih pahuljica do stabala javora, zvijezda padalica i elektrona u vrtnji – također samo slike nalik duhu, projekcija iz razine stvarnosti koja je u toj mjeri izvan naše da je doslovno izvan i prostora i vremena.

Glavni arhitekti ove zapanjujuće zamisli među najeminentnijim su svjetskim misliocima: fizičar sa Sveučilišta u Londonu, David Bohm, Einsteinov štićenik i jedan od najpoštovanijih svjetskih kvantnih fizičara; i Karl Pribram, neuropsiholog sa Sveučilišta Stanford, i autor klasičnog neuropsihološkog udžbenika Languages of the Brain (Jezici mozga). Začudo, Bohm i Pribram do svojih su zaključaka došli neovisno jedan od drugoga, radeći u dva vrlo različita smjera. Bohm se u holografsku prirodu svijeta uvjerio tek nakon godina nezadovoljstva zbog nemoći standardnih teorija da objasne sve pojave u kvantnoj fizici, dok je Pribrama uvjerio neuspjeh standardnih teorija mozga u objašnjavanju različitih neuropsiholoških zagonetki.

Međutim, nakon što su došli do svojih stajališta, Bohm i Pribram ubrzo su uvidjeli da holografski model objašnjava i brojne druge misterije, uključujući i očiglednu nemogućnost bilo koje teorije, bez obzira koliko opsežne, da na bilo koji način razjasni sve pojave u prirodi; sposobnost pojedinaca koji čuju samo na jedno uho da odrede smjer iz kojega dolazi zvuk; našu sposobnost da prepoznamo lice čovjeka koga nismo vidjeli dugi niz godina, čak i ako se dotična osoba u međuvremenu bitno promijenila. Pa ipak, kod holografskog modela najviše zapanjuje to što je odjednom dao smisao širokom spektru pojava koje su toliko neshvatljive da ih se u pravilu svrstavalo izvan područja znanstvenog razumijevanja. Te pojave obuhvaćaju telepatiju, vidovitost, mistične osjećaje jedinstva sa svemirom pa čak i psihokinezu, odnosno sposobnost uma da pomiče fizičke predmete a da ih nitko ne dodiruje.

I doista, stalno rastućem broju znanstvenika koji su prigrlili holografski model brzo je postalo očigledno da je taj novi model pomogao objasniti praktički sva paranormalna, mistična iskustva, te je u posljednjih pet-šest godina nastavio nadahnjivati istraživače i osvjetljavati sve veći broj ranije neobjašnjivih pojava. Evo nekoliko primjera:

bullet 1980. godine psiholog Kenneth Ring sa Sveučilišta Connecticut ustvrdio je da bi se iskustva tik do smrti mogla objasniti holografskim modelom. Ring, koji je predsjednik Međunarodnog udruženja za istraživanja iskustava tik do smrti, smatra da takva iskustva, kao i sama smrt, u stvari nisu ništa drugo od prebacivanja svijesti osobe s jedne razine holograma stvarnosti na drugu.
bullet 1985. godine dr. Stanislav Grof - voditelj psihijatrijskih istraživanja u Centru za psihijatrijske studije u Marylandu, i profesor asistent na Medicinskom fakultetu Johns Hopkins - objavio je knjigu u kojoj je iznio zaključak da su postojeći neurofiziološki modeli mozga neprikladni, te da samo holografski model može pružiti objašnjenja za pojave kao što su arhetipska iskustva, susreti s kolektivnim nesvjesnim i druge neobične pojave koje se javljaju u promijenjenim stanjima svijesti.
bullet 1987. godine na godišnjem susretu Udruženja za proučavanje snova održanom u Washingtonu D. C. fizičar Fred Alan Wolf održao je govor u kojem je ustvrdio da holografski model objašnjava svjesne snove (engl. lucid dreams - neobično živi snovi u kojima sanjač shvaća da je budan). Wolf vjeruje da takvi snovi, u stvari, predstavljaju posjete paralelnim stvarnostima, te da će nam holografski model u konačnici dopustiti razvitak «fizike svijesti» koja će nam omogućiti sveobuhvatnija istraživanja tih razina postojanja na drugim dimenzijama.
bullet 1987. godine dr. F. David Peat, fizičar sa Sveučilišta Queen's u Kanadi, u svojoj knjizi pod naslovom Sinkronicitet – most između materije i uma iznio je da se sinkroniciteti (podudaranja koja su toliko neobična i toliko psihološki smislena da se čini kako nisu rezultat pukog slučaja) mogu objasniti holografskim modelom. Peat smatra da su takve podudarnosti u stvari «pukotine u strukturi stvarnosti». Otkrivaju da su naši misaoni procesi mnogo povezaniji s fizičkim svijetom nego što se to dosad mislilo.

To su tek neke od izazovnih ideja koje ćemo istražiti u ovoj knjizi. Mnoge od njih krajnje su kontroverzne. Štoviše, sâm holografski model je iznimno kontroverzan, i ni u kom slučaju prihvaćen od znanstvene većine. Usprkos tome, kao što ćemo vidjeti, brojni značajni i impresivni mislioci podržavaju ga, i smatraju da bi mogao predstavljati najtočniju sliku stvarnosti koju smo dosada imali…

Sadržaj

Zahvale
Uvod
PRVI DIO: ČUDESAN POGLED NA STVARNOST
1. Mozak kao hologram
2. Svemir kao hologram
DRUGI DIO: UM I TIJELO
3. Holografski mozak i psihologija
4. Ja pjevam holografsko tijelo
5. Pregršt čuda
6. Holografski vid
TREĆI DIO: PROSTOR I VRIJEME
7. Vrijeme izvan uma
8. Putovanje kroz superhologram
9. Povratak u doba snivanja
Bilješke

 

                                                                                    www.teledisk.hr
POLJE
Ova će nam knjiga pomoći da razumijemo ljudsku auru, čovjekovo sjećanje, moć iscjeljenja, čovjekov duh i mnoge druge fascinantne aspekte onoga što nazivamo čovjekom. Lynne McTaggart nam je svojim opširnim izvještajem o ovoj izvanrednoj temi učinila veliku uslugu. Njezin rad toplo preporučamo.
(Journal of new Energy)

Sadržaj
 

Predgovor
Uvod: Nova revolucija
PRVI DIO: SVEMIR U REZONANCIJI
1. Svjetlost u tami
2. More svjetlosti
3. Svjetlosna bića
4. Jezik stanice
5. U rezonanciji sa svijetom
DRUGI DIO: PROŠIRENI UM
6. Kreativni promatrač
7. Zajednički snovi
8. Produženi vid
9. Beskonačno ovdje i sada
TREĆI DIO: POVEZIVANJE S POLJEM
10. Polje iscjeljenja
11. Telegram od Gaje
12. Doba nulte točke
Bilješke
Bibliografija


Pohvale polju
 

"Ovo je važna knjiga i treba je se čitati u velikoj mjeri … Potiče našu maštu jer daje čvrste argumente da smo na rubu još jedne revolucije u našem razumijevanju svemira – možda čak i veće od one koja je najavila atomsko doba."
Arthur C. Clarke

"Polje Lynne McTaggart je vrlo čitka knjiga koju odlikuju jasnoća i elegancija. To je pregled znanosti trećeg tisućljeća i načina na koje će utjecati na živote svih ljudi zemlji. Oslobađa svijest i ponovno ju postavlja na njezin veličanstveni i zasluženi položaj uzročne sile u svemiru. Na knjizi Lynne McTaggart trebalo bi stajati upozorenje: MO®E ZAUVIJEK PROMIJENITI VAŠ POGLED NA SVIJET."
Larry Dossey, dr. med., autor knjiga Healing Words, Reinventing Medicine i Healing Beyond the Body

"Zadivljujuće i izvrsno izlaganje o istinskoj prirodi života koje trebamo biti svjesni i koju trebamo prihvatiti."
Bernie Siegel, dr. med., autor knjiga Love, Medicine & Miracles, i Prescriptions for Living

"Jedna od najsnažnijih i najpoučnijih knjiga koje sam ikad pročitao."
Wayne W. Dyer

"Premda znanstvenom dominantnoj struju u znanosti treba vremena da ubrza njezino priznavanje, Sila je s nama. Na sreću, kako britanska znanstveno-medicinska spisateljica Lynne McTaggart naglašava u Polju, vodeći znanstvenici izveli su pokuse koji znanstveno dokazuju područja koja su do sada pripadala domeni istočih mistika i zapadnih vještica koje su završavale na lomačama … Golemo tematsko područje ove knjige razotkriva stanje postojanja koje je naše rođenjem stečeno pravo."
Nexus

"Fascinantna, provokativna i izuzetno čitka… Jedno od najintrigantnijih štiva [godine.]"
The Ecologist

"Ova knjiga će nam pomoći da shvatimo vidljivu ljudsku auru, ljudsko pamćenje, moć izlječivanja, ljudski duh i mnoge druge zadivljujuće aspekte onoga što nazivamo "čovjekom". Lynne McTaggart nam je svojim opširnim izvještajem o ovoj čudesnoj temi učinila veliku uslugu."
Journal of Energy Medicine

"Fascinantno izlaganje o istinskoj prirodi života."
Bernie Siegel, dr. med.

Znanost je nedavno počela dokazivati ono što su drevni mitovi i religije odavno usvojili: postojanje tako zvane životne sile. Neumorna istraživačka novinarka Lynne McTaggart otkriva radikalnu novu biološku paradigmu: na našoj najosnovnijoj razini ljudski um i tijelo nisu zasebni i odijeljeni od svoje okoline nego su paket pulsirajuće energije koji je u neprestanom međudjelovanju s golemim morem energije. Polje je iznimno zanimljiva znanstvena detektivska priča koja pruža zapanjujuću sliku uzajamno povezanog svemira i novu znanstvenu teoriju koja otkriva smisao u nadnaravnim pojavama. Kao rezultat opsežnog istraživanja i potkrijepljena istaknutim izvorima, Polje je originalna knjiga nade i nadahnuća za svijet današnjice.

"Fascinantna, provokativna i izuzetno zanimljiva. … Jedno od najintrigantnijih štiva [godine]."

"Ova knjiga će nam pomoći da shvatimo ljudsku auru, čovjekovo sjećanje, moć izlječivanja, čovjekov duh i mnoge druge fascinantne aspekte onoga što nazivamo "čovjekom". Lynne McTaggart nam je svojim opširnim izvještajem o ovoj izvanrednoj temi učinila veliku uslugu. Njezin rad toplo preporučamo."
Journal of New Energy


Uvod autorice

NOVA REVOLUCIJA

Danas stojimo na pragu revolucije - revolucije koja je smjela i duboka poput Einsteinova otkrića relativnosti. Na samoj granici znanosti rađaju se nove ideje koje prkose svim našim uvjerenjima o funkcioniranju našeg svijeta i o nama samima. Nova otkrića dokazuju ono što je religija oduvijek tvrdila: da su ljudi mnogo više od mesa i kostiju. Nova znanost u svojoj osnovi odgovara na pitanja koja su mučila znanstvenike stotinama godina, a u dubljem smislu riječi to je znanost o čudesnom. Ugledni istraživači iz cijelog svijeta i iz različitih znanstvenih disciplina već desetljećima izvode dobro osmišljene pokuse čiji rezultati opovrgavaju priznatu biologiju i fiziku. Sva ta istraživanja u svojoj cjelini pružaju nam obilje podataka o središnjoj organizacionoj sili koja upravlja našim tijelima i ostatkom svemira. Njihova otkrića su uistinu zapanjujuća. Na našoj najelementarnijoj razini čovjek nije kemijska reakcija, nego energetski naboj. Čovjek, kao i svaka živa tvar, skup je energije u polju energije povezan sa svim drugim stvarima u svijetu. To pulsirajuće energetsko polje središnji je pokretač našeg bića i naše svijesti, alfa i omega našega postojanja.

Naše tijelo u odnosu prema svemiru ne poznaje dvojnosti - "ja" i "ne-ja" - jer ih povezuje u jedno bazično energetsko polje. Polje utječe na najviše funkcije našeg uma i izvor je informacija koje određuju rast naših tijela. Ono je naš mozak, naše srce i naše pamćenje, ono je nacrt svijeta za sva vremena. Polje, a ne mikrobi ili geni, sila je o kojoj naposljetku ovisi da li smo zdravi ili bolesni, i s kojom moramo raditi da bismo ozdravili. Pričvršćeni smo i vezani za naš svijet, i nedjeljivi od njega; naša jedina temeljna istina jest naš odnos s njim. "Polje je", kao što je Einstein to jezgrovito sročio, "jedina stvarnost."

Biologija i fizika sve do danas bile su sluškinje pogleda koje je zagovarao Isaac Newton, otac suvremene fizike. Sve naše predodžbe o svijetu i našem mjestu u njemu potječu od zamisli koje su se oblikovale još u sedamnaestom stoljeću, no koje još uvijek tvore jezgru suvremene znanosti – teorije po kojima su svi elementi u svemiru izolirani jedan od drugoga, odjeljivi i potpuno samodostatni. Ustvari su te teorije stvorile predodžbu o odvojenosti. Newton je opisao materijalni svijet u kojem pojedine čestice tvari podliježu određenim zakonima gibanja kroz prostor i vrijeme. I prije no što je Newton sročio svoje zakone o gibanju, francuski je filozof René Descartes predstavio za ono vrijeme revolucionarnu zamisao da je čovjek, kojega predstavlja razum, odvojen od mrtve tvari fizičkog tijela, koje je samo još jedna vrsta dobro podmazanog stroja. Svijet sastavljaju brojni milijuni malenih, odvojenih predmeta čije je ponašanje moguće predvidjeti. Najviše odvojen od svih njih je čovjek. Ljudi se nalaze izvan ovog svemira, i promatramo ga prema unutra. Čak je i naše tijelo na neki način odvojeno i različito od našeg pravog ja, svjesnog uma koji je promatrač.

Newtonovski svijet je možda bio svijet poštivanja zakona, no to je u krajnjoj liniji bilo samotno, pusto mjesto. Svijet je išao svojim putem, kao jedna golema mašina, bez obzira na to jesmo li mi u njemu ili ne. Newton i Descartes s nekoliko spretnih poteza otkinuli su Boga i život od svijeta materije, te čovjeka i njegovu svijest od središta našeg svijeta. Iz svemira su istrgnuli srce i dušu, tako da je u njemu ostala samo mrtva zbirka međusobno povezanih mehaničkih dijelova. I što je najvažnije, kao što se izrazio Danah Zohar u knjizi Kvantno ja (The Quantum Self): "Newtonovo gledište istrglo nas je iz tkanja od koje je satkan svemir." Naša slika o samima sebi nakon Darwinove teorije evolucije postala je još žalosnija. Po njegovoj teoriji, koju su neodarvinisti sada malo okljaštrili, ljudski život je slučajan, grabežljiv, besmislen i samotan. Ako nisi najbolji, nećeš preživjeti. Čovjek je samo slučajna pojava u evoluciji. Golema šahovnica biološkog naslijeđa svela se na samo jednu glavnu postavku - preživljavanje. Jedi druge ili ćeš biti pojeden. Čovjek je u svojoj biti genetski terorist koji djelotvorno uklanja sve slabije karike. U životu nisu ključni dijeljenje i međuzavisnost. Važno je pobjeđivati, biti prvi. Uspiješ li preživjeti, na samom si vrhu evolucijskog drveta.

Te dvije paradigme – svijeta kao stroja i čovjeka kao stroja za preživljavanje – dovele su do toga da smo danas vrlo dobro tehnološki ovladali svijetom, ali posjedujemo vrlo malo pravog znanja koje bi nam bilo od istinske važnosti. Na duhovnoj i metafizičkoj razini dovele su do osjećaja očaja i potpune osamljenosti. Također nas nisu nimalo približili osnovnim tajnama vlastitog postojanja: kako razmišljamo, kako nastaje život, kako se razbolimo, kako se jedna jedina stanica razvije u posve razvijenu osobu te što se dogodi sa sviješću kada čovjek umre. Pogled na svijet kao na mehanizirano i odvojeno mjesto ne ispunjava nas, no svejedno ga zagovaramo, čak i ako nije u skladu s našim svakodnevnim iskustvima. Mnogi pred krutim i nihilističkim činjenica o našem postojanju traže utočište u religiji koja nam sa svojim idealima jedinstva, zajednice i svrhe može donekle pomoći, no teškoća je u tome što je njezin svjetovni nazor u suprotnosti s nazorom koji zagovara znanost. Duhovni tražitelji moraju se boriti s ta dva oprečna pogleda na svijet, bezuspješno ih pokušavajući uskladiti. Poslije otkrića kvantne fizike početkom dvadesetog stoljeća taj svijet odvojenosti bi se morao srušiti jednom za svagda. Kada su pioniri kvantne fizike stekli uvid u samo srce materije, bili su zapanjeni nad onim što su vidjeli. Najsitniji djelići materije uopće nisu bili materija kakvu poznajemo, te nisu bili nešto određeno, nego ponekad jedna stvar, a ponekad sasvim druga. Još čudnije je to da su često istovremeno bili više mogućih stvari. A najznačajnije otkriće je da te subatomske čestice nemaju značenja same za sebe, u izolaciji, nego isključivo u odnosu sa svim ostalim. Materiju na njenoj najosnovnijoj razini nije moguće rascijepiti na samodostatne malene jedinice, nego je ona potpuno nedjeljiva. Svemir je moguće razumjeti isključivo kao dinamičku mrežu međusobne povezanosti. Jednom povezane stvari uvijek ostaju povezane, i u vremenu i u prostoru. Pokazalo se da su i prostor i vrijeme samo arbitrarne tvorevine koje više nisu primjenjive na ovoj razini svijeta. Vrijeme i prostor - kakve ih poznajemo - ustvari uopće ne postoje. Sve što možemo vidjeti, dokle nam pogled seže, jedan je dugi pejzaž od "ovdje" i "sada".

Pioniri kvantne fizike – Ervin Schrödinger, Werner Heisenberg, Niels Bohr i Wolfgang Pauli – nekako su naslutili da su stupili na zabranjeno, metafizičko područje. Ukoliko su svi elektroni posvuda i istovremeno povezani, to ukazuje na neku duboku istinu o prirodi cijeloga svijeta. Da bi shvatili dublju istinu neobičnog subatomskog svijeta kojeg su promatrali, okrenuli su se klasičnim filozofskim djelima. Pauli je istraživao psihoanalizu i arhetipove te kabalu, Bohr je proučavao kinesku filozofiju i taoizam, Schrödinger se zadubio u hindusku filozofiju, a Heisenberg u u starogrčku Platonovu teoriju. Pa ipak, nisu uspjeli izraditi koherentnu teoriju o duhovnim implikacijama kvantne fizike. Niels Bohr objesio je na svoja vrata natpis "Radovi u tijeku – filozofima ulaz zabranjen." Kvantna teorija ostala je nedorečena i na čisto praktičnom području. Bohr i njegovi suradnici sa svojim eksperimentima i razumijevanjem došli su samo do određene točke. Njihovi pokusi o kvantnim učincima odvijali su se u laboratoriju, sa neživim, subatomskim česticama. Odatle su znanstvenici iza njih prirodno pretpostavili da taj neobični kvantum postoji samo u svijetu mrtve tvari, a da se sve što je živo još uvijek ravna po zakonima Newtona i Descartesa. Takvo je razmišljanje oblikovalo cijelu modernu medicinu i biologiju. Čak se i biokemija oslanja samo na Newtonovu silu i koliziju.

A što je s nama? Odjednom smo se našli u središtu svih fizičkih procesa, no nitko to nije u potpunosti prepoznao. Kvantni pioniri otkrili su da je čovjekova uključenost u materiju od ključnog značaja. Subatomske čestice postoje u svim mogućim stanjima sve dok ih mi sa svojim promatranjem ili mjerenjem ne ometemo; tek tada se, napokon, smire i materijaliziraju u nešto stvarno. Naše promatranje – ljudska svijest –apsolutno je ključno za to da iz tog subatomskog strujanja zaista nastane nešto određeno, međutim ni Heisenberg ni Schrödinger nisu u nijednoj od svojih jednadžbi u obzir uzeli ljudski čimbenik. Obojici je bilo jasno da je čovjek na neki način ključ, no nisu znali na koji ga način uključiti. Sa stajališta znanosti, čovjek je još uvijek bio odvojen od svijeta i promatrao ga je izvana prema unutra. Sve te nepovezane niti kvantne fizike nisu nikada bile objedinjene u koherentnu teoriju, a kvantna je fizika reducirana na iznimno uspješno tehnološko oruđe nužno za proizvodnju bombi i moderne elektronike. Filozofske implikacije su zaboravljene, a sve što je preostalo imalo je svoje praktične koristi. Većina današnjih fizičara bila je spremna prihvatiti bizarnu prirodu kvantnoga svijeta jer njegova matematika - na primjer, Schrödingerova jednadžba - tako dobro djeluje, a na njegove osobine koje se ne slažu s očekivanim samo su odmahnuli glavom.4 Kako elektroni mogu biti povezani sa svime odjednom? Kako je moguće da elektron ne može postojati kao određena pojedinačna stvar, sve dok ga ne počnemo proučavati ili mjeriti? I kako bi u svijetu moglo postojati bilo što stvarno ako svaka stvar - prije no što ju počnemo pobliže promatrati – nije ništa drugo do privid?

Njihov odgovor je bio da postoji jedna istina za sve maleno i druga istina za nešto mnogo veće, jedna istina za stvari koje su žive a druga za nežive stvari; i preporuka da prihvatimo ta očita proturječja kao što smo prihvatili osnovni Newtonov aksiom. To su pravila koja vladaju svijetom i jednostavno ih trebamo prihvatiti. Matematika 'štima' i to je sve što je važno. Mala skupina znanstvenika raspršenih po cijelom svijetu nije bila zadovoljna rutinskim razumijevanjem kvantne fizike. Bio im je potreban kvalitetniji odgovor na brojna i velika pitanja koja su ostala nerazriješena. U svojim istraživanjima i pokusima nastavili su od točke do kojeg su stigli pioniri kvantne fizike, i počeli prodirati dublje. Nekoliko istraživača ponovno je počelo razmišljati o pojedinim jednadžbama koje su u pravilu svi izostavljali iz kvantne fizike. Te jednadžbe su određivale takozvano polje nulte točke – more mikroskopskih vibracija u prostoru između stvari. Došli su do zaključka da ukoliko polje nulte točke uključimo u našu sliku o najosnovnijoj prirodi materije tada je sama osnova našeg svemira valovito more energije, jedno ogromno kvantno polje. Ukoliko je doista tako, tada je sve povezano sa svim ostalim, poput kakve nevidljive mreže. Otkrili su također da smo svi sastavljeni od istog osnovnog materijala. Na svojoj najosnovnijoj razini živa su bića, uključujući i ljude, svežnjevi kvantne energije koji neprestano izmjenjuju informacije s tim neiscrpnim morem energije. ®ive tvari emitiraju slabu radijaciju koja je ključni aspekt bioloških procesa. Informacije potrebne za sve životne procese - od međustanične komunikacije do izuzetno opsežnih procesa reguliranja DNK - pristižu putem razmjene informacija na kvantnoj razini. Ispostavilo se da sukladno kvantnim procesima djeluje čak i čovjekov um koji je, navodno, potpuno van zakona materije. Misli, osjećaji i sve druge, više kognitivne funkcije povezane su s kvantnim informacijama koje istovremeno pulsiraju kroz naš mozak i tijelo. Ljudska percepcija rezultat je međudjelovanja subatomskih čestica našeg mozga i mora kvantne energije. Doslovce rezoniramo s našim svijetom.

Njihova otkrića bila su izuzetna i heretična. Jednim udarcem osporili su mnoge temeljne biološke i fizičke zakone. Ono što su vjerojatno otkrili ne predstavlja ništa manje nego ključ za sve obrade i razmjene informacija u našem svijetu, od međustanične komunikacije do percepcije svijeta općenito. Ponudili su odgovore na neka od najdubljih bioloških pitanja o ljudskoj morfologiji i živoj svijesti. Ovdje, u takozvanom «mrtvom» prostoru, možebitno leži ključ samog života. I ono što je možda najvažnije - dokazali su da smo na najosnovnijoj razini svi jedni s drugima povezani, kao i sa svijetom. Eksperimentalno su pokazali da bi mogla postojati životna sila koja prožima cijeli svemir, a koju neki nazivaju kolektivna svijest, a teolozi Sveti Duh. Pružili su uvjerljivo objašnjenje mnogih pojava u koje čovječanstvo vjeruje već stoljećima, a za koje dosada nije bilo čvrstih dokaza i primjerenog objašnjenja: od djelovanja alternativne medicine i molitve do života poslije smrti. U određenom smislu, mogli bismo reći da su nam dali znanost o religiji. Njihovo viđenje je - za razliku od newtonowskog ili darwinovskog pogleda - životu vratilo vrijednost. Njihove nove ideje, sa svojim implikacijama reda i nadzora, mogle bi nas ovlastiti. Čovjek više nije tek slučajan proizvod prirode. Naš svijet je osmišljen i temelji se na jedinstvu, a svatko u njem ima svoje mjesto i važnu ulogu. Naši postupci i misli zaista nisu nevažni – štoviše, ključni su za stvaranje našega svijeta. Čovjek nije više odvojen od drugog čovjeka. Ne radi se više o "nama" i "njima". Više nismo na rubu našeg svemira – kao vanjski promatrači koji gledaju prema unutra. Sada možemo opet zauzeti mjesto koje nam pripada, u središtu našeg svijeta.

Ove ideje su dočekane kao izdajničke, a znanstvenici koji su ih zagovarali u mnogim su se slučajevima morali boriti protiv dobro utvrđenog i neprijateljski nastrojenog establišmenta. Njihova istraživanja trajala su trideset godina, uglavnom nepriznata i potisnuta, ali ne zato što su bila nekvalitetna. Svi ti znanstvenici izveli su besprijekorne pokuse, a dolazili su iz najuglednijih ustanova: sveučilišta Princeton i Stanford te vrhunskih instituta u Njemačkoj i Francuskoj. Međutim, svojim su pokusima ugrozili brojne doktrine koje se smatraju svetima budući da predstavljaju samu jezgru suvremene znanosti. Njihove nove zamisli nisu se uklopile u prevladavajući znanstveni pogled po kojemu je svijet tek stroj. Kada bi priznali te nove zamisli morali bi se odreći mnogočega od onoga u što vjeruje suvremena znanost i morali bi, u neku ruku, krenuti od samog početka. Stara garda to nije željela. Nove se ideje nisu slagale s uvriježenim pogledom na svijet i stoga su morale biti pogrešne. No, prekasno je. Revolucija je nezaustavljiva. Znanstvenici predstavljeni u ovoj knjizi samo su neki izabrani pioniri, manji dio većeg pokreta.5 Njihovim stopama idu mnogi drugi koji provode eksperimente, osporavaju i modificiraju njihova stajališta; ukratko, djeluju kao i svi pravi istraživači. Priznata znanost, koja sada odbacuje te informacije jer se navodno ne uklapaju u znanstveni pogled na svijet, prije ili kasnije morat će uskladiti svoje nazore s novim podacima. Vrijeme je da Newtona i Descartesa postavimo na pravo mjesto, kao proroke povijesnog pogleda koji je nadmašen. Znanost je proces razumijevanja svijeta i nas samih, a ne niz za sva vremena zacementiranih pravila; kad se uvodi novo često je potrebno odbaciti staro.

Polje je priča o ovoj revoluciji koja je u tijeku. Kao i mnoge revolucije, započela je s malim žarištima pobune u kojima se okupila snaga i pokretačka sila pojedinaca – proboj na jednom području, otkriće na nekom drugom – a ne s jednim velikim pokretom reforme. Premda su ti istraživači upoznati s radom svojih kolega, to su muškarci i žene u laboratoriju koji često nemaju posebne želje da se pri eksperimentima upuštaju i u razmišljanja o svim mogućim implikacijama svojih spoznaja, ili nemaju uvijek dovoljno vremena da ih postave u kontekst drugih, najnovijih znanstvenih dokaza. Svi ti znanstvenici uputili su se na istraživačko putovanje i svatko od njih otkrio je svoj komadić kopna, no nitko nije bio dovoljno hrabar da ga proglasi kontinentom. Polje je jedan od prvih pokušaja da se sva ta različita istraživanja povežu u jednu kohezivnu cjelinu. Ova knjiga također daje znanstvenu potvrdu područjima koja su dosada u velikoj mjeri bila u domeni religije, mistike, alternativne medicine i novodobnih spekulacija. Premda je cjelokupni materijal ove knjige utemeljen na čvrstim činjenicama znanstvenih eksperimenata, povremeno sam se, uz pomoć pojedinih znanstvenika, morala upustiti u spekulaciju o načinu na koji je sve to povezano. Zato želim naglasiti da je ova teorija – kao što bi se rado izrazio dekan emeritus princetonskog sveučilišta Robert Jahn – još u radu. Neke od dokaza znanstvenih eksperimenata koje smo predstavili u Polju neovisne skupine još nisu ponovile. Kao i svaka nova ideja koja se još oblikuje, i Polje je tek rani pokušaj da se pojedinačna otkrića povežu u koherentan model čiji dijelovi će u budućnosti svakako biti popunjeni.

Također, prisjetimo se poznate izreke koja kaže da se ispravnu ideju nikada ne može definitivno dokazati. Najviše što znanost može postići je da opovrgne pogrešne ideje. Mnogi su već pokušali diskreditirati predstavljene nove zamisli koje su rezultat kvalitetnih eksperimenata dobrih znanstvenika, no dosada u tome još nitko nije uspio. Dokle god otkrića ovih znanstvenika netko ne ospori ili poboljša - ona su valjana. Ova knjiga napisana je za laike i da bi neke prilično složene ideje učinila zanimljivim, često sam morala upotrebljavati metafore koje predstavljaju samo grubu približnost istine. Tu i tamo će radikalno nove zamisli od čitatelja zahtijevati povećanu pažnju i ne mogu obećati da će štivo uvijek biti lagano. Brojni koncepti su prilično teški jer smo naviknuti na newtonowski i kartezijanski način razmišljanja po kojem je sve odvojeno i cjelovito.

Na kraju, važno je naglasiti da ništa od napisanog nije moje otkriće. Ja sama nisam znanstvenica; novinarka sam i povremeno interpretatorica. Pljesak zaslužuju većinom nepoznati muškarci i žene u laboratorijima koji su otkrili i shvatili izuzetnost u uobičajenim, svakodnevnim stvarima. Često ni sami nisu bili svjesni da su tijekom svojeg rada postali tražitelji u fizici nemogućega.
Lynne McTaggart, London, srpanj 2001.

 

 

INDIGO DJECA

Ovo je prva i najbolja knjiga o novoj generaciji djece čija proširena percepcija, neobične fizičke i duhovne osobine zbunjuju roditelje, učitelje, liječnike... Lee Carroll i Jan Tober su pioniri proučavanja fenomena nove djece. U ovoj knjizi navode kompetentna mišljenja liječnika, učitelja, pedagoga koji su se suočili s postojanjem indigo djece, te istinite priče roditelja o neobičnim sposobnostima njihove djece i duhovne pozadine cijelog fenomena. - Zašto ih zovu indigo djeca? - Što ih čini posebnim? - Jesu li indigo djeca uistinu znak velike promjene svijesti čovječanstva?.

 

 

 

                                                                                        www.teledisk.hr

 
Znanstveni dokaz o prevlasti uma nad materijom


Ova knjiga zauvijek će promijeniti vaše mišljenje o vašem razmišljanju. Zapanjujuća nova znanstvena otkrića o biokemijskim učincima rada mozga pokazuju da naše misli djeluju na sve stanice našeg tijela. Autor knjige, ugledni stanični biolog, precizno opisuje molekularne putove kojima se to događa. Koristeći jednostavan jezik, ilustracije, humor i svakodnevne primjere, on demonstrira kako nova znanost epigenetika donosi revoluciju u naše razumijevanje veze između mozga i materije, i duboke posljedice koje to ima po naše osobne živote i kolektivan život naše vrste.


REKLI SU O BIOLOGIJI VJEROVANJA:

»Napokon imamo uvjerljivo i lako razumljivo objašnjenje načina na koji naše emocije upravljaju genetskim izrazom! Trebate pročitati ovu knjigu kako biste istinski shvatili da niste žrtva vlastitih gena, nego da imate neograničen kapacitet za život koji obiluje mirom, srećom i ljubavlju.«
 
— Joseph Mercola, dr. osteop.
 



»Ova knjiga je apsolutno obavezno štivo ukoliko želite znati, sa znanstvenog stajališta,  kako vašim zdravljem upravlja vaš način života, a ne genetska zaklada. Lipton sa znanstvenog stajališta pokazuje kako je u procesima ozdravljenja um moćniji od medikamenata. Ovo štivo otkriva da je vaše zdravlje u većoj mjeri vaša odgovornost nego što je jednostavno žrtva vaših gena. Kada sam počeo čitati ovu knjigu, nisam mogao stati sve do posljednje stranice.«
— M. T. Morter Jr., dr. kiropr. - osnivač Morter Halth Systema/Mortertovog sustava zdravstvene skrbi, Autor metode B.E.S.T


»Povijest će zabilježiti Biologiju vjerovanja kao jedno od najvažnijih djela našeg vremena. Bruce Lipton nam razotkriva nedostajuću vezu između biomedicinskih shvaćanja prošlosti i osnova energetskog liječenja u budućnosti. Njegove složene spoznaje izložene su na lako razumljiv način i stilom koji je jednako prikladan kako za znanstvenike tako i za laike. Za svakoga koga zanima zdravlje, blagostanje bioloških vrsta i budućnost ljudskog života, Biologija vjerovanja je obavezna literatura. Implikacije u njoj opisanih motrišta imaju snagu promijeniti svijet kakav poznajemo. Liptonove spoznaje — i koncizan način na koji ih iznosi — apsolutno su genijalni.
— Gerard W. Clum, dr. kiropr. - Dekan koledža životne kiropraktike West

 

 

 
"Najveći skandal u povijesti znanosti"
ARTHUR C. CLARKE

Ova knjiga govori o izumiteljima, strojevima i tehnologijama za koje se tvrdi da najavljuju novu energetsku revoluciju: revoluciju koja će – ako do nje dođe – ponuditi rješenja za najveće klimatske promjene s kojima s ovaj planet suočio od posljednjeg ledenog doba. Jer, sada znamo, bolje no ikad, da su čiste i jeftine tehnologije proizvodnje energije, one koje ne zagađuju okoliš, jedini mogući način da zaustavimo stradavanje Zemlje od ekstremnih vremenskih kolebanja koja već ugrožavaju živote i sredstva za život milijuna ljudi, i koja bi u budućnosti sasvim lako mogla pogoditi milijarde.


Sadržaj
 

UVODNA RIJEČ Sir Arthura C. Clarka
PREDGOVOR
POPIS ILUSTRACIJA
ZAHVALE
1. Potraga počinje
2. Nikola Tesla - tajnoviti genij električne energije
3. T. Henry Moray - Iskorištavanje energije svemira
4. N-stroj - Tajanstvena ostavština Michaela Faradaya
5. Tajna u švicarskim planinama - Paul Baumann i Thesta-Distatica
6. ®ivot i preuranjena smrt hladne fuzije
7. Hladna fuzija postaje punoljetna
8. Randell Mills - BlackLightova borba za energiju
9. Fizika nulte točke i besplatni kozmički ručak
10. Značajni drugi
11. O zavjerama, šarlatanima i skepticima
12. Osmišljavanje nove energetske budućnosti
DODACI
Dodatak 1 Energetska početnica
Dodatak 2 Američki, britanski i kanadski patenti Nikole Tesle
Dodatak 3 Pisma i ovjerene izjave koje podupiru rad T. Henry Morayja
Dodatak 4 Otvoreno pismo Paula Browna svima koji rade na alternativnim izvorima energije


Uvodna riječ Sir Arthur C. Clarkea
 

U ožujku 1989. godine dva poštovana kemičara, doktori znanosti Pons i Fleischmann, izjavila su da su u svom skromnom privatnom laboratoriju uspjeli proizvesti nuklearnu fuziju. Razumije se, njihova je izjava izazvala svjetsku senzaciju, međutim brojni pokušaji ponavljanja njihovog eksperimenta završili su neuspjehom. Pons i Fleischmann bili su ismijani, i to je bilo posljednje što se o njima čulo. No, sredinom devedesetih nastao je underground pokret znanstvenika koji su smatrali da tvrdnje Ponsa i Fleischmanna zahtijevaju ozbiljniju provjeru, te su započeli vlastite eksperimente – često usprkos svojim poslodavcima. Dosada je održano nekoliko međunarodnih konferencija o takozvanoj »hladnoj fuziji« koje su skeptici ismijali kao kongregacije zabludjelih sljedbenika koji štuju krivu religiju. Da bi se stvari dodatno zakomplicirale, postoji nekoliko izvještaja o suvišku (»over- unity«) energije koji očito nema nikakve veze s nuklearnim reakcijama. U nekim se izvještajima govori o sustavima magneta koji su sumnjivo slični »perpetuumu mobile« koji je bio opsesija generacijama izumitelja. Još uvjerljiviji su strojevi – nekoliko ih je sada u komercijalnoj proizvodnji – koji ovise o tekućinama u ekstremnim uvjetima, gdje je poznato da pojava mikrokavitacije može proizvesti mjehuriće s temperaturom od milijun stupnjeva. Što god bila konačna presuda o cijeloj aferi – a usprkos svima koji tvrde suprotno, porota još uvijek vijeća – to je sasvim sigurno najveći znanstveni skandal u povijesti.

The Search for Free Energy ("Potraga za slobodnom energijom" - naslov prvog izdanja ove knjige – op. prev.) Keitha Tutta dojmljiv je – i često izuzetno zabavan – opis potrage koja traje već najmanje stoljeće i uključuje desetke bizarnih likova. Čak je otkrio lijepe primjerke vrste koja je (nasreću) mnogo rjeđa u stvarnosti nego u mašti – prave lude znanstvenike. Vjerujem da nijedan nepristran čitatelj neće odložiti ovu knjigu bez osjećaja da se na rubnim područjima fizike događa nešto neobično. Potpuno ista stvar dogodila se i prije svega sto godina, kada je otkriven nov i sasvim neočekivan izvor energije. Od Becquerelove zatamnjene fotografske ploče 1896. godine do nuklearne energije trebalo je manje od pedeset godina. Sada je hitno potrebna još jedna revolucija; nadajmo se da će ona biti još brža.

Godine 1973., kada je OPEC započeo s ogromnim poskupljenjima cijena nafte, pretkazao sam: "Prošlo je doba jeftine energije, a doba besplatne energije još je uvijek pedeset godina ispred nas." Sada kada cijene nafte ponovno rastu, nadam se da će se to pokazati tek malim pretjerivanjem.
Sir Arthur C. Clarke , Colombo, Šri Lanka, 23. rujna 2000.


Uvod autora
 

"Potrebnu energiju trebali bismo moći dobivati bez potrošnje materijala."
Nikola Tesla, Century Illustrated Monthly Magazine, 1890.

Prestali smo ovisiti o fosilima
Premda to možemo poricati, naša potreba za dnevnom dozom fosilnog goriva postala je problem. Uhvaćeni smo u spiralu samouništenja koja će naposljetku, nastavimo li uzimati »sredstvo ovisnosti«, zaprijetiti našim životima i našim sredstvima za preživljavanje. Čak i da danas prestanemo (a kao ovisnici, znamo da bismo mogli kad bismo doista željeli), najbolje procjene govore nam da bi našoj klimi za oporavak od zloporaba u prošlom stoljeću trebalo otprilike sto godina. Dakle, i nagli prekid ostavio bi nas u priličnim problemima. Sredinom 2000. godine američka je Vlada objavila izvještaj pod naslovom "Klimatske promjene u Americi", naručen 1990. godine. H. Josef Hebert, novinar Associated Pressa, u članku prije redovnog objavljivanja već ublaženog izvještaja prenio je njegovu turobnu sliku: Nestat će planinske livade, kao i mnoga priobalna močvarna područja i otoci. U gradovima će doći do porasta temperature i vlage... povećat će se potražnja za klima-uređajima, a znanstvenici će se morati boriti s vjerojatnim porastom bolesti koje prenose insekti kao što je malarija.

To je vremenska prognoza za dvadeset i prvo stoljeće, kada će se prosječne temperature u Sjedinjenim Državama povećati za pet do deset stupnjava. Izvještaj britanske Kraljevske komisije za zagađenje okoliša (Royal Commission on Environmental Pollution) pod naslovom "Energija – klima koja se mijenja" ima još ozbiljniji prizvuk: Koncentracija ugljičnog dioksida u atmosferi već je veća nego u vjerojatno tri milijuna godina... Sadašnja koncentracija ugljičnog dioksida zasigurno će se dodatno povećati, budući da emisije plinova i dalje rastu, ali i zato što se ugljični dioksid u atmosferi zadržava između pedeset i dvjesto godina. U poznatoj geološkoj povijesti ne postoji presedan koji bi nam pomogao razumjeti kakve će to posljedice imati...

Na svjetskoj razini slika koju nude utjecajni izvještaji mnogo je gora. Većina današnjih klimatskih modela predviđa da će poplave raseliti milijune ljudi koji žive blizu morske razine: Delte kao što su one Nila i Gange/Brahmaputre u Bangladešu bit će posebno ugrožene. Isto će biti i s koraljnim grebenima; predviđena brzina rasta morske razine mogla bi nadmašiti sposobnost rasta koralja, a, osim toga, koralji su podložni oštećenjima zbog više temperature mora. Podizanjem morske razine... procijenjeno je da će se broj ljudi u svijetu pogođenih obalnim poplavama do 2080-ih povećati s trenutnih trinaest milijuna godišnje na devedeset i četiri milijuna, osim ukoliko ne dođe do masovnih emigracija iz ugroženih područja.

Ugroženi će biti i naši izvori hrane, budući da će mnoge poljoprivredne kulture patiti zbog nepredvidljivih kombinacija suša i iznenadnih kiša. Čak i ako potrošnju zadržimo na sadašnjim razinama, doživjet ćemo sve izrazitije promjene vremenskih obrazaca: poplave i oluje postat će redovitije, baš kao i, paradoksalno, duge suše. Pa ipak, mi niti zaustavljamo niti smanjujemo potrošnju energije. Svjetska potrošnja energije na početku dvadeset i prvog stoljeća deset je puta veća od one na početku dvadesetog. Svakodnevno izmišljamo nove uređaje i strojeve koji troše sve više i više sredstva ovisnosti. Zemlje koje se dosada nisu okoristile blagodatima električne mreže - kao, na primjer, Kina - sada su, razumljivo, željne uhvatiti korak i uređaje na električnu energiju kao što su televizori, računala, električna kuhala i hladnjaci, koje žele učiniti dostupnima svim svojim građanima. S današnjom tehnologijom to bi u sljedećih dvadeset godina moglo izazvati ogroman porast zagađenja ugljičnim dioksidom, i to u trenutku kada su se neke zapadne Vlade obvezale da će u sljedećih pedeset godina smanjiti emisije štetnih plinova i do dvadeset posto. Proizvodnja električne energije iz "čistih" izvora još uvijek je tek neznatan dio naše ukupne proizvodnje. U Velikoj Britaniji - zemlji koja u Europi ima najpovoljniji položaj za dobivanje energije iz vjetra - energija vjetra čini samo oko tri posto od ukupno proizvedene energije. U isto se vrijeme, međutim, potražnja za energijom povećava za čak tri posto godišnje – odnosno, udvostručuje se svake dvadeset i tri godine – i na taj način poništava svaku korist koju bi mogla donijeti energija vjetra. I dok nuklearna energija, usprkos drugim nedostacima, možda ne proizvodi ugljični dioksid, mnoge su zemlje odlučile da im je jednostavno preskupo i preopasno nastaviti ju koristiti – zbog visokih troškova i golemih rizika povlačenja iz upotrebe radioaktivnih zagađenih generatora.
Prognoze nisu dobre.


Utjecaj elektirčne struje
Prije stotinu godina elektrifikacija Europe i SAD-a bila je na svom blještavom vrhuncu. S pojavom nove tehnologije prijenosa električna struja mogla je do kućanstava putovati stotine kilometara bez da pretrpi značajan gubitak energije. Čuda električne svjetlosti i koristi od novih uređaja koji štede rad uskoro će biti dostupna svakome. Za sve to su bile potrebne ogromne količine ugljena koji je pokretao generatore. Ta tehnološka revolucija bila je rezultat izvjesnog broja velikih tehnoloških pronalazaka u devetnaestom stoljeću: James Wattovo promatranje čajnika dovelo je do parnih strojeva; zakoni elektromagnetske indukcije Michaela Faradaya doveli su do izuma električnih motora koji su električnu struju pretvarali u pokretačku silu, te dinamo-generatora koji su izvodili obrnuto; "okretno magnetsko polje" Nikole Tesle dovelo je do izmjenične struje i uspostave električnih mreža koje prekrivaju čitave zemlje. Pa ipak, Tesla je već 1900. upozorio na opasnost od prevelike ovisnosti o novoj drogi - električnoj struji dobivenoj iz fosilnih goriva: U nekim zemljama, kao na primjer u Velikoj Britaniji, počinju se primjećivati škodljivi učinci pretjerane potrošnje goriva. Cijena ugljena u stalnom je porastu, pa su siromašni osuđeni na sve veću patnju. Premda smo još uvijek daleko od »iscrpljivanja ležišta ugljena« od kojeg strepimo, ...naša je dužnost prema budućim generacijama da im to skladište energije ostavimo nedirnutim, ili barem da ga ne diramo sve dok ne iznađemo načine djelotvornijeg spaljivanja ugljena. Oni koji će doći poslije nas trebat će gorivo više od nas.

Bez obzira je li to ugljen, plin ili, u posljednje vrijeme, nafta, poruka je i dalje ista: rezerve su ograničene. Tesla je, prije punih sto godina, smatrao da postoje bolji načini dobivanja energije koji ne uključuju upotrebu goriva: Sada mi se čini da će spaljivanje ugljena, ma koliko djelotvorno... biti samo provizorno rješenje, faza u razvoju prema nečem mnogo savršenijem. Naposljetku, proizvodnjom energije na taj način morali bismo uništavati materijal, a to bi bio barbarski postupak. Potrebnu energiju trebali bismo moći dobivati bez potrošnje materijala.

Tesline zamisli o proizvodnji energije bez goriva odigrale su značajnu ulogu u vrlo sporogorećoj tehnološkoj revoluciji koja se odvija pod nazivom "slobodna energija". To je, što većina otvoreno priznaje, pogrešan naziv. Nijedna energija nikada ne može biti apsolutno slobodna – baš kao što nuklearna električna energija nije ispunila obećanje iz 60-ih godina prošlog stoljeća da će biti "prejeftina da bi ju se mjerilo". Tehnologije za proizvodnju energije bez goriva i dalje su skupe, bez obzira na to proizvode li ju pojedinci, neposredno preko svog vlastitog generatorskog kapaciteta, ili pak dolazi posredno, preko centralizirane mreže. Unatoč svemu, naziv "slobodna energija" se zadržao.


Što je dakle slobodna energija?
Ova knjiga govori o izumiteljima, strojevima i tehnologijama za koje se tvrdi da najavljuju novu energetsku revoluciju: revoluciju koja će – dođe li do nje – ponuditi rješenja za najveće klimatske promjene s kojima se naš planet suočio od posljednjeg ledenog doba. Naime, sada znamo bolje no ikad da su čiste i jeftine tehnologije proizvodnje energije, one koje ne zagađuju okoliš, jedini mogući način da zaustavimo stradavanje Zemlje od ekstremnih vremenskih kolebanja koja već ugrožavaju živote i sredstva za život milijuna ljudi, i koja bi u budućnosti sasvim lako mogla pogoditi milijarde. Te tehnologije slobodne energije, odnosno nove energije nisu obnovljive u uobičajenom smislu. One se ne temelje na solarnom zagrijavanju, tj. solarnoj fotovoltaičnoj energiji, koje su još uvijek vrlo nedjelotvorne i skupe; ne temelje se na energiji vjetra koja je, premda ima svoje prednosti, i dalje nepredvidljiva, kapitalnointenzivna (kažu neki), a zbog praktičnih razloga malo je vjerojatno da će ikada ispuniti više od malenog dijela naših energetskih potreba. Te tehnologije ne uključuju spaljivanje otpada (što mnogi ne smatraju »obnovljivim« ili čistim); niti skupu geotermalnu energiju koja se dobiva iskorištavanjem topline vrućih slojeva planeta. To nije ni energija biomase - rastvaranje zelenog i »smeđeg« otpada - kako bi se dobio gorivi plin. To nisu ćelije goriva koje će, iako su mnogo djelotvornije od fosilnih goriva, i dalje biti velik zagađivač ugljičnim dioksidom. Ove tehnologije slobodne energije ne proizvode štetni radioaktivni otpad koji ostaje opasan tisućama godina, te je mogući izvor fisionih materijala za nuklearno oružje.

"Tehnologije slobodne energije" odnosno "tehnologije nove energije" imena su dana neobičnoj zbirci različitih tehnologija koje dijele barem jednu bitnu karakteristiku. Općenito, sve su to tehnologije koje pri proizvodnji energije ne troše nikakvo gorivo odnosno tvar. Diljem svijeta postoje znanstvenici, istraživači i izumitelji koji su bezrezervno uvjereni da su otkrili nekonvencionalne načine proizvodnje upotrebljivih količina električne energije pomoću uređaja, strojeva, izuma koje su sami izradili, te da je samo pitanje vremena kada će se njihove tehnologije razviti do stupnja da postanu važna sredstva proizvodnje električne energije. Ti izumi obuhvaćaju magnete, elektromagnete, elektrostatiku, elektroniku čvrstih stanja, kavitaciju vode, niskoenergetske nuklearne reakcije, katalitičke nuklearne reakcije, nakupine naboja, pulsirajuće plazme, izračenu energiju. Popis je dugačak i neiscrpan.

Druga zajednička tvrdnja tih tehnologija jest da energiju na neki način dobivaju iz novog izvora. Za mnoge se tvrdi da posjeduju "over-unity": drugim riječima, proizvede se ili oslobodi više energije nego što je prvotno uneseno u sustav. Ima i strojeva za koje se tvrdi da su »zatvorili krug«, te dio suviška proizvedene energije koriste za unos energije – tako da su to strojevi koji sami sebe podržavaju. Ti su strojevi, time što se čini da su »perpetua mobiles« – strojevi koji se vječno pokreću – počinili krajnju herezu. Najčešći sporovi na cijelom tom području proizlaze iz sumnji u točnost i vjerodostojnost mjernih tehnika koje su upotrijebili ti znanstvenici. Kod svih tvrdnji o overunityju nameće se pitanje: odakle "suvišak" energije potječe? Ne postoji nešto kao što je besplatni kozmički ručak, baš kao što nije moguće stvoriti energiju iz ničega. Zakon očuvanja energije djeluje – energija se ne može stvoriti. Dakle, podcjenjivači zaključuju - mjerenja moraju biti pogrešna, a istraživači u zabludi.

Međutim, argumenti istraživača idu u više različitih smjerova. Sustavi čine barem jednu od sljedeće dvije stvari: prva je mogućnost da su pronašli – kao, na primjer, u slučaju nekih ćelija hladne fuzije – novi način pristupanja kemijskim, nuklearnim ili drugim oblicima energije, zarobljenima u dijelovima komponenti sustava; a druga, da svoju energiju dobivaju iz "fluktuacija nulte točke vakuuma". Ta energija nulte točke je "pozadinska" ili "eterska" energija svemira, a naziva se i energija vakuuma, odnosno "kvantne fluktuacije vakuuma". Premda bi mnogima činjenica da u praznom prostoru u stvari sve vrvi od energije mogla biti novost, to je činjenica koju je znanstveni mainstream prihvatio. John Archibald Wheeler, fizičar nobelovac sa Teksaškog sveučilišta, 1960-ih je mjerio gustoću energije našeg svemira i došao do šokantnog rezultata da svaki kubični metar našeg svemira sadrži energije ekvivalentno 1094 grama – drugim riječima, više od sveukupne materije u svemiru. Kad bi samo postojao način da je se izvuče. To je, tvrde neki istraživači slobodne energije, upravo ono što su u svojim tehnologijama učinili.

Međutim, za mnoge mainstream znanstvenike to je još uvijek vrlo kontroverzna zamisao koja prkosi sadašnjem statusu quo. Nove tehnologije, doduše, čak i ako uspješno funkcioniraju, mogu zahtijevati određenu doradu, preoblikovanje, ili čak izvrtanje konvencionalnog shvaćanja fizičke teorije prije no što ih se prihvati. Drugim riječima, funkcioniraju li na način kako se tvrdi, mogle bi funkcionirati usprkos našem sadašnjem shvaćanju energetskih transformacija kojima upravljaju zakoni očuvanja energije i termodinamike.


Smjernice za potragu
Prije nego što se upustimo u razmatranje dokaznog materijala, trebamo odrediti neke smjernice za potragu – potragu za istinom o tim novim energetskim tehnologijama. Kako ćemo inače znati što tražimo? Ponekad je teško, a ponekad i nemoguće primijeniti uobičajena pravila znanstvenog istraživanja. Prije svega, važno je razlikovati znanost i tehnologiju. Znanost se obično razvija putem objavljivanja od stručnjaka pregledanih (peer-reviewed) članaka u uglednim, mainstream akademskim časopisima kao što su Nature i Science. Tehnologiju, s druge strane, ne zanimaju uvijek takve potvrde. Zanima je da li nešto funkcionira, te može li se komercijalno razviti. Ako nešto funkcionira, izumitelju može biti važnije da osigura zaštitu patenta, što može biti složen i razvučen proces. Osim toga, ljudi pod patente mogu prijavljivati stvari koje još ne funkcioniraju – nije nužno predstaviti model koji funkcionira da bi se dobilo patent. Ta dva pristupa – znanstveni časopisi i patenti – međusobno se ne isključuju, pa mnoge tehnologije ipak traže potvrdu znanstvenika koju donosi objavljivanje znanstvenih članaka. Kao što ćete vidjeti iz nekih primjera u ovoj knjizi, neki se izumitelji odlučuju izbjeći oboje.

Potraga za istinom na području energetskih istraživanja puna je zamki, zapreka i slijepih ulica. Stvari nisu uvijek onakve kakvima se čine. Ljudi ne govore uvijek ono što misle. Pristranost i predrasude su posvuda. Pohlepa i ljubomora redovito uzdižu svoje ružne glave, a strah i frustracija nikad nisu daleko. Motivacije su izmiješane (i zbrkane), te je ponekad teško shvatiti zašto se ljudi ponašaju tako kako se ponašaju. Nisu svi znanstvenici i izumitelji spremni svoj životni rad predati nekom drugome da ga »nezavisno provjeri« i možda ukrade. Na kocki su golemi iznosi i ne vrijede uvijek pravila "uobičajene znanosti". Međutim, samo zato što izumitelji ne igraju po pravilima znanosti koja funkcionira na temelju od stručnjaka pregledanih znanstvenih radova, ne znači da su nužno u krivu.

Godine 1899. Charles H. Duell, tadašnji glavni povjerenik u američkom Uredu za patente, objavio je svijetu sljedeće: "Izumljeno je sve što se može izumiti." Danas ga se najviše pamti po toj rečenici. Jesu li mu ljudi tog vremena povjerovali? Teško je reći, međutim vjerojatno je da neki jesu. Teorija, ili barem sadašnje tumačenje teorije, ne podržava nužno, ili čak ne dopušta, ono što tvrde neke od ovdje predstavljenih tehnologija. To ne znači da su te tvrdnje pogrešne. Znanost i tehnologija napreduju na temelju promatranja novih pojava, te širenjem znanstvenog modela na način da obuhvati te nove pojave. To je, u stvari, definicija znanosti: usavršavanje modela znanja putem uključivanja novih zapažanja, novih otkrića i novih postignuća. Da sama znanost ne prolazi proces razvoja, mogli bismo još uvijek vjerovati da Sunce putuje oko Zemlje. Kako bismo napredovali u znanosti potrebno je osloboditi se predrasuda, a potrebna je i spremnost da dopustimo da potragu za znanstvenom istinom usmjeravaju jasno opažene i izmjerene pojave. Znamo da se znanstvene paradigme mogu mijenjati i mijenjaju se, te da današnji status quo ne može – i vjerojatno neće – biti jednak onomu u sljedećem stoljeću. Kako je Thomas S. Kuhn pojasnio u svojoj knjizi The Structure of Scientific Revolution (Struktura znanstvene revolucije), znanost nije jednolično povećavanje znanja, nego diskontinuirani niz koraka od jedne paradigme prema drugoj.

Istovremeno, trebamo se paziti loše znanosti, stalno prisutne mogućnosti samozavaravanja (kako od strane znanstvenika tako i od strane promatrača znanosti) te okorjelih prijevara. Nemam dvojbi da je na području slobodne energije samo relativno mali postotak onoga što se tvrdi neosporivo istinito. Tehnologije i istraživanja predstavljena u ovoj knjizi samo su kvalitetni vrh ponekad "izmiješanog" ledenjaka. Poznato mi je, na primjer, da je u potrazi za novim energetskim izvorima bilo vrlo očitih zloporaba povjerenja ljudi. Znam za mnogo organiziranih prijevara utemeljenih na obećanjima o budućoj financijskoj zaradi od novih tehnologija slobodne energije. Neke od njih su mnoge lakovjerne ljude ostavile bez tisuća dolara u džepovima. Također, bilo je mnogo pravih znanstvenika koji su, iz čiste nade da su u pravu, ili potrebe za dovršenjem svog životnog djela, izgubili svoju znanstvenu objektivnost i doveli se u zabludu da su postigli više nego što u stvarnosti jesu. Doista, prva pretpostavka u ovoj potrazi jest da su mogućnosti samozavaravanja beskonačne. Druga pretpostavka je da se prva pretpostavka mora primijeniti kako na većinu tako i na manjinu. Samo će na taj način nepristrana znanost doživjeti svoj procvat.

Pa ipak, veliko pitanje glasi: djeluje li uistinu bilo koja od tih tehnologija? I, ako je odgovor potvrdan, može li ih se usavršiti na način da budu komercijalno isplative? Mogu li zaista ponuditi bolju, jeftiniju, sigurniju i za okoliš čistu alternativu koja je u stanju prevladati zapreke uvođenja u sadašnje energetsko tržište? I ako mogu, koliko brzo je to moguće? To su pitanja od iznimne važnosti. Kao u detektivskom romanu, potraga za istinom o slobodnoj energiji može biti frustrirajuće i zbunjujuće putovanje – a moguće je čak i da ne shvatite da ste je pronašli. Bez obzir na sve, putovanje je to na koje se vrijedi uputiti. Neka potraga za slobodnom energijom započne.