HIBRIDNA RASA

BACK

Preneseno sa  www.val.hr

Kod slučaja “hibridizacije” ljudi i životinja radi se o zahvatu na strukturi njihovog genoma. Mi to radimo na životinjama i biljkama, kako bi od njih dobili one karakteristike koje su za NAS poželjenje ( što istovremeno ne znači i za njih ). Takođe, postoji mnogo indikacija da neke vanzemaljske vrste već vijekovima obavljaju hibridizaciju ljudi. Nekada davno, ta djeca-hibridi su na engleskom govornom području bila nazivana ‘changellings’, dok se danas plasiraju kao indigo, crystal itd. Isto kao i prije, tako je i danas veoma teško raspoznati da li je dijete “normalno” ili je “hibrid”, s obzirom da je “normalno” prilično subjektivan pojam, dok neke fizičke razlike nema.

Prema nekim izvorima, hibridna djeca, odnosno, ljudi imaju jaku OPS frekvenciju, odnosno, osobine koje su karakteristične za naše 3D narcise i klasične psihopate, bez obzira na njihov visoki IQ. Dakle, ukoliko je to tako, oni će svoje lične deluzije, stavove i mišljenja pokušavati da nameću drugima kako bi ih kontrolisali, a bili bi opsjednuti sobom i kontrolom drugih. Neće trpiti da se njihovi duhovni koncepti ili ideologije dovode u pitanje a pogotovo neko otvoreno protivljenje. A sve će “znati”. Mada svi mi manje više projiciramo, kod njih će projiciranje biti daleko izraženije što će im ostavljati vrlo malo prostora za percepciju. Medjutim, oni će svoje lične projekcije smatrati percepcijom, odnosno, objektivnom realnošću i očekivaće od drugih ne samo da slično gledaju na stvari, nego da im služe i da im se dive.

Dakle, nešto slično mentalnom profilu Jehove iz Starog Zavjeta!? Ima “natprirodne” sposobnosti, a - psihopata po svojoj suštini.

S tim u vezi, isti izvori smatraju da se tu radi o inženjeringu humanoidnih tijela koje bi reptilska bića zaposjela prije tranzicije u 4D, do koje bi navodno trebalo uskoro doći. Ta tijela, su navodno dizajnirana tako da podnesu njihovu malo žešću OPS frekvenciju, što normalna ljudska tijela nisu u stanju. (Neki čak smatraju da će indigo-nepušaći biti najtraženiji, što je naravno neprovjerljivo, kao i sve ostalo!?)

Prema drugim izvorima, tu se radi o jednoj nesebičnoj pomoći naše kosmičke braće u našoj evoluciji. Oni nam, pored ostalog, pomažu i tako što nam tajno popravljaju genom kako bi mi lakše savladali poteškoće na našem razvojnom putu uključujući i povećano zračenje nakon kojekavih katastrofa kosmičke prirode (kao npr. udara kometa). Ovaj koncept je prilično popularan u poslednje vrijeme, a holivudska disinfo-industrija ga je pokušala malo šire da provuče uz pomoć Spielberga tj. one “njegove” serije Taken. Nije valjda da ona slatka i pametna curica iz te serije ne zadovoljava kriterijume indigo ili kristal djeteta?!

Treći opet tvrde da se radi o osiguravanju psihopatske komponente čovječanstva koja treba da vlada u sljedećem krugu od 300000 godina, kao što je to do sada uspijevala ova sadašnja ekipa (dakle, samo nekih 6% psihopata medju normalnom populacijom je sve što je za to potrebno). Zadatak te komponente je da svojom vladavinom obezbijede jedan sistem života na ovoj planeti u kojem će normalni ljudi da emituju dovoljne količine negativne emocionalne energije kojom se njihovi 4D-mentori hrane ( dakle, isto kao i do sada ).

Situaciju na terenu komplikuje i to što su mnogi od otetih imali priliku da vide na vanzemaljskim brodovima svoje potomstvo koje se dosta razlikovalo od ljudskog, mada je imalo manje ili više humanoidnih karakteristika. Tu se navodno radi o malo žešćim hibridima koji su dizajnirani za život na 4D ravni postojanja i kao takvi ne mogu opstati u 3D, na planeti zemlji.

I na kraju, prema četvrtoj, tzv. ‘NAB teoriji’ ( New-Age Bullshit ), hibridizacija ne postoji, isto kao ni zloćudni vanzemaljci, svi smo mi jedno, jedno je sve, postoji samo ljubav i mi u njoj, (“ljubav je sve što jeste a sve ostalo je iluzija”, uključujući i psihopate, naravno), svako zlo koje vidimo samo je naša lična projekcija, a sada dolaze vremena za našu ascenziju pri čemu će nam pomoći tzv. uskrsnuti majstori i novokomponovana djeca, od kojih je u medjuvremenu većina njih već odrasla i dobro se potkovala NAB-om. Tu se možda nadje i pokoji Maitreya koji će nam pružiti veliku pomoć u našem prosvjetljenju i ascenziji. Ukratko rečeno, - ljepota jedna!

 

***

Na kraju krajeva, ni jedna od ovih teorija ne mora da bude tačna. Mislim da postoji samo jedan način za prepoznavanje toga ko je ko, i ko će biti ko u cijeloj ovoj gunguli. Naravno, radi se o prepoznavanju individua prema PLODOVIMA njihovog rada i ponašanja a ne na osnovu njihovog izgleda, boje njihove aure, “paranormalnih” sposobnosti ili onoga šta pričaju i šta obećavaju.

James Bartley je autor knjige Dulce Wars, a može se reći i da je član jednog malog tima istraživača NLO fenomena i otmica, u kojeg još spadaju Barbara Bartholic, Eve Lorgen, J.L. Walden i drugi a kome su pripadale i Karla Turner i Marianne Friedman, dok su bile žive. Tokom dugogodišnjeg istraživanja ovog fenomena, članovi ovog tima stigli su do zaključaka koji su suprotni od onog uobičajenog koncepta - “potajnog pružanja pomoći u našoj evoluciji od strane naše kosmičke braće”. Ovo je jedan od interesantnih intervjua na temu “hibrida”, kojeg je Bartley objavio ovdje:
http://www.alienlovebite.com/articles/guest-authors/james-bartley/hybrid-infiltration-karen.html

Predgovor: J. Bartley


Ovo je intervju sa jednom ženom koja je žrtva vanzemaljskih otmica i poznata je kao “Karen”. Karen je imala dosta doživljaja sa Greys-ima, Grey-Reptil-hibridima i čovjekolikim hibridima. Ona nam ovdje pruža jedan dragocjen uvid u neke aktivnosti vanzemaljaca, pogotovo čovjekolikih hibrida. Doživjela je mnogo različitih oblika kontrole uma od strane vanzemaljaca a mnogo puta je bila pretučena i silovana od strane čovjekolikih hibrida. Ovi vanzemaljci su primjenjivali na njoj raznovrsne tehničke uređaje koje ona pominje u ovom intervjuu.

U ovom intervjuu skraćenica, “JB” znači James Bartley a “KA” - Karen. Na kraju ovog intervjua ću pokušati da napravim jednu analizu onoga što nam je Karen rekla. Karen je jedna nevjerovatno hrabra žena koja je bila podvrgavana užasnom psihičkom i fizičkom nasilju. U ovom intervjuu ona opisuje kako je bila mučena od strane vanzemaljaca na jednoj posebno za to namijenjenoj stolici. Mi svi dugujemo zahvalnost Karen i drugima sličnim njoj, što je odlučila da progovori i podijeli s nama ove informacije.


Intervju sa Karen


I dio


JB – Možeš li nam opisati neka od svojih iskustava s greysima i drugim entitetima koje si viđala na vanzemaljskim brodovima? Pominjala si da si vidjela jednog velikog mješanca Greya-Reptila, za kojeg ti se činilo da je zapovijedao greysima na tom brodu. Možeš li nam reći nešto više o tome?

KA – Većina mojih iskustava s greysima, velikim i malim, prilično su standardna. Oni mali izgleda da predstavljaju obične radnike; oni me uzmu i odvedu na brod, skinu me i natjeraju me da radim šta god žele. Oni visoki, koje sam sretala, većinom su obavljali medicinska ispitivanja i druge procedure. Čula sam druge kako ih nazivaju ‘doktorima’ i mislim da je to najbliže što odgovara njihovom opisu. Doduše, čini se da im jedino nedostaju kulturni maniri kod njihovog odnosa sa pacijentima.

Kao što je slučaj i sa otmicama drugih žena, čini se da procedure koje najviše sprovode na meni imaju izražen ginekološki aspekt. Pored toga, ono čemu sam često izložena je i zurenje u moje oči od strane visokih greysa. Ponekad me tako prodorno gledaju kad žele da izazovu u meni neke određene emocije a ponekad mi na taj način prikazuju neke slike, dok u nekim slučajevima tako izvlače informacije iz mene ili mi nalažu kako da se osjećam ili ponašam. Posljednjih godina, kako sam počela poklanjati veću pažnju tom fenomenu, čini mi se da najčešće na taj način pokušavaju da dobiju informacije o mom ponašanju, kao i da me tako kontrolišu.

Kad sam prvi put vidjela to biće koje izgleda kao mješanac između visokog greya i reptila, to je bilo u vezi sa mojom prvim susretom sa čovjekolikim hibridom. To ‘grey-rep’ stvorenje mi je naložilo da trebam da podučavam tog čovjekolikog hibrida, šta treba da osjećam u vezi s njim i da ne smijem nikome o tome da pričam. On je to prilično efikasno učinio uz pomoć jednog dugog i prodornog zurenja u moje oči. Kasnije sam ga vidjela mnogo puta zajedno sa čovjekolikim hibridima i činilo se da su oni slušali sva njegova uputstva. Vjerujem da je on rukovodilac ili jedan od rukovodilaca tog programa ljudi-hibrida.

JB – Kad si prvi put imala iskustva s tim čovjekolikim hibridima? Šta su te oni tjerali da radiš? Pominjala si da si morala podučavati neke od njih kako da se asimiliraju u ljudsko društvo. Možeš li nam reći nešto više o tome?

KA – Svoje prvo iskustvo sa čovjekolikim hibridima imala sam još kad mi je bilo 6 godina. Od tada se taj hibrid skoro stalno mota oko mene, mada je povremeno nestajao na godinu ili dvije. Međutim, čini se da se on stalno vraća natrag. Iako veoma liči na ljudsko biće, njegovi gestovi su nekako kruti i čudni. Mislim da bi većina ljudi primjetila da kod njega nešto nije u redu kad bi imali posla s njim.

Prije 2 godine, onaj ‘grey-rep’ hibrid me je upoznao s jednim drugim hibridom koji je veoma ličio na čovjeka. Njega sam tokom nekih 8 mjeseci morala obučavati kako da se ponaša u raznim situacijama kako bi mogao da se uklopi u naše društvo. Mislim da niko ne bi bio u stanju da ustanovi da je on drugačiji u bilo čemu, osim u slučaju da se sam oda.

Od tada, bilo je još dosta tih čovjekolikih hibrida kojima sam pomagala da se uklope u ljudsko društvo. Tokom tog perioda su me tjerali da idem s njima u prodavnicu i objašnjavam im ili pokazujem kako da kupuju neke stvari, zašto neke stvari moraju da se kupuju, zašto druge ne; kako da koriste novac, kakva je uloga osobe koja radi na kasi, kako da probaju odjeću prije nego što je kupe i kako da pravilno spreme hranu nakon što je kupe. Imala sam dugotrajne seanse predstavljajući im neke društvene situacije, od “dobar dan” i drugih pozdrava, pa sve do “doviđenja”. Oni bi mi često telepatski postavljali neka pitanja koja su išla zajedno sa projekcijom neke slike u moj um. Telepatska konverzacija je veoma drugačija od verbalne. Ta slika bi uvijek u sebi sadržavala jednog od njih u nekom društvenom kontekstu gdje bi se nešto nepredviđeno desilo što bi njima stvorilo neku zabunu. Na primjer, u jednoj od njih hibrid se zadesio u nekom društvu, pa se pitao da li treba da pozdravi svaku od prisutnih osoba pojedinačno. To je nadalje vodilo u dugotrajna objašnjavanja na temu pravilnog pristupa takvim situacijama.

Pored tog pomaganja pri uklapanju u ljudsko društvo, uvijek je postojala i jedna jaka seksualna veza s većinom njih. Odmah da naglasim da mi se taj aspekt moje uloge u tom fenomenu nije nimalo sviđao. Ja imam jednu stabilnu vezu tako da mi takve asocijacije nisu potrebne. Međutim, nisu mi dali izbora. To većinom počinje sa zurenjem u oči koje uzrokuje specifična osjećanja i koje neutrališe moje odbrambene mehanizme. Cijela ta procedura je za njih “jedan najobičniji posao”, i čini se da oni u tome ne uživaju isto kao mi. Međutim, izgleda da je to jedan dio koji je iz nekog razloga potreban da bude u sklopu njihovog “make up-a”.

JB – Da li možeš opisati različite tipove hibrida s aspekta njihovog ponašanja ili onoga šta te tjeraju da radiš?

KA – Do sada sam uglavnom pričala o onim čovjekolikim hibridima za koje se čini da se asimiliraju u ljudsko društvo. Čini se da svi oni pripadaju jednoj grupi a ponašaju se i slično jedan drugom. Njihov primarni cilj je da se infilitriraju ovdje na zemlji i da ne privlače pažnju na sebe. Na osnovu onog što znam, oni žele samo da se umiješaju među nas. Sve ono što me tjeraju da radim je u vezi s tim. Oni se obično drže tako kao da žele samo da uče, međutim, to ne treba bukvalno shvatati, jer su njihove lične potrebe uvijek na prvom mjestu. Ukoliko sam umorna, povređena ili me nešto boli, oni se na to uopšte ne obaziru. Ukoliko ja ne želim da stupim u seksualne odnose s njima, to nimalo ne mijenja situaciju. Ta grupa je jedno-umna u vezi s onim šta žele da ostvare dok je sve ostalo za njih sporedno.

Postoji još jedna grupa njih s kojom često imam posla. Ta grupa je prvenstveno okupirana pitanjima bezbjednosti. Nikada nijedan od tih hibrida koji su zaokupljeni osiguranjem te misije, nije pokazao interes za infilitraciju u naše društvo. Njihova jedina briga je da sve što se zbiva ostane tajna i da nijedan dokaz o ovom programu koji se odvija ne procuri u javnost. S obzirom da sam nekim ljudima govorila o ovim dešavanjima, imala sam često posla s ovim hibridima koji rade u “odjelu za bezbjednost”. Oni su zaokupljeni samo osiguravanjem tajnosti i lojalnosti žrtava otmica, kao i zaštitom hibrida i drugih vanzemaljaca.
Kad se desi da mogu nekome dovoljno vjerujem da mu povjerim neke od ovih stvari koje se dešavaju, onda mogu da računam na posjetu jednog ili više tih iz “odjela za obezbjeđenje”. Onda mi kažu da ne smijem pričati o bilo čemu što je u vezi s njima, a to utvrđuju tako što mi pilje u oči a uz to čine i nešto što ja nazivam “guranjem” u moj um. To je neka vrsta mentalne kontrole nad mojim vlastitim mislima, i kad čine to dovoljno silovito onda je skoro nemoguće oduprijeti se tome. Tada obično izgubim želju da pričam o bilo čemu, ili mi jednostavno ne pada na pamet da postavim skrivenu kameru kako bi ih neopaženo snimila. Postala sam stručnjak u primjećivanju znakova kad sam u stanju averzije prema svemu a kad mogu da se borim s njima. Sugestije koje mi daju obično traju po par mjeseci bez potrebe da ih utvrđuju. Nakon toga, one kao da gube svoju moć da me kontrolišu, iako same ideje ili misaoni koncepti ostaju. U koliko su te sugestije važne, oni će ih onda periodično utvrđivati, tako da one ne bi “izblijedile”.

Druga uloga tih “radnika obezbjeđenja” je kažnjavanje. Ukoliko se dovoljno žestoko opirem njihovim sugestijama, oni će me na neki način kazniti kao jednu dodatnu mjeru za odvraćanje. Te kazne uključuju sve od silovanja, preko fizičkog nasilja (ponekad i sa lomljenjem kostiju), pa do psiholoških igara, užasnih slika i pretnjama smrću onih ljudi koje volim. Te kaznene seanse mogu ponekad trajati i po 6 do 8 sati, gdje se često koriste različitim metodama mučenja. Jednom, kad sam imala jednu informaciju koju nisam željela da im kažem, mučili su me nekoliko noći zaredom, po cijelu noć. Naizmjenično su me silovali i tukli. Glavu su mi takođe gurali pod vodu sve do onog mometa kad bih počela da se davim. Na kraju, oni dobiju onu informaciju koju žele ili jednostavno promijene taktiku. Oni nikada ne posustaju.

JB – Jedna druga žrtva otmica mi je takođe pričala o toj fizičkoj i psihičkoj torturi kojoj su ga hibridi izlagali. Hibridi su se odnosili prema njemu kao da je on “loš momak koji zaslužuje kaznu”. Na njemu su se takođe seksualno iživljavali i reptili i hibridi. Da li su se hibridi na sličan način odnosili i prema tebi?

KA – Mislim da sam na to pitanje već maloprije odgovorila. Da, oni se ponašaju prema meni na sličan način. Ja sam u njihovim očima “loša djevojka” zato što pričam drugima o njima. Ja se odupirem njihovim naredbama/sugestijama i pokušavam da spriječim samu sebe u pomaganju njima da ostvare svoje planove. To me čini zaslužnom za kažnjavanje bilo koje vrste. Poslušnost je za njih - “ime igre” i sve dok ne sarađujem s njima onako kako oni to žele, oni će me kažnjavati.

Međutim, ovo važi samo za one iz “odjela za bezbjednost”. Oni hibridi koji su orjentisani ka asimilaciji nisu toliko nasilni, oni se prema svemu ovome odnose poslovno kao prema nekom biznisu. Doduše, bila sam u jednoj situaciji kad nisam htjela da im pomognem, međutim, oni su tada pozvali one iz obezbjeđenja da riješe problem.

JB – Koliko su ti hibridi podmukli? Neki tvrde da su se već infiltrirali u sve segmente našeg društva. Da li i ti smatraš da je to tako?

KA – U svakodnevnom životu ne dolazim u kontakt s onima koji su se infiltrirali u vladu ili na neke druge pozicije vlasti, tako da ih nisam primjetila na tim pozicijama ali je to razumljivo. Oni mogu biti tamo ali ja to jednostavno ne mogu znati.

Međutim, viđala sam ih u prodavnicama i na drugim javnim mjestima. Ponekad kad gledam neki televizijski prijenos uživo, vidim nekoga od njih. Naravno, ne mogu uvijek biti 100% sigurna ali u njihovom držanju ima nešto što uključi moje unutrašnje alarme. Viđam ih u mnogim različitim situacijama i čini mi se da se to dešava sve češće i češće. Mislim da se oni tiho infiltriraju u sve segmente života.

II dio

JB – Kakve fizičke i metafizičke sposobnosti imaju ti hibridi? Pomenula si mi da se oni mogu iznenada pojaviti u tvojoj kući čak kad su vrata i prozori zaključani. Možeš li reći nešto više o tome?


KA – Mislim da se njihove sposobnosti mogu podijeliti na mentalne i fizičke. Mentalno, oni mogu konverzirati koristeći se telepatijom, a mogu u jednom velikom stepenu i kontrolisati čovjekove misli i osjećanja, takođe, mogu kod čovjeka inducirati paralizu kako bi ga spriječili da se brani ili da bježi a mogu kod ljudi izazivati i neka fiziološka stanja kao što je seksualno uzbuđenje.

Fizički, vidjela sam ih kako prolaze kroz zidove i prozore isto kao što to čine i oni mali greysi. Takođe sam ih vidjala u nekoliko navrata kako ometaju neke električne uređaje kao što su zvono na vratima i kompjuteri. Nisam sigurna da li je to bilo slučajno ili namijerno s njihove strane. Meni se činilo da to nisu namijerno radili. Kao što si pomenuo, pojavljivali su se mojoj kući i onda kad su vrata i prozori bili zaključani. Nisam vidjela kako to oni čine ali pretpostavljam da koriste sličan način kao i mali greysi koji to rade uz pomoć svjetlosnog snopa.

JB – Možeš li nam reći nešto više o tome šta oni pokušavaju ostvariti zurenjem čovjeku u oči? Pomenula si da se tu radi o jednoj vrsti kontrole uma, gdje pokušavaju da kondicioniraju čovjekovo razmišljanje i ponašanje ili da ga natjeraju da zaboravi određene stvari. Možeš li nam reći nešto više o tome?


KA – Kad zure u moje oči, razne stvari se tu događaju, ovisno u situaciji. Kad sam na neki način neposlušna, onda na taj prvo pokušavaju da otkriju šta sam uradila ili šta nisam uradila. Na primjer, da li sam pričala ikome nešto na teme koje su mi zabranjene da pominjem. Da li se sjećam previše detalja u vezi s našim prošlim susretom? Da li sam na neki način uspjela da dođem do nekog fizičkog dokaza, kao npr. fotografije ili video snimka. Zurenje u moje oči je prvi način kako pokušavaju da saznaju odgovore na ta i druga slična pitanja.

Kao u slučaju sa skupljanjem informacija o mojoj poslušnosti, oni obično koriste istu proceduru i u vezi sa ‘instalacijom’ “pravilnog” ponašanja u mene. Na primjer, ukoliko otkriju da sam nekome pričala o njima, onda će mi “naturati” misao da ih više nikada nikome ne pominjem. Ili, da više nikad ne pričam s tom osobom. Ukoliko nađu neke znakove moje neposlušnosti, onda će mi dati na taj način neke naredbe kako bi modifikovali moje ponašanje.

Drugi razlog zbog kojeg koriste to zurenje u oči je da dobiju informacije u vezi sa stvarima kao što su učenje ili asimilacija (znanja, prim. prev.). To se može dešavati u linearnom obliku, kao npr. jedan od njih mi postavlja pitanja a ja odgovaram na njih. Onda se taj proces ponavlja samo s različitim pitanjima (ali skoro uvijek na istu temu). To ide donekle sporo i slično je običnoj konverzaciji. Razlika je jedino u tome što zajedno s tim riječima mogu ići i određene slike kako bi se pojasnilo značenje pitanja.

Postoji još jedan način korištenja te metode zurenja u oči, koji je malo teži za opisati. Hibrid počne da zuri u moje oči a ja budem svjesna da mi on nešto radi, međutim, ne znam šta tačno hoće. Nakon toga ubrzo osjetim vezu s hibridovim umom a onda obično “čujem” temu. Ta tema neće biti opisana riječima, nego će biti u obliku jedne čiste misaone forme. Moj um se onda momentalno ispuni svim što mi je poznato na tu temu, čak i najsitnijim detaljima. Sve što sam na bilo kakav način povezivala s tim, biće tu. Onda osjetim kako je cijeli taj ‘blok’ znanja prenesen u hibrida. Ponekad će oni to učiniti sa četiri ili pet tema zaredom. Na kraju, ostanem sa osjećajem potpune iscrpljenosti i opšteg zamora.

Još jedan od razloga za zurenje u oči je i prenos slika koje treba da mi pokažu određene stvari. Ponekad ih koriste kako bi mi objasnili nešto kao npr. šta žele da uradim za njim. U drugim slučajevima oni to koriste kao neku vrstu kažnjavanja, tako što mi pokazuju užasne scene stradanja mojih prijatelja ili članova porodice, zbog mog ponašanja (neposlušnosti, prim. prev.). Te slike su veoma jasne i snažne i čine mi se istinitim kad ih gledam.
Posljednji razlog za korištenje te metoda zurenja u oči je da izazovu kod mene osjećaj seksualnog uzbuđenja ukoliko žele da me navedu na seksualno odnos ili da na meni obavljaju neke ginekološke zahvate. Oni takođe koriste tu sposobnost da u meni induciraju emocije ljubavi prema hibridima, zaštitnički odnos prema njima ili jednostavno, poslušnost.
JB – Možeš li nam reći kako su hibridi prijetili tvojim prijateljima i voljenim osobama i kako su naveli neke od tvojih prijatelja koji su ti pružali podršku da raskinu veze s tobom?
KA – Znaš, teško mi je da pričam o tome, pogotovo sada, nakon što sam upravo izgubila još jednog dobrog prijatelja. Rekli su mi da ukoliko ikome otkrijem detalje o mojim doživljajima, oni će pronaći tu osobu i prekinuti našu vezu. Nakon što se to desilo nekoliko puta zaredom, povjerovala sam u to.
Njih više interesuju oni ljudi s kojima duže dijelim svoja iskustva, nego oni koje povremeno ili nakratko srećem. Međutim, prilično su efikasni kad ciljaju one koje smatraju potencijalnom prijetnjom. Oni mi čak prijete da će učiniti nešto nažao i onima s kojima normalno ne razgovaram o svemu ovome ali ih volim, kako bi me natjerali na poslušnost. Na primjer, oni će ugrožavati i moju djecu i pokazivati mi užasne scene njihovog mučenja ili pogibije, ukoliko budem neposlušna.
Imam osjećaj da su ti hibridi iz “odjela za obezbjeđenje” odlučni u vezi s tim da ni s kim ne pričam o svojim doživljajima. Nadalje, oni se trude da odstrane iz moje blizine sve one koji bi mi bili u stanju pružiti moralnu podršku i ohrabrivati me u pružanju otpora. Isto tako, oni se trude i da me diskredituju, tako da ako ikad budem javno pričala o svemu ovo, niko ne bude na to obraćao pažnju. Zasada su veoma afikasni u vezi sa svim tim. Vjerujem da ukoliko ikad počnem opet da radim s nekim, ta osoba će biti odsjećena od mene na isti način.

JB – Možeš li nam opisati jedan dio tehnologije kojom su se služili u tvom prisustvu i kakvu vrstu tehnologije si vidjela u njihovim bazama?


KA – Obično koriste neki svjetlosni snop da se podignu ili uđu u svoje brodove/letjelice ili prilikom izlaska iz njih. Vjerujem da im ta ista vrsta tehnologije omogućava da prolaze kroz zidove i prozore.

Vidjela sam i neke sprave koje su mi stavljali na neke dijelove glave i koje su im omogućavala da lakše komuniciraju samnom ili da me lakše kontrolišu. Čini se da se tu radi o nekim elektronskim uređajima. Kad mi ih stave na glavu obično osjetim jedan kratkotrajan bol. Neke od njih stavljaju na vrh moje glave, dok druge stavljaju na potiljak ili oko čela.

Mislim da im ti uređaji obezbjeđuju lakši pristup mom umu, mada mi nije jasno kako. U poslednje vrijeme oni koriste na meni te uređaje sve češće.
Prošle godine sam doživjela jedan užasan slučaj. Postavili su me na nešto što je ličilo na zubarsku stolicu. Na glavu su mi stavili neki uređaj koji je išao od jednog uha, zadnjom stranom glave, pa skoro do drugog uha. Kad sam pogledala prema dole, mogla sam vidjeti jedan električni luk koji je išao preko mog tijela, međutim, nisam bila u stanju da se pomjerim kako bih to izbjegla. Usred tog mog bola i straha, jedan od visokih greysa je počeo da zuri u mene. Sjećam se kako sam pokušavala da mu se oduprem, ali je on bio daleko snažniji od mene tako da je zakopao moj ego duboko unutar mene. Nisam nikako bila u stanju da mu se suprostavim. Kako se taj proces odvijao, osjećala sam kako to biće s lakoćom manipuliše moj um. Kad se to završilo, dobila sam osjećaj da me ništa više u životu ne interesuje. Kao da sam bila emocionalno ‘utrnula’, da tako kažem. Kada sam se probudila sljedećeg dana, imala sam isti osjećaj i on traje sve do danas, mada sada nije više toliko intezivan. Prije toga sam se mogla odlučno boriti protiv njih, a poslije mi je bilo svejedno da li ću im pružati neki otpor ili ne. Osjećam kao da sam prilikom tog doživljaja izgubila dio svoje duše. Sada živim u stalnom strahu da me ne stave ponovo na tu stolicu.

Imaju i neki “karto-liki” uređaj. On je interesantan jer kao da je povezan s mojim mislima. Tako sam mogla da posmatram ekran koji izgleda kao neka 3D slika jedne mape. Kako bih obraćala pažnju na neke puteve ili kopnene dijelove, tako bi se oni na neki način osvjetljivali ili naglašavali na mapi. Putevi na toj mapi bi se izdizali samim tim što mislim o njima, dok bi neki dijelovi kopna iznenada postajali jasno vidljivi a njihove karakteristike bivale sve izražajnije. Kad bi razmišljala kako putujem tim putevima, oni bi se onda uvijali a činilo se da se ona bijela linija na njima takođe kretala zajedno samnom, kako sam putovala uzduž nje.

U vezi s tim mapama, vidjala sam neke uređaje s nečim što je slično ekranima koji emituju 3D imidže svega što se na njima prikazuje. Oni nisu toliko posebno intereaktivni, nego su više kontrolisani od strane vanzemaljaca u smislu da mi pokazuju ono što treba da vidim ili naučim. Ti imidži izgledaju vrlo stvarno i veoma je teško razlikovati događaje iz stvarnog života od onih koji se prikazuju na tim ekranima, sve dok ih ne ugase ili odmaknu.

JB – Možeš li nam reći šta se događalo kad su te hibridi vodili na neka mjesta u gradu gdje živiš? Pomenula si robne kuće pune hibrida.


KA – Vodili su me sa sobom na mnoga mjesta u gradu gdje živim i oko njega. Na tom području postoji nekoliko napuštenih zgrada i one su im najpogodnije za njihov grupni sastanak samnom. Tada prenose informacije u mene u ‘paketima’, koristeći se onom “blok-metodom” koju sam već pomenula u vezi sa zurenjem u oči. S obzirom da te napuštene zgrade imaju ogromne prostorije, mnogo hibrida se tu može odjednom okupiti.

Tako sam obilazila s njima lokalne prodavnice pokazujući im kako da se snalaze pri kupovini raznih stvari. Jedan od hibrida je bio fasciniran televizijom. Tu je bila i jedna radnja koja je radila non-stop a imala je na cijelom jednom zidu TV aparate koji su stalno radili. Tako me je on često tjerao da ga vodim tamo, da bi mogao piljiti u njih. U nekoliko navrata vodila sam ga u neke prodavnice i morala mu objašnjavati šta služi za šta, (posebno kad se o nekim farmaceutskim sredstvima ili lijekovima radi). Morala sma mu govoriti kad i zašto to neko mora da ima pri ruci. Često su mi prilazili i kad sam sama išla u kupovinu u vezi opskrbe moje porodice, a onda mi postavljali pitanja tipa, - zašto sam došla u tu prodavnicu. S kojim ciljem? Šta bi se desilo da nisam otišla u kupovinu? Činilo mi se kao da su ta pitanja bila beskonačna. Ponekad bi hibridi zapitkivali i prodavace, koji su im takođe odgovarali na njih.

Takođe su me često posjećivali i u mojoj kući a bila sam i u apartmanima gdje su oni živjeli. Ponekad su me zvali samo da provjerim njihov apartman u smislu da nema nešto pogrešno što bi moglo privući nečiju pažnju; u drugim navratima radilo se o zurenju u moje oči, kažnjavanju ili seksualnim odnosima.

JB – Da li nam možeš malo bolje opisati te njihove stanove u kojima žive? Ti si ih podučavala kako da se prilagođavaju ljudskom društvu i kao da dekorišu svoje stanove tako da izgledaju normalno. Da li nam možeš reći nešto više na tu temu?

KA – Na osnovu onoga što sam vidjela, oni žive u običnim stanovima koji se nalaze u sklopu zgrada ili stambenih kompleksa. Pored njih žive normalni ljudi i smatram da oni nemaju pojma u vezi s tim ko su stvarno njihovi susjedi. Vidjela sam jednog hibrida koji živi u zgradi u kojoj su svi ostali stanari normalni ljudi. Takođe, u nekim slučajevima u sklopu jedne zgrade ili stambenog kompleksa živi mnogo hibrida. Tu se čini kao da su oni kompletno preuzeli neku zgradu ili stambeni kompleks.

U većini slučajeva hibridi žive sami, svaki u svom stanu, međutim, jednom sam vidjela slučaj gdje ih je četvoro živjelo u jednom apartmanu. Čini mi se da se tu radilo o dvosobnom stanu.

Stvari koje sam popravljala kretale su se od očiglednih, pa do suptilnih. Namještaj u pogrešnoj sobi – kauč u trpezariji, na primjer, konzerve u frižideru. Lonci i tave složeni na podu dnevne sobe. Nevjerevatno je ono što oni sve znaju a još nevjerevatnije je ono što ne znaju. Oni koji žele da se asimiliraju moraju učiti svakodnevne životne stvari. Morala sam im čak držati predavanja na temu kako da koriste telefon i zašto. Isto tako, kad se radi o osnovnim higijenskim potrebama; kako da se istuširaju ili okupaju u kadi, zašto trebaju imati peškir u kupatilu. Gdje da drže odjeću, kako da skuhaju jednostavna jela, šta da drže u frižideru a da on istovremeno ne izgleda sumnjivo. Prazan frižider izgleda čudno ali takođe i onaj u kojem se drze čudne stvari. Često sam im morala izbacivati iz kuće pokvarenu hranu. Kad se mlijeko nalazi u frižideru, to izgleda u redu, ali ne u slučaju kad je to mlijeko staro 6 mjeseci.

JB – Šta misliš kakav je krajnji cilj ovog prisustva hibrida ovdje?

KA – Naravno, niko ne može odgovoriti na to pitanje osim samih vanzemaljaca i hibrida. Ukoliko bi morala da pogađam, mislim da je njihov krajnji cilj da se infiltriraju na ovoj planeti u svaki segment društva, kao i u svaku ljudsku zajednicu širom ove planete. To me navodi na zaključak da je njihov krajnji cilj da potpuno preuzmu ovu planetu. Ne znam zašto. Nisam sigurna da je tu “zašto” uopšte i bitno, da budem iskrena. Logički, bilo bi lijepo kad bi to mogli znati. Međutim, sa čisto praktične strane, mi bi se trebali potruditi da spriječimo ovo što se dešava, ukoliko je to moguće. Odgovor na pitanje – ‘zašto’ – nije nam uopšte ni potreban da bi se oduprli nekoj neposrednoj prijetnji a ja smatram da se ovdje radi o jednoj prijetnji po naš opstanak.

III dio

Ovdje ću uključiti Bartley-ev i moj pokušaj interpretacije ovih ‘fenomena’


J. Bartley: - Analiza i uporedbe

Zaključci koje ću nakon ovog intervjua ovdje predstaviti su potpuno moji lični. Karen se možda ne bi složila s nekim od tih zaključaka do kojih sam došao. Ona je veoma pažljiv posmatrač a kako ste mogli primjetiti u ovom intervjuu ona je i veoma artikulisana i obrazovana osoba. Uz sve to ona je I jedna veoma hrabra žena. Bila je izložena jednom velikom fizičkom i psihičkom nasilju od strane greysa i čovjekolikih hibrida a da ne pominjemo uznemiravanje i napade od strane drugih žrtava otmica koje su pod kontrolom vanzemaljaca. Karen je heroj u pravom smislu te riječi.

Postoje neke paralele između aktivnosti hibrida s kojima je Karen imala posla i hibrida s kojim se susretao “P.R.” koga sam takođe intervjuisao. Karen se nije svjesno sjećala reptila, međutim, nakon što smo počeli komunicirati, dva puta ju je posjetilo jedno biće za koje vjerujem da je bio reptil i ono joj je zaprijetilo u vezi s tim. Ona jeste pomenula da je biće koje je rukovodilo aktivnostima i obukom hibrida bilo neki mješanac između reptila i visokih greysa. Obično su greysi bila bića koja su je otimala.

U drugu ruku, ‘P.R.’ se mnogo jasnije sjećao kako je viđao reptile i hibride da rade zajedno. ‘P.R.’ vjeruje da su hibridi s kojim se susretao bili stvoreni od strane reptila i da su radili za njih. U stvari, P.R. se sjeća jednog događaja gdje je vidjeo kako reptili prenose svijest sa jednog reptila na čovjeka ili možda na čovjekolikog-hibrida.
Karen je bila korištena kao neka vrsta trenera za čovjekolike hibride.
Ona ih je podučavala kako da se neprimjetno umješaju u ljudsko društvo. Isto kao i P.R., Karen je bila sadistički mučena i silovana od strane onih greysa iz ‘odjela za bezbjednost’. Karen je opisala i neke od ‘psi’-tehnika koje su hibridi primjenjivali na njoj kao što je ono “naturanje” (ili “nametanje”, prim. prev.). Tu se radilo o jednom nasilnom nametanju naredbi njenom umu, sugestija i ideja uz pomoć zurenja u njene oči. Takođe su bili u stanju izmanipulisati njene emocije u vezi s nekim posebnim hibridom kojeg je obučavala. To je bio samo još jedan od primjera kako je ljudske emocije lako manipulisati. Tako se često dešava da se žrtvama otmica ‘instalira’ i osjećaj ljubavi prema ovim vanzemaljcima koji ih otimaju.

Čini se da su ovi hibridi iskorištavali Karen za specifične svrhe, mada su je često izlagali fizičkoj i psihičkoj torturi, dok se isto ne može reći i za P.R. Njega nisu koristili za obuku hibrida. Na osnovu njegovih iskustava, čini se da je on reptilima i hibridima služio samo za iživljavanje ili zabavu. U Karen-inom slučaju radilo se o njihovoj obuci u snalaženju sa svakodnevnim životnim peripetijama. Njima je bilo sasvim jasno da ona predstavlja jedan veoma bogat izvor znanja i mudrosti, kad je ljudsko društvo u pitanju. Međutim, hibridi nisu bili u stanju da pokažu bilo kakvo poštovanje ili zahvalnost u vezi s tim. Karen nam je naglasila da bez obzira na to bila ona umorna ili iscrpljena, ukoliko su hibridi poželjeli da je satima siluju ili muče, oni su to i radili; tako su na kraju dobijali sve što su htjeli. Vanzemaljci su na njoj koristili i onu stolicu za mučenje koja je opisana i od strane drugih žrtava otmica. Tih uređaja za mučenje ima raznih, od stolica, pa do metalnih platformi. Vanzemaljci se ponekad koriste i portabl-uređajima prilikom mučenja žrtava. (Prije nekoliko godina jedan mali smeđi entitet je stavio neku “ogrlicu” oko mog vrata a onda me skoro na smrt ‘elektrokutirao’. Još mi se je smijao cijelo to vrijeme.)

Karen je obučavala i ženske hibride a ne samo muške. Obučavala ih je pojedinačno i u grupama. Ta obuka se ponekad odvijala na njihovim brodovima ili bazama a nekad na mjestima kako što su robne kuće ili stanovi. Tvrdila je da oni nevjerovatno brzo uče. Pitao sam je da li ti hibridi stare istom brzinom kao i normalni ljudi. Ona mi je odgovorila kako joj se čini da oni stare sporije od nas, navodeći jedan primjer kad je nakon nekoliko godina imala priliku da vidi neke hibride s kojima je prije bila u kontaktu i kako joj se tada činilo da nisu uopšte ostarili.

Tko kontrolira ovu vrstu hibrida?

Od prvog momenta kad mi je Karen ispričala ovu priču, posumnjao sam da su reptili ti koji stoje iza hibrida i da su oni ti koji rukovode cijelom ovom operacijom. To vjerovanje ne proizilazi iz nekih mojih predubjeđenja u vezi sa reptilima. Znam da reptili vole da djeluju iz pozadine. Prije nego što sam razgovarao sa Karen, potpuno sam ispitao “P.R.” o njegovim iskustvima sa hibridima i reptilima.

Karen se nije svjesno sjećala reptila. Ona je prošla kroz jedan strašan period uznemiravanja i napada od strane drugih žrtava otmica koje su bile “okrenute” (ili “uključene”, prim. prev.) protiv nje. Te druge žrtve otmica su se prvo sprijateljile s njom a onda su bile izmanipulisane tako da se okrenu protiv nje. Ove žrtve otmica koje su lako podložne manipulaciji [koje ja nazivam “Muppets” (“lutke” ili “marionete”, prim. prev.)] započele su onda preko interneta s jednom kampanjom blaćenja Karen. Tvrdili su kako je Karen izmislila sve ovo i napadali su je na razne načine!

Sasvim je uobičajeno to da vanzemaljci a posebno reptili “nahuškaju” druge žrtve otmica na neku od njih posebno. Vanzemaljci vole tako da izoluju neku neposlušnu žrtvu njihovih otmica koja uz to i previše zna.

Kratko nakon što smo Karen i ja počeli diskutovati ovu tematiku, ona je bila posjećena od strane dva entiteta od kojih je jedan bio visok i taman, dok je drugi bio nešto niži. Visoki entitet je stao s jedne strane kreveta a onaj niži s druge a onda kao da su je počeli izlagati nekoj negativnoj energiji. Njen suprug je tvrdo spavao, nesposoban da se probudi. Karen je osjećala kako ono veće stvorenje emituje jednu užasno negativnu energiju. Kaže da je osjetila strah i užas kakvog nikada prije nije doživjela, uprkos svim svojim prethodnim doživljajima.

Ta velika tamna “Sijenka” ju je onda upozorila i zaprijetila u vezi otkrivanja bilo kakvih detalja o aktivnostima greysa i hibrida. Ta sijenka ju je te noći posjetila dva puta i oba puta joj je isto zaprijetila. Na osnovu njenog opisa tog visokog tamnog stvorenja i negativne energije koju je emitovalo, smatram da se tu radilo o reptilskom stvorenju. Mnoge žrtve otmica, uključujući i mene samog, imale su priliku da vide ovo biće nadneseno nad sobom u neko doba noći. Negativna energija koju ovo biće emituje, kombinovana sa snažnim ‘psi’-sposobnostima može veoma efikasno da paralizuje i imobilizira žrtvu otmice. Osjećaj užasa i jeze kojeg žrtva tada doživljava ne može se riječima opisati. (Neke životinje iz životinjskog carstva imaju prirodnu sposobnost da paralizuju svoje žrtve. Na primjer, u nekim slučajevima tigrov urlik može da paralizuje čovjeka odzvanjajući mu u grudima. Isto tako, reptilska negativna energija na sličan način može da inducira paralizu kod čovjeka.)

Karen je nakon toga nekoliko dana namijerno izbjegavala kontakt samnom ali je na kraju osjetila potrebu da me upozori u vezi s tim stvorenjem. (To nije prvi put da su žrtve otmica bile posjećene od strane reptila koji su im prijetili u vezi sa otkrivanjem informacija meni. “P.R.” je takođe bio upozoren s njihove strane da se drži podalje od mene. Druge su opet upozoravali da ne pričaju sa Barbarom Bartholic.)

Karen se više brinula o mojoj sigurnosti, nego svojoj vlastitoj. Uvjerio sam je da joj ja neću nikada okrenuti leđa kao što su to učinile druge žrtve otmica. Stvar je došla dotle da Karen očekuje da će se svako kome se povjeri na kraju okrenuti protiv nje. Ona smatra da ko god je taj koji stoji iza ovog programa hibridizacije, bilo da su to greysi ili reptili, njegov krajnji cilj je porobljavanje ljudske rase. S tim u vezi, ona s pravom zvoni na uzbunu i poziva na pružanje otpora.

Poenta filma koji me je do sada najviše inspirisao, bila je ona pobuna stanovnika planete Abydos u filmu Stargate. Svi oni su nekada davno bili dovedeni tamo sa planete zemlje kao roblje. Na kraju su se pobunili protiv lažnih bogova (vanzemaljaca) i ostvarili slobodu uz pomoć stargate-tima. Vjerujem da će jednog dana u ne tako dalekoj budućnosti, jedan mali segment ljudske populacije uspjeti da se otrgne reptilskoj kontroli a nakon toga će da podrije napore negativnih reptilijanaca, ne samo na ovoj planeti, nego i u drugim dijelovima univerzuma. Naš je zadatak da napustimo ovu planetu pod našim vlastitim uvjetima a ne kao “sjemenke” koje trebaju da klijaju na nekim drugim planetama u obliku genetički poboljšanih hominida, tako da reptili mogu tamo nastaviti sa svojim procesom planetarne kontrole i porobljavanja.