Dana 23. svibnja 2003. godine predsjednik Bush je predložio Inicijativu

za suzbijanje gladi u Africi korištenjem genetski modificirane

(CMO) hrane. Istodobno je optužio Europu da njezin „neosnovan

i znanstveno neutemeljen strah" od takve hrane ometa napore za

suzbijanjem gladi. Izrazio je snažno uvjerenje da će GM hrana donijeti

veći prinos od žetve, povećati izvoz SAD-a i omogućiti stvaranje

boljeg svijeta. Njegova retorika nije novost. Naprotiv, ona je prelazila

s predsjednika na predsjednika, a američkom je narodu prenošena

putem redovitih izvještaja u vijestima i industrijskih reklama.

Ova je poruka bila dio općeg plana koji su osmislile korporacije

odlučne da preuzmu kontrolu nad svjetskim zalihama hrane. To je

jasno izneseno na konferenciji biotehnološke industrije u siječnju

1999. godine. Na njoj je predstavnik Arthur Anderson Consulting

Group objasnio kako je njegova tvrtka pomogla tvrtki Monsanto

u stvaranju takvog plana: Najprije su od Monsanta zatražili da im

otkrije svoju viziju idealne budućnosti za 15 do 20 godina. Na što

su direktori tvrtke opisali svijet u kojem je 100 posto komercijalnog

sjemena genetski modificirano i patentirano. Tvrtka Anderson

Consulting zatim je krenula unatrag od tog cilja, razvila strategiju

i taktiku za njegovo ostvarenje te je Monsantu predstavila korake

i procedure koje je potrebno poduzeti da bi zauzeo industrijski

dominantno mjesto u svijetu u kojem je prirodno sjeme doslovce istrijebljeno.

Plan je predvidio i utjecaj tvrtke Monsanto na vladu, od koje se

očekivalo da promiče tehnologiju diljem svijeta te osigura brzi dolazak

hrane na tržište prije nego što bi se organiziranim otporom to

moglo spriječiti. Biotehnološki je savjetnik kasnije izjavio: „Industrija

se nada kako će tijekom vremena tržište biti u tolikoj mjeri preplavljeno

genetski modificiranom hranom da više ništa nećete moći

učiniti u vezi s tim. Jedina mogućnost bit će predaja."

Glasnogovornik druge biotehnološke kompanije iznio je očekivani

tempo osvajanja svjetskog tržišta. Prikazao je grafikone s podacima

o očekivanom smanjenju zastupljenosti prirodnog sjemena

iz godine u godinu, procjenjujući kako će za pet godina oko 95

posto sjemenja biti genetski modificirano.

I dok se dio publike zgrozio nad onim što su čuli i doživjeli

to kao arogantan i opasan nedostatak poštovanja prema prirodi,

pripadnici industrije sve su smatrali dobrim poslovnim potezom.

Njihov stav najbolje ilustrira izvadak iz jedne Monsantove reklame:

,,l zato, nema mnogo razlike između hrane koju je stvorila Majka Priroda

i one koju je stvorio čovjek. Umjetna je samo linija povučena između njih."

Kako bi provele svoju strategiju, biotehnološke su kompanije

trebale preuzeti kontrolu nad sjemenom i stoga su počele kupovati

preuzevši oko 23 posto svjetskih kompanija za proizvodnju sjemena.

Monsanto je ostvario dominantan položaj zauzevši 91 posto

tržišta GM hrane. No, industrija nije ostvarila očekivani cilj preuzimanja

zaliha prirodnog sjemenja jer se građani diljem svijeta, koji

ne dijele uvjerenje predstavnika industrije kako je ta hrana zdrava ili

bolja, nisu tek tako predali.

Prilično snažan otpor prema GM hrani rezultirao je globalnim

obračunom. Američki je izvoz genetski modificiranog kukuruza i

soje pao, a gladni afrički narodi čak ne žele prihvatiti takvu hranu

kao pomoć. Monsanto financijski posrče i očajnički želi otvoriti

nova tržišta, a vlada SAD-a uvjerena je kako im je otpor Europske

unije primarna prepreka što odlučuje promijeniti. Dana 13. svibnja

2003. godine SAD su uputile žalbu Svjetskoj trgovinskoj organizaciji

(VVTO) optužujući EU da njezina restriktivna politika o GM hrani

narušava međunarodne ugovore.

Na dan kad je upućena žalba, ministar trgovine SAD-a, Robert

Zoellick je izjavio: „Sveobuhvatna znanstvena istraživanja dokazala

su kako je biotehnološki proizvedena hrana zdrava i sigurna." Pred-

stavnici industrije od početka to ponavljaju i to je ključna pretpostavka

njihovog općeg plana, žalbe VVTO-u i predsjednikove kampanje

za suzbijanje gladi. Međutim, ta pretpostavka nije istinita.

Sljedeća poglavlja otkrivaju kako je GM hrana došla na tržište

pod utjecajem industrije, a ne na temelju znanstvenih dokaza. Štoviše,

ako sveobuhvatna znanstvena istraživanja nešto dokazuju, onda

se ti dokazi prvenstveno odnose na to da takva hrana nikada nije

smjela biti odobrena.

Baš kao što su razmjeri plana industrije bili zapanjujući, jednaku

su reakciju izazivala iskrivljavanja i prikrivanja informacija. I dok

mnoge priče iz ove knjige razotkrivaju vladine i korporacijske manevre

dostojne pustolovnog romana, učinci GM hrane su osobni.

Većina ljudi u Sjevernoj Americi jede takvu hranu u svakom obroku.

Sljedeća poglavlja ne samo da opovrgavaju stav vlade SAD-a kako

je hrana sigurna, nego vas informiraju o tome koje korake možete

poduzeti kako biste zaštitili sebe i svoju obitelj.

Otvorivši vrata, Suzan se iznenadila ugledavši ispred sebe nekoliko

novinara. Još nekoliko njih izišlo je iz automobila i potrčalo prema

njoj, a vidjela je i druge automobile i kombije s ekipama televizijskih

vijesti kako se parkiraju duž njezine ulice.

„Ali svi znate kako ne možemo govoriti o onome što se dogodilo.

Tužili bi nas i..."

„Sada je u redu", prekinuo ju je novinar s televizijske postaje

Channel Four, mašući papirom pred njezinim licem. „Dopustili su

vašem suprugu. Može razgovarati s nama."

Sušan uhvati papir.

„Arpade, dođi ovamo", pozove supruga.

Arpad Pusztai, naočit čovjek u kasnim šezdesetim godinama, u

trenu je došao. Dok mu je supruga pokazivala dokument, novinari

su se provukli u kuću pokraj njih. Ali nije to primijetio, gledao je u

papir koji mu je supruga pružila.

Odmah je prepoznao logo u zaglavlju - Institut Rowett, Aberdeen,

Škotska. Bila je to jedna od vodećih svjetskih nutricionističkih

institucija i njegov poslodavac tijekom proteklih 35 godina - sve do

njegove iznenadne suspenzije prije sedam mjeseci. I sve je bilo tu,

jasno napisano. Ukinuli su mu zabranu govora. Srnio je progovoriti.

Datum na dokumentu bio je datum toga dana, 16. veljače 1999.

godine. Zapravo, manje od dvadeset minuta ranije, trideset novinara

sjedilo je na konferenciji za novinare u Institutu Rowett i slušalo

kako direktor, profesor Phillip James, uzgred spominje kako je dr.

Pusztaiju ukinuta zabrana razgovora s medijima. Prije nego što je James

završio rečenicu, novinari su pojurili prema vratima. Uskočili su

u automobile i jurnuli ravno prema Pusztaijevoj kući u Ashlev Park

Northu. Ta je adresa većini bila poznata budući da su ondje kam- <

pirali sedam mjeseci ranije. Tih se trideset novinara, s televizijskim L

kamerama i diktafonima, skupilo u Pusztaijevoj dnevnoj sobi. s

Arpad Pusztai pročitao je dokument - dvaput. Podigavši pog- *

led, svi su mu novinari počeli postavljati pitanja u isti čas. Nasmije- °-

šio se, odahnuvši i osjetivši kako mu je pao kamen sa srca. Već je

izgubio nadu. Napokon je imao priliku s drugima podijeliti ono što

zna o opasnostima genetski modificirane hrane.

Priča o Arpadu Pusztaiju mjesecima je punila naslovnice novina

diljem Europe upozoravajući čitatelje na neke od ozbiljnijih zdravstvenih

rizika od genetski modificirane (CM) hrane. Međutim, sve

je to jedva spomenuto u američkom tisku. Skupina za promatranje

medija Project Censored opisala je priču o Pusztaiju kao jedan od

deset događaja godine koji su dobili najmanju medijsku pažnju.2

Zapravo, važnije američke medijske kuće izbjegavale su gotovo svaku

diskusiju o kontroverziji oko genetski modificiranih organizama

(CMO) sve do svibnja 1999. godine. Ali i tada je bila riječ o spašavanju

monarh leptira od peluda CM kukuruza, a ne o sigurnosti

ljudske hrane.

Tek kad je slučaj kukuruza StarLink®* potaknuo prekid izvoza

i masovni povrat izvezene hrane, Amerikanci su saznali da svakodnevno

jedu CM hranu. Štoviše, američki je tisak morao postaviti

pitanje je li GM hrana sigurna. Sve do tada, mediji su europski otpor

prema američkim CM kulturama proglašavali neznanstvenim

antiamerikanizmom. No, kao što otkriva priča o Arpadu Pusztaiju,

europske anti-CMO osjećaje djelomice su potaknuli daleko veći

rizici za zdravlje od povremenih alergijskih reakcija koje se pripisuju

StarLinku.

* StarLink je registrirani zaštitni znak Aventisa.

Arpad Pusztai bio je više nego dobar u svojem poslu. Da se bavio nekim

drugim poslom, smatrali bi ga iznimnim. No, u konzervativnom

svijetu eksperimentalne biologije, koja teži preciznosti, zaslužio je

tek pridjev „temeljit". Njegova temeljitost tijekom pedeset godina

dovela ga je do samog vrha u profesiji. Objavio je gotovo 300 znanstvenih

članaka, napisao ili uredio dvanaest knjiga te redovito surađivao

s drugim vodećim znanstvenim istraživačima diljem svijeta.

Godine 1995. On, njegova supruga Sušan (također istaknuta

znanstvenica), njihovi kolege s Instituta Rovvett i Škotskog instituta

za istraživanje usjeva (Scottish Crop Research Institute), te s Biološkog

fakulteta Sveučilišta u Durhamu, od škotskog su Ministarstva

poljoprivrede, okoliša i ribarstva dobili 1.6 milijun funti za istraživanje.

Izabran između dvadeset sedam drugih kandidata, ovaj

konzorcij znanstvenika, čiji je koordinator bio Arpad Pusztai, dobio

je zadatak stvoriti model testiranja genetski modificirane hrane,

kojim bi se potvrdilo da nije opasna za zdravlje. Njihove metode

testiranja trebale su postati standard koji bi se koristio u Velikoj Britaniji,

a namjera im je bila da se isti prihvati i u drugim državama

Europske unije.

U vrijeme dodjele financijskih sredstava nijedno istraživanje

sigurnosti CM hrane nije bilo objavljeno, a svjetska je znanstvena

zajednica postavljala mnoštvo pitanja. Zato su Pusztai i njegov tim

dobili zadatak da osmisle način testiranja koji će razviti povjerenje

i naravno, biti temeljit.

U travnju 1998. godine istraživanje se već provodilo oko dvije

godine kad je direktor Instituta Rovvett, profesor Phillip James, ušao

u Pusztaijev ured i položio veliku hrpu dokumenata na njegov stol.

Pozvao je i Sušan iz susjednog ureda.

Pusztaijevimaje rekao kako se europski ministri sastaju u Bruxellesu

kako bi glasali u vezi propisa o genetski manipuliranoj hrani.

Dokumenti, pristigli iz biotehnoloških tvrtki, zapravo su bili zahtjevi

kojima su tvrtke tražile odobrenje njihovih varijanti GM soje, kukuru- <

za i rajčica. A budući da je Britansko ministarstvo poljoprivrede, šu- L

marstva i ribarstva (MAFF) trebalo sudjelovati na konferenciji, zatra- 2

žilo je znanstvenu osnovu za davanje preporuka tim kompanijama. *

Profesor James je jedan od dvanaest znanstvenika koji su sačinja- °-

vali Advisory Committee on Novel Foods and Processes (Savjetodavni

odbor za novu hranu i procese - ACNFP), odgovoran za procjenu

je li određena CM namirnica prikladna za prodaju u Britaniji. Bio je

zadužen za analizu prehrambenih vrijednosti namirnica.

Pusztai je pogledao gomilu papira. Bilo je tu šest ili sedam registratora,

a svaki je predstavljao po jedan zahtjev za odobrenje

- ukupno gotovo 700 stranica teksta. Znao je kako James i ostalih

sedam članova ACNFP-a neće sami pročitati te dokumente. Bili su

to izrazito zaposleni ljudi. Na primjer, profesor James je radio u

dvanaest takvih odbora i redovito držao govore na međunarodnim

konferencijama. Toliko ga često nije bilo u Institutu da ga je Pusztai

redovito pozdravljao na hodniku riječima: „Zdravo, strance." Osim

toga, James i većina ostalih članova nisu bili aktivni znanstvenici,

nego su bili odbornici -zaduženi za prikupljanje novca, utvrđivanje

pravila i praćenje znanstvene politike. S druge strane, Arpad i Sušan

već su dvije godine radili na osmišljavanju metoda za provjeru GM

hrane. Dio njihovog posla bio je i ispitivanje nove sorte genetski

modificiranih krumpira koje je škotsko ministarstvo željelo pustiti u

prodaju. Oni nisu bili samo teoretičari; imali su i praktično iskustvo.

Stoga su bili među najkvalificiranijim znanstvenicima na svijetu za

čitanje i procjenu gomile dokumenata koju im je James predao.

„Kad ministru trebaju te preporuke?" upitao je Pusztai.

„Za dva i pol sata", odgovorio je James.

Arpad i Sušan bacili su se na posao. Podijelili su zahtjeve i usredotočili

na najvažnije dijelove dokumenata - istraživanja i rezultate.

Kad je Arpad Pusztai pogledao prvi dokument, a zatim drugi,

bio je zapanjen.

„Kao znanstvenik, bio sam stvarno šokiran", rekao je Pusztai.

„Tad sam po prvi put shvatio koliko su dokazi predočeni odboru

neuvjerljivi. Nedostajali su rezultati, istraživanja su bila loše osmišljena,

a testovi iznimno površni. Zaista su bili neuvjerljivi. A dio posla

bio je vrlo loše obavljen. Moram još jednom naglasiti da je to za

mene bio užasan šok."

Arpad i Sušan su u početku mislili kako će im dva i pol sata biti

dovoljna tek da ministru daju preliminarne preporuke za zahtjeve,

no pokazalo se kako je to vrijeme više nego dovoljno za čvrst odgovor.

Predstavljena istraživanja nisu ni na koji način bila prikladna za

demonstraciju sigurnosti genetski modificirane hrane za prehranu

ljudi i životinja. Nijedno od njih nije pružalo dovoljno dokaza. Pusztai

je obavio telefonski razgovor.

„Na temelju onoga što smo dotad vidjeli, iako u samo dva i pol

sata čitanja, savjetovao sam ministru da bude izrazito oprezan i ne

prihvati zahtjeve", rekao je Pusztai. „A on mi je rekao nešto što me

stvarno zapanjilo: 'Ne znam zašto mi to govorite, profesor James

već ih je prihvatio.'"

Pusztai je bio kao munjom ošinut. Ne samo da je odbor odobrio

zahtjeve za GM hranu na temelju površnih dokaza, nego ih

je odobrio prije dvije godine, a James je samo tražio znanstvenu

potvrdu koju bi ministar mogao upotrijebiti. Ni Pusztai, niti drugi

znanstvenici s tog područja, kao ni više od 58 milijuna stanovnika

Velike Britanije nisu znali da već jedu CM rajčice, soju i kukuruz - i

to gotovo dvije godine. Odobrenja su dana u tajnosti.

Ovaj incident bio je prekretnica za Pusztaija. Sve dotad bio

je uvjeren kako će znanstvena i zakonodavna zajednica pažljivo

i temeljito proučiti novu tehnologiju. No, postao je zabrinut. Vrlo

zabrinut.

Nakon telefonskog razgovora, Pusztai je razgovarao s profe- <

šorom Jamesom i rekao mu zašto misli da je odobrenje odbora L

pogreška. Rekao je kako nedostaju najvažniji dokazi i objasnio da 5

je model koji je njegov tim razvio kroz istraživanje mnogo, mnogo *

rigorozniji i detaljniji nego onaj koji su predstavile biotehnološke L

kompanije. Njegov je model već ukazao na neke opasnosti od CM

krumpira koje površna istraživanja na CM rajčicama, kukuruzu i soji

ne bi pokazala.

Profesor James nije branio odluku odbora. Zapravo, podržavao

je Pusztaijeve zaključke, čak je pokazao i entuzijazam. Ako su znanstvenici

s njegovog instituta stvorili bolji način testiranja GM hrane,

onda bi taj novi model mogao donijeti vrlo unosne ugovore - i milijune

funti.

„Smatrao je kako je to dobra prilika za dobivanje više sredstava

za znanstvena istraživanja", rekao je Pusztai. „Pa svi znamo da smo

mi znanstvenici stalno u potrazi za novcem. Vjerovao je kako bismo

trebali nastaviti s istraživanjem i doći do važnih otkrića."

No, Pusztai nije dijelio njegov entuzijazam. Bio je ozbiljno zabrinut

zbog netestiranih CM rajčica, soje i kukuruza koji su se prodavali

u trgovinama. Ta briga bila je pojačana njegovom spoznajom

kako se soja, kukuruz i njihovi derivati nalaze u oko 70 posto sve

prerađene hrane.

Kako je Pusztai napredovao sa svojim istraživanjem, njegova je

zabrinutost zbog GM hrane rasla.

Pusztaijev je znanstveni konzorcij izmijenio DNK krumpira tako da

učini nešto što nijedan krumpir nikada nije učinio. Trebao je stvoriti

svoj vlastiti insekticid, lektin, koji se obično nalazi u visibabi i koji

je štiti od biljnih uši i drugih kukaca. Cilj industrije bio je masovna

proizvodnja kombinacije krumpira/insekticida, zbog čega farmeri

ne bi morali polja zaprašivati zaštitnim sredstvima. U sklopu istraži-

vanja Pusztai i tim iz Rovvetta trebali su ispitati djelovanje krumpira

na zdravlje štakora.

Genetski modificirani krumpiri već su se prodavali i konzumirali

u Sjedinjenim Državama. U njihov DNK prenesen je gen iz bakterije

tla sličan Bacillusu anthraxu. Pod utjecajem umetnutog gena krumpiri

su stvarali svoj vlastiti insekticid-otrov Bacillus thuringiensis ili Bt.

Kad bi kukci, na svoju nesreću, pojeli neko od ovih genetski modificiranih

čuda, Bt koji stvara svaka stanica u biljci ubrzo bi ih ubio. Isti

geni koji stvaraju Bt bili su preneseni i u DNK kukuruza i pamuka,

koji su se također prodavali i konzumirali u SAD-u, a U.S. Environmental

Protection Agency (američka Agencija za zaštitu okoliša) sve

ih je službeno klasificirala kao pesticide. Međutim, U.S. Food and

Drug Administration - FDA (Američka uprava za hranu i lijekove*)

jasno je stavila do znanja kako vjeruje da su genetski modificirane

biljke sigurne te kako imaju sličnu prehrambenu vrijednost kao one

koje nalazimo u prirodi. Ta je pretpostavka kamen temeljac američke

politike, koja je dopustila da se milijuni hektara CM kultura

posiju, prodaju i pojedu bez prethodnog ispitivanja.

Pusztaijev tim modificirao je biljku krumpira da stvori drugi pesticid

- lektin, prirodni insekticidni otrov koji neke biljke proizvode

kako bi otjerale kukce. Arpad Pusztai proveo je gotovo sedam godina

istražujući svojstva lektina. Bio je vodeći svjetski stručnjak za

lektine i znao je kako je bezopasan za ljude. Zapravo, u jednom od

svojih objavljenih istraživanja nahranio je štakore sa 800 puta više

lektina od količine koju su CM krumpiri trebali proizvoditi i nije bilo

vidljivih oštećenja. Stoga, nahranivši štakore krumpirima koji su

proizvodili lektine, nije očekivao nikakve probleme.

No, ono što su on i njegov tim otkrili šokiralo ih je. Prvo, prehrambeni

sastav nekih CM krumpira znatno se razlikovao od genet-

* op. ur. U nastavku teksta za Upravu za hranu i lijekove koristi se i izraz Uprava

i kratica FDA.

ski nemodificiranih sorti od kojih su potjecali, iako su uzgojeni u

identičnim uvjetima. Na primjer, jedna sorta GM krumpira sadržavala

je 20 posto manje bjelančevina od sorte od koje je potekla.

Drugo, čak su se prehrambene vrijednosti GM krumpira koji su

potjecali od iste sorte i koji su uzgajani u identičnim uvjetima međusobno

razlikovale.

Da su rezultati Pusztaijevog ispitivanja bili ograničeni samo na te

činjenice, to bi bilo dovoljno da potkopa cijeli proces ozakonjenja

GM hrane. Politika FDA temeljila se na pretpostavci da je genetski

modificirana hrana stabilna, odnosno da razine hranjivih tvari ne bi

smjele varirati.

Ali ova otkrića potpuno su zasjenila Pusztaijeva druga, još više

zabrinjavajuća otkrića. Otkrio je kako su štakori, koji su jeli GM

krumpire, imali oštećeni imuni sustav. Njihova bijela krvna zrnca

reagirala su sporije od bijelih krvnih zrnaca štakora koji su jeli genetski

nemodificiranu hranu, zbog čega su postali osjetljiviji na zaraze

i bolesti. I drugi organi povezani s imunim sustavom, timus (prsna

žlijezda) i slezena, pokazivali su neka oštećenja. U usporedbi sa

štakorima iz kontrolne skupine, koji su jeli genetski nemodificiranu

hranu, neki od štakora hranjenih GM hranom imali su manje i slabije

razvijen mozak, jetru i testise. Drugi štakori imali su povećane

organe, između ostalih gušteraču i crijeva. Neki su pokazivali djelomičnu

atrofiju jetre. Pored toga, značajne strukturalne promjene i

razmnožavanje stanica u želucu i crijevima štakora koji su jeli GM

hranu ukazivale su na povećanu mogućnost razvoja raka.

Nakon samo deset dana na štakorima su zamijećeni ozbiljni

zdravstveni poremećaji. Neke od tih promjena bile su prisutne i

nakon sto deset dana (razdoblja koje odgovara razdoblju od deset

godina ljudskog života).

U pripremi prehrane Pusztai je, kao i uvijek, bio temeljit. Izvršio

je usporedbe između štakora koji su jeli GM krumpire, prirodne

krumpire i prirodne krumpire začinjene istom količinom čistog lekti-

na koji se nalazio u CM krumpiru. Istraživači su pripremali krumpir

na različite načine-sirov, kuhan i pečen, a mijenjali su i njegovu količinu

u prehrani. Mijenjali su i ukupni sadržaj bjelančevina u prehrani i

sve te varijante ispitali su tijekom razdoblja od deset i sto deset dana.

Ove protokole ispitivanja temeljito je provjerio i odobrio vladin ured

za fondacije i bili su u skladu s nekoliko objavljenih istraživanja.

Na kraju, samo su štakori koji su jeli GM krumpire patili od ozbiljnih

negativnih posljedica. Iz postojećih dokaza bilo je jasno da

lektini nisu glavni uzrok zdravstvenih problema. Neki učinak samog

procesa genetskog inženjeringa prouzročio je oštećenja organa te

narušio zdravu imunu funkciju kod adolescentnih štakora. „Primijenili

smo istu metodu genetskog inženjeringa kakvom se koriste

prehrambene kompanije", objasnio je Pusztai.

Znao je da njegovi rezultati ukazuju na to kako CM hrana, koja

je već odobrena i koju svakodnevno jedu stotine milijuna ljudi, možda

uzrokuje slične zdravstvene probleme i kod ljudi, osobito djece.

Našao se u strašnoj situaciji. Znao je da bi njegove krumpire, da

su bili podvrgnuti istim površnim istraživanjima i procesu odobravanja

koji su prošli GM rajčice, soja i kukuruz, ACNFP odobrio bez

ikakvih problema. Završili bi na policama supermarketa i u tavama

diljem svijeta.

A znao je i to kako površna istraživanja obavljena na CM rajčicama,

soji i kukuruzu nisu mogla otkriti ozbiljne probleme s kojima

se on suočio. Nadalje, ako bi se kod ljudi javljali problemi slični

problemima kod štakora, mogle bi proći godine prije nego što se

otkriju, a malo je vjerojatno da bi netko posumnjao kako je njihov

uzrok GM hrana.

„Otkrio sam činjenice koje su mi ukazivale na to kako postoje

ozbiljni problemi s transgenom hranom", rekao je Pusztai. „Vjerojatno

bi prošle dvije do tri godine prije nego bi ti znanstveni radovi bili

objavljeni, a ta se hrana već nalazila u trgovinama bez temeljitog

toliko dugo, mislio je, tko zna kakve bi ozbiljne posljedice mogli pretrpjeti

potrošači koji ništa ne slute.

Dok je razmišljao o ovim implikacijama i skupljao svoja otkrića

kako bi ih objavio, javili su mu se novinari britanske televizijske emisije

World in Action. Nestrpljivo su očekivali znanstveno mišljenje o

sigurnosti genetski modificirane hrane, a osobito su željeli čuti dr.

Pusztaija. Znali su kako je njegov tim jedini u svijetu vršio temeljita

ispitivanja CM hrane.

Njihov zahtjev razriješio je Pusztaijev unutarnji sukob. Tradicionalni

kodeks znanstvene prakse nalagao je da šuti o svojim otkrićima

sve dok ih ne predstavi na konferenciji ili objavi u nekoj publikaciji.

No, njegov etički kodeks nalagao mu je da odmah upozori

javnost na svoja otkrića.

Pusztaija je ohrabrila i činjenica da je njegovo istraživanje financirano

iz državnog proračuna. „Britanski porezni obveznici izdvojili

su 1.6 milijuna funti za ovo istraživanje u Rovvettu. Oni su to platili",

rekao je. Znao je i to da će mu intervju pružiti priliku za sažetak u

trajanju od samo dvije do tri minute što neće omesti detaljniju objavu

Tražio je odobrenje od Jamesa, koji ga je dodatno ohrabrio.

Međutim, obojica su se složila kako ne bi trebao objaviti detaljne

rezultate, budući da će biti opisani u njegovom znanstvenom radu.

James je rekao službeniku za odnose s javnošću Instituta Rovvett da

se pridruži Pusztaiju na snimanju u studiju.

Pusztaijev intervju trajao je oko dva sata, a na kraju je skraćen na

150 sekundi. U krajnjoj verziji ostala je Pusztaijeva izjava kako je učinak

eksperimentalnih GM krumpira na štakore „bila lagana retardacija

rasta i oštećenje imunog sustava. Jedan od genetski modificiranih

krumpira nakon sto deset dana oslabio je imuni sustav štakora".

Na pitanje bi li sam jeo GM hranu, odgovorio je: „Kad bih imao

izbor, sigurno je ne bih jeo dok ne vidim barem jednako kvalitetne

eksperimentalne dokaze poput onih koje mi dobivamo za naše

genetski modificirane krumpire. Vjerujem da bi se takva tehnologija

mogla upotrijebiti u opću korist. A kad bi genetski modificirana

hrana bila sigurna, tad bismo učinili veliku uslugu našim bližnjima.

Čvrsto sam uvjeren u to i to je jedan od glavnih razloga zbog kojih

zahtijevam da se postrože pravila, da se postrože standardi."

Dodao je: „Uvjeravaju nas kako je apsolutno sigurna, kako GM

hranu možemo jesti cijelo vrijeme i kako nam nimalo ne može štetiti.

No, kao znanstvenik koji proučava to područje i aktivno radi

na njemu, smatram kako je vrlo, vrlo pogrešno upotrijebiti naše

sugrađane kao pokusne kuniće. Pokusne kuniće moramo pronaći

u laboratoriju."4

Znao je da će njegovi komentari uzburkati javnost, ali nije ni u

snu mogao pojmiti razmjere kontroverzije koju će izazvati.

Za razliku od gotovo potpunog nedostatka informacija o GMO-u

u SAD-u, u Velikoj Britaniji kontroverzija je već lagano ključala.

Korporacija Monsanto, biotehnološki div, u novinama je na cijelim

stranicama objavljivala reklame koje su naglašavale pozitivne strane

GM hrane i pokušavale preobratiti nepovjerljivu javnost. S druge

strane, važnije su novine objavljivale članke i uredničke komentare

koji su optuživali reklame da zavode javnost lažnim tvrdnjama. U

novinama su citirani znanstvenici koji su izražavali sumnje u vezi

sa sigurnošću hrane. A javnost je već bila uzdrmana posljedicama

kravljeg ludila, bolesti koja je prouzročila smrt nekoliko ljudi usprkos

ranijim uvjeravanjima vlade kako nema opasnosti. Na to plodno tlo

pala je Pusztaijeva bomba.

U nedjelju 9. kolovoza 1998. godine, dan prije prikazivanja emisije

World in Action, televizijska je postaja prikazivala reklamne najave

intervjua naglašavajući neke Pusztaijeve tvrdnje i potičući slušatelje

da pogledaju emisiju idućeg dana. U ponoć je također uputila

izjavu britanskim medijima. Novinari su odmah počeli nazivati zbog

čega je Pusztai ostao budan do ranih jutarnjih sati.

„Kad sam došao na posao, Institut je već bio bombardiran svakojakim

pitanjima novinara, kao i britanskog Ministarstva poljoprivrede

i ribarstva, koje nije bilo obaviješteno o intervjuu", priča

Pusztai.

No, do sredine jutra telefoni su utihnuli. Pusztai je najprije pomislio

kako je strka gotova i kako se može vratiti na posao. „Kasnije

sam otkrio kako su mi začepili usta do jedanaest sati prije podne",

sjeća se Pusztai. „Direktor je sve preuzeo na sebe, sav posao odnosa

s javnošću. Preusmjerio je telefon iz mog ureda na svoj telefon i

presretao faksove i elektronsku poštu, tako da nam se čak ni naš sin

nije mogao javiti."

U međuvremenu je profesor James uživao u dotad neviđenoj

popularnosti. „Bio je na televiziji svakih desetak minuta. Iznosio je

svoje tumačenje važnosti ovog rada - tvrdio je kako je riječ o golemom

napretku u znanosti", prisjeća se Pusztai. „Pokušao je iskoristiti

svaki, i najmanji djelić te popularnosti." Tog je jutra čak izdao

priopćenje za javnost o istraživanju tima, a da nije razgovarao s Pusztaijem.

Za daljnje informacije javite se dr. Phillipu Jamesu, pisalo je.

„Mislio je kako je to sjajno i kako će postati svjetski poznat",

rekao je Pusztai.

Imao je razloga za velika očekivanja. Tony Blair, britanski premijer,

zatražio je od njega nacrt nove agencije za prehrambene standarde

- britansku verziju američke FDA, samo što bi se isključivo

bavila hranom. To je trebala biti prestižna agencija sa 3000 zaposlenika

i svi su pretpostavljali kako će upravo prof. dr. Phillip James biti

njezin prvi direktor - što je važan politički položaj.

Činilo se kako se James namjeravao okititi još jednim perom, a

možda i impresionirati svojeg budućeg šefa Tonvja Blaira. Upravo

zato je preuzeo odnose s javnošću i sam počeo dijeliti informacije

o istraživanju krumpira.

Problem je bio u tome što je bio u krivu. Informacije koje je davao

tisku, pisao u priopćenju za javnost i izgovarao na televiziji bile

su netočne. Nije se potrudio provjeriti ih kod Pusztaija ili bilo kojeg

člana njegovog tima.

Najveća od njegovih pogrešaka bila je izjava o tipu lektina koji

je upotrijebio istraživački tim. Oni su modificirali krumpir tako da

počne proizvoditi lektin iz visibabe, CNA, za koji se znalo da je potpuno

bezopasan za štakore i ljude. No, lektin koji je opisivao James

bio je „konkanavalin A" - dobro poznati otrovni imunosupresor iz

jedne tropske mahunarke slične grahu.

Njegova pogreška potpuno je zavela javnost. Koga briga što je

došlo do retardacije štakora jer im je davan krumpir genetski oblikovan

za proizvodnju poznatog otrova? Priopćenja za javnost otkrila

su da je to ono što otrovi čine - u čemu je problem? Krumpir se nije

nalazio u trgovinama i nikada neće.

No, Pusztaijev lektin bio je bezopasan. Jamesova pogreška zaobišla

je puno važniji problem - oštećenja organizma štakora nisu

nastala od lektina, nego od istog procesa genetskog inženjeringa

kojim se proizvodila GM hrana koju su svi jeli.

Do ponedjeljka poslijepodne Arpad i Sušan otkrili su kako

su njihovi telefoni preusmjereni kako bi James sam razgovarao s

novinarima. A do večernjeg emitiranja emisije shvatili su kako je tisku

ispričao pogrešnu priču. Znanstvenici su u utorak nekoliko puta

pokušali doći do njega kako bi mu rekli da medijima daje pogrešnu

informaciju, ali izbjegao je svaki pokušaj. Pusztaijevi nisu mogli doprijeti

do njega, a nitko nije mogao doprijeti do njih.

„Naša frustracija rasla je iz sata u sat", priča Pusztai. „Cijelo je

vrijeme davao priopćenja za javnost, pojavljivao se na televiziji i vidjeli

smo kako priča gomilu gluposti. Zato je moja supruga odlučila

zaustaviti to glupo dezinformiranje." Pomoću tima napisala je sažetak

pravih rezultata istraživanja. Ograničila ih je na dvije stranice.

„Znali smo kako ga nikada neće pročitati ako tekst bude dugačak",

kaže Pusztai.

Napokon su uspjeli dogovoriti sastanak s Jamesom u utorak u tri

sata poslijepodne, lako James nije pozvao Arpada na sastanak, on

je otišao u Jamesov ured zajedno sa Sušan, njihovim imunologom,

voditeljem odjela i zamjenikom direktora. Sušan je Jamesu predala

sažetak.

Svi su zašutjeli dok je čitao dvije stranice. Pusztai je gledao kako

se na njegovom licu pojavljuje očaj kad je shvatio da prenosi pogrešnu

informaciju. Pročitavši sažetak, tiho je rekao: „Ovo mi je najgori

dan u životu."

„U tom trenutku svi smo se složili da naš, na riječima dobar, zamjenik

direktora, napiše mnogo kraću verziju koja će biti objavljena

u tisku idućeg jutra, tako da cijela stvar bude zasnovana na čvrstim

znanstvenim temeljima. Tako smo se rastali s profesorom Jamesom.

Sljedećeg jutra trebali smo se opet sastati", priča Pusztai.

Sljedećeg dana Pusztaijevi su došli na posao vjerujući da će se

istina napokon saznati. Kad su ih pozvali na sastanak, Arpad Pusztai

očekivao je da će na ogled dobiti ispravljenu verziju. Ali ušavši

u prostoriju, otkrio je da je tamo okupljena cijela uprava. Profesor

James govorio je na drukčiji način od proteklog dana. Zapravo, Pusztai

ga nikada nije čuo da tako govori.

„Rekao je kako ću biti suspendiran i kako će provesti reviziju te

nakon toga prisiliti me da odem u mirovinu", priča Pusztai. „A moje

umirovljenje nije ovisilo o rezultatima revizije."

Institut je blokirao računala tima i zaplijenio sve bilješke i podatke

istraživanja, kao i sve ostalo povezano s pokusima genetski modificiranih

organizama. Istraživanje je obustavljeno, a tim raspušten.

„Bila je to velika promjena njegovog stava", kaže Pusztai. „Rastali

smo se u utorak, u pet poslijepodne, a u srijedu ujutro ja sam

iznenada suspendiran. I to je učinila osoba koja je tijekom dva dana

na sebe posve preuzela odnose s javnošću jer mu se u tom trenutku

takav potez učinio korisnim za njega samog i Institut. Dogodilo se

nešto vrlo ozbiljno -jedino se tako mogla objasniti ova nagla promjena

u njegovom stavu i izjavama."

Pusztai nije bio siguran što je potaknulo ovu promjenu, ali nagađao

je. „Najvjerojatnije je netko izvršio politički pritisak." U svojim

intervjuima i priopćenjima za javnost tijekom prethodna dva dana

James je hvalio istraživanje koje je kritiziralo način ispitivanja GM

hrane koja se već našla u prodaji. Predlagao je i provođenje daljnjih

istraživanja (po mogućnosti u Institutu Rovvett). No, ističe Pusztai:

„Nije tajna da britanska vlada, osobito Tony Blair, zagovara biotehnološku

industriju." Pusztaijeva je teorija da je James, Blairov prvi

kandidat za pročelnika važne državne službe, iznenada zabrljao. Dva

dana zastupao je nešto što nije bilo u skladu s vladinom politikom.

„Postoje neki nepotvrđeni izvještaji", objašnjava Pusztai, „kako

su u kasno poslijepodne jedanaestog iz Dovvning Streeta, iz premijerova

ureda, upućena dva telefonska poziva ", koja je proslijedio recepcionar

Instituta. (Prema britanskom tisku, sam Tony Blair primio

je poziv Billa Clintona, koji je na njega vršio pritisak da osnaži potporu

GM hrani).

Bilo da je Jamesovu promjenu potaknula premijerova naredba,

bilo nešto drugo, Pusztaijeva suspenzija je bila Jamesova prilika da

zaštiti svoj ugled. Da je izdao ispravljeno priopćenje i priznao kako

je davao pogrešnu informaciju, njegova čast bila bi ozbiljno narušena.

Tisak je bio nezasitan. „Novinari i reporteri gotovo su se gurali na

prilazu do naše kuće", priča Pusztai. „Nisam mogao izaći iz kuće jer

su nas opsjedali. Njemačka televizija svakog je sata izvještavala o

novim zbivanjima. Cijela stvar me posve izbacila iz kolosijeka. Znao

sam da ono što sam rekao neće biti lako prihvaćeno, ali ovakva je

reakcija jednostavno bila previše za mene."

No Pusztai je uskoro primio dva prijeteća pisma od profesora <

Jamesa, napisana 18. i 20. kolovoza, koja su otjerala novinare ispred L

Pusztaijevih vrata. „Direktor se pozvao na moj ugovor kojim me 2

podsjetio na zabranu govorenja." Objasnio je kako „nije smio davati *

nikakve izjave bez pismenog dopuštenja direktora." °-

Pusztai je bio i te kako svjestan velikih iznosa koji su dolazili u

Institut u obliku državnih poticaja i istraživačkih ugovora. Kad bi

James dokazao kako je Institut Rowett izgubio projekt zbog Pusztaijevih

izjava, mogao ga je tužiti za velike novčane iznose.

„Da sam nešto rekao nekom novinaru, ili bilo kome drugome,

izveli bi me na sud i Institut bi od mene zahtijevao znatno obeštećenje

jer sam djelovao protiv njegovih interesa."

„Nisam baš bio u cvijetu mladosti", kaže Pusztai. „Bio sam na

zalasku karijere i suspendiran. Imao sam nešto ušteđevine i kuću za

koju sam radio cijeli život. Dakle, nisam bio bogat, a i sami znate

koliki su sudski troškovi. Odlučio sam zašutjeti." I njegova supruga,

koja je također imala ugovor s Institutom Rovvett, bila je ušutkana.

Začepivši usta Pusztaijevima, stroj za odnose s javnošću Instituta

se zahuktao. Izneseno je niz priopćenja za javnost, koja su ponekad

bila i proturječna, ali svima je zajednička svrha bila diskreditiranje

Pusztaija i njegovih rezultata.

Formalni razlog suspenzije dr. Pusztaija bila je činjenica da je

javno objavio rezultate istraživanja prije nego što su ih pregledali

drugi znanstvenici, kao što zahtijeva Institut Rovvett. Međutim, tisak

nije saznao kako je direktor James s entuzijazmom odobrio Pusztaiju

razgovor s tiskom i čak ga nakon emisije nazvao kući kako bi mu

čestitao. Nadalje, emisija je snimljena sedam tjedana prije nego što

je prikazana. Čak i da je direktor imao nešto protiv prikazivanja,

imao je punih sedam tjedana da to spriječi.

Priopćenja za tisak, koja je izdao Institut Rovvett, govorila su kako

su rezultati dr. Pusztaija bili pogrešni jer je pomiješao rezultate

različitih istraživanja. Drugi izvještaji pokušali su ga prikazati kao

senilnog i zbunjenog starca, ili kao „zbrkanog" i „na rubu kolapsa".

James ga je opisao kao da je „apsolutno zgrožen. Drži ruke u zraku

i ispričava se."6

Druga priopćenja tvrdila su kako istraživanje uopće nije provedeno

na CM krumpirima, nego na mješavini prirodnih krumpira i

lektina. Također su ukazivala na to da je kvaliteta istraživanja dr.

Pusztaija manjkava ističući kako CM krumpiri nisu bili namijenjeni

prehrani. Članak objavljen u publikaciji Instituta, koji je napisao direktor

Biološkog instituta, otišao je još dalje. Optužio je Pusztaija da

je lažirao rezultate, ,,a do tog je stava došao", kaže Pusztai, „da nije

ni jednom vidio moje radne rezultate."7

„Ljudi iz Instituta nadali su se kako će se izvući lažima jer su znali

da im na njih ne mogu odgovoriti", kaže Pusztai. Neosporavane

laži o njegovim „pogreškama" bile su razglašene po cijelom svijetu

i navele su ljude da pomisle kako njegova upozorenja povezana s

CM hranom nemaju znanstvenu osnovu. Times je objavio članak

„Laboratorij priznaje kako je znanstvena uzbuna zbog krumpira

lažna".8 Drugi naslov iz Scottish Daily Recorda i Sunday Maila glasio

je: „Doktorova čudovišna pogreška".9 Pusztaijev ugled i čast bili su

uništeni.

James nije djelovao sam. Izabrao je skupinu znanstvenika koji

su proveli reviziju Pusztaijevog rada. Vrlo je znakovito to što znanstvenici

koje je izabrao nisu bili nutricionisti. „Nevjerojatno je što

je nutricionistički institut izabrao ne-nutricioniste za takvu reviziju",

kaže Pusztai. Štoviše, znanstvenici nisu dobili cjelovite podatke,

cijelu su reviziju proveli za jedan dan i uopće se nisu savjetovali s

Pusztaijem.

Sažetak njihovog izvještaja objavljen je 28. listopada. Tvrdilo se

kako Pusztaijevo istraživanje sadrži važne nedostatke. Međutim, cjeloviti

izvještaj nikad nije javno objavljen. Kako bi se spriječilo istjecanje

informacija, tiskano je samo deset kopija. Čak ni predsjedavajući

skupine koja je napisala izvještaj nije dobio svoj primjerak.

Tijekom tog razdoblja Pusztaiju su vodeći znanstvenici diljem Europe

slali upite. Godinama su surađivali s njim i nisu ih zavarali izvještaji

o pogreškama u radu i senilnosti. Htjeli su čuti istinu. Međutim,

dok mu je Rovvett pred očima mahao sudskom tužbom, nije im

mogao reći ono što zna.

No, tad je otkrio rupu u zakonu. Ugovor s Institutom Rovvett

nije mu branio da govori o neobjavljenim istraživanjima s drugim

znanstvenicima. Razmjena informacija stara je i uhodana tradicija u

znanstvenim krugovima. Teoretski je mogao podijeliti svoje rezultate

s vrhunskim znanstvenicima, pod uvjetom da ih ovi ne objave.

Na putu mu je stajala još jedna velika prepreka. „Zaplijenili su

naše podatke", priča Pusztai. „Nisam se mogao osloniti na svoje

pamćenje, jer znanost je vrlo precizna. Kad bih rekao nešto na temelju

sjećanja i kad bi se kasnije pokazalo kako to nije potpuno točno,

bio bih stvarno upropašten."

Krajem studenog dobio je priliku. Kao odgovor na nešto što je

postala golema medijska proturječnost, britanski parlament zatražio

je od Jamesa da pošalje na procjenu svoje dokaze protiv Pusztaija i

da svjedoči pred odborom Gornjeg doma. James je shvatio kako će

od Pusztaija vjerojatno tražiti da se brani i kako će trebati podatke.

Također se sjetio kako ugovor Instituta sa zaposlenicima naglašava

da, u slučaju revizije, „optuženik" ima zakonsko pravo odgovoriti na

otkrića revizije - služeći se podacima. Institut je teška srca poslao

Pusztaiju neke, ali ne i sve zaplijenjene podatke.

Pusztai je sad mogao odgovoriti na zahtjeve svojih kolega

znanstvenika. Poslao im je nacrt i rezultate istraživanja, primjerak

izvještaja revizije iz Rovvetta i njegov odgovor na to. Podaci su bili

zapanjujući do te mjere da je dvadeset troje znanstvenika iz trinaest

zemalja odlučilo osnovati vlastiti nezavisni odbor kako bi izvršili formalni

stručni pregled i poslali izvještaj britanskom parlamentu.

Odbor je analizirao Pusztaijeve podatke i Rovvettov izvještaj.

Dana 12. veljače 1999. godine, dvadeset troje znanstvenika objavilo

je memorandum u kojem je stajalo kako je Rovvettov izvještaj birao

i tumačio samo one rezultate koji opovrgavaju Pusztaijeve zaključke,

dok je selektivno zanemarivao mnogo važnije podatke. Usprkos

toj pogrešci, nezavisni je odbor zaključio da podaci analizirani u

izvještaju revizije, ipak „vrlo jasno pokazuju kako je transgeni CNA

krumpir imao značajan učinak na imune funkcije i kako je već to

dovoljna potvrda tvrdnji dr. Pusztaija." Nadalje, izjavili su kako bi

podaci izvještaja revizije zajedno s materijalom dr. Pusztaija zapravo

bili prikladni za objavljivanje u stručnom časopisu. U izvještaju je

stajalo: „lako su neki rezultati preliminarni, dovoljni su da opravdaju

dr. Pusztaija, jer pokazuju kako je konzumacija GM krumpira kod

štakora dovela do značajnih razlika u težini organa i potisnula limfocitne

Odbor znanstvenika također je zatražio moratorij na prodaju

genetski modificirane hrane.

Kontroverza se opet rasplamsala. Izvještaj objavljen dva dana

poslije razotkrio je kako je tvrtka Monsanto dala Institutu Rovvett

140000 funti prije nego što je sve prekinuto, što je dolilo još goriva

medijskoj vatri.

Pod intenzivnim pritiskom medijski popraćenog skandala, britanski

je parlament pozvao Pusztaija da pred Odborom za znanost

i tehnologiju Donjeg doma predstavi dokaze. Zahtjev Parlamenta

nadjačao je ugovor s Rovvettom - James je bio prisiljen ukinuti zabranu

govora. To se dogodilo 16. veljače - na dan kad su Pusztaijevi

neočekivano ugostili trideset novinara u svojoj dnevnoj sobi.

I dok su europski mediji bili gladni kontroverznih priča o GM hrani,

važnije novine u SAD-u objavile su samo nekoliko članaka o tome.

Dana 25. listopada 1998. godine, naslovna priča u prilogu časopi-

sa Nevv York Times Sunday Magazine predstavila je Bt krumpir koji

proizvodi insekticid te način na koji je prošao birokraciju FDA-e i

EPA-e i došao na tržište bez temeljitog ispitivanja. Veće televizijske

kuće sljedećeg su tjedna objavile priču o GM hrani, ali nakon toga

mjesecima se nije ništa čulo.

Međutim, u Velikoj Britaniji i dijelovima Zapadne Europe, česti

medijski izvještaji izazvali su sve veća zaziranja javnosti od GM hrane.

Izvještaj iz listopada 1998. godine, koji je Stan Greenberg na

temelju anketa pripremio za tvrtku Monsanto, a koji je procurio u

javnost, glasio je: „Najnovije istraživanje pokazuje trajni pad javne

podrške biotehnologiji i GM hrani." Greenberg, koji je proveo ankete

o stavovima javnosti prema predsjedniku Clintonu, Tonvju Blairu

i njemačkom kancelaru Gerhardu Schroederu, napisao je: ,,U svakom

trenutku provođenja ovog projekta mislili smo kako smo bili na

najnižoj točki i kako će se javno mišljenje stabilizirati, ali očito nismo

bili u pravu jer još nismo postigli tu točku... Prije godinu dana negativno

je mišljenje imalo 38 posto ispitanika, u svibnju 44 posto, da

bi do današnjeg dana ta brojka narasla na 51 posto. Trećina javnosti

napokon čuo istinu o istraživanjima na krumpiru izravno od Pusztaija,

njihovi izvještaji dodatno su potaknuli taj rast.

Mediji su podivljali. U tom trećem tjednu veljače 1999. godine,

o genetskom inženjeringu napisano je više od 1900 novinskih stupaca.

Jedan je urednik izjavio: „Za samo tjedan dana zastrašivanje

Nevv Statesman napisao je: „Proturječnost genetskog inženjeringa

podijelila je društvo na dva zaraćena bloka. Svi oni koji genetski

modificiranu hranu vide kao zastrašujuću stvar - 'Frankensteinovu

Među braniteljima je bilo britansko Kraljevsko društvo, organizacija

koja je uključivala mnoge znanstvenike koji su napad na GM

hranu promatrali kao prijetnju njihovom financiranju i izvoru prihoda.

Dana 23. veljače devetnaest članova Društva objavilo je pismo

u dnevnim novinama The Daily Telegraph i Guardian u kojem su

kritizirali istraživače koji su „pokrenuli krizu s CM hranom objavivši

otkrića koja nisu pregledali njihovi kolege".

Dva tjedna kasnije, kad su Pusztai i James svjedočili pred Odborom

Donjeg doma, James je optužio Pusztaija zato što je raspravljao

o neobjavljenom istraživanju. No, jedan član Parlamenta, dr. VVilliams

ga je izazvao:

„Ovdje imamo pravi problem, a to je vaša izjava kako se ne

smije raspravljati o neobjavljenom radu; koliko je meni poznato, svi

dokazi predočeni savjetodavnom odboru (koji odobrava CM hranu

za ljudsko konzumiranje) dolaze iz komercijalnih kompanija i svi su

neobjavljeni. To nije demokratski, zar ne? Ne možemo razgovarati

o dokazima jer nisu objavljeni; nema objavljenih dokaza. Dakle, mi

u cijelosti prepuštamo savjetodavnom odboru i njegovim cijenjenim

članovima da donose sve odluke u naše ime, jer svi dokazi dolaze,

jednostavno i dobronamjerno, od komercijalnih kompanija? Ovdje

postoji jasan manjak demokracije, zar ne?" Te je dodao: „Kako će

šira javnost odlučiti o sigurnosti CM hrane, kada o tome ništa nije

objavljeno?"

lako je vladajuća stranka u Parlamentu bila prilično za GMO,

članovi Odbora optužili su Jamesa za izdavanje priopćenja za javnost

o istraživanju o kojemu ništa nije znao te za netočno opisivanje

lektina koji se koristio u istraživanju. Pusztaijev ugled bio je još više

očišćen kad je James priznao kako nije sumnjao da je Pusztai ikad

počinio nekakvu prijevaru ili prekršaj.

U travnju 1999. godine britanska prehrambena industrija popustila

je pod pritiskom potrošača. Unilever, najveći proizvođač hrane

u Engleskoj, najavio je kako će ukloniti CM sastojke iz svojih proizvoda

koji se prodaju diljem Europe. „Ta je najava pokrenula tjedan dana

dug stampedo vodećih kompanija - dobro poznatih imena u sva-

kom kućanstvu", izvijestile su dnevne novine Independent?6 Nestle

je istu stvar objavio idućeg dana, kao i veliki lanci supermarketa kao

što su Tesco, Sainsburv, Safeway, Asda i Somerfield. I McDonalds i

Burger King najavili su kako će ukloniti CM soju i kukuruz iz svojih

namirnica u europskim trgovinama. Na kraju, u CMO taboru nije

ostala nijedna velika maloprodajna kompanija i sve su one, koje

su prešle u drugi tabor, bile prisiljene potrošiti milijune dolara za

popunjavanje zaliha genetski nemodificiranim kukuruzom, sojom i

njihovim derivatima, kao i za prilagodbu recepata iz kojih su posve

isključili proizvode od kukuruza i soje. (Europska unija prihvatila je

zakon kojim se zahtijeva da se sva hrana koja sadrži više od 1 posto

GM sastojaka označava. Većina europskih proizvođača eliminirala

je GM sastojke kako bi izbjegla oznaku. Dana 2. srpnja 2003. godine

europski je parlament donio odluku o smanjenju tog postotka

na 0.9 posto.)

Znanost u interesu korporacija

Budući da se radilo o milijardama, biotehnološka industrija očajnički

je pokušavala suzbiti pobunu protiv GM hrane. Morala je nešto

učiniti i to brzo. No korporacije, osobito Monsanto, nisu se smjele

izravno braniti. „Svi nas ovdje mrze", priznao je Dan Verakis, Monsantov

glasnogovornik za Europu. On se našao pod svjetlom reflektora

nakon što je 21. veljače u dnevnim novinama The Observer

objavljen članak pod naslovom: „Proturječnost oko hrane: Čovjek s

najgorim poslom u Britaniji".17

Zaista, Norman Baker, član britanskog parlamenta i pripadnik

liberalnih demokrata, u ožujku je izjavio u Donjem domu kako je

Monsanto „javni neprijatelj broj jedan". Te je dodao: „Oni insistiraju

na ukidanju prava potrošača na izbor, na rušenju izabranih vlada te

na nametanju svojih odvratnih proizvoda svjetskom stanovništvu."

Zahtijevao je da se aktivnosti korporacije počnu smatrati protuzakonitim.

Monsanto i industrija očito su morali djelovati putem posrednika.

A sudeći po Creenbergovom dokumentu koji je procurio u

javnost, imali su prijatelje na visokim položajima. Izvještaj je otkrio

kako je strategija Monsanta pridobivanje „društveno-ekonomske elite"

koju čine članovi Parlamenta i „viši državni službenici".19

No, pokazalo se kako nesklonost Normana Bakera prema Monsantu

ne dijele vođe vladajuće Laburističke stranke. Prema izvještaju

objavljenom u časopisu Globe and Mali u veljači 1998. godine,

otkad je Laburistička stranka preuzela vlast godinu dana ranije, „vladini

službenici i ministri susreli su se 81 put s predstavnicima kompanija

koje proizvode GM hranu (23 puta samo s Monsantom)". Trud

korporacija i te kako se isplatio. „Više od 22 milijuna dolara odvojeno

je za pomoć britanskim biotehnološkim tvrtkama",20 a dužnosnici

vlade besramno su podržavali biotehnologiju.

Međutim, sad su se i oni našli u nevolji. Većina njihovog izbornog

tijela protivila se biotehnologiji. Prema ministrovu ispitivanju

javnog mnijenja, samo 35 posto Britanaca vjerovalo je vladi do te

mjere da joj „dopusti donositi biotehnološke odluke u njihovo ime".

Ljudi nisu vjerovali da će njihova vlada „dati iskrenu i uravnoteženu

informaciju o razvoju biologije i zakonskim regulativama". A samo 1

posto javnosti smatralo je kako je CM hrana „dobra za društvo".21

Ugled vlade u vezi s tom temom neprestano se rušio. Na primjer,

usprkos njezinim tvrdnjama kako je CM hrana potpuno bezopasna,

izvještaj koji je početkom godine procurio u javnost pokazao je

kako nije potpuno sigurna u to. Savjetodavni odbor za novu hranu

i procese (ACNFP) u tajnosti je razgovarao s direktorima supermarketa

koji su imali pristup podacima o kupnji hrane oko 30 milijuna

kupaca koji su se koristili „karticama lojalnosti" supermarketa. Pomoću

podataka o kupcima Odbor je htio provjeriti baze podataka

ministarstva zdravstva kako bi otkrio jesu li oni koji jedu GM hranu

skloniji obolijevanju. „Istraživanje je posebice tražilo veću učestalost

dječjih alergija, raka, deformacija novorođenčadi i hospitalizacija."22

Procurivši u javnost, izvještaj je posramio vladu koja je odustala od

planova nadzora. 2

No, dužnosnici vlade pripremali su inicijativu kojom će povra- 2

titi povjerenje javnosti u GM hranu. Prema tajnom dokumentu do

kojeg su došle nedjeljne novine Independent on Sunday, ministar

zdravstva, ministar okoliša i ministar za sigurnost prehrambenih

proizvoda sastali su se 10. svibnja i pripremili „začuđujuće detaljnu

strategiju za jačanje podrške" GM hrani. Jedna od glavnih namjera

ministara", pisalo je u članku, „bilo je obezvređivanje rezultata istraživanja

dr. Arpada Pusztaija."

Ministri su nekako unaprijed znali kako će tri pro-biotehnološka

izvještaja koja su trebala izaći u svibnju - izvještaji Kraljevskog društva,

Odbora Donjeg doma Parlamenta i ACNFP-a - napasti Pusztaija.

Stoga su planirali potaknuti znanstvenike, koji podržavaju biotehnologiju,

da nastave odbacivati njegov rad nakon njihove objave.

Znanstvenici, koje je Ured za znanost i tehnologiju pažljivo izabrao,

isto su tako trebali iskoristiti tu priliku te podržati „Ključne poruke

vlade", od kojih je jedna bila uvjeravanje javnosti kako „industriji treba

dati vremena za razvoj i demonstraciju mogućih koristi od CM

proizvoda". Prema listu Independent on Sunday, mnogi od tih tzv.

„nezavisnih" stručnjaka, koje su ministri željeli imati „na raspolaganju

za davanje intervjua medijima i pisanje članaka",23 slučajno su

„se našli na platnim listama - izravno ili neizravno - biotehnoloških

kompanija."

Nadalje, i sami ministri odlučili su se često pojavljivati u medijima,

kako bi izravno „govorili istim glasom" narodu. Ministar

zdravstva ponudio se da napiše članak koji će biti objavljen u ime

premijera. „Planirali su organizirati sustav koji će trenutno reagirati

na napade 'aktivista i drugih angažiranih skupina'". Osim toga, planirali

su zatražiti potporu Kraljevskog i drugih društava, kako je pisalo

u dokumentu „...koja će nam pomoći ispričati uvjerljivu priču".23

Sve je trebalo započeti s tri izvještaja koja bi branila biotehnološku

industriju te napala Pusztaija, a koja su trebala biti objavljena

tijekom istog tjedna nakon čega bi uslijedila ministarska najava

novih programa povezanih s GM hranom, i visoko orkestrirani medijski

napad. Računali su kako će to biti tjedan vraćanja povjerenja

potrošača.

Jedan od izvještaja koji je trebao biti objavljen pripadao je Odboru

Donjeg doma koji je saslušao svjedočenja Pusztaija i Jamesa.

Pusztai je bio siguran da će odbaciti optužbe protiv njega, lako mu

tijekom njegovog svjedočenja, iz nekog razloga, članovi Parlamenta

nisu dopustili da ulazi u znanstvene detalje, iznio im je činjenice u

dokumentu kojeg je pažljivo pripremao tijekom proteklog mjeseca.

No, kad je izvještaj objavljen, selektivno je izostavljen ili iskrivljen

veći dio njegovog svjedočenja, „izravno se suprotstavljajući

onome što je zaista rečeno".7 Čak i površna usporedba javnog transkripta

svjedočenja i izvještaja Odbora pokazuje značajna odstupanja.

I Pusztaiju je bilo jasno da njegov izvještaj nisu ni pročitali. Promatrači

su protumačili izvještaj Odbora kao pokušaj vlade da zaštiti

reputaciju GM hrane, žrtvujući Pusztaijev ugled.

„To je bila kap koja je prelila čašu", priznao je Pusztai. Kad je

kao mladić pobjegao iz komunističke Mađarske, odlučio se nastaniti

u Velikoj Britaniji, vjerujući kako su ljudi tolerantni, a sustav pravedan.

No pročitavši izvještaj najvišeg autoriteta u državi, izjavio je:

„Moja vjera u demokratski proces potpuno je uništena."

Kao što su ministri i predvidjeli, Pusztai je sličan napad doživio

i od Kraljevskog društva. Društvo je navodno izvršilo stručnu procjenu

njegovog istraživanja, lako se inače ne bavi stručnim provjerama

(u 350-godišnjoj povijesti nije provelo nijednu) ovaj je put načinilo

iznimku. Problem je bio u tome što nisu imali cjelovite podatke. Isto

tako, odbili su sastati se s Pusztaijem i otkriti imena i kvalifikacije

znanstvenika koji su izvršili provjeru. Upravo zbog toga činjenica da

je njihov anonimni odbor proglasio Pusztaijev rad „punim pogrešaka"

ne može nikog iznenaditi.25 2

o

(U to vrijeme Pusztai je doživio još jednu nesreću - provaljeno 2

mu je u kuću i ukradeni su mu brojni radovi. Ubrzo nakon toga ka- *

mera za nadzor na Institutu Rovvett otkrila je kako jedan provalnik

provaljuje u stari Pusztaijev ured, a drugi je uhvaćen pri upadu u

kuću Stanlevja Ewena, Pusztaijevog kolege koji je nastavio Pusztaijevo

istraživanje.)

Po objavljivanju izvještaja, ministri i njihovi pomno izabrani

„nezavisni znanstvenici" krenuli su obaviti svoj posao u britanskim

medijima. Međutim, tjedan posvećen vraćanju povjerenja javnosti

u GM hranu nije protekao prema planu.

Ministarska anketa koja je ispitala javno mnijenje otkrila je da

je javnost puno više vjerovala liječnicima nego svojoj vladi. Upravo

zato ministri nisu bili pretjerano oduševljeni kad je u istom tjednu

Britanska medicinska udruga {British Medical Association) „zatražila

moratorij na komercijalno sijanje GM kultura" i „upozorila na to kako

takva hrana i usjevi mogu imati kumulativan i nepovratan učinak

na okoliš i prehrambeni lanac".21 Također, u tom je tjednu otkriveno

kako je sir Robert May, glavni vladin savjetnik za znanost, izjavio:

„GM kulture koje trenutno ispitujemo ne bi trebale biti odobrene za

komercijalnu upotrebu prije 2003. godine."24

Osim toga, isti je tjedan jedan od vodećih medicinskih časopisa

u svijetu, Lancet, opisao osudu Pusztaija od strane Kraljevskog društva

kao „gestu zapanjujućeg nepoštovanja znanstvenika Instituta

Rovvett, koje treba prosuđivati tek nakon objave cjelovite i konačne

verzije njihovog rada". U uredničkom komentaru također je stajalo:

„Zapanjuje činjenica da američka FDA nije promijenila svoj stav o

genetski modificiranoj hrani usvojen 1992. godine", a kojim se tvrdi

kako nije „potrebno provoditi sveobuhvatna znanstvena ispitivanja

hrane dobivene od biljaka podvrgnutih bioinženjeringu". U nastavku

Lancet piše: „Ovaj je stav zauzet usprkos razlozima koji podu-

piru vjerovanje kako postoje specifični rizici... Državne vlasti ne bi

smjele pustiti ove proizvode u prehrambeni lanac bez insistiranja na

rigoroznom ispitivanju njihovog djelovanja na zdravlje. Kompanije

bi trebale posvetiti više pažnje istraživanju mogućih opasnosti po

zdravlje." Tekst se nastavlja riječima: „Stanovništvo SAD-a, gdje 60

posto prerađene hrane sadrži genetski modificirane sastojke, zasad

nije zabrinuto."26

Istraživači sa Sveučilišta Cornell isti su tjedan objavili kako monarh

leptiri ugibaju kada dođu u dodir s peludom modificiranog kukuruza

koji stvara vlastiti insekticid. Bio je to „prvi jasan dokaz kako

ti usjevi predstavljaju opasnost za životinje u prirodi".24 Te su vijesti

srušile gotovo potpuni bojkot koji su američki mediji iskazivali prema

temi GMO-a. lako su važnije medijske kuće izbjegle izvještavanje

o problemima sigurnosti CM hrane, u trenutku kad je otkrivena

mogućnost da su leptiri ugroženi, pohrlile su u pomoć posvetivši im

višemjesečnu pažnju.

I napokon, taj je tjedan Independent on Sunday objavio priču

o tajnim medijskim planovima ministara, koji su predstavljeni kao

„dosad najviše optužujući opis ministarskih namjera". Novine su opisale

postupke vlade kao „ciničnu vježbu odnosa s javnošću" te kao

pokušaj „spašavanja ministarskih obraza".23

U članku je također pisalo: „Vladu su ranije napadali zbog pokušaja

da u medije dovede znanstvenike koji su joj skloni." Samo

tjedan dana ranije, ministar poljoprivrede Jack Cunningham, braneći

vladu, uvjeravao je novinare kako „nema pokušaja manipulacije

znanstvenicima", niti „nastojanja da ih se pridobije za neku vladinu

medijsku kampanju". Bez obzira na njegova uvjeravanja, novine su

opisale „tajne sastanke u kojima ministri pokušavaju manipulirati javnošću

u tolikoj mjeri da određuju koji će se 'nezavisni' znanstvenik

pojaviti u emisiji Today kako bi pružio potporu vladi."24 Članak je

zaključen riječima: „Ovo je dosad najjasniji dokaz da vlada pokušava

pridobiti znanstvenike kao dio strategije odnosa s javnošću."

Kraljevsko društvo uzvraća udarac

U mjesecima koji su uslijedili Kraljevsko društvo nastavilo je tamo o

gdje su ministri stali. Dnevnik Guardian izvijestio je da je organiziralo

svoj znanstveni odjel u „nešto što izgleda kao osvetnička postroj- L

ba". Svrha je odjela bila „stvaranje znanstvenog i javnog mnijenja

koje će podupirati biotehnologiju" te „suprotstavljanje znanstvenicima

i ekološkim grupama koji se tome protive". Jedna od njegovih

funkcija bila je i održavanje „baze podataka istomišljenika članova

Kraljevskog društva, koje svakodnevno obavještavaju o novostima u

vezi s CM hranom".

Odjel je predvodila Rebecca Bovvden koja je koordinirala kritičku

stručnu procjenu Pusztaijevog rada. Ranije je radila u vladinu

uredu koji je donosio zakone o CMO-u.

U jesen 1999. godine njezina je osvetnička postrojba krenula u

akciju kad se saznalo da časopis Lancet razmatra mogućnost objave

Pusztaijeva istraživanja te da je njegov rad već predao šestorici znanstvenika

kako bi ga stručno ocijenili. Richard Horton, urednik Lanceta,

izjavio je za Guardian: „...na Lancet se sa svih strana, i od strane

Kraljevskog društva, vrši pritisak da odustane od objave rada."

Rad je prošao stručnu kritiku i odlučeno je da se objavi 15. listopada

1999. godine. Dana 13. listopada Horton je primio poziv od

jednog visokog člana Kraljevskog društva. Prema Guardianu, izjavio

je kako je „telefonski razgovor započeo na 'vrlo agresivan način'.

Rekao je kako mu je rečeno da je 'nemoralan' i optužen je zbog

objave rada dr. Pusztaija za koji je 'znao da je lažan'. Pri kraju razgovora

osoba mu je rekla kako će zbog objavljivanja Pusztaijevog rada

'njegov urednički položaj biti ponovno razmatran'."

lako je Horton odbio imenovati osobu koja ga je nazvala, Guardian

ju je „identificirao kao Petera Lachmanna, bivšeg potpredsjednika

i tajnika za biologiju Kraljevskog društva, te predsjednika Akademije

medicinskih znanosti".

Lachmann je bio jedan od devetnaest supotpisnika otvorenog

pisma Kraljevskog društva kojim je napadnut Pusztai. Osim toga,

bio je usko financijski povezan s biotehnološkom industrijom. Prema

Guardianu, savjetovao se s kompanijom koja zastupa „tehnologiju

kloniranja životinja i koja stoji iza ovce Dolly", direktor je u još

jednoj biotehnološkoj kompaniji i član „savjetodavnog znanstvenog

odbora farmaceutskog diva SmithKline Beecham, važnog ulagača u

biotehnologiju.25

Usprkos ovim prijetnjama Lancet je objavio rad.

Na kraju krajeva...

dodatna istraživanja još nisu provedena

Mnogo energije utrošeno je na napade i obranu. Vrlo malo energije

utrošeno je na nastavak ispitivanja sigurnosti.

Bilo bi prilično jednostavno provesti dodatno istraživanje na

temelju Pusztaijevog, kako bi se otkrilo, na primjer, izazivaju li GM

proizvodi koje jedemo slične poremećaje organa i imunog sustava.

Ali vidjevši što se dogodilo Pusztaiju, nitko se nije htio time baviti.

Jasno je da britanskoj vladi to nije odgovaralo. Jedan je promatrač

iz britanske Stranke za prirodni zakon izjavio da je razlog vladina

financiranja istraživačkog tima s Instituta Rovvett bio „prvenstveno

taj što je bila uvjerena kako će doći do povoljnih rezultata u vezi sa

sigurnošću GM krumpira". Kad je Pusztai otkrio zdravstvene probleme

svojih štakora, čak i prije pojavljivanja na televiziji, zatražio je

dodatna sredstva od vlade kako bi identificirao izvor problema. No,

vlada nije željela s tim imati posla. Zapravo, nakon Pusztaijevog neočekivanog

otkrića, britanska je vlada prekinula svako financiranje

ispitivanja sigurnosti.27

Pa tako, Pusztaijevo istraživanje na krumpiru, kao i njegov raniji

rad o eksperimentalnom GM grašku, ostaju jedina dva objavljena

nezavisna istraživanja sigurnosti GM hrane koja su podvrgnuta stručnoj

kritici. A od početka 2003. godine provedeno je samo osam

stručno ocijenjenih istraživanja hrane, no sva su izravno ili neizravno

financirale biotehnološke kompanije.

Jedno od takvih istraživanja, koje je biotehnološka industrija 5

upotrijebila kao glavnu znanstvenu potvrdu tvrdnji o sigurnosti GM

hrane, proučavalo je GM soju zvanu Roundup Ready®*. Ova je

vrsta soje modificirana tako da može izdržati inače ubojite učinke

Monsantovog fatalnog herbicida zvanog Roundup®*. Koristeći GM

soju otpornu na ovaj herbicid, farmer može nekoliko puta prskati

polje olakšavajući si tako suzbijanje korova. Monsantov Roundup

(inače trgovačko ime tvrtke za glifosat) najprodavaniji je herbicid

na svijetu. Taj je patent trebao zastarjeti 2000. godine. Upravo

zato, kako bi spriječila golem gubitak na tržištu, tvrtka Monsanto

je na tržište izbacila usjeve Roundup Ready. I sada, kad farmeri

kupuju GM sjeme, potpisuju ugovor kojim se od njih zahtijeva da

upotrijebe samo Monsantove proizvode ili proizvode nekog od

nositelja njihove licencije.

Godine 1996. Monsantovi znanstvenici objavili su istraživanje

hrane kojim je, navodno, ispitan učinak njihove soje na štakore,

somove, piliće i krave. No, kako kaže Pusztai: „Očito je kako je

istraživanje osmišljeno tako da se izbjegne otkrivanje bilo kakvih

problema. U našem su konzorciju svi to znali."28

Na primjer, istraživači su ispitali GM soju na odraslim životinjama,

a ne na mladima. Mlade životinje koriste bjelančevine za razvoj

mišića, tkiva i organa. Samim time problemi s GM hranom mogu

se očitovati u težini organa i tijela - kao što se dogodilo s mladim

Pusztaijevim štakorima. No, odrasle životinje koriste bjelančevine za

obnovu tkiva i dobivanje energije. ,,U nutricionističkom istraživanju

odraslih životinja", objašnjava Pusztai, „ne biste mogli uočiti razliku

u težini organa, čak ako se pokaže da je hrana daleko od hranjive.

Životinje bi morale biti otrovane da bi se bilo što moglo vidjeti."

Roundup Ready i Roundup registrirani su proizvodi kompanije Monsanto.

Ali čak i da je postojao problem razvoja organa, istraživanje to

ne bi otkrilo jer ih istraživači nisu vagali, „samo su ih pogledali, kako

oni to kažu: 'odoka odmjerili'", kaže Pusztai. „Ja sam proveo na tisuće

obdukcija, pa znam da ne možete vidjeti razliku u težini organa

čak ni ako ona iznosi 25 posto."3

Još je više zabrinjavala činjenica što su u testu s hranom, čiji je

cilj bio utvrditi djelovanje CM soje, znanstvenici zamijenili samo

jednu desetinu prirodnih bjelančevina onima iz GM soje.3 U još dva

testa razrijedili su svoju GM soju šesterostruko i dvanaesterostruko.

Znanstvenici lan Pryme iz Norveške i Rolf Lembcke iz Danske napisali

su da je „razina GM soje bila preniska i vjerojatno se mogući

neželjeni GM učinci nisu pojavili".

Pryme i Lembcke su u časopisu Nutrition and Health objavili

rad kojim su analizirali sva istraživanja učinka GM hrane podvrgnuta

stručnoj kritici, istaknuvši i to da je postotak bjelančevina u hrani korištenoj

u istraživanju Roundup Ready bio „umjetno povišen". To bi

„gotovo sigurno maskiralo ili barem djelotvorno umanjilo bilo kakve

moguće učinke (GM soje)". Zaključili su: „Stoga je vrlo vjerojatno da

bi svi učinci GM-a bili znatno ublaženi."29

Monsantova studija „nije udovoljavala normalnim standardima

časopisa", kaže Pusztai, koji je u istom časopisu objavio nekoliko

istraživanja. Osim pogrešaka u nacrtu istraživanja, u studiji čak nije

bio naveden točan sastav hrane upotrijebljene u ispitivanju - što je

inače uobičajeni zahtjev časopisa. Prema Prvmeu i Lembckeu: „Za

većinu parametara nisu priloženi nikakvi podaci."

Međutim, istraživanje je otkrilo nekoliko značajnih razlika između

soje Roundup Ready i prirodne soje, usprkos autorima koji

su tvrdili suprotno. Zabilježene su značajne razlike u udjelu masti

i ugljikohidrata. Roundup Ready soja sadržavala je „više inhibitora

tripsina - tvari koja se smatra mogućim alergenom".30 To povećanje

može dodatno pojasniti iznenadni porast alergija na soju u Velikoj

Britaniji koji se bilježi odmah po uvođenju soje Roundup Ready, ali

to se pitanje javnog zdravstva razmatra u kasnijem poglavlju knjige.

Također, krave hranjene GM sojom davale su mlijeko s višim postotkom

masti, što je naglasilo razliku između dva tipa soje.31

Istraživači su mjerili još neke razlike između GM i prirodne soje

koje su, iz nekih razloga, izostavljene u objavljenom radu i nisu ušle

u kritiku FDA-e. Nekoliko godina nakon što se istraživanje pojavilo,

stručnjakinja s područja medicine, Barbara Keeler, došla je do podataka

koji su bili izostavljeni u časopisu koji je objavio istraživanje i

objavila ih u časopisu Whole Life Times News. Izostavljene informacije

pokazivale su kako je Monsantova GM soja imala znatno niže

razine bjelančevina, masnih kiselina i esencijalne aminokiseline

fenilalanina. Isto tako, pečeni obrok od GM soje sadržavao je gotovo

dvostruko veću količinu lektina - količinu koja bi mogla narušiti

sposobnost tijela da asimilira druge hranjive sastojke. Prema mišljenju

Keelerove, objavljenom u Los Angeles Timesu, istraživanje je

ukazivalo na nekoliko alarmantnih činjenica i „trebalo je potaknuti

istraživače i FDA da zatraže dodatna ispitivanja."30

Pusztai kaže kako „rad nikada ne bi prošao"3 da su od njega

zatražili recenziju za objavljivanje. Siguran je kako bi ga čak njegovi

asistenti vrlo brzo oborili.

Prema mišljenju Michaela Hansena iz Udruženje potrošača

(Consumers Union), organizacije koja u SAD-u objavljuje Potrošačke

izvještaje (Consumer Reports), Pusztaijevo je istraživanje krumpira

„mnogo bolje osmišljeno od istraživanja soje Roundup Ready ili

Bt kukuruza koja je sponzorirala industrija."32 Evo kratkog, ali vrlo

znakovitog, pregleda tih istraživanja.

Dva su se istraživanja bavila sortama GM kukuruza koje su odobrene

i prodaju se za prehranu ljudi i životinja. Međutim, provedena

su u komercijalne svrhe, a ne u svrhu procjene sigurnosti.

Još je jedno istraživanje provedeno na eksperimentalnoj sorti

koja nikad nije ugledala tržište. To nije bilo pravo nutricionističko

istraživanje, niti procjena sigurnosti. Čini se da je primarni kriterij

korišten u ocjeni djelovanja genetski modificiranog kukuruza na odrasle

miševe taj da životinje nisu uginule.

Jedno japansko istraživanje pokušalo je procijeniti djelovanje

Monsantove Roundup soje na miševe i štakore. Iz neobjašnjivog

razloga znanstvenici su se služili isključivo izgladnjivanjem životinja.

Mlade su životinje malo dobile na tjelesnoj težini, ili se ona uopće

nije promijenila tijekom dugog razdoblja hranjenja. Pusztai vjeruje

da se rezultati mogu usporediti s djetetom čija se tjelesna težina nije

povećala tijekom jednog desetljeća. Jedno moguće objašnjenje

je da je hrana izlagana pretjeranoj termičkoj obradi zbog koje je

izgubila gotovo sve hranjive vrijednosti. No, bez obzira na razlog, iz

dobivenih podataka ne mogu se donijeti nikakvi zaključci.

Uz Pusztaijevo, provedena su još tri istraživanja o genetički modificiranim

krumpirima: jedno je koristilo krumpir genetički modificiran

genom soje, ali tom kombinacijom nije postignuto željeno povećanje

razine bjelančevina. Drugo je istraživanje koristilo krumpir

genetički modificiran snažnim insekticidom. Pritom prehrana životinja,

koju su osigurali istražitelji, nije bila uravnotežena posljedica

čega je bio znatan gubitak na težini i vrlo malo iskoristivih podataka.

A treće se bavilo krumpirima koji su pomoću unesenog Bt otrova

sami stvarali vlastiti insekticid. Pusztai tvrdi da ta tri istraživanja nisu

bila nutricionistička, a da prva dva nisu bila dizajnirana s ciljem prave

ocjene sigurnosti genetički modificiranih namirnica.

No, treće je istraživanje uključilo jednu važnu komponentu

procjene sigurnosti - analizu uzoraka tkiva, lako su autori ispitivali

mali komad tankog crijeva, otkrili su istu vrstu neuobičajeno pojačane

diobe stanica koju je Pusztai otkrio ispitujući uzorke tankog

i debelog crijeva štakora koji su jeli njegov genetički modificiran

krumpir. Zapravo, ta dioba stanica može objasniti povećanu težinu

U2 slijepog i tankog crijeva koju je Pusztai otkrio u svom ranijem istraži-

2 vanju tijekom kojeg je koristio genetički modificirani grašak. Samim

o time, pokazatelji neuobičajenog rasta stanica u crijevima otkriveni

su u jedina tri istraživanja koja su imala potencijal da tako nešto otkriju.

Implikacije ovakvog rasta stanica nisu jasne, ali Pusztai i drugi

kažu da bi on mogao biti preteča raku.

Važno je naglasiti da nijedno od objavljenih istraživanja nije

opovrgnulo Pusztaijevo otkriće oštećenja organa i imunog sustava.

Postoji mogućnost da su od sličnih problema patile i laboratorijske

životinje uključene u drugo istraživanje, ali budući da cilj znanstvenika

nisu bili ti zaključci, dizajn istraživanja nije ih mogao otkriti.

Još jednu neobjavljenu studiju također je vrijedno spomenuti.

Provedena je na rajčicama FlavrSavr. Te su rajčice genetički modificirane

tako da imaju duži vijek trajanja. Budući da je riječ o prvoj genetički

modificiranoj kulturi koja je trebala biti odobrena za upotrebu

u SAD-u, proizvođači su od FDA-e zatražili da razmotri rezultate

njihovog istraživanja - bila je to gesta koju nijedan drugi proizvođač

nije ponovio. Dokumenti su otkrili da su se kod mnogih štakora, koji

su jeli genetički modificirane rajčice, na želucima pojavile lezije. Iz

nepoznatih razloga znanstvenici nisu ispitali tkivo nijednog drugog

dijela probavnog trakta, a također nisu ponudili objašnjenje zašto

je sedam od četrdeset štakora hranjenih CM rajčicama iznenada

uginulo unutar dva tjedna.

Druga istraživanja sigurnosti CM hrane uključuju i istraživanje

objavljeno u časopisu koji ne prolazi stručnu recenziju, a koje je

pokazalo da su u epruveti uzorci tkiva iz probavnog trakta ljudi i

majmuna reagirali s CM rajčicama; neobjavljeno istraživanje CM

kukuruza uzgojenog u SAD-u koje je pokazalo povećanu stopu

smrtnosti među pilićima hranjenim CM hranom34; istraživanja koja

uspoređuju prehrambene vrijednosti GM hrane s njihovim prirodnim

srodnicima te koja pokazuju jasne razlike između dva tipa hrane;

istraživanje koje pokazuje da GM hrana može proizvesti nove

alergene (vidjeti 6. poglavlje); vrlo kontroverzna istraživanja CM

goveđeg hormona rasta koja su navodno izostavila inkriminirajuće

podatke (vidjeti 3. poglavlje); te, napokon, istraživanja same industri-

je, poput onih koja su poslana britanskom odboru, a koja su svojom

neadekvatnošću šokirala Pusztaija.

Usprkos tako malom broju istraživanja, GM hrana neizostavni je

dio prehrane u Americi. Približno 80 posto soje i 38 posto kukuruza

posijanog u SAD-u 2003. godine genetski je modificirano. Derivati

ovih usjeva nalaze se u oko 70 posto prerađene hrane. Nadalje, 70

posto usjeva pamuka i više od 60 posto usjeva uljane repice (canola),

koji se koriste za proizvodnju jestivog ulja, također je genetski

modificirano. Oko 75 posto tih usjeva modificirano je tako da izdrži

smrtonosnu primjenu herbicida, 17 posto stvara svoj vlastiti insekticid,

a 8 posto čini oboje. Postoje i stotine vrsta namirnica koje se

proizvode s genetski modificiranim agensima za kuhanje, aditivima i

enzimima, kao i CM sorte bundeve i papaje. A tu su i mliječni proizvodi

od kravljeg mlijeka kojima je dodan GM goveđi hormon rasta.

Sve se to prodaje bez oznaka koje ih prepoznaju kao GMO.

Zakoni u SAD-u tako su blagi da se uopće ne traže ispitivanja

prije pojavljivanja hrane na tržištu. Ne postoji način da se utvrdi

stvara li GM hrana teške zdravstvene probleme. Ljudi cijelo vrijeme

obolijevaju. Uzrok njihove bolesti ne traži se u hrani, ili u pesticidima,

ili u zagađenju vode ili zraka. Uzroci ostaju dobro skriveni.

Prema članku objavljenom u New York limesu u ožujku 2001.

godine Centar za kontrolu bolesti (CDC - Center for Disease

Control) tvrdi kako je hrana danas odgovorna za dvostruko više bolesti

u SAD-u nego što su znanstvenici to pretpostavljali prije samo

sedam godina... Najmanje 80 posto bolesti povezanih s hranom

prouzročeno je virusima ili drugim patogenima koje znanstvenici

uopće ne mogu identificirati."35 Izvještava se o 5000 smrtnih slučajeva,

325.000 hospitalizacija i 76 milijuna bolesti godišnje. Taj porast

približno odgovara razdoblju tijekom kojeg su Amerikanci jeli CM

hranu. Osim toga, pretilost je dosegla astronomske razmjere. Godine

1990. nijedna savezna država nije imala više od 15 posto pretilog

stanovništva. Do 2001. godine, samo je jedna država imala manje

od 15 posto pretilog stanovništva. Dijabetes je porastao 33 posto <

od 1990. do 1998. godine, rak limfnih žlijezda je u porastu, kao i L

mnoge druge bolesti. Ima li to veze s CM hranom? Ne postoji način s

da to otkrijemo, jer ga nitko nije potražio. •*

Novac okreće svijet

Budući da postoji tako mali broj istraživanja sigurnosti GM hrane i

da se pojavljuju tako golemi rizici, zašto je cijenjeni instituti, znanstveni

odbori, istraživački časopisi, pa čak državni službenici brane

kao da je dokazano sigurna? I zašto tako brzo osuđuju dokaze koji

se mogu upotrijebiti za zaštitu javnosti? lako će sljedeća poglavlja

ilustrirati koliko su ti trendovi opasni i prodorni, ključ razumijevanja

razloga zbog kojih se to događa jest praćenje traga novca.

Budući da je u državnom proračunu na raspolaganju sve manje

novca za istraživanja, sve više znanstvenika u SAD-u i Europi ovisi o

korporacijskim sponzorima, a time i o korporacijskom prihvaćanju

njihovih istraživanja i rezultata. Na primjer, u vrhunskim britanskim

istraživačkim sveučilištima, privatno financiranje čini od 80 do 90

posto ukupnog istraživačkog budžeta.36 No, oslanjanje na korporacijsko

sponzoriranje može imati skrivenu cijenu.

Na uzorku od petsto znanstvenika koji rade u državnim, ili nedavno

privatiziranim istraživačkim institutima u Velikoj Britaniji,

otkriveno je kako je od njih 30 posto sponzor tražio da promijene

zaključke istraživanja. Prema izvještaju objavljenom u britanskom

časopisu Times Higher Education Supplement u rujnu 2000. godine,

„taj je broj uključivao 17 posto znanstvenika od kojih je zatražena

promjena zaključaka kako bi odgovarali željenom ishodu stranke,

10 posto znanstvenika od kojih je promjena zatražena kako bi dobili

daljnje ugovore i 3 posto od kojih je promjena zaključaka zatražena

kako bi se spriječilo njihovo objavljivanje."

Ako je 30 posto znanstvenika priznalo da se od njih zahtijevala

promjena rezultata, postavlja se pitanje koliko je drugih znanstveni-

ka, koji su se podredili zahtjevu svojih stranaka, bilo previše posramljeno

da bi iskreno odgovorilo na ovo pitanje.

Članak pod naslovom „Od znanstvenika se traži da namjeste rezultate

za sponzore" iznosi da se znanstvenici žale „kako komercijalizacija

znanstvenih istraživanja prijeti standardima nepristranosti".

Dr. Richard Smith, urednik British Medical Journala, kaže

da „sukobi interesa" koji sponzoriraju istraživanja, imaju „velik

utjecaj na zaključke". On upozorava: „Zavaravamo sami sebe ako

smatramo da je znanost potpuno nepristrana."37

U SAD-u su za manje od deset godina donacije korporacija porasle

sa 850 milijuna dolara 1985. godine na 4.25 milijardi dolara

1995. godine. Prema časopisu Atlantic Monthly, „novac sve češće

prate i određene obveze... U visokom obrazovanju korporacije ne

samo da sponzoriraju sve veći broj istraživanja - one sve češće diktiraju

uvjete njihovog provođenja."38

Razmotrite slučaj kalifornijskog sveučilišta Berkelev. U studenom

1998. godine biotehnološka kompanija Novartis dala je Odjelu

za biologiju biljaka i mikroba 25 milijuna dolara za istraživanje.

Za uzvrat, Novartis ima pravo prvenstva u izdavanju dozvola za oko

trećinu otkrića Odjela. To uključuje otkrića koja je financirao Novartis,

ali i ona koja financiraju savezni i državni izvori. Tvrtka Novartis

također ima pravo odgoditi objavu istraživanja do četiri mjeseca

što joj osigurava vrijeme za patentiranje, kao i vrijeme za upotrebu

informacija koje posjeduje. Nadalje, Novartis ima dva predstavnika

u peteročlanom odboru koji odlučuju o trošenju novca za istraživanje.

Čuvši za ugovor, mnogi djelatnici fakulteta bili su bijesni. Više od

polovice vjerovalo je kako će imati „negativan" ili „vrlo negativan"

utjecaj na akademsku slobodu, oko polovice je vjerovalo kako će

ometati „istraživanja za dobrobit javnosti", a 60 posto je smatralo

kako će ograničiti slobodnu razmjenu ideja među znanstvenicima.

„Od problema prisilne tajnosti i odgađanja", piše u članku časopisa

Atlantic Monthly, „još je gora mogućnost da iza zatvorenih

vrata neki korporacijski sponzori manipuliraju radovima prije objavljivanja

kako bi poslužili njihovim komercijalnim interesima...

Istraživanje provedeno u velikim istraživačkim centrima s područja

inženjeringa otkrilo je kako bi 35 posto znanstvenika dopustilo korporacijskim

sponzorima da prije objavljivanja uklone informacije iz

njihovih radova."

Nadalje, mnogi profesori imaju dionice u kompanijama koje

sponzoriraju njihova istraživanja, ili sjede u njihovim odborima, ili

se jednostavno oslanjaju na korporaciju za nastavak financiranja istraživanja.

Čak i sveučilišta ulažu u kompanije koje financiraju sveučilišna

istraživanja ili imaju od njih koristi. „U istraživanju osamsto

znanstvenih radova objavljenih u akademskim časopisima, Sheldon

Krimskv, profesor javne politike na Sveučilištu Tufts i vodeći autoritet

na području sukoba interesa, otkrio je kako je malo više od trećine

autora imalo značajan financijski interes u svojim izvještajima."

Međutim, ni jedan od tih radova nije otkrio tu informaciju. Mildred

Cho, viša istraživačica iz Centra za biomedicinsku etiku sa Stanforda

{Center for Biomedical Ethics), kaže: „Kad imate toliko znanstvenika

u odborima kompanija i toliko njih koji provode sponzorirana

istraživanja, zapitate se kako se ta istraživanja osmišljavaju? Koja se

istraživačka pitanja postavljaju? Koja se ne postavljaju?"38

Istraživanje objavljeno u časopisu Journal of the American Medical

Association otkrilo je da su istraživanja lijekova protiv raka, koja

su financirale neprofitne grupe, osam puta češće dolazila do nepovoljnih

rezultata od istraživanja koja su financirale farmaceutske

kompanije. Ili razmotrite slučaj genetski modificiranog umjetnog

sladila: do 1995. na njemu je provedeno oko 165 istraživanja koja

su recenzirali drugi stručnjaci. Gotovo su ravnomjerno podijeljena između

onih koja nisu otkrila nikakve probleme i onih koja su dovela

u pitanje sigurnost sladila. Od istraživanja koja nisu otkrila nikakve

neželjene posljedice, njih 100 posto financirao je proizvođač sladila.

Sva istraživanja koja su financirali nevladini i izvan industrijski

izvori postavila su pitanje sigurnosti.39 Usput, proizvođač sladila je

GD Searle, u to vrijeme u cijelosti u vlasništvu Monsanta.

Mnogi se ljudi slažu da je biotehnološka industrija veliku podršku

dobila upravo iz akademskih krugova. Sociolog VValter Powell

„vjeruje kako su bliske veze sveučilišta i industrije glavni razlog zbog

kojeg američke tvrtke sada dominiraju biotehnološkim tržištem".38

No, prema profesorici Anne Kapuscinski sa Sveučilišta u Minnesoti,

koja proučava CMO, ista ta veza znanstvenicima otežava postavljanje

pitanja vezanih uz sigurnost CMO-a. To je potvrđeno kad je

David Kronfeld pisao članke i pisma veterinarskom časopisu, kojima

je doveo u pitanje istraživanja zdravlja životinja tretiranih genetski

modificiranim goveđim hormonom rasta (rBCH). Prema listu The

Milkweed: „Zbog te 'hereze', zaposlenik Monsanta... napisao je tri

pisma Politehničkom institutu Virginia, sveučilištu na kojem je radio

Kronfeld tijekom 1989. godine, jasno zaprijetivši da bi Monsanto

mogao prekinuti sva financiranja istraživanja tog sveučilišta ako

Kronfeld ne prekine sa svojim kritikama istraživanja rBCH."40

„Ne može se očekivati da znanstvenici budu neovisni i pouzdani

savjetnici u vezi sigurnosnih pitanja, s obzirom na sve veću

ovisnost znanosti o financijskoj potpori industrije", piše dr. med.

Jaan Suurkula u uvodniku PSRAST-a (Liječnici i znanstvenici za odgovornu

primjenu znanosti i tehnologije - Physicians and Scientists

for Responsible Application of Science and Technology).4'1 A kolumnist

iz časopisa New Scientist upozorava: „Znanstvenici sa zaleđem

u industriji imaju utjecaj na visokim položajima - kreću se vladinim

hodnicima."

Čini se da su znanstvenici sa zaleđem u industriji dobro ukopani

i u Institutu Rovvett, koji se, prema PSRAST-u, u velikoj mjeri oslanja

na profit svojeg komercijalnog ogranka, Rovvett Research Services.

Ta organizacija ima istraživačke ugovore s biotehnološkim, farma-

ceutskim i drugim kompanijama, kojima potpomaže financiranje

Instituta. Stoga i Rovvettov opstanak „ovisi o industriji"42, a znanstvenici

poput Arpada Pusztaija ovise o Rowettu.

Zapravo, znanstvenici koji rade za neki institut obično ne mogu

objaviti istraživanje bez pismenog odobrenja instituta. Na primjer,

da bi objavio rad u Lancetu, Pusztai se morao udružiti s kolegom sa

Sveučilišta Aberdeen, koji je izvršio daljnja istraživanja Pusztaijevih

analiza štakora. Tek je tada mogao postati ,,ko-autor" svojeg istraživanja.

Koliko je još znanstvenika, poput Arpada Pusztaija, otkrilo neočekivane

probleme u GM hrani, ali je zbog brige o financiranju ili

zaposlenju odlučilo da ih ne istražuje dalje? Zašto je Pusztai došao

pod svjetla reflektora?

Čini se da je Pusztaija u proturječnu situaciju dovelo njegovo

poštenje i nevinost. Bio je posvećen temeljitom znanstvenom pristupu

i mislio je da to vrijedi za sve. Čvrsto je vjerovao u genetski

inženjering. Otkrivši teške posljedice na svojim štakorima, mislio je

kako se ti problemi mogu riješiti. Ostao je optimističan u vezi s tom

tehnologijom i nakon što je suspendiran. Međutim, razvoj događaja

naveo ga je da shvati koliko je znanost postala neznanstvena kad se

radi o novcu, politici i reputacijama.

Pusztai kaže:

„Posljednjih četiri ili pet godina, kad sam počeo ozbiljno shvaćati

te stvari i kad sam razmotrio slične slučajeve, jako sam se zabrinuo.

Problemi s GM hranom možda su nepopravljivi, a prave učinke

možda ćemo vidjeti tek u dalekoj budućnosti."

Situacija je poput one u duhanskoj industriji. Znaju za to, ali kriju

informacije. Stvaraju lažne dokaze koji pokazuju kako problem

nije tako ozbiljan, ali cijelo vrijeme znaju koliko je situacija teška.

Duhan je sam po sebi loš. Ali ako je genetska modifikacija problematična,

ako će nam stvarati prave zdravstvene probleme, duhan

neće biti ništa u usporedbi s njom. Razmjeri genetske modifikacije

i problema koje nam može stvoriti golemi su.

Oštetimo li zdravlje čovječanstva u ovom naraštaju, onom nakon

njega i onom koje slijedi, smatram da odgovorni trebaju odgovarati

za zločine koje su počinili.

Informiranje javnosti kako bi mogla nešto učiniti najvažnija je

stvar u ovoj vrlo žalosnoj priči.

Pusztaiju su, zahvaljujući njegovoj neočekivanoj „popularnosti",

pristupili i mnogi drugi znanstvenici koji su tiho opisivali vlastita iznenađujuća

otkrića kojima su još više poljuljali priču o bezopasnosti

CM hrane. Neke od tih priča opisane su u ovoj knjizi. Druge zasad

moraju ostati tajna.

U lllinoisu živi farmer koji je godinama uzgajao soju na svojih

dvadeset hektara zemlje. Nažalost, u obližnjoj bari nastanilo se

jato gusaka koje su jele soju.

Budući da su guske stvorenja navike i sljedeće godine vratile

su se na isto mjesto kako bi se pogostile njegovom sojom. No,

ovaj put jele su soju samo s određenog dijela njegovih usjeva.

Kao rezultat njihove prehrane, soja je tamo rasla samo do visine

gležnja. Činilo se da bojkotiraju one dijelove polja na kojima je

rasla do visine pojasa. Razlog: farmer je isprobao novu, genetski

modificiranu soju. I mogli ste točno vidjeti gdje ju je posijao, jer

je po sredini polja jasno prepoznatljiva granica na čijoj je jednoj

strani prirodna soja, a drugoj genetski modificirana, koju guske

nisu ni dirnule.

Posjetivši tu farmu u lllinoisu, iskusni pisac o poljoprivredi C.

F. Marlev rekao je: „Nikada nisam vidio ništa slično. Zapanjuje

činjenica da je Roundup Ready (genetski modificirana soja) posađena

umjesto obične soje i prethodne godine i guske su je tada

pojele. Ove se godine ne približavaju tom polju."